REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž-383/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Igora Rakića kao predsjednika vijeća, Marije Sošić kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Helene Poropat kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice NĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Mislavu Šarcu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Eterović, Šarac i Topić j.t.d. iz Zagreba i po punomoćnicima Vladi Sevšeku i Jurici Sevšeku, odvjetnicima iz istoimenog Odvjetničkog društva iz Varaždina, protiv tuženika EOS Matrix d.o.o., Zagreb, OIB:76674680107, sa sjedištem u [adresa], zastupanog po punomoćnici ŽĐ, zaposlenici tuženika, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude poslovni broj: P-293/2020-45 od 15. siječnja 2025. Općinskog suda u Varaždinu, u sjednici održanoj 15. rujna 2025.,

p r e s u d i o i r i j e š i o j e

Djelomično se prihvaća a u preostalom dijelu odbija kao neosnovana tuženikova žalba pa se presuda poslovni broj: P-293/2020-45 od 15. siječnja 2025. Općinskog suda u Varaždinu:

- potvrđuje u dijelu točke I. izreke kojom je proglašena nedopuštenom ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj: Ovr-212/2019- 2 od 29. svibnja 2019. za iznos od 8.195.509,37 kuna /1.087.731,02 eura (od čega se na glavnicu odnosi iznos od 6.088.091,12 kuna) kao i za zatezne kamate na taj cjelokupni iznos

- ukida u preostalom dijelu točke I. izreke koji se odnosi na proglašenje ovrhe nedopuštenom za iznos tražbine u visini od 3.169.167,81 kune (420.620,85 eura) sa zateznim kamatama te u odluci o troškovima postupka sadržanoj u točki II. izreke prvostupanjske presude i predmet u tom dijelu vraća istome sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Presudom je suda prvoga stupnja proglašena nedopuštenom ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj: Ovr-212/2019-2 od 29. svibnja 2019. te je tuženiku EOS Matrix d.o.o. Zagreb naloženo isplatiti tužiteljici NĐ iz [adresa] troškove postupka u iznosu od 137.350,90 eura sa zateznim kamatama od donošenja presude 15. siječnja 2025. do isplate i u roku od 15 dana.

2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom tu presudu pobija tuženik zbog svih zakonom propisanih žalbenih razloga ističući najprije kako je obrazloženje presude nejasno, nerazumljivo i nepotpuno pa potom da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo i tako pogrešno protumačio odredbu članka 32. stavka 3. Ovršnog zakona. Ne osporava da je raniji vjerovnik Raiffeisenbank Austria d.d. pokrenuo ovršni postupak koji se vodio kod Općinskog suda u Varaždinu pod poslovnim brojem Ovr- 503/2019 (ranije Ovr-2175/2011) i to na k. č. [katastarska čestica] upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kao i na nekretnini koja je predmet ovrhe po prijedlogu tuženika, ali da u tom ovršnom postupku nije prodana ta nekretnina, a tuženik je tijekom ovog postupka dostavio u spis izvod iz svojih poslovnih knjiga iz kojega je razvidno da je dug smanjen sukladno rješenju o namirenju donesenom u predmetu Ovr-503/2019 u kojemu je prodana jedna druga nekretnina a prvostupanjski sud sve to smatra irelevantnim za donošenje odluke o nedopuštenosti ovrhe.

2.1. Tuženik smatra da kao novi vjerovnik nije obvezan nastaviti ovršni postupak radi namirenja svoje tražbine jer ne postoji zakonska obveza legitimiranja u ovršni postupak a je li ovršni postupak koji se vodio pod poslovnim brojem Ovr-503/2019 trebao biti obustavljen ili ne stvar je odluke suda u tom ovršnom postupku i tužiteljice koja je u njemu sudjelovala kao ovršenica te to mogla (a nije) predložiti u tom postupku. Ističe još kako su za ovaj postupak relevantni samo razlozi zbog kojih je ovršenica upućena na pokretanje ovog parničnog postupka i koji je radi tih razloga pokrenula a u ovom postupku prvostupanjski sud nije utvrdio postojanje nijednog od tih razloga pa predlaže da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu a podredno tu presudu ukine i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Tužiteljica, koja je uredno primila tuženikovu žalbu, nije podnijela odgovor na žalbu.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Predmet je spora zahtjev tužiteljice NĐ protiv tuženika EOS Matrix d.o.o. za proglašenje nedopuštenom ovrhe određene rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj: Ovr-219/2019-2 od 29. svibnja 2019. po prijedlogu ovdje tuženika kao ovrhovoditelja protiv ovdje tužiteljice kao ovršenice a koja je ovrha određena na njezinoj nekretnini k. č. [katastarska čestica], Polje (površine 9546 m2) upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], radi naplate novčane tražbine u ukupnom iznosu od 11.364.677,18 kuna koja se sastoji od glavnice (u iznosima od 3.488.842,42 kune i 1.259.045,71 kune te 1.004.560,75 kuna), redovnih kamata (u iznosima od 258.216,83 kune i 166.915,34 kune te 18.806,79 kuna), zateznih kamata (u iznosima od 3.037.654,05 kuna i 1.062.007,38 kuna te 1.067.225,00 kuna) i ostalih troškova (u iznosima od 998,40 kuna i 314,50 kuna te 90,00 kuna).

5.1. Pobijana je ovrha određena na temelju triju ovršnih isprava (Sporazuma o osiguranju zasnivanjem založnog prava na nekretnini sklopljenih 27. listopada 2008. i 9. studenog 2009.) u kojima je kao vjerovnik naznačen Raiffeisenbank Austria d.d., a dužnik Metal-Vuraić d.o.o. i AĐ kao založni dužnik.

5.2. Ovdje se tuženik kao ovrhovoditelj legitimirao Ugovorom o kupoprodaji i prijenosu tražbine sklopljenim 15. veljače 2018. i ovjerenim kod javnog bilježnika Lucije Popov iz Zagreba pod brojem OV-1606/2018 (kojim mu je Raiffeisebank Austria d.d. ustupio tražbine iz ovršnih isprava) protiv ovdje tužiteljice kao vlasnice nekretnine koje je vlasništvo stekla na temelju nasljeđivanja iza pok. AĐ kao založnog dužnika.

5.2. Tužba je podnesena nakon što je sud u navedenom ovršnom postupku Zaključkom poslovni broj: Ovr-212/2019 od 12. lipnja 2020. tužiteljicu uputio na parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz članka 50. stavka 1. točaka 7., 9., 10. i 11. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016, 73/2017., 131/2020., 114/2022., 6/2024. - dalje: OZ/12).

6. Prvostupanjskom je presudom prihvaćen tužbeni zahtjev u cijelosti zbog postojanja žalbenog razloga iz članka 50. stavka 1. točke 7. OZ/12 (nedostatak legitimacije tuženika kao ovrhovoditelja).

6.1. Prvostupanjski je sud svoju odluku o nedopuštenosti ovrhe utemeljio na zaključku da tuženik nije bio ovlašten pokrenuti zaseban ovršni postupak niti pristupiti ovrsi (u smislu članka 85. OZ/12), već da je bio dužan stupiti na mjesto ovrhovoditelja (u smislu članka 32. stavka 3. OZ/12) u ovršni postupak prvostupanjskog suda poslovni broj: Ovr-503/2019 (ranije 2175/11) u kojemu je kao ovrhovoditelj sudjelovao njegov prednik Raiffeisenbank Austria d.d. koji mu je na temelju Ugovora o kupoprodaji i prijenosu tražbina od 8. veljače 2018. prenio tražbinu zbog koje se vodi ovršni postupak te da nije postupio u skladu s člankom 5.6) toga Ugovora, smatrajući da je time ostvaren žalbeni razlog iz članka 50. stavka 1. točke 7. OZ/12 zbog kojega je ovrha nedopuštena.

7. Ispitavši prvostupanjsku presudu u granicama razloga određenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 57/2011., 25/2013., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., dalje: ZPP) i na pravilnu primjenu materijalnoga prava prema članku 365. stavku 2. ZPP, ovaj je drugostupanjski sud ocijenio da je prvostupanjska presuda djelomično rezultat pogrešne primjene materijalnog prava zbog čega je odlučno činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno, dok je u većemu dijelu zakonita i pravilna.

8. Nije utvrđeno postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje se pazi po službenoj dužnosti a ni one iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP jer prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

9. Djelomično je ostvaren žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja kao posljedice neodgovarajućega materijalnopravnog pristupa prvostupanjskog suda u prosuđivanju ovoga spora.

10. Ovdje se radi o postupku u parnici na koju je tužiteljica upućena na temelju članka 52. stavka 3. OZ/12, dakle u postupku povodom njezine žalbe protiv rješenja o ovrsi poslovni broj: Ovr-212/2019-2 od 29. svibnja 2019. iz razloga određenih u članku 50. stavku 1. točkama 7., 9., 10. i 11. OZ/12.

11. Nije sporno da je u vrijeme podnošenja prijedloga za ovrhu već bio u tijeku ovršni postupak (poslovni broj: Ovr-503/2019, ranije Ovr-2175/2011) na, između ostalih, nekretnini kč. [katastarska čestica] upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i da je ovrha određena na temelju istih ovršnih isprava kao i u ovom postupku pa stoga barem djelomično i za istu tražbinu koju je ovrhovoditelj Raiffeisenbank Austria d.d. 10. veljače 2018. ustupio ovdje tuženiku kao novom vjerovniku-primatelju a nije sporno ni da tuženik u pogledu ovrhe na nekretninama nije ni pokušavao stupiti u navedeni ovršni postupak kao novi vjerovnik iz razloga, kako sam navodi, što su ne nekretnine (k. č. [katastarska čestica] u naravi zgrada upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koja je bila u vlasništvu dužnika Metal-Vuraić d.o.o. te dvije nekretnine koje su bile u vlasništvu založnog dužnika AĐ pa potom tužiteljice NĐ) već bile prodane i doneseno rješenje o dosudi koje je postalo pravomoćno 8. studenog 2017.

11.1. Nadalje, nije sporno ni da je u navedenom ranijem ovršnom postupku došlo do prodaje navedene nekretnine (i dviju nekretnina tužiteljice NĐ) i doneseno rješenje o namirenju te da je ovrhovoditelj u tom postupku, Raiffeisenbank Austria d.d., namiren na temelju rješenja o namirenju od 23. srpnja 2018. i od 7. studenog 2019. a iz rješenja o namirenju koje je priloženo u spis (stranice 66 do 76 spisa) proizlazi da je raniji vjerovnik namiren za iznos od ukupno 8.195.509,37 kuna.

12. Prvostupanjski je sud pak uvidom u ovršni predmet Ovr-503/2019 (ranije 2175/11) utvrdio da je u tom predmetu 21. svibnja 2020. doneseno rješenje o obustavi ovrhe na, između ostalih, i nekretnini k. č. [katastarska čestica] upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], dakle na nekretnini na kojoj je određena ovrha u korist ovdje tuženika u predmetu Ovr-212/2019, koje je rješenje o obustavi ovrhe postalo pravomoćno 15. travnja 2022.

13. Iz svih navedenih činjenica stoga proizlazi kako je ranijem vjerovniku kao ustupitelju tražbine namiren dio tražbine, tako da bi ovrha određena u korist ovdje tuženika svakako u jednom dijelu bila nedopuštena (za iznos od 8.195.509,37 kuna) jer je u krajnjem slučaju prestala ispunjenjem pa je u aktualnom postupku, po ocjeni ovoga drugostupanjskog suda, trebalo utvrditi preostali iznos tražbine koji nije namiren a koje bi namirenje imao pravo zahtijevati ovdje tuženik kao novi vjerovnik – primatelj tražbine i ovrhovoditelj u ovršnom postupku.

13.1. U pogledu se tražbine koja je namirena ranijem vjerovniku može prihvatiti i stav prvostupanjskog suda o osnovanosti žalbenog razloga nepostojanja tuženikove legitimacije (dakle razloga iz članka 50. stavka 1. točke 7. OZ/12 zbog kojega je tužiteljica također upućena u parnicu) jer je on, znajući da raniji vjerovnik vodi ovršni postupak pristao na to da se na taj način provede i namirenje ranijeg vjerovnika priznavši mu na taj način legitimaciju za namirenje pa to znači da on sam nije mogao biti legitimiran za namirenje iste tražbine od ovršenice - ovdje tužiteljice.

13.1.1.Tuženik uostalom ne osporava da je tako učinjeno u dogovoru s ranijim vjerovnikom koji mu je namirenu tražbinu i prenio na njegov račun.

14. Situacija je međutim drugačija u odnosu na nenamireni dio tražbine te na nekretninu k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i na tužiteljicu kao vlasnicu te nekretnine i založnog dužnika jer ta nekretnina nije prodana u ranijem ovršnom postupku i postoje naznake da su pretpostavke za obustavu ovrhe na toj nekretnini bile ostvarene još 2017. godine kada nekretnina nije prodana ni na drugoj dražbi (prema članku 97. stavku 3. ranijega Ovršnog zakona - "Narodne novine" broj 57/1996., 29/1999. i 42/2000. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske 173/2003., 194/2003., 151/2004., 88/2005., 121/2005. i 67/2008.).

15. Prvostupanjski je sud zato neosnovano prihvatio tužbeni zahtjev i proglasio nedopuštenom ovrhu u cijelosti stavljajući tuženiku na teret to što nije stupio u raniji ovršni postupak na mjesto ovrhovoditelja Raiffeisenbank Austria d.d. kao novi vjerovnik u smislu članka 32. stavka 3. OZ/12 i tu je odredbu nepravilno primijenio smatrajući da za promjenu ovrhovoditelja ne bi bio potreban pristanak ovdje tužiteljice kao ovršenice.

15.1. Ovršni je postupak poslovni broj: Ovr-503/2019 naime pokrenut 2011. godine (Ovr-2175/11) a raniji je vjerovnik Raiffeisenbank Austria d.d. pristupio ovrsi 2012., dok je odredba članka 32. stavka 3. OZ/12 unesena tek 2014. godine člankom 18. Zakona o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 93/2014) i ne primjenjuje se na postupke koji su pokrenuti prije stupanja na snagu toga Zakona, kako proizlazi iz članka 82., što znači da se tuženiku ne može staviti na teret izostanak pokušaja stupanja u taj ovršni postupak da bi zbog toga u cijelosti mogao izgubiti legitimaciju za pokretanje ovršnog postupka 4. travnja 2019., jer je, kako je već navedeno, u pogledu nekretnine u vlasništvu tužiteljice NĐ još ranije bilo izvjesno da će ovrha u predmetu Ovr-503/2019 biti obustavljena, što je i formalizirano donošenjem rješenja od 21. svibnja 2020.

16. Kako je iznos od 8.195.509,37 kuna u prethodnom ovršnom postupku namiren ranijem vjerovniku (u smislu dogovora između njega i ovdje tuženika kao novog vjerovnika) od čega se iznos od 6.088.091,12 kuna odnosi na glavnicu (tako proizlazi iz rješenja o namirenju poslovni broj: Ovr-503/2019 od 7. studenog 2019. - stranice 66 do 76 spisa) za taj je iznos tražbine, kao i za zatezne kamate na taj iznos, valjalo potvrditi prvostupanjsku presudu, odbijanjem tuženikove žalbe.

17. Tužiteljica međutim pobija ovrhu u cijelosti ( za cjelokupni iznos od 11.364.677,18 kuna) smatrajući da je namiren i preostali dio tražbine za koju je određena ovrha pa je u tom smislu predložila i financijsko vještačenje a u pogledu tog dijela nije utvrđen razlog iz članka 50. stavka 1. točke 7. OZ/12 zbog kojega je prvostupanjski sud proglasio ovrhu nedopuštenom, iz čega proizlazi da je u tom dijelu činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno jer prvostupanjski sud zbog pogrešnog materijalnopravnog pristupa nije utvrđivao druge odlučne činjenice.

17.1. Zato je u tom dijelu, za tražbinu u visini od 3.169.167,81 kune (11.364.677,18 manje 8.195.509,37) valjalo ukinuti prvostupanjsku presudu i vratiti predmet istome sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje a ukinuta je i odluka o troškovima postupka (točka II. izreke) u cijelosti pa će prvostupanjski sud nakon što ponovno provede postupak i pod pretpostavkama iz članka 7. ZPP provede dokaze za utvrđivanje je li ovršna tražbina namirena (ranijem vjerovniku ili tuženiku kao novom vjerovniku) u još nekom iznosu iznad 8.195.509,37 kuna i donese novu odluku o još preostalom tužbenom zahtjevu, ponovno odlučiti i o troškovima parničnog postupka.

18. Iz navedenih je razloga, a na temelju članaka 373.a i 370. ZPP, odlučeno kao u izreci.

U Puli 15. rujna 2025.

Predsjednik vijeća

Igor Rakić