REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola
Poslovni broj Gž-681/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Nataše Babić kao predsjednice vijeća, Kristine Pavičić-Sirotić kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Biljane Bojanić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ATU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Bojan Grahek, odvjetnik u Kutini, protiv tuženog Addiko Bank d.d., [adresa], OIB 14036333877, kojega zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Kožul i Petrinović d.o.o., Zagreb, radi priznanja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Kutini poslovni broj P-5/2024-11 od 27. veljače 2025., u sjednici vijeća održanoj 15. rujna 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se u cijelosti potvrđuje presuda Općinskog suda u Kutini poslovni broj P-5/2024-11 od 27. veljače 2025.
II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbe kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom presuđeno je:
„I Utvrđuje se da su ispunjeni uvjeti za prestanak uvjetnog (fiducijarnog) vlasništva pravnog prednika tuženika Slavonske banke d.d. na čkbr. [katastarska čestica] Kuća i dvorište u [adresa] sa 613 m[2] , iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i čkbr. [katastarska čestica] garaža i oranica u [adresa] sa 2121 m[2] iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], upisanog na temelju Sporazuma o osiguranju prijenos vlasništva na nekretninama koje su upisane u zemljišnim knjigama – radi osiguranja od 30.7.1997.
II Tuženik Addiko bank d.d., [adresa] kao pravni slijednik Slavonske banke d.d. Osijek je dužan trpjeti brisanje zemljišno knjižnog stanja nastalog na osnovi Sporazuma o osiguranju prijenosom vlasništva na nekretninama koje su upisne u zemljišnim knjigama - radi osiguranja od 30.7.1997. na na čkbr. [katastarska čestica] Kuća i dvorište u [adresa] sa 613 m[2] , iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i čkbr. [katastarska čestica] garaža i oranica u [adresa] sa 2121 m[2] iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], tako da se briše pravo vlasništva Slavonske banke d.d. na navedenim nekretninama uz istovremeni upis nekretnina na ime i u vlasništvo tužiteljice ATU iz [adresa], temeljem ove presude.
III Nalaže se tuženoj da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 2.179,20 €, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom računajući ovu od 27.2.2025.do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.“
2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom navedenu presudu pobija tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o troškovima postupka. Ističe da pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, proturječi sama sebi i razlozima, nema razloga o odlučnim činjenicama, odnosno o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava, čime je počinjenja je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku. Također, pogrešno je i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, čime je počinjenja je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člankom 355. Zakona o parničnom postupku, dok je ujedno pogrešno primijenio materijalno pravo, čime je počinjenja bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 356. Zakona o parničnom postupku, te zaključno i relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u vezi s člankom 211. Zakona o parničnom postupku i apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 6. Zakona o parničnom postupku. Osporava zaključak suda prvoga stupnja iz kog proizlazi osnovanost zahtjeva tužitelja, te ukazuje na članak 10. Ugovora o dugoročnom kreditu uz valutnu klauzulu broj 10069038/00, kojom je izričito ugovoreno da su stranke su suglasne da su instrumenti osiguranje potraživanja banke po osnovi odobrenog kredita prijenos prava vlasništva na nekretninama u korist banke, te da korisnik kredita izričito izjavljuje da se osiguranje po Ugovoru o izdavanju devizne garancije br. 66/97 od 25. srpnja 1997., te Ugovoru o izdavanju devizne garancije broj 96/97 od 5. studenog 1997. smatra ujedno i osiguranje po ovom Ugovoru. Stoga zaključuje da kao sredstva osiguranja svih tražbina iz Ugovora o dugoročnom kreditu uz valutnu klauzulu broj 10069038/00, nisu samo oni ugovoreni u članku 12. kako to smatra prvostupanjski sud, već i svi instrument osiguranja s osnova Ugovora o izdavanju garancije reg. br. [registarska oznaka]/97. Ukazuje na sadržaj odredbe članka 147. Zakona o obveznim odnosima, te navodi da iako je Ugovorom o dugoročnom kreditu uz valutnu klauzulu broj 10069038/00 došlo do namirenja novčane obveze iz Ugovora o izdavanju garancije reg. br. [registarska oznaka]/97, fiducijarno vlasništvo tuženika je još uvijek valjano, odnosno upis fiducijarnog vlasništva je valjan, s obzirom da još uvijek postoje dospjela nepodmirena potraživanja. O toj činjenici prvostupanjski sud da se nije očitovao, a posljedično i pogrešno je primijenio materijalno pravo. Ne čini sporni da je pravni slijednik Slavonske banke d.d., međutim da ta okolnost ne utječe na neosnovanost njegova prigovora promašene pasivne legitimacije s obzirom na drugu okolnost, a to je da potraživanje s osnova Ugovora o dugoročnom kreditu uz valutnu klauzulu broj 10069038/00, a time i potraživanje s osnova Ugovora o izdavanju garancije reg. br. [registarska oznaka]/97 koje je reprogramirano novim Ugovorom o dugoročnom kreditu uz valutnu klauzulu broj 10069038/00, ustupljeno društvu H-ABDUCO d.o.o. sa sjedištem u [adresa], temeljem Ugovora o ustupu tražbine od 29. svibnja 2014. Poziva se na sadržaj odredbe članka 81. Zakona o obveznim odnosima te ističe da tužitelj nije ovlašten postaviti tužbeni zahtjev kojim traži izdavanje izjave za povrat prava vlasništva od tuženika, koji nije niti vjerovnik, niti fiducijarni vjerovnik. Ukazuje da je s tim u vezi predložio da se temeljem odredbe članka 211. Zakona o parničnom postupku o otpočetoj parnici obavijesti društvo H-ABDUCO d.o.o. koji prijedlog je sud u potpunosti zanemario. Ne postupajući po njegovu prijedlogu sud da je počinio relativno bitnu povredu postupka iz članka 354. stavak 1. u vezi s člankom 211. Zakona o parničnom postupku, ali i apsolutno bitnu povredu postupka iz članka 354. stavak 6. Zakona o parničnom postupku, jer ne obavijestivši novog fiducijarnog vlasnika, tuženiku je u ovom postupku onemogućeno raspravljanje i dokazivanje da još uvijek postoji dug po osnovi Ugovora o dugoročnom kreditu uz valutnu klauzulu broj 10069038/00, odnosno da nisu ispunjenje pretpostavke za brisanje fiducijarnog vlasništva. I nadalje ostaje kod istaknutog prigovora zastare potraživanja tužiteljice, obzirom tvrdi da se u predmetnom slučaju radi o obveznopravnom zahtjevu koji zastarijeva u općem zastarnom roku od pet godina, te da tužiteljica nema pravni interes za podnošenje deklaratornog zahtjeva, jer se prije podnošenja tužbe nije obratila tuženiku sa zahtjevom za izdavanje izjave za povrat prava fiducijarnog vlasništva. Stoga, da je predmetna tužba i preuranjena, jer da se tužiteljica obratila tuženiku sa zahtjevom za izdavanje izjave za povrat prava fiducijarnog vlasništva prije podnošenja tužbe u slučaju da je takav zahtjev bio osnovan bilo bi nepotrebno vođenje predmetne parnice jer su stranke mogle svoj odnos riješiti izvanparnično. Obzirom da je sud u potpunosti zanemario i te tvrdnje tuženika da je počinio bitnu povredu odredbi parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u vezi s člankom 187. stavak 2. Zakona o parničnom postupku. Osporava i odluku o troškovima postupka. Obzirom na navedeno, predlaže da sud drugoga stupnja njegovu žalbu uvaži, presudu preinači sukladno njegovim žalbenim navodima, podredno da je ukine i predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovni postupak. Potražuje troškove žalbe.
3. Sa žalbom tuženika postupljeno je na temelju odredbe članka 359. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023. - dalje: ZPP).
3.1. U svom odgovoru na žalbu tuženika, tužiteljica se istoj u cijelosti protivi ističući da je neosnovana i predlaže njeno odbijanje.
4. Žalba tuženika nije osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice usmjeren na utvrđenje da su ispunjeni uvjeti za prestanak uvjetnog (fiducijarnog) vlasništva pravnog prednika tuženika Slavonske banke d.d. upisano na k. č. br. [katastarska čestica], kuća i dvorište u [adresa] sa 613 m[2] , upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i k. č. br. [katastarska čestica] garaža i oranica u [adresa] sa 2121 m[2] , upisane zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koji je upis izvršen na temelju Sporazuma o osiguranju prijenos vlasništva na nekretninama koje su upisane u zemljišnim knjigama radi osiguranja od 30. srpnja 1997., te posljedično da je tuženik dužan trpjeti brisanje zemljišno knjižnog stanja nastalog na osnovu tog Sporazuma na predmetnim nekretninama, uz istovremeni upis istih nekretnina na njeno ime i u vlasništvo.
5.1. Dokazima provedenim tijekom postupka - pregledom materijalne dokumentacije koja prileži predmetu, sud je utvrdio činjenično stanje (članak 8. ZPP), i to:
-[2] da je na nekretninama k. č. br. [katastarska čestica], kuća i dvorište u [adresa], površine 613 m , upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i k. č. br. [katastarska čestica], garaža i oranica u [adresa] površine 2121 m[2] , upisane zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], uknjiženo pravo vlasništva Slavonske banke d.d., i to na temelju Sporazuma o osiguranju prijenosom vlasništva na nekretninama, a sve radi osiguranja, koji je Sporazum ovjeren kao izvršni javnobilježnički akt 30. srpnja 1997., sve to uz zabilježbu da je prijenos vlasništva sa HT, ŽT r. [prezime], VT i DT r. [prezime] obavljen radi osiguranja kredita u iznosu od 2.100.000,00 ATS s pripadajućom kamatom i ostalim troškovima u skladu s člankom 274. stavkom 3. i člankom 279. Ovršnog zakona;
- da iz Sporazuma o osiguranju prijenosom vlasništva na nekretninama koje su upisane u zemljišnim knjigama radi osiguranja od 30. srpnja 1997, proizilazi da su stranke tog Sporazuma i to Slavonska banka d.d. Osijek i dužnik [obrt] suglasno utvrdile da postoji potraživanje vjerovnika prema dužniku na temelju Ugovora o izdavanju devizne garancije br. 66/97 od 25. srpnja 1997. u iznosu od 2.100.000,00 ATS za korištenje financijskog kredita, te da su stranke suglasne da se radi osiguranja predmetnog potraživanja prenese vlasništvo na nekretninama založnih dužnika HT, ŽT, VT i DT, koje su upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to k. č. br. [katastarska čestica] na kojoj je izgrađena kuća i k. č. br. [katastarska čestica] na kojoj je izgrađena garaža;
- da iz Ugovor o dugoročnom kreditu uz valutnu klauzulu broj 10069038/00 proizlazi da su isti sklopili Slavonska banka d.d., kao banka, i [obrt]“ ĆT kao fiducijarni dužnik dana 7. srpnja 2020., a kojim banka odobrava dugoročni kredit uz valutnu klauzulu korisniku kredita [obrt] u iznosu od 3.789.000,00 kn, a sve u svrhu reprograma ukupnih obveza;
- da je člankom 12. Ugovora ugovoreno da su ugovorne strane suglasne da se radi osiguranja svih tražbina koje mogu nastati temeljem ovog Ugovora, a posebno iznosa glavnice kredita, kamata, troškova ovrhe te eventualnih drugih sudskih troškova, na banku prenese pravo vlasništva nekretnine korisnika kredita – fiducijarnog dužnika ĆT i to k. č. br. [katastarska čestica] u naravi zgrada i dvorište u Mjestu, površine 10 a 40 m[2] , upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].
5.2. Polazeći od tako utvrđenog činjeničnog stanja sud prvoga stupnja zaključuje da je sklapanjem Ugovora o dugoročnom kreditu uz valutnu klauzulu broj 10069038/00 došlo do namirenja obveze po Ugovoru o izdavanju devizne garancije br. 66/97 od 25. srpnja 1997., te da eventualne nepodmirene tražbine koje proizlaze iz Ugovora o dugoročnom kreditu uz valutnu klauzulu broj 10069038/00 nisu osigurane predmetnim nekretninama, već sukladno odredbi članka 12. tog Ugovara, nekretninama korisnika kredita - fiducijarnog dužnika vlasnika ĆT i to nekretninama k. č. br. [katastarska čestica] u naravi zgrada i dvorište u Mjestu, površine 10 a 40 m[2] , upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Stoga sud utvrđuje polazeći od sadržaja odredbe članka 297. stavak 2. i članka 346. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 90/2010., 143/2012., 152/2024., 81/2015. i 94/2017. - dalje: ZVDSP) da je u konkretnom slučaju prestala tražbina osigurana prijenosom vlasništva predmetnih nekretnina sa prethodnih vlasnika na potonjeg vlasnika (fiducijarno vlasništvo), pa posljedično, da je prestalo i fiducijarno vlasništvo na predmetnim nekretninama, slijedom čega je kao osnovan prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice pobliže opisan kao u točki I. i II. izreke presude.
5.3. Pritom, sud je kao neosnovan otklanja prigovor promašene pasivne legitimacije tuženika, polazeći od nesporne činjenice da je u zemljišnim knjigama na predmetnim nekretninama kao fiducijarni vlasnik upisana Slavonska banka d.d., a upravo je tuženik pravni slijednik Slavonske banke d.d.
5.4. I prigovor promašene aktivne legitimacije sud je otklonio kao neosnovan, obzirom je utvrdio da je tužiteljica pravna slijednica (nasljednica) prethodnih vlasnika predmetnih nekretnina, pa da stoga ista ima pravni interes pokretanja i vođenja predmetnog parničnog postupka.
5.5. Također, sud je ocijenio kao neosnovan i tuženikov prigovor zastare potraživanja tužiteljice, uz zaključak da je ista postavila stvarnopravni zahtjev na utvrđenje da su ispunjeni uvjeti za prestanak uvjetnog (fiducijarnog) vlasništva i zahtjev na trpljenje, pa da se stoga radi se o tužbi na činidbu koja ne zastarijeva.
6. Odluka suda prvoga stupnja u bitnom dijelu pravilna je i zakonita. Činjenice bitne za odluku o zahtjevu tužiteljice pravilno su utvrđene a na tako utvrđeno činjenično stanje materijalno pravo pravilno je primijenjeno.
6.1. Prije svega, u ovom postupku valja istaknuti da prvostupanjski sud, suprotno žalbenim navodima tuženika, nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavak 2. točke 11. ZPP, jer pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njena pravilnost i zakonitost, osim u dijelu u kom se sud nije u cijelosti očitovao o tuženikovom istaknutom prigovoru promašene pasivne legitimacije, koji nedostatak se može otkloniti primjenom odredbe članka 373.a stavak 1. točka 2. ZPP.
6.2. U odnosu na žalbeni navod tuženika da je sud zanemario njegov prijedlog da se o otpočetoj parnici obavijesti društvo H-ABDUCO d.o.o. na koje društvo je ugovorom o cesiji prenesena tražbina iz Ugovora o dugoročnom kreditu uz valutnu klauzulu broj 10069038/00, valja reći da iz stanja predmeta doista proizlazi da sud o tom prijedlogu nije odlučio. Međutim, na taj način je počinio relativno bitnu povredu postupka iz članka iz članka 354. stavak 1. ZPP u vezi s člankom 211. ZPP koja ne utječe na pravilnosti i zakonitost predmete presude.
6.3. Ne postupanjem po prijedlogu tuženika u pravcu obavještavanja H-ABDUCO d.o.o. o otopčetoj parnici, sud nije počinio apsolutnu bitnu povredu postupka iz članka 354. stavak 6. ZPP, jer takvim propustom suda nije onemogućeno tuženiku raspravljanje i dokazivanje u pravcu da još uvijek postoji dug po osnovi Ugovora o dugoročnom kreditu uz valutnu klauzulu broj 10069038/00, odnosno da nisu ispunjenje pretpostavke za brisanje fiducijarnog vlasništva. Naime, tuženik je imao mogućnost ukoliko je to smatrao potrebnim predlagati dokaze na te okolnosti, što nije učinio kako to proizlazi iz stanja predmeta.
6.4. Kao što je prethodno navedeno, osnovano tuženik ističe da se sud prvoga stupnja nije očitovao o njegovom prigovoru promašene aktivne legitimacije u pravcu da je potraživanje s osnova Ugovora o dugoročnom kreditu uz valutnu klauzulu broj 10069038/00 a time i potraživanje s osnova Ugovora o izdavanju garancije reg. br. [registarska oznaka]/97 koje je reprogramirano novim Ugovorom o dugoročnom kreditu uz valutnu klauzulu broj 10069038/00, ustupljeno društvu H-ABDUCO d.o.o. sa sjedištem u [adresa], temeljem Ugovora o ustupu tražbine od 29. svibnja 2014., pa da stoga tužiteljica nije ovlaštena postaviti tužbeni zahtjev kojim traži izdavanje izjave za povrat prava vlasništva od tuženika, koji nije niti vjerovnik, niti fiducijarni vjerovnik. Taj nedostatak presude ovaj sud otklanja pozivom na odredbu članka 373.a stavak 1. točka 2. ZPP, uz obrazloženje, da stanje predmeta doista ukazuje da je tražbina reprogramirana novim Ugovorom o dugoročnom kreditu uz valutnu klauzulu broj 10069038/00, ustupljena društvu H-ABDUCO d.o.o. Međutim, isti nije u predmetnom slučaju pasivno legitimiran jer on nije upisan kao fiducijarni vlasnik predmetnih nekretnina u zemljišnim knjigama temeljem Sporazuma o osiguranju prijenosom vlasništva na nekretninama od 30. srpnja 1997., već je to temeljem istog Sporazuma upravo pravni prednik tuženika, u odnosu na kog tužiteljica kao pasivno legitimiranog i ističe svoj tužbeni zahtjev. Stoga konačno, treće osobe koje nemaju upisana stvarna prava na predmetnim nekretninama nisu trebale ni biti obaviještene o predmetnoj parnici.
7. Suprotno žalbenim navodima tuženika, sud prvoga stupnja pravilno je zaključio polazeći od pravilno utvrđenog činjeničnog stanja i pravilne primjene materijalnoga prava, da je sklapanjem Ugovora o dugoročnom kreditu uz valutnu klauzulu broj 10069038/00 došlo do namirenja obveze po Ugovoru o izdavanju devizne garancije br. 66/97 od 25. srpnja 1997., jer je obveza iz Ugovora od 1997. reprogramirana Ugovorom iz 2000., pri čemu sklapanjem Ugovora iz 2000. nije došlo do prijenosa sredstava osiguranja - nekretnina koje su predmet ovoga postupka i na kojima je pravni prednik tuženika upisan kao fiducijarni vlasnik, već je tražbina po tom ugovoru
- a kako to proizlazi iz članka 12. istoga koga sud prvoga stupnja pravilno tumači i primjenjuje, osigurana nekretninom korisnika kredita kao fiducijarnog dužnika ĆT.
8. Odredbom članka 147. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015. i 29/2018. - dalje: ZOO) propisano je da ugovorom o obnovi prijašnja obveza prestaje, a nova nastaje, a s prijašnjom obvezom prestaju i zalog i jamstvo, osim ako je s jamcem ili zalogodavcem drukčije ugovoreno (stavak 2.). Isto vrijedi i za ostala sporedna prava koja su bila vezana za prijašnju obvezu.
8.1. Obzirom je sud prvoga stupnja pravilno utvrdio da je sklapanjem Ugovora o dugoročnom kreditu uz valutnu klauzulu broj 10069038/00 došlo do namirenja obveze iz Ugovora o izdavanju devizne garancije br. 66/97 od 25. srpnja 1997., po kom ugovoru prethodni vlasnici pravni prednici tužiteljice (fiducijarni dužnici) nisu pristali jamčiti, što nedvojbeno proizlazi iz sadržaja samog tog ugovora – nisu ga potpisali u svojstvu fiducijarnih dužnika, ne može se prihvatiti kako osnovan žalbeni navod tuženika da on i nadalje ima osnov za svoje fiducijarno vlasništvo na predmetnim nekretninama zbog dospjelih nepodmirenih potraživanja.
8.2. S tim u vezi, tuženik se ne može s uspjehom pozivati na postojanje odredbe članka 10. Ugovora o dugoročnom kreditu uz valutnu klauzulu broj 10069038/00, jer iako je u tom članku navedeno da se osiguranje po Ugovoru o izdavanju devizne garancije br. 66/97 od 25. srpnja 1997. te Ugovoru o izdavanju devizne garancije broj 96/97 od 5. studenog 1997. smatraju ujedno i osiguranje po ovom Ugovoru, fiducijarni dužnici odnosno pravni prednici tužiteljice to osiguranje nisu prihvatili, oni u tom svojstvu nisu potpisnici tog ugovora, već da je kao fiducijarni dužnik potpisano samo korisnik kredita ĆT.
9. Okolnost da se tužiteljica prije podnošenja predmetne tužbe nije tuženiku obratila zahtjevom za izdavanjem izjave za povrat prava fiducijarnog vlasništva, ne znači da tužiteljica nema pravni interes interes za podnošenjem predmetne tužbe, jer ukoliko je tuženik smatrao da je zahtjev tužiteljice u tom dijelu osnovan, mogao mu je u svakom trenutku udovoljiti. Stoga se ne može prihvatiti niti tvrdnja tuženika da je tužba tužiteljice preuranjena.
10. Sud prvoga stupnja pravilnom primjenom materijalnoga prava na utvrđeno činjenično stanje, pravilno je otklonio kao neosnovan tuženikov prigovor zastare potraživanja tužiteljice, jer i po pravnom shvaćanju ovoga suda drugoga stupnja zahtjev tužiteljice je stvarnopravni zahtjev na utvrđenje da su ispunjeni uvjeti za prestanak uvjetnog (fiducijarnog) vlasništva te posljedično zahtjev na trpljenje, a koje potraživanje kao takvo ne zastarijeva. Dakle, u predmetnom slučaju ne radi se o obveznopravnom zahtjevu radi izdavanja tabularne isprave radi uknjižbe temeljem pravnoga posla.
11. Suprotno žalbenim navodima tuženika i odluka o troškovima parničnog postupka pravilna je i zakonita, jer je po svojoj osnovi pravilno utemeljena na odredbi članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP-a, a po svojoj visini pravilno je odmjerena sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/2012., 103/2014., 118/2014., 107/2015., 37/2022., 126/2022. i 138/2023.).
12. Ostali žalbeni navodi tuženika ne dovode u pitanje pravilnost i zakonitost predmete odluke.
13. Obzirom na gore navedeno, kako žalbeni navodi tuženika nisu doveli u pitanje pravilnost i zakonitost predmetne presude, valjalo je žalbu tuženika u cijelosti odbiti kao neosnovanu te je temeljem odredbe članka 368. stavka 1. ZPP odlučeno kao u izreci ove presude.
14. Odluka o troškovima žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 166. stavka 1. u vezi s člankom 154. stavkom 1. ZPP.
U Puli-Pola 15. rujna 2025.
Predsjednica vijeća:
Nataša Babić
