REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj Gž-1235/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Nataše Babić kao predsjednice vijeća, Kristine Pavičić-Sirotić kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Biljane Bojanić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske, OIB 52634238587, za Državne nekretnine d.o.o., Zagreb, Planinska ulica 1, OIB 79058504140, koju zastupa zakonski zastupnik Općinsko državno odvjetništvo u Osijeku, protiv tuženog RN iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], s boravištem u [adresa], kojega zastupa punomoćnica Saša Pufler, odvjetnica u Osijeku, radi predaje i isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude zbog ogluhe Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Ps- 6/2025-3 od 5. svibnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 15. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se potvrđuje presuda zbog ogluhe Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Ps-6/2025-3 od 5. svibnja 2025.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom presuđeno je:

„I. Nalaže se tuženiku, RN, OIB: [osobni identifikacijski broj] iseliti iz stana u [adresa], koji se nalazi u stambenoj zgradi [adresa],c,d i e, a ista se nalazi na kč. br. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], 19. suvlasnički dio s neodređenim omjerom etažno vlasništvo (E-19), jednosobni stan broj 16 u polukatu stambene zgrade u [adresa] ukupne površine 33,36 m2 sa suvlasničkim udjelom koji je jednako velik kao i ostali suvlasnički dijelovi katastarske čestice [katastarska čestica], te isti stan slobodan od osoba i stvari predati u posjed tužitelju Republici Hrvatskoj.

II. Nalaže se tuženiku, RN, OIB: [osobni identifikacijski broj] platiti tužitelju, Republici Hrvatskoj iznos od 1.944,03 eur na ime naknade za bespravno korištenje stana sa pripadajućom zateznom kamatom koje teku na svaki pojedinačni iznos glavnice od dospijeća pa do isplate kako slijedi:

- na iznos od 730,29 eur (za razdoblje od 1.2.2022-31.12.2022.) od 30.07.2023.

- na iznos od 464,73 eur (za razdoblje od 1.1.2023-31.7.2023.) od 30.07.2023.

- na iznos od 66,39 eur (za 08.2023 god.) od 20.08.2023.

- na iznos od 66,39 eur (za 09.2023 god.) od 21.09.2023.

- na iznos od 66,39 eur (za 10.2023 god.) od 20.10.2023.

- na iznos od 66,39 eur (za 11.2023 god.) od 20.11.2023.

- na iznos od 66,39 eur (za 12.2023 god.) od 21.12.2023.

- na iznos od 30,19 eur (za 1/2024) od 22.01.2024. 3

- na iznos od 31,22 eur (za 2/2024) od 22.02.2024.

- na iznos od 30,84 eur (za 3/2024) od 21.03.2024.

- na iznos od 31,72 eur (za 4/2024) od 20.04.2024.

- na iznos od 31,60 eur (za 5/2024) od 20.05.2024.

- na iznos od 32,15 eur (za 6/2024) od 21.06.2024.

- na iznos od 31,99 eur (za 7/2024) od 21.07.2024.

- na iznos od 32,19 eur (za 8/2024) od 19.08.2024.

- na iznos od 32,38 eur (za 9/2024) od 20.09.2024.

- na iznos od 66,39 eur (za 10/2024) od 19.10.2024.

- na iznos od 66,39 eur (za 11/2024) od 22.11.2024., po prosječnoj referentnoj stopi uvećanoj za 3% poena, kao i naknaditi tužiteljici prouzročeni parnični trošak u iznosu od 200,00 eura (dvjestoeura), a sve u roku od 15 dana.“

2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom navedenu presudu u cijelosti pobija tuženik iz svih dopuštenih žalbenih razloga. Ističe da je osnovanost tužbenog zahtjeva tužiteljice ne proizlazi iz činjeničnih navoda tužbe, jer da posjeduje Kupoprodajni ugovor sklopljen između tuženika, s jedne strane, i ČN, na adresi u [adresa], od 26. srpnja 1993., koji su Ugovor sklopili u uredu odvjetnika Borisa Kunčeka. Radi se o Ugovoru koji je tada i izvršen, a iz njega proizlazi zakonita osnova stjecanja njegova prava vlasništva na predmetnom stanu. Ukazuje da se time ime se dovodi u pitanje osnovanost tužbenog zahtjeva, jer da postoji dokumentiran pravni temelj posjeda i raspolaganja predmetnom nekretninom. Obzirom da je UN umrla u veljači 2022., on kao njen zakonski nasljednik preuzima procesni položaj. Tvrdi da je prvostupanjski sud bez ikakvog ispitivanja sadržaja navoda i dokaza iz tužbe donio odluku, a samim time nije ispunio obvezu ispitivanja jesu li tvrdnje iz tužbe protivne dokazima ili općepoznatim činjenicama, na koji način da je povrijeđeno načelo materijalne istine te načelo ravnopravnosti stranaka. Ističe da je tužiteljica znala ili morala znati za postojanje kupoprodajnog ugovora, te se ne može tvrditi da tuženik bespravno koristi predmetnu nekretninu. Ujedno ističe da sud prije donošenja pobijane prvostupanjske presude nije provjeravao njegovo stambeno pitanje tuženika, pa stoga ističe svoje ustavno pravo na dom, a sve obzirom da nekretnina u [adresa], u kojoj ima prijavljeno prebivalište, nije podobna za stanovanje. Osporava i odluku o troškovima postupka, jer je nužno utvrditi predstavlja li odmjeravanje odluke o troškovima postupka prekomjerno miješanje države u mirno uživanje vlasništva tuženika, a s obzirom da je tuženik korisnik zajamčene minimalne naknade, kao i da postupak nije pokrenut u odnosu na njega, već u odnosu na njegovu pokojnu majku ČN, a također, da se postavlja pitanje treba li snositi navedene troškove postupka ili isti trebaju biti odmjereni na način da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Obzirom na navedeno, predlaže da sud drugoga stupnja njegovu žalbu uvaži, ukine pobijanu presudu i predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje.

3. Sa žalbom tuženika postupljeno je na temelju odredbe članka 359. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023. - dalje: ZPP).

3.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja usmjeren prema tuženiku za iseljenje iz stana na adresi u [adresa], koji se nalazi u stambenoj zgradi [adresa], c, d i e, izgrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica], upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], 19. suvlasnički dio s neodređenim omjerom etažno vlasništvo (E-19), jednosobni stan broj 16 u polukatu stambene zgrade u [adresa], ukupne površine 33,36 m[2] , sa suvlasničkim udjelom koji je jednako velik kao i ostali suvlasnički dijelovi k. č. br. [katastarska čestica], te isti stan slobodan od osoba i stvari predati u posjed tužitelju. Tužitelj istodobno zahtjeva da mu tuženik plati iznos od 1.944,03 eur na ime naknade za bespravno korištenje stana sa pripadajućom zateznom kamatom tekućom na iznose pojedinačno označene kao pod točkom II. izreke presude.

5.1. Naime, tužitelj svoj tužbeni zahtjev temelji na tvrdnji da je vlasnik spornoga stanja - što dokazuje izvatkom iz zemljišne knjige, koji stan je dan na upravljanje trgovačkom društvu Državne nekretnine d.o.o. temeljem Ugovora o poslovno tehničkoj suradnji od 21. svibnja 2018. sklopljenog između Ministarstva državne imovine i trgovačkog društva Državne nekretnine – što dokazuje istim Ugovorom koji dostavlja u presliku uz svoju tužbu. Tvrdi da tuženik koristi stan bez valjane pravne osnove, jer je isto utvrđeno očevidom na licu mjesta po djelatnicima tužitelja - što dokazuje preslikom Zapisnika o izvršenoj terenskoj provjeri, a također da isti nije podmirio naknadu za bespravno korištenje stana, koja naknada u spornom vremenskom periodu od 1. veljače 2022. do 22. studenoga 2024. iznosi 1.944,03 eur, pri čemu je mjesečni iznos naknade za bespravno korištenje nekretnine utvrđen temeljem Odluke Povjerenstva Vlade za upravljanje imovinom Republike Hrvatske o utvrđivanju visine slobodno ugovorene najamnine („Narodne novine“ broj 120/2000.) u visini od 1,99 eur m[2] (33,36 m = 66,39 eur). Svoj zahtjev pobliže opisan pod točkom I. izreke tužitelj temelji na odredbi članka 161. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 90/2010., 143/2012., 152/2024., 81/2015. i 94/2017.) i odredbe članka 1111. i 1120. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023. i 155/2023.) – točka II. izreke.

5.2. O tako postavljenom tužbenom zahtjevu tužitelja sud je odlučio presudom zbog ogluhe na temelju odredbe članka 331.b ZPP, zaključivši kako tuženik nije u roku podnio pisani odgovor na tužbu, iako su mu tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni dana 27. ožujka 2025. kom prilikom je upozoren na posljedice nedavanja pismenog odgovora na tužbu, a da osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi koje nisu u suprotnosti s dokazima koje je podnio sam tužitelj, ili s činjenicama koje su općepoznate, niti postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu.

6. Ispitujući pobijanu presudu zbog ogluhe u granicama žalbenih navoda žalitelja, a pazeći pri tome - dodatno po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede parničnog postupka, ocjena je ovog suda, a suprotno žalbenim navodima tuženika da je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo kada je u ovom postupku donio presudu zbog ogluhe predmnijevajući da su za to ispunjene sve zakonske pretpostavke iz odredbe članak 331.b. stavak 1. točka 1 - 4. ZPP.

7. Prema odredbi članka 331.b ZPP ako tuženik ne podnese odgovor na tužbu u određenom roku, donijet će se presuda kojom se prihvaća tužbeni zahtjev (presuda zbog ogluhe) ako bude udovoljeno ovim uvjetima: ako su tuženiku tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni, ako osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, ako činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio ili s činjenicama koje su općepoznate, te ako ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu.

8. Prvostupanjski sud je tužbu uz poziv da podnese odgovor na tužbu u roku od 30 dana dostavio tuženiku uz dokumentaciju priloženu uz tužbu, a tuženik niti ne spori da je isto primio 27. ožujka 2025. te da u ostavljenom roku nije dao odgovor na tužbu.

8.1. Tuženik spori da je dokazima priloženim uz tužbu tužitelj dokazao osnovanost svog tužbenog zahtjeva, slijedom čega da je predmetna presuda zbog ogluhe dijelom donesena protivno odredbi članka 331.b ZPP, na koji način da je tužitelj sadržajno ukazuje da je sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 5. ZPP.

9. Nije osnovan žalbeni navod tuženika da je sud donio predmetu presudu uz počinjenje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 5. ZPP.

9.1. Naime, presuda zbog ogluhe je pravni institut koji se zasniva na predmnijevi da tuženik svojom pasivnošću, odnosno propuštanjem davanja odgovora na tužbu, priznaje točnost činjeničnih navoda iz tužbe, a prema podacima u spisu proizlazi da je tuženik primio tužbu na odgovor i na istu nije odgovorio u ostavljenom roku, što žalbom ni ne osporava.

9.2. Osnovanost tužbenog zahtjeva tužitelja suprotno žalbenim navodima tuženika, proizlazi iz činjeničnih navoda tužbe, a te činjenice – da je vlasnik predmetnog stana i da ga tuženik koristi bez valjane pravne osnove, tužitelj dokazuje izvatkom iz zemljišne knjige i Zapisnikom o očevidu (koji je sastavljen po ovlaštenim djelatnica tužitelja) u kom je konstatirano da je upravo tuženik u posjedu (ključeva) predmetnoga stana, u koji posjed je stupio po smrti svoje majke (koja činjenica nije sporna prema sadržaju žalbe tuženika), protiv koje je po tužitelju vođen parnični postupak za isplatu naknade za bespravno korištenje stana, koji postupak je po smrti iste nastavljen na način da je u njega stupio upravo ovdje tuženik (niti ta činjenica prema sadržaju žalbe tuženika nije sporna).

9.3. Dakle, obzirom je tužitelj činjeničnim navodima svoje tužbe i dokazima koji te navode potvrđuju, dokazao osnovanost svog tužbenog zahtjeva – da je vlasnik predmetnoga stana kog tuženik koristi bez valjane pravne osnove (jednako kao i njegova pravna prednica), a visina istoga (onog sadržanog u točki II. izreke) nije spora, sud prvoga stupnja pravilnom primjenom materijalnoga prava, pravilno je postupio kada je pozivom na odredbu članka 331.b ZPP udovoljio tužbenom zahtjevu tužitelja pobliže opisanom kao u izreci.

10. Razlozi koje tuženik iznosi u žalbi (da on raspolaže ispravom iz koje proizlazi da je upravo njegova majka vlasnica predmetnog stana) predstavljaju žalbene razloge kojih se ovakva presuda ne može pobijati. Naime, odredbom članka 353. stavak 2. ZPP propisano je da se presuda zbog ogluhe ne može pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Radi se o "procesnoj" presudi, prilikom čijeg donošenja prvostupanjski sud nije ni utvrđivao činjenice, jer je ista donesena zbog procesne nediscipline tuženika, odnosno u ovom slučaju nedostavljanja pismenog odgovora na tužbu, pa prema tome, kako temelj te presude nisu činjenice koje bi bile utvrđivane u postupku, one se s uspjehom ne mogu iznositi u žalbi, jer predstavljaju žalbene razloge pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

11. Ovdje valja istaknuti da iz stanja predmeta proizlazi da u konkretnom slučaju ne postoje okolnosti koje bi upućivale da bi potraživanje tužitelja predstavljalo nedopuštena raspolaganja stranaka, pa je sud prvog stupnja pravilnom primjenom odredbe članka 331.b ZPP-a, donio pobijanu presudu.

12. Stoga, kako su ispunjene pretpostavke iz odredbe članka 331.b ZPP za donošenje presude zbog ogluhe, kako razlozi navedeni u žalbi ne utječu na pravilnost donesene presude, a tuženik žalbenim navodima ne opravdava svoj propust da dostavi odgovor na tužbu, te kako ne postoje ni razlozi na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, odbijena je žalba tuženika na temelju članka 368. stavka 1. ZPP kao neosnovana te je potvrđena prvostupanjska presuda.

U Puli-Pola 15. rujna 2025.

Predsjednica vijeća:

Nataša Babić