REPUBLIKA HRVATSKA
Županijski sud u Puli-Pola
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola
Poslovni broj: Gž R-134/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Puli - Pola, po sucu toga suda Zoranu Šariću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice OM, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Branku Kostiću, odvjetniku u Zagrebu, Domobranska ulica 27, protiv tuženika Z-EL d.o.o. Industrijska cesta 28, Sesvete, OIB:11374156664, zastupanog po punomoćnici Maši Gluhinić, odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Maša Gluhinić i Monja Matić, odvjetnicima u Zagrebu, Lička ulica 31, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-13415/2021-24 od 11. srpnja 2025., 15. rujna 2025.
p r e s u d i o j e
I Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-13415/2021-24 od 11. srpnja 2025.
II Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška žalbe.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 728,98 eura i pripadajuće zatezne kamate koje na taj iznos teku od 1. siječnja 2021. pa do isplate (I), a tuženiku je naloženo da tužiteljici naknadi trošak postupka u iznosu od 1.342,50 eura i pripadajuće zatezne kamate koje na taj iznos teku od presuđenja pa do isplate (II).
2. Protiv te presude pravovremenu i dopuštenu žalbu podnosi tuženik, istu pobija u cijelosti i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog odluke o troškovima postupka.
3. U žalbi, u bitnome, tuženik navodi da je pobijanom presudom udovoljeno tužbenom zahtjevu tužiteljice, da pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih da se ona ne može ispitati, da nije razvidno na osnovu čega se temelji navedena diskriminacija čime da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka. Nadalje, tuženik navodi da nije jasno zašto je tužiteljici dosuđen najviši iznos isplaćene božićnice, da tužiteljica nije dokazala da joj je isplaćeno 500,00 kuna božićnice, da tužiteljica nije učinila vjerojatnim da joj je pravo povrijeđeno, a da to tuženik nije mogao učiniti jer da je to tajni podatak, da se na konkretan slučaj ne može primijeniti Zakon o suzbijanju diskriminacije, da tužiteljica nije bila diskriminirana, da tuženik nije morao izvršiti predmetnu isplatu, da je tužiteljica zaposlena na radnom mjestu blagajnice, a koje da je najmanje zahtjevno radno mjesto od svih radnih mjesta kod tuženika, pa da je tužiteljici i isplaćen najniži iznos božićnice, da je tuženik imao jasan kriterij za isplatu božićnice, pa tuženik predlaže da se njegova žalba uvaži, da se pobijano rješenje preinači na način da se tužbeni zahtjev tužiteljice odbije, podredno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje, a tuženik potražuje i trošak žalbe.
4. Žalba tuženika je dostavljena na odgovor tužiteljici.
5. Odgovor na žalbu nije dostavljen.
6. Žalba tuženika nije osnovana.
7. Pobijanom prvostupanjskom presudom tuženiku je naloženo da tužiteljici isplati iznos od 728,98 eura i pripadajuće zatezne kamate, a koji iznos se odnosi na razliku od isplaćenih 500,00 kuna do iznosa od 6.000,00 kuna kao visine božićnice koju da je tuženik bio u obvezi isplatiti tužiteljici u 2020. godini.
8. Prije svega valja navesti da je predmetni spor spor male vrijednosti (čl. 458. st. 1. , a u svezi sa čl. 459. Zakona o parničnom postupku - („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP), primjenom argumenta a contrario, a zbog čega se presuda ili rješenje kojim se završava spor u sporovima male vrijednosti može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a (čl. 467. st. 1. ZPP-a) , i to bez obzira što to nije navedeno i u pouci o pravnom lijeku iz pobijane presude, tako da istu tuženik ne može valjano pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog stanja, ali ni zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a.
9. Nadalje, pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, ista je dostatno i valjano obrazložena, ista se može valjano ispitati tako da pri donošenju iste prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, a na koju opisno "ukazuje" tuženik u aktualnoj žalbi, a ni onih a koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP- a, pa je žalba tuženika neosnovana u tom dijelu.
10. Prvostupanjski sud u valjano provedenom dokaznom postupku utvrđuje:
- da je tužiteljica zaposlena kod tuženika na poslovima blagajnice od 2005. godine;
- da je tužiteljica 16 godina od tuženika dobivala božićnicu u visini koju su dobivali i radnici zaposleni kao prodavači;
- da je tužiteljica 2020. odbila potpisati da joj se obustavi od isplate plaće manjak od 143,00 kuna mjesečno;
- da je tužiteljici za 2020. isplaćena božićnica u iznosu od 500,00 kuna;
- da je ostalim zaposlenicima tuženika isplaćena znatno veća božićnica, a prodavačima u iznosu od 5.000,00 do 6.000,00 kuna;
- da tuženik nema donesen Pravilnik o visini i načinu isplate božićnice;
- da je tuženik umanjenu isplatu iznosa božićnice za tužiteljicu opravdao time da su poslovi blagajnice manje zahtjevni u odnosu na poslove prodavača i druge poslove kod tuženika.
11. Na temelju tih utvrđenja prvostupanjski sud utvrđuje da je tuženik isplatio tužiteljici umanjenu božićnicu za 2020. godinu, zbog toga što je tužiteljica odbila potpisati izjavu o obustavi manjka na plaći tužiteljice, da bi tužiteljica imala pravo na isplatu božićnice u iznosu od 6.000,00 kuna da je tužiteljica zbog toga diskriminirana pa nalaže tuženiku da tužiteljici isplati i preostali dio do visine pripadajuće božićnice za 2020. godinu.
12. U situaciji kada je tuženik donio odluku o isplati božićnice za 2020. tada je bio u obvezi isplatiti tu naknadu svim zaposlenicima prema utvrđenim mjerilima, a pri tome nije smio određene zaposlenike dovesti u nepovoljniji položaj zbog nekog njihovog svojstva.
13. Tuženik, očito, nema pravilnik temeljem kojega bi se donosile odluke o visini pripadajuće božićnice niti je tuženik dokazao da ga je donosio, a na njemu je bio teret dokaza, da je donio posebne odluke o visini pripadajuće božićnice zaposlenika, a koje bi svoj "temelj" imale u nekom objektivnom, prihvatljivom i provjerljivom kriteriju.
14. To,očito, nije kriterij složenosti poslova kada je tuženik drugih 16 godina tužiteljici isplaćivao božićnicu u visini božićnice za prodavače, a što je iskazivala tužiteljica, a to tuženik, koji je to mogao opovrgnuti, nije niti opovrgnuo, a onda ni dokazao.
15. Stoga je, po ocjeni ovoga suda, pravilna ocjena prvostupanjskog suda da tuženik nije imao valjanu osnovu da tuženici isplati božićnicu u manjem iznosu nego ostalim zaposlenicima-prodavačima, da je to prouzročeno time što je tužiteljica odbila potpisati izjavu o obustavi utvrđenog manjka od njene plaće, a što da je onda protivno odredbi čl. 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije ("Narodne novine" broj: 85/08 i 112/12-dalje: ZSD).
16. Isto tako prvostupanjski sud utvrđuje da je tuženik prodavačima 2020. isplaćivao božićnicu u iznosu od 6.000,00 kuna te utvrđuje da bi tužiteljici pripadalo pravo na razliku od isplaćene božićnice u iznosu od 500,00 kuna do pripadajuće u iznosu od 6.000,00 kuna, u visini od 728,98 eura.
17. To proizlazi iz iskaza saslušanih svjedoka, to je utvrđenje, eventualno, tuženik mogao i osporiti da je dostavio dokaze o visini isplaćenih božićnica, a što je bio i obvezan rješenjem od 24. siječnja 2023. (51), a što on nije učinio pa je žalba tuženika neosnovana i u tom dijelu.
18. Konačno, prvostupanjski sud je valjano odlučio i obrazložio odluku o parničnom trošku koju tuženik samo paušalno pobija, pa je žalba tuženika neosnovana i u tom dijelu.
19. Slijedom svega navedenog valjalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu, potvrditi pobijanu presudu te donijeti odluku kao u izreci, a na temelju odredbe čl. 368. ZPP-a.
20. Odluka o troškovima žalbe tuženika temelji se na odredbi čl. 166. st. 1., a u svezi sa čl. 154. st. 1. ZPP-a.
U Puli, 15. rujna 2025.
Sudac:
Zoran Šarić
