REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula - Pola

Poslovni broj Gž-1209/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, po sutkinji Alenki Paus, u pravnoj stvari tužitelja [trgovačko društvo], [adresa], [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica [naziv], odvjetnica u [adresa], protiv tuženika Grada Zagreba, Trg Stjepana Radića 1, Zagreb, OIB: 61817894937, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-2854/2023-11 od 12. lipnja 2025., 15. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-2854/2023-11 od 12. lipnja 2025.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odlučeno je: „I/ Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Javnog bilježnika Jelene Maržić Benzia iz Zagreba, poslovni broj Ovrv-586/2023 od 30. lipnja 2023. kojim je tuženiku Gradu Zagrebu, Trg Stjepana Radića 1, Zagreb, OIB: 61817894937, naloženo tužitelju [trgovačko društvo], [adresa], [osobni identifikacijski broj], isplatiti iznos od 38,17 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim: na iznos od 1,30 EUR od 1. listopada 2022. do isplate, na iznos od 3,25 EUR od 30. ožujka 2023. do isplate i na iznos od 33,62 EUR od 28. svibnja 2023. do isplate, te se tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan. II/ Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka.“

2. Protiv navedene presude tužitelj je podnio pravovremenu žalbu, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku; da je neosnovan zaključak prvostupanjskog suda da tužitelj nije dokazao na temelju koje osnove ima evidentiranog tuženika kao korisnika svoje usluge, odnosno da tužitelj vezano za istaknuti prigovor promašene pasivne legitimacije nije iznio činjenice niti predložio izvođenje dokaza, da suprotno proizlazi ne samo iz dokumentacije koju je tužitelj dostavio u sudski spis već i iz zapisnika od 11. lipnja 2021. koji je u spis dostavio tuženik te pripadajuće dokumentacije, da sud nije naveo zašto ne poklanja vjeru dokazima tužitelja, da prema stavu suda niti jedan krajnji kupac ne bi bio u obvezi podmiriti obveze prema tužitelju, da zastarni rok iznosi pet godina, da se u svakom slučaju radi o stjecanju bez osnove, ukazuje na odredbe čl. 9., čl. 65. st. 1. i čl. 294. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, čl. 3. st. 2. t. 16. i čl. 62. st. 1. Zakona o tržištu električne energije, čl. 84. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, čl. 68. i 69. Općih uvjeta za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom. Predlaže preinačenje prvostupanjske odluke, podredno ukidanje i vraćanje na ponovno suđenje.

3. Sa žalbom tužitelja postupljeno je sukladno odredbi čl. 359. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP).

Odgovor na žalbu nije dostavljen.

4. Žalba tužitelja nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od ukupno 38,17 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od 1,30 EUR od 1. listopada 2022. do isplate, na iznos od 3,25 EUR od 30. ožujka 2023. do isplate i na iznos od 33,62 EUR od 28. svibnja 2023. do isplate, a na ime nepodmirenih obveza od ožujka 2022. do ožujka 2023. Nakon što je tužitelj podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave 5. lipnja 2023., javni bilježnik Jelena Maržić Benzia iz Zagreba izdala je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv- 586/2023 od 30. lipnja 2023., kojim je naložila tuženiku da u roku osam dana namiri tražbinu ovrhovoditelja (tužitelja); na to je rješenje ovršenik (tuženik) podnio pravovremeni prigovor osporavajući osnovanost tužiteljeva potraživanja te ističući prigovor zastare i neurednosti prijedloga za ovrhu, nakon čega je prvostupanjski sud rješenjem stavio izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha i ukinuo provedene ovršne radnje te postupak nastavio kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

6. Prvostupanjskom presudom ukinut je u platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika te odbijen zahtjev tužitelja uz obrazloženje da je prijedlog za ovrhu uredan jer su ispunjeni zahtjevi iz odredbe čl. 39. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22. i 6/24., dalje: OZ) te čl. 31. st. 1. OZ i čl. 6. Zakona o računovodstvu („Narodne novine broj 146/05) glede vjerodostojne isprave; da primjenom odredbe čl. 3. st. 2. t. 13. Općih uvjeta za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom ("Narodne novine" broj 104/20. i 80/21; dalje: Opći uvjeti) kojom je propisano je da je korisnik mreže – pravna ili fizička osoba koja koristi prijenosnu i/ili distribucijsku mrežu na temelju sklopljenog ugovora o korištenju mreže te čl. 4. st. 1. Općih uvjeta kojima je propisano da odnosi između energetskih subjekata i korisnika mreže u smislu Općih uvjeta uređuju se među inim ugovorom o korištenju mreže i ugovorom o opskrbi krajnjeg kupca, slijedi da tuženik nije pasivno legitimiran u predmetnoj pravnoj stvari, da tužitelj nije dostavio dokaze niti predložio iste na okolnost činjenice da je s tuženikom kao krajnjim korisnikom sklopio ugovor za pružanje usluga na adresi u [adresa]. Stoga, primjenom i pravila o teretu dokazivanja propisanim odredbom članka 221.a ZPP- ukida platni nalog te odbija zahtjev tužitelja. Pritom navodi da tužitelj nije dokazao da je usluge pružao za potrebe poslovnog prostora, pa se primjenjuje jednogodišnji rok zastare tražbine iz čl. 232. st. 1. toč. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08. i 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., dalje: ZOO), a kako su računi dospjeli u razdoblju od 30. ožujka 2022. pa do 29. ožujka 2023., a postupak je pokrenut 5. lipnja 2023., u zastari je svakako dio tražbine.

7. Ispitujući pobijanu odluku u granicama žalbenih navoda, pazeći dodatno po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba postupka i pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odluci o troškovima postupka, čl. 467. ZPP, utvrđenje je ovoga suda da je odluka suda prvog stupnja pravilna.

7.1. Nisu počinjene bitne povrede odredaba postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, čl. 467. st. 1. ZPP. Nije počinjena niti bitna povreda iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP jer odluka nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, izreka je razumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima odluke, ista sadrži razloge o odlučnim činjenicama, o kojima nema proturječnosti.

8. Prvostupanjski sud je nakon ocjene provedenih dokaza, kao neosnovan odbio zahtjev tužitelja zaključujući u bitnome, da tužitelj tijekom postupka nije dokazao pravnu osnovu tužbenog zahtjeva budući nije dokazao da je s tuženikom sklopljen ugovor o korištenju mreže odnosno opskrbi. Točno je da je tužitelj na te okolnosti uz dostavljene predlagao i druge dokaze, međutim to što sud i pored toga ukazuje da tužitelj na kojem je teret dokaza nije dostavo dokaze niti predložio iste na okolnost utvrđivanja činjenice da je s tuženikom kao krajnjim korisnikom sklopio ugovor za pružanje usluga na predmetnoj adresi u [adresa], ne predstavlja nerazumljivost, niti proturječnost niti nedostataka zbog kojeg se odluka ne bi mogla ispitati.

8.1. Dakle, točno je da je tužitelj predložio i druge dokaze i to pribavu cjelokupne dokumentacije za mjerno mjesto i financijsko vještačenje, pribavu dokumentacije o predmetnom mjernom mjestu od HEP ODS d.o.o., očevid na licu mjesta, ali nije predlagao na okolnost obračuna potrošnje i objašnjenja visine potraživanja provođenje elektrotehničkog vještačenja.

8.2. Međutim, tužitelj zanemaruje da je odredbom čl. 219. ZPP propisano da je svaka strana u sporu dužna dokazati svoje tvrdnje, dužna je iznijeti činjenice na kojima temelji svoj zahtjev, predlagati dokaze kojima se te činjenice mogu utvrditi, dok sud tijekom postupka odlučuje samo o onim činjenicama koje su stranke iznijele, odnosno odlučuje koje će od predloženih dokaza izvesti tijekom postupka. Ako stranka koja se poziva na određenu činjenicu, nije bila u stanju primjenom odredbi čl. 461.a st. 6. i 8. ZPP pružiti dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava u prilog istinitosti svojih tvrdnji, obveza je suda da tu tvrdnju uzme kao nedokazanu, primjenom pravila o teretu dokazivanja iz odredbe čl. 221.a ZPP. Nastavno, odredbom čl. 232. st. 1. ZPP propisano da je stranka dužna sama podnijeti ispravu na koju se poziva u dokaz svojih navoda, a po stavku 3., ako se isprava nalazi kod državnog tijela ili koje pravne ili fizičke osobe koja ima javna ovlaštenja, a sama stranka ne može postići da se isprava preda ili pokaže, sud će na prijedlog stranke pribaviti tu ispravu. Dakle, kako su isprave koje je tužitelj predložio da se pribave ili isprave tužitelja ili isprave koje je mogao sam pribaviti i dostaviti kao dokazni materijal (one od društva HEP-operator distribucijskog sustava d.o.o.) nije bilo potrebe da sud pribavlja tu dokumentaciju.

9. U situaciji kada je tuženik osporio da je korisnik usluga tužitelja – električne energije na obračunskom mjernom mjestu na adresi [adresa], kada se ispostavljeni računi odnose na kategoriju kućanstva ne poslovni prostor, a tužitelj nije dostavio ugovor o korištenju mreže odnosno opskrbi, već smatra da samom činjenicom upisanog vlasništva tuženika isti je obveznik i plaćanja isporučene električne energije, pravilno je sud odbio zahtjev tužitelja tim više kada iz Uvjeta opskrbljivača za opskrbu električne energije (i iz 2021. i 2019.) slijedi, čl. 5., da se ugovor o opskrbi sklapa u pisanom obliku.

10. Osim toga, kako slijedi iz podataka koje je dostavio tužitelj raniji korisnik na mjernom bio je ŽO i to od 1990. koji je izvršio odjavu s predmetnog mjernog mjesta broj 25232022 30. rujna 2019., a tužitelj nije dokazao da je došlo do prijenosa ugovora. Osim toga i iz zapisnika od 11. lipnja 2021. sastavljanim u nazočnosti PO, a iz kojeg slijedi da je stan u posjed preuzeo tuženik, slijedi i da je električna energija u stanu isključena 2019., pa neosnovano tužitelj ukazuje na taj zapisnik.

10.1. Osim toga, u spisu prileži i dopis tuženika i dostavnica da je tužitelj taj dopis primio, a iz kojeg dopisa slijedi da ga je tuženik izvijestio da je stan preuzeo u posjed 11. lipnja 2021. i da je prema navodu korisnika električna energija u stanu isključena 2019.

10.2. Stoga, zaključak prvostupanjskog suda nije proturječan podacima u spisu predmeta jer se ne može kao valjan izvesti zaključak da je došlo do prijenosa ugovora iz čl. 23. (2019.), odnosno čl. 22. Uvjeta opskrbljivača za opskrbu električnom energijom.

11. Nastavno, i prema odredbama Pravilnika o općim uvjetima za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom koji je u primjeni od 1. listopada 2022. slijedi da i ugovor o korištenju mreže i ugovor o opskrbi električnom energijom moraju biti sklopljeni u pisanom obliku, čl. 5. st. 5. Isto je bilo propisano i Općim uvjetima za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom („Narodne novine“, br. 104/20 i 80/21), čl. 4. st. 3., a i Općim uvjetima za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom („Narodne novine“ br. 85/15), čl. 3. st. 3.

12. Neosnovano tužitelj ukazuje na odredbe Zakona o tržištu električne energije jer i prema tom zakonu krajnji kupac je dužan plaćati električnu energiju prema ugovorenim i reguliranim uvjetima, čl. 42. st. 2. Zakona o tržištu električne energije „Narodne novine“ br. 111/2021., 83/2023. i 17/25.), odnosno čl. 61. st. 2. Zakona o tržištu električne energije („Narodne novine“ 22/2013, 95/2015, 102/2015, 68/2018, 52/2019, 111/2021). Nastavno odredbom Zakona o tržištu električne energije/13, čl. 62. st. 1. propisano je da prava i obveze između svakog opskrbljivača i krajnjeg kupca uređuju se ugovorom o opskrbi krajnjeg kupca, a st. 2. da sklapanje i sadržaj ugovora o opskrbi krajnjeg kupca detaljnije se uređuju općim uvjetima za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom te uvjetima opskrbljivača, u skladu s odredbama ovoga Zakona i zakona kojima se uređuje energetski sektor, a isto je propisano i odredbom čl. 57. st. 1. Zakona o tržištu električne energije/21 na način da sklapanje i sadržaj ugovora o opskrbi električnom energijom detaljnije se uređuju općim uvjetima za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom te uvjetima opskrbljivača, u skladu s odredbama ovoga Zakona i zakona kojim se uređuje energetski sektor.

13. Niti po pravilima o stjecanju bez osnove zahtjev tužitelja nije osnovan jer je tužitelj mogao znati da nije dužan isporučivati električnu energiju kada je s predmetnog mjesta izvršena odjava i isključena električna energija. Stoga, ne može se primijeniti niti odredba čl. 294. ZOO, jer tuženik spori postojanje ugovorne obveze.

14. Slijedom navedenog, kako žalbenim navodima tužitelja nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijane presude, to je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. u svezi sa čl. 457. ZPP žalbu tužitelja valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu.

U Puli-Pola, 15. rujna 2025.

Sutkinja

Alenka Paus