REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj Gž R-130/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sutkinja Biljane Bojanić, kao predsjednice vijeća, Nataše Babić, kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Kristine Pavičić-Sirotić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja EK iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Miličević i Šupuković d.o.o., Zagreb, protiv tuženika Croatia osiguranja d.d., Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB 26187994862, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-521/2022-30 od 13. lipnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 15. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

Uvažava se žalba tužitelja te se preinačava presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-521/2022-30 od 13. lipnja 2025., tako da preinačena u cijelosti glasi:

„I. Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d. isplatiti tužitelju EK iznos od 1.538,20 eur sa zakonskim zateznim kamatama koje na dosuđeni iznos neimovinske štete od 1.270,94 eur teku od 8. prosinca 2021. do isplate, a na dosuđeni iznos imovinske štete od 267,26 eur od 13. lipnja 2025. do isplate, i to po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva tužitelja za naknadu neimovinske i imovinske štete u iznosu od 465,91 eur, zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama.

III. Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva tužitelja za naknadom zakonskih zateznih kamata na dosuđeni iznos naknade imovinske štete za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 147,26 eur, tekućih od 8. prosinca 2021. do 13. lipnja 2025.

IV. Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva tužitelja za naknadom zakonskih zateznih kamata na dosuđeni iznos naknade imovinske štete za uništene stvari u iznosu od 120,00 eur, tekućih od 21. rujna 2021. do 13. lipnja 2025.

V. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.464,33 eur zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, tekućim od 13. lipnja 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

VI. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak žalbe u iznosu od 78,12 eur, u roku od 15 dana.“

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku platiti tužitelju 1.388,20 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje na dosuđeni iznos neimovinske štete od 1.120,94 eura teku od 8. prosinca 2021. do isplate, a na dosuđeni iznos imovinske štete od 267,26 eura od 13. lipnja 2025. do isplate, odbijen se preostali dio tužbenog zahtjeva od 615,91 eura, zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama, zatezne kamate na dosuđeni iznos naknade imovinske štete za tuđu pomoć i njegu od 147,26 eura, tekućih od 8. prosinca 2021. do 13. lipnja 2025. i zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos naknade imovinske štete za uništene stvari od 120,00 eura, tekućih od 21. rujna 2021. do 13. lipnja 2025.

2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom navedenu presudu pobija tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava te odluke o troškovima postupka. Ističe da je presuda u pobijanom dijelu nezakonita, jer da ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, odnosno izreka presude je nerazumljiva, proturječi sama sebi i razlozima presude. Prvostupanjski sud je poklonio vjeru nalazu i mišljenju jer je učinjen u skladu s pravilima medicinske struke, na logičan i uvjerljiv način, temeljem uvida u spis i medicinsku dokumentaciju i pregleda tužitelja. Iz obrazloženja presude proizlazi kako je sud utvrdio pravičnu novčanu naknadu u ukupnom iznosu od 2.050,00 eur vodeći se kriterijima jačine i trajanja fizičkih boli i pretrpljenog straha, smanjenja životnih aktivnosti, te na ime tuđe pomoći i njege iznos od 147,26 eur. Međutim, navedeni iznos, uzimajući u obzir sve okolnosti konkretnog slučaja ne predstavlja pravičnu novčanu naknadu kako je to propisano odredbama članka 1046. Zakona o obveznim odnosima. Sud je trebao cijeniti težinu povreda koje je zadobio tužitelj, vrstu i prirodu pretrpljenih povreda, jačinu i trajanje štetnih posljedica, protek vremena od štetnog događaja do presuđenja (štetni događaj se dogodio 20. rujna 2021.), životnu dob tužitelja, a posebno da će tužitelj i dalje trpjeti štetne posljedice. Unatoč navedenom, prvostupanjski sud ne samo da nije vrednovao sve okolnosti prema kojima bi trebao procijeniti nastalu štete u većem iznosu od onog procijenjenog u vještačenju, već je upravo suprotno išao i ispod matematičkog izračuna Orijentacijskih kriterija koji se trebaju primijeniti na nalaz i mišljenje vještaka. Da se sud držao Orijentacijskih kriterija, minimalni iznos koji je tužitelju trebao biti dosuđen je iznos od koji je tužitelj potraživao podneskom od dana 24. siječnja 2025. Tužitelj ukazuje da su se Orijentacijski kriteriji posljednji put mijenjali u lipnju 2020. kada su povišeni za 50%, uz obrazloženje Vrhovnog suda Republike Hrvatske da su za izmjenu između ostalog korišteni podaci Državnog zavoda za statistiku o stopi inflacije mjerenoj indeksom promjena potrošačkih cijena u odnosu na početnu 2002. Slijedom navedenog je i prilikom donošenja odluke u predmetnom sporu potrebno uzeti u obzir i stopu inflacije koja je slijedila nakon 2020. i prethodila donošenju ove presude u lipnju 2025. Pogrešno je sud primijenio materijalno pravo odbivši zahtjev tužitelja za isplatom zateznih kamata na naknadu nenovčane imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, kao i na zatezne kamate na dosuđeni iznos naknade imovinske štete za uništene stvari, već je dosudio kamate tekuće od dana donošenja prvostupanjske presude. Sukladno odredbi članka 1103. Zakona o obveznim odnosima tuženik je dužan isplatiti tužitelju i zatezne kamate na dosuđeni iznos naknade štete i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Nezakonita je i odluka o trošku jer prvostupanjski sud u obrazloženju presude neosnovano priznaje trošak za sastav podneska od 24. siječnja 2025. u iznosu od samo 50,00 eur, iako tužitelju pripada pravo na iznos od 200,00 eur, sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Naime, radi o obrazloženom podnesku kojim se tužitelj očitovao na nalaz i mišljenje medicinskog vještaka, slijedom čega je trošak sastava istog trebao biti priznat u punom iznosu sukladno vrijednosti predmeta spora, dakle u visini od 200,00 eur. Predlaže pobijanu presudu preinačiti na način da tužbeni zahtjev prihvati u cijelosti uz naknadu parničnog troška tužitelju, uvećan za trošak žalbe, a podredno da se presuda u pobijanom dijelu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Sa žalbom tužitelja postupljeno je po članku 359. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. -pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023. - dalje: ZPP).

3.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tužitelja je djelomično osnovana.

5. Prvostupanjski je sud naložio tuženiku, kao osiguravatelju Zagrebačkog električnog tramvaja d.o.o., naknaditi tužitelju imovinsku i neimovinsku štetu koju je isti 20. rujna 2021. zadobio na radu, kao kontrolor karata, kada ga je nepoznati putnik više puta udario u glavu.

6. Pasivna legitimacija tuženika i njegova odgovornost za štetu nisu sporni, te je u ovoj fazi postupka sporno da li je prvostupanjski sud pravilno utvrdio visinu neimovinske štete i od kada teku zatezne kamate na naknadu nenovčane imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege i za uništene stvari.

7. Ocjenjujući prvostupanjsku presudu u granicama žalbenih razloga tužitelja, ovaj sud nije utvrdio da bi bila počinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, a na koje bitne povrede odredaba parničnog postupka ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, u smislu članka 365. stavka 2. ZPP-a, a niti bitna povreda na koju ukazuje žalitelj, ona iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, jer presuda ima sve razloge o odlučnim činjenicama te se može ispitati.

8. U vezi s dijelom presude koji se pobija žalbom, prvostupanjski je sud utvrdio da je tužitelj u štetnom događaju zadobio natučenje glave u lijevoj sljepoočnoj regiji i istegnuće mišića vrata. Trpio je fizičke bolove jakog intenziteta 1 dan, srednjeg intenziteta 5 dana, te slabijeg intenziteta 35 dana, zatim strah, i to primarni strah u trenutku štetnog događaja, koji je bio kratkotrajan i intenzivan, te sekundarni strah jačeg intenziteta u trajanju od 3 dana, srednjeg intenziteta 8 dana, te manjeg intenziteta 25 dana. Zadobivene ozljede natučenja glave u lijevoj sljepoočnoj regiji i istegnuće mišića vrata, te ozljeda kralješnice doveli do trajnog smanjenja životnih aktivnosti od 2% koja se očituje u ograničenoj pokretljivosti vratnog segmenta kralješnice, te povremenim bolovima u vratnom dijelu kralješnice kod dužeg rada u nefiziološkom položaju glave i tijela, te kod dužeg stajanja, i kod vožnje, uslijed čega tužitelj trpi duševne bolove.

9. Cijeneći utvrđeno trajanje i intenzitet fizičkih bolova, prvostupanjski sud je ocijenio da tužitelju pripada naknada za bolove u iznosu od 800,00 eur, za pretrpljeni strah u iznosu od 900,00 eur, za smanjenje aktivnosti od 2% u iznosu od 350,00 eur, sve temeljem članka 1100. stavka 2. Zakona o obveznom odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023. i 155/2023. -dalje: ZOO), u ukupnom iznosu od 2.050,00 eur. Kako je tuženik tužitelju dio štete isplatio, naloženo je tuženiku isplatiti daljnju neimovinsku štetu u iznosu od 1.120,94 eur, dok je za iznos od 615,91 eur tužitelj odbijen.

10. Osnovano žalitelj navodi da je dosuđena naknada neimovinske štete preniska jer se prvostupanjski sud rukovodio Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020., a s obzirom na nespornu i značajnu stopu inflacije od tada pa do donošenja ove presude, očito je da ti kriteriji više ne mogu predstavljati pravičnu novčanu naknadu jer su iznosi iz tih kriterija obezvrijeđeni uslijed inflacije. Stoga je uvažena žalba tužitelja te mu je utvrđena naknada na ime neimovinske štete u iznosu od 2.200,00 eur, kako je zatražio u konačno postavljenom tužbenom zahtjevu (podnesak od 23. siječnja 2025.), i to za fizičke bolove u iznosu od 800,00 eur, za strah u iznosu od 1.000,00 eur i za umanjenje životne aktivnosti u iznosu od 400,00 eur. S obzirom na nesporno isplaćeni iznos od 929,06 eur, ovom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju daljnji iznos neimovinske štete u iznosu od 1.270,94 eur.

11. Neosnovano žalitelj navodi da bi imao pravo na zatezne kamate na imovinsku štetu od štetnog događaja, jer je prvostupanjski sud tu štetu utvrdio po članku 223. stavku 1. ZPP-a, po slobodnoj ocjeni, jer tužitelj nije dostavio račune ili druge dokaze o cijenama oštećenih stvari u vrijeme štetnog događaja, pa je prvostupanjski sud tu štetu utvrdio po cijenama na dan donošenja presude, pa i kamate na tako utvrđenu štetu teku od presuđenja.

12. Pravilno je prvostupanjski sud tužitelju utvrdio ukupni trošak u visini od 675 bodova, što prema vrijednosti jednog boda od 2,00 eur (tarifni broj 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/2012., 103/2014., 118/2014., 107/2015., 37/2022. i 126/2022. - dalje: Odvjetnička tarifa)) ukupno iznosi 1.350,00 eur, odnosno uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (tarifni broj 46. Odvjetničke tarife) u iznosu od 337,50 eur, odnosno ukupno 1.687,50 eur. Sukladno gore navedenom obračunu, po članku 154. stavku 2. ZPP-a, tužitelju pripada pravo na 75% priznatih troškova, ili 1.265,25 eur, uvećano za trošak medicinskog vještačenja koji je predujmio tužitelj u iznosu od 199,08 eur, odnosno sveukupno 1.464,33 eur.

12.1. U vezi troška sastava podneska od 24. siječnja 2025., prvostupanjski je sud tužitelju za isti, kojim je tužitelj specificirao tužbeni zahtjev, priznao trošak u visini od 25%, koji je propisan po tarifnom broju 8. točki 3. Odvjetničke tarife, kao trošak ostalih podnesaka. Naime, prema odredbi tarifnog broja 8. točke 1. Odvjetničke tarife, odvjetniku za sastavljanje odgovora na tužbu, prigovora protiv platnog naloga i obrazloženih podneska u kojima odgovara na navode prigovora ili odgovora na tužbu ili se očituje na nalaz i mišljenje vještaka ali ne više sveukupno četiri takva podneska u prvostupanjskom postupku, pripada nagrada kao nagrada za tužbu po tarifnom broju 7. točki 1., 3., 6. i 7. Odvjetničke tarife. Prema tarifnom broju 8. točki 3. Odvjetničke tarife odvjetniku za sastavljanje ostalih podneska pripada 25% nagrade iz tarifnog broja 7. točke 1., 3., 6. i 7. Odvjetničke tarife, ali ne više od 50 bodova. Iz navedenog proizlazi da je u tarifnom broju 8. točki 1. Odvjetničke tarife taksativno propisano za sastav kojih podnesaka odvjetniku pripada nagrada kao za tužbu po tarifnom broju 7. točki 1., 3., 6. i 7. Odvjetničke tarife. Dakle, navedenom odredbom nisu obuhvaćeni svi obrazloženi podnesci. Podneskom od 24. siječnja 2025. tužitelj je specificirao tužbeni zahtjev. Dakle, ne radi se ni o jednoj vrsti podneska iz tarifnog broja 8. točke 1. Odvjetničke tarife, za koji bi tužitelju pripadalo pravo na puni iznos nagrade odvjetnika. Tužitelju je priznat i trošak za sastav žalbe, sukladno visini sa kojom je tužitelj uspio žalbom, u iznosu od 78,12 eur.

13. Slijedom navedenog, djelomično je uvažena žalba tužitelja i preinačena prvostupanjska presuda po članku 373. stavku 3. ZPP-a.

U Puli-Pola 15. rujna 2025.

Predsjednica vijeća:

Biljana Bojanić