REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj Gž-1112/2025-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sutkinja Biljane Bojanić, kao predsjednice vijeća, Nataše Babić, kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Kristine Pavičić-Sirotić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. VE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], i 2. ĆE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Juraj Blažičko, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženog ZE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Miodrag Meter, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-309/2022-34 od 9. srpnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 15. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se potvrđuje točka II., III., IV. i V. izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-309/2022-34 od 9. srpnja 2025.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je:

„I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev I. i II. tužitelja koji glasi: „1. Utvrđuje se da su I. tužitelj VE i II. tužiteljica ĆE, svaki u ½ dijela, na temelju zakona dosjelošću, stekli pravo vlasništva ½ dijela nekretnine upisane u zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu, u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], opisane kao zk.č.br. 268, [adresa], površine 722 m2 (dvorište površine 487 m2, kuća, [adresa], površine 235 m2), a s kojim je suvlasničkim dijelovima povezano pravo vlasništva sljedećih posebnih dijelova nekretnine:

- 1. Suvlasnički dio: 3115/10000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-1), stan 1 u prizemlju NKP 110,06 čm s pripadajućim podrumom NKP 19,14 čm u elaboratu etažiranja obojeni narančastom bojom, ukupne površine 129,20 čm,

- 2. Suvlasnički dio: 1391/10000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-2), stan 2 u prizemlju NKP 57,67 čm u elaboratu etažiranja obojen zelenom bojom,

- 3. Suvlasnički dio: 2755/10000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-3), stan 3 na I. (prvom) katu NKP 82,77 čm s pripadajućim tavanom NKP 31,47 čm u elaboratu etažiranja obojeni plavom bojom ukupne površine 114,24 čm,

- 4. Suvlasnički dio: 2739/10000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-4), stan 4 na I (prvom) katu NKP 82,13 čm sa pripadajućim tavanom NKP 31,47 čm u elaboratu obojeni crvenom bojom ukupne površine 113,60 čm.

2. Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog građanskog suda u Zagrebu upis prava vlasništva ½ dijela nekretnine iz t. 1. na ime I. tužitelja i II. tužiteljice, u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], i to svakog u ½ dijela.

3. Tuženik ZE je dužan u korist I. tužitelja i II. tužiteljice trpjeti upis prava vlasništva u zemljišnim knjigama Općinskog građanskog suda u Zagrebu i to na nekretnini iz t. 1.“

II. Utvrđuje se da su I. tužitelj VE i II. tužiteljica ĆE, svaki u ½ dijela, na temelju zakona dosjelošću, stekli pravo vlasništva 1391/10000 dijela nekretnine upisane u zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu, u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], opisane kao zk.č.br. 268, [adresa], površine 722 m2 (dvorište površine 487 m2, kuća, [adresa], površine 235 m2), a s kojim je suvlasničkim dijelom povezano pravo vlasništva sljedećeg posebnog dijela nekretnine:

2. Suvlasnički dio: 1391/10000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-2), stan 2 u prizemlju NKP 57,67 čm u elaboratu etažiranja obojen zelenom bojom.

III. Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog građanskog suda u Zagrebu upis prava vlasništva 1391/10000 dijela s pripadajućim posebnim dijelom nekretnine iz t. II. izreke ove presude na ime I. tužitelja i II. tužiteljice i to svakog u ½ dijela.

IV. Tuženik ZE je dužan u korist I. tužitelja i II. tužiteljice trpjeti upis prava vlasništva u zemljišnim knjigama Općinskog građanskog suda u Zagrebu i to na nekretnini iz t. II. izreke ove presude.

V. Nalaže se tuženiku naknaditi I. i II. tužiteljima troškove parničnog postupka u iznosu od 14.607,92 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 9. srpnja 2025. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.“

2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom navedenu presudu pobija tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da je počinjena bitna povreda odredbi parničnog postupka iz članka 354. stavka 11. Zakona o parničnom postupku, jer pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, presuda proturječi sama sebi i razlozima presude, odnosno presuda uopće nema razloga, niti su u njoj navedeni razlozi o odlučnim činjenicama o kojima postoji proturječnost između onog što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i iskaza i o iskazima danim u postupku i samih isprava. U obrazloženju presude sud ocjenjujući iskaze svjedoka i isključivo poklanja vjeru iskazima svjedoka koje je predložio tužitelj koji iskazuju u korist tužitelja (LE, ČE, OE) koji nisu nikada živjeli na adresi predmetne nekretnine u [adresa], kao i iskazima tužitelja. Drugim svjedocima u postupku koje je predložio tuženik (ŽE, DE, BE) koji su živjeli na adresi predmetne nekretnine i imaju neposredna saznanja o zbivanjima i odnosima tužitelja i tuženika odnosno njegovog pok. oca JE sud ne poklanja nikakvu vjeru kao ni samome tuženom, odnosno ni drugom svjedocima koje je predložio tuženi (CE, EE, SE).Tužiteljica priznaje da nije ulagala u stanove na katu ali sud ne uzima u obzir njenu izjavu. Sud utvrđuje da su tužitelji dobili suglasnost pok. JE da mogu izvršiti pregrađivanje prizemlje predmetne nekretnine na način da su time odvojili stan, koji je prilikom etažiranja označen kao E-2. Još je utvrđeno da tužitelji od tada (od 2006.) žive u stanu oznake E-2, te da od tada ostale dijelove nekretnine (kuće) ne koriste. Navedeno utvrđenje je suprotno izjavama gore navedenih svjedoka i tuženika a koje sud iz tko zna kojih razloga ne priznaje. Prema odredbi članka 28. stavka 2. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima savjesni i zakoniti posjednik, nepokretne stvari, na koju drugi imam pravo vlasništva, stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom deset godina. U st. 4. istog članka propisano je da savjesni posjednik nepokretne stvari, na koju drugi ima pravo vlasništva, stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom 20 godina. Dakle, prema navedenoj odredbi se za stjecanje prava vlasništva na temelju dosjelosti zahtijevao zakonit, pošten i istinit posjed, s time da onaj tko dosjelost svog posjeda temelji na vremenu od 20 godina nije dužan dokazivati zakoniti način stjecanja. Sukladno navedenom pretpostavka za stjecanje prava vlasništva dosjelošću uvijek je bio pošten (savjestan) posjed, a posjed je pošten odnosno savjestan ako posjednik ne zna ili ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova, s tim da se savjesnost posjeda pretpostavlja. Sud je iz izvedenih dokaza utvrdio da su tužitelji do smrti pok. JE, dakle do 2015., u suposjedu predmetne nekretnine više od 20 godina i to prvotno kao suposjednici cijele nekretnine, a nakon što je odvojen stan E-2 kao posebni suvlasnički dio, kao posjednici tog stana. Stan E-2 kao posebni suvlasnički dio tužitelji počinju koristiti 2006. nakon pregrađivanja zida, znači da nije prošlo potrebnih 20 godina za stjecanje vlasništva dosjelošću kako to zakon predviđa. Sud navodi da je posjed tužitelja zakonit, jer se temelji na valjanom pravnom temelju (kupoprodaja, bračna stečevina), a i pošten je, jer tužitelji nisu znali, odnosno nisu imali razloga vjerovati da stvar koju posjeduju nije njihova. Ovo stoga što im nitko u vremenu od preko 20 godina to pravo nije osporavao, niti su u tom pravcu pokretani bilo kakvi postupci. Međutim, iz nijednog priloženog dokumenta nije dokazano da je posjed tužitelja zakonit. Isto tako posjed tužitelja nije pošten jer su znali i mogli su znati iz svih odnosa koji su se dešavali na predmetnoj nekretnini da predmetna nekretnina nije njihova. Tužitelji su iskoristili povjerenje pok. JE odnosno tuženika koji su im dopustili da u navedenoj nekretnini žive a kasnije u predmetnom stanu. Zbog počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka, te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, došlo je i do pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Sa žalbom tuženika postupljeno je po članku 359. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. -pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023. - dalje: ZPP).

4. Tužitelji u odgovoru na žalbu ističu da je ista u cijelosti neosnovana te predlažu potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu.

5. Žalba tuženika nije osnovana.

6. Prvostupanjski je sud utvrdio, pobijanim dijelom presude, da su tužitelji, svaki u ½ dijela, na temelju zakona, dosjelošću, stekli pravo vlasništva 1391/10000 dijela nekretnine upisane u zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu, u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], opisane kao zk.č.br. 268, [adresa], površine 722 m2 (dvorište površine 487 m2, kuća, [adresa], površine 235 m2), a s kojim je suvlasničkim dijelom povezano pravo vlasništva posebnog dijela nekretnine: 2. Suvlasnički dio: 1391/10000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-2), stan 2 u prizemlju NKP 57,67 čm u elaboratu etažiranja obojen zelenom bojom, te je naložio zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog građanskog suda u Zagrebu upis prava vlasništva 1391/10000 dijela s pripadajućim posebnim dijelom nekretnine iz t. II. izreke presude na ime I. tužitelja i II. tužiteljice, svakog u ½ dijela, što je tuženik dužan trpjeti. Kao pravni osnov stjecanja prava vlasništva prvostupanjski sud utvrđuje dosjelost jer su tužitelji pošteni posjednici predmetne nekretnine od 8. listopada 1991.pa do 2015., kada je tuženik tužiteljima počeo osporavati pravo suvlasništva, do kada je protekao rok iz članka 28. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“ broj 53/1991. - dalje: ZOVO) i članka 159. stavka 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 90/2010., 143/2012., 152/2024., 81/2015. i 94/2017. - dalje: ZVDSP).

7. Takva odluka prvostupanjskog suda pravilna je i zakonita, te nije dovedena u pitanje žalbenim navodima žalitelja. Prvostupanjski sud u donošenju presude nije počinio niti jednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti po članku 365. stavku 2. ZPP-a, pa tako nije počinjena niti bitna povreda na koju tuženik ukazuje, ona iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, jer presuda ima sve razloge o odlučnim činjenicama, te se može ispitati. Žalitelj niti ne ukazuje u čemu bi se očitovala navedena bitna povreda jer je prvostupanjski sud analizirao sve dokaze i obrazložio što je na temelju istih utvrdio, sve po članku 8. ZPP-a.

8. Suprotno žalbenim navodima kojima se osprava utvrđeno činjenično stanje, prvostupanjski sud je isto pravilno utvrdio, pa je tako utvrdio:

- da je tuženik upisan kao vlasnik predmetne nekretnine,

- da je tužitelj VE prije kupnje predmetne nekretnine živio u zajednici, između ostalih, s obitelji pok. JE, oca tuženika, u kući na adresi u [adresa],

- da je predmetna nekretnina eksporpirana radi rušenja, te da je za istu isplaćena naknada i da su dodijeljena dva stana na [adresa] od kojih je jedan stekao I. tužitelj, a kojeg je prodao i novčana sredstva dobivena prodajom uložio u predmetnu nekretninu, u koju su uložena i sredstva obitelji koja je tada živjela u zajednici,

- da je samo pok. JE, ranijeg imena i prezimena NŠ, naznačen kao kupac u ugovoru o kupoprodaji od 25. lipnja 1984., kao najstariji sin u obitelji koja je živjela u zajednici, a što je bio običaj takve zajednice,

- da se tužitelj VE u predmetnu nekretninu uselio odmah nakon kupnje iste, a ista je kupljena 25. lipnja 1984., i to zajedno s obitelji pok. JE i pok. majkom TE, dok se tužiteljica ĆE u istu nekretninu uselila nakon udaje za tužitelja VE 1989., te da su svi živjeli u zajedničkom kućanstvu,

- da su tužitelji i JE te njegova supruga zajednički ulagali u predmetnu nekretninu (nadograđivali, uređivali), sve do 2006., kada su tužitelji uz suglasnost JE, pregradili prizemlje predmetne nekretnine na način da su time odvojili stan, koji je prilikom etažiranja označen kao E-2,

- da tužitelji od 2006. žive u stanu oznake E-2, te da od tada ostale dijelove nekretnine (kuće) ne koriste,

- da ih nikada nitko nije tražio da se iz njega isele, kao niti iz predmetne nekretnine, kao i da u tom pravcu nisu pokretani bilo kakvi postupci.

9. Na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno, članak 159. stavak 2. ZVDSP-a kojim je propisano da samostalni posjednik čiji je posjed pokretne stvari zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom tri godine, a takav posjednik nekretnine protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja. Posjed tužitelja je zakonit, jer se temelji na valjanom pravnom temelju (kupoprodaja, bračna stečevina), a i pošten jer tužitelji nisu znali, odnosno nisu imali razloga vjerovati da stvar koju posjeduju nije njihova. Ovo stoga što im nitko u vremenu od preko 20 godina to pravo nije osporavao, niti su u tom pravcu pokretani bilo kakvi postupci. Kako tužitelji nisu posjed stekli ni silom, ni prijevarom, niti zloupotrebom povjerenja, posjed je također i istinit. Naime, pok. JE kao upisani vlasnik predmetne nekretnine nije osporavao tužiteljima njihovo pravo, a sa osporavanjima je počeo tuženik, nakon smrti JE 2015., a to osporavanje ne utječe na činjenicu stjecanja vlasništva dosjelošću, s obzirom na to da je prije osporavanja istog protekao potrebni rok.

10. Žalitelj u žalbi osporava utvrđeno činjenično stanje, navodeći da je prvostupanjski sud poklonio vjeru svjedocima LE, ČE i OE koji nisu nikada živjeli u predmetnoj nekretnini, a ne iskazima ŽE, DE i ĐE koji su živjeli na adresi predmetne nekretnine i imaju neposredna saznanja o zbivanjima i odnosima tužitelja i tuženika odnosno njegovog pok. oca JE a ne poklanja vjeru ni tuženiku ni drugim svjedocima koje je predložio tuženik (CE, EE, SE). Taj žalbeni navod nije osnovan jer prema članku 8. ZPP-a koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Prvostupanjski sud je obrazložio koje činjenice je na temelju kojih dokaza utvrdio i zašto nije poklonio vjeru iskazima pojedinih svjedoka i tuženika, za što je dao logično obrazloženje, koje prihvaća, suprotno žalbenim navodima, i ovaj sud.

11. Žalitelj neosnovano osporava da su se stekli zakonski uvjeti za stjecanje prava vlasništva dosjelošću jer su tužitelji bili pošteni posjednici (nitko im do smrti pok. oca tuženika JE nije osporavao posjed), a isti je trajao zakonom propisanih 20 godina, jer od useljenja tužitelja u predmetnu nekretninu 1984. pa do 2015. istekao je navedeni rok. Žalitelj neosnovano navodi da se rok tužiteljima treba računati od 2006. kad su pregradili jedan stan za sebe, jer su i do tada, od 1984. bili u posjedu - zajedno sa drugim članovima obitelji cijele nekretnine. U svezi žalbenih navoda tuženika da je građevinska dozvola za proširenje i akt o legalizaciji glasili na pok. oca tuženika, iako je točan, nije relevantan jer je nesporno otac tuženika bio upisan kao vlasnik pa je i sva dokumentacija u svezi sa gradnjom i legalizacijom glasila na njega.

12. Neosnovano žalitelj navodi da posjed tužitelja nije pošten jer su znali i mogli su znati iz svih odnosa koji su se dešavali na predmetnoj nekretnini da predmetna nekretnina nije njihova jer nisu upisani kao vlasnici u zemljišnim knjigama niti kao posjednici u katastru, iza smrti pokojnog JE nisu tražili da se upišu kao suvlasnici na nekretnini, a znali su da je pok. JE naslijedila njegova žena ŽE kao i da je ista prenijela vlasništvo cijele nekretnine na tuženog te na isto nisu reagirali, nisu se uključili u postupak legalizacije nekretnine iako su znali da se isti provodi. To stoga što sve navedeno ne čini tužitelje nepoštenima, kod činjenice da je tužitelj VE, zajedno sa ostalim članovima obitelji od početka sudjelovao u kupnji i uređenju predmetne nekretnine kao vlasništvo šire obitelji koja je u njoj stanovala, pa nije imao niti jedan logičan razlog da sumnja da mu ne pripada pravo na istoj kao i drugim članovima obitelji, neovisno da je kao samovlasnik bio upisan pok. otac tuženika.

13. Dakle, kako je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje i na isto pravilno primijenio materijalno pravo, žalba tuženika odbijena je kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda, po članku 368. stavku 1. ZPP-a.

U Puli-Pola 15. rujna 2025.

Predsjednica vijeća:

Biljana Bojanić