REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula – Pola

Poslovni broj: Gž R-129/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli – Pola u vijeću sastavljenom od sudaca Igora Rakića kao predsjednika vijeća, Marije Sošić kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Helene Poropat kao člana vijeća u pravnoj stvari tužitelja MŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Marija Jukić Jurišić, odvjetnica iz Zagreba, protiv tuženika CROATIA osiguranje d.d. OIB:26187994862 Zagreb, Vatroslava Jagića 33, radi naknade štete, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude poslovni broj: Pr-249/2025-16 od 14. srpnja 2025. Općinskog radnog suda u Zagrebu, u sjednici održanoj 15. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se prihvaća u preostalom dijelu odbija kao neosnovana tuženikova žalba pa se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr-249/2025-16 od 14. srpnja 2025. u pobijanom dijelu (u dijelu točaka I. i IV. izreke):

- preinačuje u dijelu točke I. izreke tako da se odbija tužiteljev tužbeni zahtjev za iznos od 300,00 eura (tristoeura) sa zateznim kamatama;

- potvrđuje u preostalom pobijanom dijelu točke I. izreke kojim je tuženiku naloženo naknaditi tužitelju štetu i isplatom iznosa od 1.267,30 eura (ukupno 1.945,50 eura) sa zateznim kamatama od 29. listopada 2024. do isplate,

-preinačuje u odluci o troškovima postupka sadržanoj u točki IV. izreke prvostupanjske presude pa se odlučuje tako da se tuženiku nalaže naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 1.362,50 eura sa zateznim kamatama od 14. srpnja 2025. do isplate po stopi kako je to određeno u prvostupanjskoj presudi a u preostalom se dijelu – za iznos od 187,50 eura – odbija tužiteljev zahtjev.

III. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu troškova žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom je suda prvoga stupnja naloženo tuženiku Croatia osiguranje d.d. Zagreb isplatiti tužitelju MŠ iz [adresa] na ime naknade štete iznos od 2.245,50 eura sa zateznim kamatama od 29. listopada 2024. do isplate i sve u roku od 15 dana (u točki I. izreke), dok je u preostalom dijelu odbijen tužbeni zahtjev za isplatu – u iznosu od 474,50 eura s pripadajućim kamatama (u točki II. izreke) a tuženiku je naloženo isplatiti tužitelju i zatezne kamate na iznos od 2.060,00 eura za razdoblje od 29. listopada do 23. prosinca 2024. po stopi navedenoj u prvostupanjskoj presudi i u roku od 15 dana (u točki III. izreke) kao i naknaditi mu troškove parničnog postupka u iznosu od 1.550,00 eura sa zateznim kamatama od donošenja presude 14. srpnja 2025. do isplate i u roku od 15 dana (u točki IV. izreke).

2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom tu presudu djelomično u dosuđujućem dijelu točke I. izreke pobija tuženik zbog svih zakonom propisanih žalbenih razloga smatrajući da je još pripadajuću naknadu štete tužitelju trebalo utvrditi u ukupnom iznosu od 678,20 eura uzimajući u obzir pravilnu primjenu materijalnog prava, nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka i orijentacijske kriterije Vrhovnog suda Republike Hrvatske te postojeću sudsku praksu, odnosno da za cjelokupnu štetu tužitelju pripada naknada u iznosu od 2.738,20 eura na ime neimovinske štete i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu od čega je tuženik u mirnom postupku već isplatio iznose od 2.060,00 eura tako da mu pripada još iznos od 678,20 eura.

2.1. Ističe i postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11, 25/13, 70/19 i 80/22, dalje: ZPP) s obzirom na to da sud nije proveo savjesnu i brižljivu ocjenu svih dokaza a to je bilo od utjecaja na donošenje pravilne presude.

2.2. Posebno pobija odluku o troškovima postupka, smatrajući da prvostupanjski sud nije pravilno primijenio materijalno pravo – članak 154. stavak 2. ZPP a ni Tarifu o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika jer je trebao primijeniti niži razred iz Tbr.7. te Tarife a kako je tužbeni zahtjev u jednom dijelu trebao biti odbijen, smatra da je odluka o troškovima trebala biti znatno drugačija odnosno da je o njima trebalo odlučiti prema djelomičnom uspjehu stranaka u sporu u skladu s člankom 154. stavkom 2. ZPP te da je zbog toga trebalo tužitelju dosuditi manje troškove. Predlaže preinačenje prvostupanjske presude u smislu žalbenih navoda a po potrebi ukidanje presude i vraćanje predmeta na ponovno suđenje te postavlja zahtjev za naknadu troška sudske pristojbe za žalbu (ne naznačujući iznos).

3. Tužitelj nije podnio odgovor na žalbu.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Predmet je spora još zahtjev tužitelja MŠ protiv tuženika Croatia osiguranje d.d. za naknadu štete – imovinske i neimovinske – koju je pretrpio zbog ozljede na radu kod svog poslodavca DM-drogerie markt d.o.o. kao tuženikova osiguranika a koja prelazi iznos od 2.738,20 eura od čega je 2.060,00 eura tužitelju već isplaćeno u izvansudskom postupku pa je predmet spora, nakon što je pravomoćno odbijen zahtjev za isplatu iznosa od 474,50 eura sa zateznim kamatama i pravomoćno i prihvaćen za iznos od 678,20 eura (u tom dijelu tuženik ne pobija prvostupanjsku presudu), još zahtjev za naknadu štete u iznosu od 1.567,30 eura.

6. Prvostupanjskom je presudom prihvaćen još sporni dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 1.567,30 eura sa zateznim kamatama od 29. listopada 2024. do isplate, nakon što je prvostupanjski sud ocijenio da tužitelju pripada naknada neimovinske štete u ukupnom iznosu od 3.700,00 eura (1.500,00 eura u odnosu na fizičke bolove, 1.200,00 eura u odnosu na strah i 1.000,00 eura u odnosu na duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti) i naknada neimovinske štete za troškove tuđe pomoći i njege u iznosu od 605,50 eura ili ukupno 4.305,50 eura od čega mu je tuženik već isplatio iznos od 2.060,00 eura pa je prvostupanjskom presudom naloženo tuženiku isplatiti tužitelju još iznos od 2.245,00 eura od kojega tuženik pobija iznos od 1.567,30 eura smatrajući da tužitelju pripada naknada štete u ukupnom iznosu od 2.738,20 eura odnosno još u iznosu od 678,20 eura.

7. Ispitavši prvostupanjsku presudu u granicama razloga određenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede iz članka 354. stavka 1. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka (prema članku 365. stavku 2. ZPP), ovaj je drugostupanjski sud ocijenio da je tuženikova žalba samo djelomično osnovana iz razloga pogrešne primjene materijalnog prava, dok je u preostalom pobijanom dijelu prvostupanjska presuda zakonita i pravilna.

8. Nije utvrđeno postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje se pazi po službenoj dužnosti a ni one iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 8. ZPP.

9. Neosnovan je i žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, dok je djelomično osnovan žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava u odnosu na visinu neimovinske štete i troškove postupka.

10. Uzimajući naime u obzir težinu ozljede koju je pretrpio tužitelj (prijelom lijeve listne kosti, bez pomaka ulomaka – i koji je zbrinut konzervativno postavljanjem imobilizacije) te okolnosti u kojima se 22. srpnja 2024. dogodila nezgoda (u skladišnom prostoru distributivnog centra poslodavca DM-markt d.o.o. kada je upravljao viličarem a u njega se zaletio drugi viličar), nošenje imobilizacije do 10. rujna 2024. pa potom još 10 dana kretanje uz pomoć štaka, jačinu i trajanje fizičkih boli (četiri dana jače, 10 dana srednje jake i šest tjedana slabe kumulativne naravi), straha (primarni kratkotrajni, sekundarni jači dva dana, srednji tri dana i slabiji četiri dana) i duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti (5%) u kojemu će postotku morati ulagati pojačane napore, ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje kako tužitelju (rođenom 1999. godine) pripada pravična novčana naknada prema članku 1100. stavcima 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022. i 155/2023., dalje: ZOO/05) u iznosu od 3.400,00 eura.

10.1. Tužitelj je doduše pretrpio prijelom lijeve listne kosti, ali bez pomaka ulomaka pa je liječen samo konzervativno – imobilizacijom i kod kuće a nezgoda se dogodila u skladišnom prostoru poslodavca naletom drugog viličara na viličar kojim je upravljao tužitelj (viličari ne razvijaju znatnu brzinu) pa sve te okolnosti uz utvrđene kvalifikatorne okolnosti iz članka 1100. stavka 2. ZOO/05, po ocjeni ovoga drugostupanjskog suda ne opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade iznad iznosa od 3.400,00 eura, što se osobito odnosi na prolaznu narav kvalifikatornih okolnosti fizičkih bolovi i straha koji nije ostavio posljedice.

10.2. Tuženikova je žalba stoga osnovana samo djelomično – za iznos od 300,00 eura, dakle ne i više od toga jer sve utvrđene okolnosti iz članka 1100. stavaka 1. i 2. uključujući i tužiteljevu mladost (rođen je 1999.) opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade u iznosu od 3.400,00 eura kako je već prethodno obrazloženo pa je prvostupanjsku presudu valjalo preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev za iznos od 300,00 eura a u preostalom dijelu odbiti tuženikovu žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju na ime naknade štete, uključujući i naknadu imovinske štete (za tuđu pomoć i njegu visinu koje je – u iznosu od 605,50 eura prvostupanjski sud utvrdio prema nalazu vještaka u trajanju 173 sata uz cijenu sata od 3,50 eura koja je nesporna kako proizlazi iz zapisnika s ročišta glavne rasprave od 24. lipnja 2025. - stranica 57 spisa) iznos od 1.267,30 eura (ili ukupno 1.945,50 eura).

11. U odnosu na troškove postupka žalba je osnovana samo u pogledu visine troškova za sastavljanje podneska od 12. svibnja 2025. (stranica 55 spisa) jer se taj podnesak ne može smatrati obrazloženim podneskom, već podneskom u kojem je tužitelj povisio tužbeni zahtjev pa za taj podnesak pripada nagrada odvjetniku prema najnižem vrijednosnom razredu – 245,00 eura za koliko je tužitelj konačno uspio više nego što je tražio tužbom (u tužbi je tražio 1.700,00 eura a dosuđeno mu je 1.945,50 eura) pa mu za taj podnesak pripada trošak u iznosu od 62,50 eura (25 bodova puta 2,00 eura i porez na dodanu vrijednost po stopi od 25%) a prvostupanjski mu je sud dosudio 250,00 eura (100 bodova) pa je zahtjev valjalo odbiti za iznos od 187,50 eura (250,00 manje 62,50) i na taj način preinačiti odluku o troškovima postupka.

11.1. Tuženik naime pobija odluku o troškovima postupka samo zato što smatra da tužitelju pripada naknada štete u znatno nižem iznosu - od 678,20 eura i da je zbog toga trebalo odrediti troškove postupka prema nižem razredu iz Tbr.7. Odvjetničke tarife, ali za to nisu ostvareni uvjeti jer i prema konačno dosuđenom iznosu od 1.945,50 eura (1.267,30 više 678,20) odvjetniku pripada nagrada od 100 bodova, tako da se taj žalbeni razlog može primijeniti samo na nagradu za podnesak od 12. svibnja 2025.

12. Iako je tuženik djelomično uspio sa žalbom u pogledu glavnog zahtjeva, on i dalje nije stranka koja u ovoj parnici ima pravo na naknadu troškova postupka (već je to tužitelj), a osim toga – zahtjev za naknadu troškova žalbe nije ni određeno postavljen kako je to neophodno prema članku 164. stavku 2. ZPP.

13. Iz svih je navedenih razloga, a na temelju članaka 368. stavka 1. te 373. točke 3. i 166. stavka 1. ZPP, odlučeno kao u izreci.

U Puli 15. rujna 2025.

Predsjednik vijeća

Igor Rakić