REPUBLIKA HRVATSKA
Županijski sud u Puli – Pola
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula – Pola
Poslovni broj: Gž-1439/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Puli – Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca: Marije Sošić, kao predsjednice vijeća, Igora Rakića kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Helene Poropat kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ZANOS d.o.o. Zagreb, Jarnovićeva ulica 17J, OIB: 46301888948, zastupanog po punomoćniku Dejanu Vukomanoviću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženice ĆA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Davorin Bukovac, Željko Kaselj i Jelena Turkalj, odvjetnicima u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: P-3418/2023-14 od 18. lipnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 15. rujna 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženice te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3418/2023-14 od 18. lipnja 2024.
II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženice za naknadom troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda naloženo je tuženici da tužitelju isplati iznos od 5.308,91 EUR zajedno s pripadajućim zateznim kamatama tekućima od 21. kolovoza 2021. do isplate (točka I. izreke), kao i da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 465,23 EUR s pripadajućim zateznim kamatama od dana presuđenja do isplate (točka II. Izreke).
2. Navedenu presudu žalbom pobija tuženica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Žalbeni je prijedlog da se ukine prvostupanjska presuda i predmet vrati na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu u fazu prethodnog postupka. Potražuje trošak žalbenog postupka.
3.1. Sa žalbom tuženice postupljeno je prema odredbi članka 359. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 – dalje: ZPP).
3.2. Tužitelj nije podnio odgovor na žalbu.
4. Žalba tuženice nije osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 5.308,91 EUR/40.000,00 kuna na ime zajma kojeg je tužitelj uplatio na račun tuženice dana 20. kolovoza 2020., s rokom povrata od godinu dana.
6. Prvostupanjski sud je prihvatio takav tužbeni zahtjev tužitelja uz obrazloženje, u bitnome, da je tuženica primila uplatu navedenog iznosa, da je od strane tužitelja pozvana na povrat pozajmice, ali da ju nije vratila, a suprotno svojim navodima da bi se radilo o nekakvom drugom ugovornom odnosu, da tuženica za to nije pružila dokaze.
7. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda tuženice, a pazeći pri tome dodatno po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka (članak 365. ZPP-a), ocjena je ovog suda da je odluka prvostupanjskog suda pravilna i zakonita.
8.1. Suprotno žalbenim navodima tuženice, prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu pravila parničnog postupka time što nije odgodio pripremno ročište od 8. svibnja 2024. koje je održano u odsutnosti uredno pozvane tuženice. Naime, odredbom članka 291. stavak 2. ZPP-a propisano je da sud, ako ocijeni da je to potrebno, može jednom odgoditi pripremno ročište.
8.1.1. Međutim, cijeneći procesnu disciplinu tuženice tijekom cijelog postupka, a posebice: da je tuženica zaprimila tužbu na odgovor 31. svibnja 2023. (dostavnica na listu 12 spisa), a da je odgovor na tužbu podnijela po proteku dodijeljenog roka od 45 dana tj. 26. srpnja 2023. (list 15 spisa); da se u odgovoru na tužbu tužiteljica obvezala dostaviti dodatno očitovanje po punomoćniku odvjetniku u rujnu mjesecu, što nikada nije učinila (list 13 spisa); da je pripremno ročište održano 8. svibnja 2024., a da tuženica u međuvremenu nije ovlastila punomoćnika niti je dostavila dodatna očitovanja s dokaznim prijedlozima, iako je za to imala više mjeseci na raspolaganju; da je tuženica tek dan prije održavanja pripremnog ročišta (7. svibnja 2024.) telefonski zamolila odgodu pripremnog ročišta, o čemu je istoga dana sudu odaslala preporučeno pismeno (list 28-29 spisa) u kojem je zatražila odgodu zbog navodno ranije zakazanog pregleda u bolnici, bez ikakvog dokaza o tome - to je ocjena i ovog suda da nisu postojali opravdani razlozi za odgodu pripremnog ročišta te da bi daljnje provođenje postupka stvorilo bespotreban trošak za stranke i dovelo do odugovlačenja postupka.
8.1.2. Stoga, održavanjem pripremnog ročišta u odsutnosti uredno pozvane tuženice prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu pravila parničnog postupka iz članka 354. st. 1 u vezi s člankom 291. ZPP-a.
8.2. Nisu počinjene ni apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a nije ostvaren ni žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava.
9. Člankom 499. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23, dalje: ZOO) propisano je da se ugovorom o zajmu obvezuje zajmodavac predati zajmoprimcu određeni iznos novca ili određenu količinu drugih zamjenljivih stvari, a zajmoprimac se obvezuje vratiti mu poslije stanovitog vremena isti iznos novca, odnosno istu količinu stvari iste vrste i kakvoće. Člankom 504. ZOO-a propisano je da, ako ugovaratelji nisu odredili rok za vraćanje zajma, niti se on može odrediti iz okolnosti zajma, zajmoprimac je dužan vratiti zajam nakon isteka primjerenog roka koji ne može biti kraći od dva mjeseca računajući od zajmodavčeva zahtjeva.
10. Postupajući po predmetnom tužbenom zahtjevu tužitelja, a nakon dovoljne raspravljenosti svih za ovaj predmet bitnih pitanja, prvostupanjski sud je utvrdio sljedeće relevantno činjenično stanje:
- da je tužitelj dana 20. kolovoza 2020. uplatio tuženici iznos od 40.000,00 kuna uz opis plaćanja Ug-20-07-004;
- da je tužitelj dopisom od 20. srpnja 2021. pozvao tuženicu da vrati pozajmicu u iznosu od 40.000,00 kuna;
- da tuženica navedeni iznos nije vratila.
11. Takva utvrđenja prvostupanjskog suda rezultat su valjane i savjesne ocjene dostupnih mu i predočenih dokaza, ocjene za koju je taj sud dao valjane, dovoljno logične i uvjerljive razloge, ocjene na koju je taj sud imao pravo – koju kao takvu prihvaća i ovaj sud.
12. Na temelju takvih utvrđenja, prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev na isplatu s pripadajućim zateznim kamatama, uz obrazloženje da tuženica nije osporila činjenicu da je zaprimila uplatu u iznosu od 40.000,00 kuna, niti je osporila činjenicu da tužitelju nije vratila uplaćeni iznos, a iako je tijekom postupka navela da se radilo o naknadi za odrađene poslove, a ne o zajmu, o tome da nije dostavila niti predložila bilo kakav dokaz.
13. Suprotno žalbenim razlozima, činjenica da je u potvrdi o uplati predmetnog iznosa, kao opis navedena „Uplata po Ug-20-07-004“ a ne pozajmica, ne utječe na pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, s obzirom da je takav opis u potvrdi o uplati u suglasju s navodima tužitelja da je uplata pozajmice na račun tuženice izvršena prije formalnog potpisa pisanog ugovora o zajmu, s prethodno usmeno dogovorenim rokom povrata, kakav pisani ugovor se i tuženica početno obvezala potpisati i ovjeriti, iako to nikada nije učinila, a što je u skladu i sa sadržajem e-mail korespondencije između stranaka koja prileži spisu (list 5 i 6 spisa).
14. Također, za istaknuti je da tuženica, iako je na njoj bio teret dokaza takvih činjenica (članak 219. stavak 1. ZPP-a), do zaključenja prethodnog postupka nije predočila ni predložila nijedan dokaz u prilog svojih navoda da se u predmetnom pravnom odnosu ne bi radilo o ugovoru o zajmu, već o ugovoru nekog drugog sadržaja, pa je prvostupanjski sud, cijeneći pritom pravilno i procesnu nedisciplinu koju je tuženica iskazivala u tijeku postupka, valjano otklonio takve navode tuženice kao neutemeljene.
15. Suprotno žalbenim navodima tuženice, za pravilnost prvostupanjske presude nije odlučna ni činjenica što je zajam ugovoren između pravne osobe kao zajmodavca i fizičke osobe kao zajmoprimca, s obzirom da ZOO ne predviđa nikakve zapreke za takav ugovorni odnos, kao što nije odlučna ni namjena zajma (u privatne svrhe tuženice, kupnja lijeka za majku tuženice) iako je upravo takva namjena zajma u suglasju sa sadržajem e-mail korespondencije koja prileži spisu.
16. Konačno, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio dospijeće duga tuženice, a time i tijek zateznih kamata od 21. kolovoza 2021. do isplate, sve imajući u vidu navode tužitelja da je na dan isplate (20. srpnja 2020.) bio dogovoren rok povrata od godine dana, zatim sadržaj e-mail korespondencije od 26. siječnja 2021. u kojoj tužitelj spominje mogućnost izmjene prvotno dogovorenog roka prilikom potpisa pisanog ugovora (list 6 spisa), do čega nikada nije došlo, kao i činjenicu da je tužitelj upravo mjesec dana prije isteka jednogodišnjeg roka (20. srpnja 2021.) tuženicu i pisano pozvao na povrat duga (dopis na listu 7 spisa), što tuženica nesporno nije učinila. Osim toga, tuženica nije ni tvrdila ni dokazivala da bi takav, početno dogovoreni rok, bio naknadno izmijenjen.
17. Visinu stope zateznih kamata prvostupanjski sud je pravilno odredio na temelju članka 29. stavka 2. ZOO-a.
18. Slijedom svega iznesenog, proizlazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio relevantno činjenično stanje, da je u zakonito provedenom postupku pravilno primijenio materijalno pravo, a pri tome nije počinio bitne povrede parničnog postupka na koje je tuženica opisno ukazivala u žalbi, kao ni one na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, pa kako nije utvrđena osnovanost žalbenih navoda tuženice, valjalo je njezinu žalbu odbiti i odlučiti kao u točki I. izreke ove presude (članak 368. stavak 1. ZPP-a).
19. Zahtjev tuženice za naknadu troškova žalbe odbijen je iz razloga što ona s podnesenom žalbom u ovome postupku nije uspjela (članak 166. stavak 1. u vezi s člankom 154. stavak 1. ZPP-a), pa je odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.
U Puli-Pola 15. rujna 2025.
Predsjednica vijeća
Marija Sošić
