REPUBLIKA HRVATSKA
Županijski sud u Puli – Pola
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola
Poslovni broj: Gž-1191/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Puli - Pola, po sutkinji Alenki Paus, u pravnoj stvari tužitelja [trgovačko društvo] usluge, [adresa], OIB:45471377729, zastupanog po punomoćnici [naziv], odvjetnici u [adresa], protiv tuženika: 1. [trgovačko društvo], [adresa], [osobni identifikacijski broj] i 2. ŽD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćniku ABC, odvjetniku u [adresa], zbog smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Psp-84/2025-62, Ovr- 1034/2020 od 3. srpnja 2025., 15. rujna 2025.,
r i j e š i o j e
I Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja te se potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Psp-84/2025-62, Ovr-1034/2020 od 3. srpnja 2025.
II Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim je rješenjem odlučeno:
„I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"Utvrđuje se da su tuženici i to II tuženik ŽD iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i I tuženik [trgovačko društvo], [adresa], [osobni identifikacijski broj], smetali tužitelja [trgovačko društvo], [adresa] ,[osobni identifikacijski broj] u posljednjem mirnom i faktičnom posjedu poslovnih prostora na adresi [adresa] i to; rashladnog skladišta u komori broj 14, obujma 399 m3 i izložbenog prodajnog prostora u boksu 15, obujma 108 m3, na način što je II tuženik ŽD u pratnji više zaštitara dana 31. ožujka 2020. godine promijenio lokote na vratima rashladnog skladišta u komori broj 14, obujma 399 m3, i izložbenog prodajnog prostora u boksu 15 obujma 108 m3, a što je učinjeno u korist I tuženika [trgovačko društvo] pa im se nalaže da uspostave prijašnje posjedovno stanje i vrate stare lokote na vratima narečenih poslovnih prostora ili da to učini tužitelj [trgovačko društvo] o trošku tuženika, te im se zabranjuje svako takvo ili slično smetanje posjeda u buduće u roku od 8 dana. Tuženici su dužni solidarno naknaditi tužitelju parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom od dana presuđenja do isplate sukladno čl. 29 st. 2 ZOO-a u roku od 8 dana."
II Odbija se prijedlog za izdavanje privremene mjere koji glasi;
"Radi osiguranja nenovčane tražbine na prijedlog predlagatelja [trgovačko društvo], [adresa] ,[osobni identifikacijski broj] nalaže se protivnicima osiguranja [trgovačko društvo], [adresa], [osobni identifikacijski broj] i KD iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] da u roku od 48 sati predaju predlagatelju osiguranja ključeve novih lokota na vratima poslovnih prostora na adresi, [adresa] i to; rashladnog skladišta u komori broj 14, obujma 399 m3 i izložbenog prodajnog prostora u boksu 15, obujma 108 m3 i omoguće nesmetanu korištenje istih pod prijetnjom izricanja novčane kazne u iznosu od 10.000,00 kuna. Ova privremena mjera vrijedi do pravomoćnog okončanja ovog postupka."
III Nalaže se tužitelju da I i II tuženiku naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 550,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 03. srpnja 2025. godine pa do isplate, u roku od 15 dana.“
2. Protiv rješenja pravovremenu i dopuštenu žalbu podnosi tužitelj, zbog bitne povrede odredaba postupka, pogrešne primjene materijalnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Ukazuje na bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, čl. 354. st. 1. u vezi sa čl. 221.a ZPP, da sud ne cijeni iskaz 2. tuženika koji priznaje tužbeni zahtjev, da je ocjena dokaza od strane suda nelogična, neuvjerljiva, suprotna izvedenim dokazima, da su izostali zaključak i ocjena dokaza, da je nejasno što je tužitelj trebao dokazati, je li sud uzeo u obzir iskaz tuženika i druge dokaze, da su radnje tuženika protupravne i tužitelj ima pravo na posjedovnu zaštitu, da je teret dokaza na tuženiku, a ne na tužitelju, da se posjed predmnijeva, smatra poštenim, da je nejasno kako je sud došao do zaključka da su navodi tuženika istiniti, a tužitelja neistiniti, da nije dokazano na tuženik izvršava posjed dok je dokazano uznemiravanje tužitelja, da je iskaz 2. tuženika bio dovoljan za usvajanje tužbenog zahtjeva, da je nejasan zaključak suda o nepostojanju smetanja posjeda, da je odbijanje zahtjeva arbitrarno i neobjašnjivo; da faktična vlast traje dok se ne utvrdi da je posjed prestao, da sud krivo tumačio propis temeljem kojeg odbija tužitelja s tužbenim zahtjevom; da nije analizirao iskaze stranaka i svjedoka, kao niti relevantne materijalne dokaze u spisu. Osporava i odluku o trošku te predlaže preinačiti rješenje, podredno ukinuti i vratiti na ponovni postupak. Potražuje trošak za sastav žalbe i pristojbe na žalbu.
3. Sa žalbom je postupljeno u skladu s odredbom čl. 359. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP).
4. U odgovoru na žalbu tuženici ukazuju na neosnovanost žalbe.
5. Žalba tužitelja nije osnovana.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja kojim traži posjedovnu zaštitu u svezi poslovnih prostora na adresi [adresa] i to:
- rashladnog skladišta u komori broj 14, obujma 399 m3 i
- izložbenog prodajnog prostora u boksu 15, obujma 108 m3,
budući da je 2. tuženik ŽD u pratnji više zaštitara 31. ožujka 2020. promijenio lokote na vratima rashladnog skladišta u komori broj 14, obujma 399 m3 i izložbenog prodajnog prostora u boksu 15 obujma 108 m3, a što je učinjeno u korist
1. tuženika [trgovačko društvo],
slijedom čega traži da im se naloži uspostava ranijeg posjedovnog stanja vraćanjem lokota na vrata navedenih poslovnih prostora i zabranjuje svako takvo slično buduće smetanje.
7. Prvostupanjski sud odbio je tužbeni zahtjev tužitelja uz obrazloženje da iz izvedenih dokaza ne proizlazi utvrđenim činjenica da je tužitelj bio posljednji mirni i faktični posjednik cijelog boksa 15, niti da je bio posjednik rashladnog skladišta u komori broj 14 obujma 339 m3, da nije utvrđeno da su tuženici promijenili lokot ili učinili radnju koja se odnosi na oduzimanje posjeda rashladnog skladišta, a slijedom čega s obzirom na postavljen zahtjev tužitelja (na smetanje cijelog boksa 15), a ne dijela sukladno činjenici kako je tko eventualno koristio koji dio predmetnih prostorija i za koji dio tih prostorija se eventualno dogodio čin smetanja, odbija tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.
8. Ispitujući pobijano rješenje u granicama određenih žalbenih navoda, pazeći i po službenoj dužnosti na bitne povrede parničnog postupka i pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odluci o troškovima postupka, čl. 365. st. 2. ZPP, utvrđenje je ovoga suda da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP.
9. Nije počinjena niti bitna povreda iz čl. 354. st. 1. u svezi sa čl. 8. ZPP na koju opisno ukazuje žalitelj. Sud odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju i na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP). Prema odredbi čl. 220. st. 1. i 2. ZPP dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su odlučne za donošenje odluke i sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđenja odlučnih činjenica. Sud prvog stupnja izveo je sve predložene dokaze i utvrdio sve činjenice odlučne za ovaj spor, odnosno o onima koje nije mogao utvrditi primijenio je pravilno pravilo o teretu dokaza, 221.a ZPP, pa ni u tom dijelu nije počinjena bitna povreda postupka. Sve je to i valjano obrazložio, stoga nije ostvarena niti bitna povreda iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP jer rješenje nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka je razumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima rješenja, rješenje sadrži razloge o odlučnim činjenicama te o istima nema proturječnosti između onoga što se u razlozima rješenja navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku. Točno je da sud prvog stupnja ne navodi odredbe zakona na kojima odluku temelji, ali se iz obrazloženja odluke, osobito navoda pod točkom 5. obrazloženja pobijane odluke gdje ukazuje na odredbu čl. 441. ZPP te nastavno koje činjenice označava spornim slijedi da je sud prvog stupnja odluku temeljio na izostanku pretpostavki koje za pružanje posjedovne zaštite zahtijevaju odredbe čl. 21. i 22. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17, dalje: ZVDSP).
10. Odredbom čl. 21. st. 1. i 3. ZVDSP propisano je da koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda; st. 3. propisano je da pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od trideset dana od dana kad je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastalog smetanja. Odredbom čl. 22. st. 1. ZVDSP propisano je da posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten je svoj posjed štititi putem suda zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće. Stavkom 2. propisano je da sud pruža ovu zaštitu posjeda u posebnom, hitnom postupku (postupku za smetanje posjeda), prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvu društvenom, javnom ili sličnom interesu.
11. Dakle, prvostupanjski sud je, nakon dovoljne raspravljenosti, savjesnom i brižljivom ocjenom dokaza zasebno i svih zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, pravilno utvrdio odlučno činjenično stanje. Pritom nije sporno ispunjenje uvjeta iz čl. 21. st. 3. ZVDSP.
12. Teret dokaza posljednjeg mirnog posjeda i čina smetanja tog posjeda je u posjedovnoj parnici na tužiteljevoj strani, cijeneći odredbu čl. 22. st. 1. i 2. ZVDSP, što proizlazi iz sadržaja navedene odredbe. Dakle, u postupku zbog smetanja posjeda tužitelj treba dokazati postojanje svog posjeda u trenutku smetanja i sam čin smetanja posjeda jer o tome ovisi postojanje prava na zaštiti posjeda.
13. Tužitelj, kako je pravilno zaključio sud prvog stupnja nije dokazao posjed rashladnog skladišta u komori broj 14 obujma 339 m3, a niti da su tuženici mijenjali lokot ili poduzeli radnju kojom bi mu taj posjed oduzeli. O tome ne iskazuje niti jedan svjedok, niti se takav zaključak može izvesti iz drugih izvedenih dokaza samostalno, niti u svezi s drugima. Dakle, pravilno je sud prvog stupnja primijenio pravilo o teretu dokaza u tom dijelu odbivši zahtjev u tom dijelu kao neosnovan. Iz navoda svjedoka nije moguće utvrditi da je tužitelj dokazao svoj posljednji mirni posjed toga rashladnog skladišta u komori jer isti ne slijedi iz navoda svjedoka, kao niti drugih izvedenih dokaza, a što je sve prvostupanjski sud valjano obrazložio.
14. Nastavno, sud prvog stupnja je, o čemu odluka također sadrži valjano obrazloženje, u svezi izložbenog prodajnog prostora u boksu 15 obujma 108m3 utvrdio iz izvedenih dokaza (iskazi svjedoka ŽDČ, VD, ND, ČD, JD, BD, RD, pa i iskaza 2. tuženika ŽD), neposrednom ocjenom istih, a pravilnost koje ocjene nije dovedena u sumnju žalbenim navodima, da tužitelj nije bio u posjedu cijelog boksa 15, kao posljednji mirni posjednik, već je bio u posjedu određenog dijela istog. Međutim, s obzirom na način kako je zahtjev postavljen (i predložene i izvedene dokaze) nije bilo moguće odrediti koji je to dio boksa, pa niti djelomično prihvatiti zahtjev.
15. Pritom sud prvog stupnja navodi da između stanaka nije sporno da je po nalogu tuženika angažiran Klemm security koji je onemogućio tužitelja u korištenju boksa broj 15, pa neosnovano tužitelj ukazuje da sud prvog stupnja nije cijenio, uzeo u obzir iskaz 2. tuženika. Međutim, kako i navodi prvostupanjski sud, s obzirom na utvrđenu činjenicu da je tužitelj u posjedu imao samo dio toga boksa i predložene i izvedene dokaze te postavljen zahtjev nije bilo moguće u svezi boksa broj 15 djelomično usvojiti zahtjev jer nije bilo moguće odrediti koji dio tih prostorija je bio u posjedu tužitelja u odnosu na koji se dogodio čin smetanja posjeda.
16. U kontekstu i tako utvrđenog činjeničnog stanja i postavljenog tužbenog zahtjeva, prvostupanjski sud je pravilno, dakle, odlučio o tome da tužitelj nije dokazao postojanje posjeda rashladnog skladišta u komori broj 14, sukladno odredbi čl. 221.a ZPP, odnosno pravilnom primjenom odredbe čl. 8. ZPP u svezi s navedenim odredbama ZVDSP i čl. 441. ZPP da tužitelj nije bio posjednik cijelog izložbeno prodajnog prostora u boksu 15 već samo dijela istoga, a koji dio nije bilo moguće odrediti iz predloženih i izvedenih dokaza.
17. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud je na utvrđeno odlučno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo odbivši tužbeni zahtjev tužitelja, nastavno, pravilno je odlučio i o trošku postupka, zbog čega je žalba tužitelja odbijena kao neosnovana, a potvrđena odluka prvostupanjskog suda, primjenom odredbe čl. 380. t. 2. u vezi sa čl. 381. i čl. 368. st. 1. ZPP.
18. Kako je zahtjev neosnovan, pravilno je odbijen i prijedlog za izricanje privremene mjere primjenom odredbe čl. 442. ZPP.
19. Zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka odbijen je kao neosnovan, čl. 166. st. 1. ZPP.
U Puli-Pola 15. rujna 2025.
Sutkinja
Alenka Paus
