REPUBLIKA HRVATSKA
Županijski sud u Puli - Pola
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula - Pola
Poslovni broj: Gž Ob-99/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Nataše Babić kao predsjednika vijeća, Biljane Bojanić kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Kristine Pavičić-Sirotić kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice DĆ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupane po punomoćnici Renati Horvatin, odvjetnici u Našicama, protiv tuženika ĐĆ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], radi uzdržavanja, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj: P Ob-46/2025-6 od 07. lipnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 15. rujna 2025.,
r i j e š i o j e
Prihvaćanjem žalbe tužiteljice, ukida se presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj: P Ob-46/2025-6 od 07. lipnja 2025. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim se nalaže tuženiku da na ime uzdržavanja plaća tužiteljici iznos od 265,45 eura mjesečno počev od 06. veljače 2025. do 06. veljače 2026. i to dospjele obroke odjednom, a dospjevajuće do kraja mjeseca za taj mjesec zajedno sa zakonskim zateznim kamatama a koje teku od dana donošenja presude pa do isplate, sve u roku od 15 dana.
2. Protiv te presude, pravovremenu i dopuštenu žalbu podnosi tužiteljica, pobijajući je u cijelosti osnovom razloga čl. 353. st. 1. t. 1. -3. Zakona o parničnom postupku (dalje ZPP) – bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Žalbom navodi, da je tuženik s dvije pravomoćne presude obvezan na uzdržavanje tužiteljice za svako slijedeće jednogodišnje razdoblje do razdoblja utuženog u ovoj predmetnoj parnici, a tužiteljica je pokrenula parnične postupke koji su svi u prekidu osim za razdoblje od 2022. godine do 2023. godine koji je postupak nastavljen nakon pravomoćnosti presude za ranije godišnje razdoblje. Na prijedlog tužiteljice, za prekidom postupka dok se ne odluči o pravu tužiteljice u ranijim razdobljima kao prethodnom pitanju, prvostupanjski sud se nije očitovao. Odluka o odbijanju donesena je samo na osnovu činjenice da je tužiteljici već priznato pravo na uzdržavanje za dva godišnja razdoblja, te zaključka da su time ostvarena prava koja joj pripadaju temeljem čl. 298. i iako isto tumačenje nije u skladu i s postojećom sudskom praksom i ranije zauzetim pravnim mišljenjima prema kojima nema vremenskog ograničenja u obvezivanju jednog bračnog druga da doprinosi uzdržavanju drugog dok postoje zakonske pretpostavke, pozivom i na odluke Vrhovnog suda i Županijskog suda u Zagrebu. U situaciji kada je zbog životne dobi preko 60 godina i zdravstvenog stanja i ne postoje nikakve naznake poboljšanja zdravstvenog stanja, radne sposobnosti i imovinske situacije, smatra da je povrijeđeno i njezino pravo na jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnosti u primjeni koju je za utuženo razdoblje mogla očekivati samo nakon podnošenja tužbe u zakonskom roku.
2.1. Žalbeni je prijedlog prihvaćanje žalbe i ukidanje prvostupanjske presude vraćanjem predmeta sudu prvog stupnja na ponovni postupak uz naknadu troška žalbe.
3. Sa žalbom tužiteljice postupljeno je sukladno odredbi čl. 359. ZPP-a ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23).
4. Odgovor na žalbu nije dostavljen.
5. Žalba tužiteljice je osnovana.
6. Predmet postupka je da se tuženik, bivši bračni drug tužiteljice, obveže na uzdržavanje od 265,45 eura, od 06. veljače 2025. do 06. veljače 2026. Pobijanom prvostupanjskom presudom odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice cijeneći presude P Ob-14/2020 i Gž Ob-559/2020 kojima je tužiteljici dosuđeno uzdržavanje za razdoblje od 06. veljače 2020. pa do 06. veljače 2021. u iznosu od 2.000,00 kuna, presude P Ob-53/2023 i Gž Ob-75/2024 kojima je dosuđeno i za narednih godinu dana od 07. veljače 2021. do 07. veljače 2022. u iznosu od 265,45 eura. Nakon tako provedenog dokaznog postupka je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan, cijeneći odredbu čl. 298. st. 1. i st. 2. Obiteljskog zakona ("Narodne novine" broj: 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23 – dalje ObZ). Vezano za navedeni članak navodi i da je nedvojbeno utvrđeno da je tužiteljici pravomoćnom odlukom priznato i pravo na uzdržavanje od 06. veljače 2020. do 06. veljače 2021., te za narednih godinu za razdoblje od 07. veljače 2021. do 07. veljače 2022., pa zaključuje da tužiteljici ne pripada pravo na uzdržavanje u utuženom razdoblju.
7. Ispitujući pobijanu presudu u granicama navoda žalbe, pazeći dodatno i po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i pravilnu primjenu materijalnog prava, sve kako je propisano odredbom čl. 365. st. 2. ZPP-a, ocjena je ovog suda, da pobijana presuda prema danim razlozima za sada nije osnovana vezano uz pravilnu primjenu materijalnog prava, te je za sada barem preuranjena.
8. Prema činjenicama u postupku i proizlazi da je između tužiteljice i tuženika sklopljen brak 1981. godine, a bračna zajednica je faktički prestala 2014. godine, dok je brak razveden 2020. godine, dok je tuženik dobrovoljno plaćao tužiteljici iznos od 2.500,00 kuna od prestanka faktičke bračne zajednice 2014. godine pa do 2019. godine.
9. U odluci o zahtjevu tužiteljice prvostupanjski sud pravilno primjenjuje odredbu čl. 295. st. 1. i 2. ObZ-a ali pri tome ne utvrđuje odlučne činjenice za odluku o zahtjevu tužiteljice.
10. Naime, iako prema podatku koji je dostavljen od Hrvatskog zavoda za socijalni rad od 17. ožujka 2025., prema kojem i proizlazi da je tužiteljica nakon prestanka bračne zajednice pokušavala pronaći zaposlenje, ali nije u tome uspjela zbog zdravstvenih poteškoća, da ista nema primanja ni prihoda, kao i da je smanjena njezina razina funkcioniranja u svakodnevnom životu, trebalo je tužiteljici pružiti mogućnost da dokazuje na te okolnosti mogućnost njezinog zaposlenja, odnosno zdravstvenog stanja.
11. Uz to, podnesen je prijedlogom tužiteljice za prekid postupka, vezano za vođenje postupaka koja je ista pokrenula i to prema parnicama koje se vode P Ob- 15/2022 za razdoblje od 06. veljače 2022. do 06. veljače 2023., nadalje P Ob-51/2023 za razdoblje od 06. veljače 2023. do 06. veljače 2024., te P Ob-55/2024 za razdoblje od 06. veljače 2024. do 06. veljače 2025., a koji su postupci i to P Ob-51/2023 i P Ob- 55/2024 prekinuti do pravomoćnog završetka ranijih pokrenutih postupaka. O prijedlogu tužiteljice za prekidom do donošenja odluke u ranijim postupcima, nije se posebno odlučivalo, pa stoga je o tom prijedlogu trebalo i prethodno odlučiti.
12. Pri tome, i vezano za žalbene navode koji se odnose da je odluka donesena time da je već do sada priznato pravo na uzdržavanje za dva godišnja razdoblja, isto i ne proizlazi iz navoda prvostupanjske presude, te se može osim navedenog zaključiti da nije razjašnjeno, da li je cijenjena i činjenica da su i podneseni zahtjevi za uzdržavanje do isteka vremena za koje je uzdržavanje određeno a vezano i za propisano pravo uzdržavanja trajanja do godine dana. Iz priloženih dokaza ne proizlazi da bi to pravo na uzdržavanje u odnosu na tužiteljicu prestalo vezano i za čl. 300. st. 1. ObZ-a, kojim je propisano da to pravo bivšeg bračnog druga prestaje kada taj bračni drug zasnuje izvanbračnu ili istospolnu zajednicu odnosno kada postane nedostojan toga prava ili kada prestanu postojati pretpostavke na temelju kojih je uzdržavanje određeno (st. 2. tog čl.). U postupku i nije utvrđeno da bi tužiteljica i bila u izvanbračnoj zajednici, odnosno da bi sklopila novi brak.
13. Kada tužiteljica nema prihode, tada bi trebalo utvrditi da li je zdravstveno stanje znatno otežava ili čak onemogućuje zapošljavanje, tako i da li ona može osigurati vlastitu egzistenciju, uz to i da li i kako je prethodnim odlukama kojima je i zatraženo uzdržavanje u odnosu na ranije razdoblje odlučeno vezano za to njezino pravo. Bez utvrđenja pravno relevantnih činjenica ne može i samo poziv na odredbu čl. 298. st. 1. i 2. ObZ-a kojim se obveza uzdržavanja bračnog druga može trajati do godine dana, ovisno o trajanju braka ili o mogućnosti da tužitelj u dogledno vrijeme na drugi način osigura sredstva za život (st. 1.), a u opravdanim slučajevima sud može produljiti obvezu uzdržavanja, a tužba za produljenje obveze uzdržavanja može se podnijeti samo do isteka vremena za koje je uzdržavanje određeno. Obzirom i da prema navodima tužiteljice su i podnesene tužbe za daljnje uzdržavanje do isteka vremena u odnosu na prethodno vrijeme za koje je zatraženo, tada i treba utvrditi osnovanost postavljenog zahtjeva u okviru svih zakonskih pretpostavki.
14. U ponovljenom postupku valja razjasniti i obrazložiti pravno propisane obveze iz čl. 298. st. 1. i 2. ObZ-a, kao i koje bi poslove tužiteljica sa svojom radnom sposobnosti mogla obavljati i gdje bi se, eventualno, mogla zaposliti, a ako se i utvrdi opstojnost tih uvjeta tada bi tužiteljici trebalo pružiti dodatnu mogućnost da dokazuje svoju radnju nesposobnost. Nakon što se i utvrde činjenice da li su u prethodnim postupcima koje je tužiteljica pokrenula, a koji su prekinuti radi donošenja prethodne odluke u odnosu na i razdoblje od 06. veljače 2022. pa do 06. veljače 2023., tada će se i moći naknadno valjano odlučiti o tužbenom zahtjevu tužiteljice koju će odluku prvostupanjski sud valjano i dostatno obrazložiti.
15. Stoga je valjalo uvažiti žalbu tužiteljice, ukinuti pobijanu presudu i vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, te odlučiti kao u izreci temeljem odredbe čl. 370. ZPP-a.
U Puli - Pola 15. rujna 2025.
Predsjednik vijeća
Nataša Babić
