Republika Hrvatska
Upravni sud u Zagrebu
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8
Poslovni broj: Us I-2072/2024-9
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu toga suda Maji Valušnig, uz sudjelovanje zapisničarke Valentine Pergar, u upravnom sporu tužitelja ČČ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenica Kristina Baričević, odvjetnica u Sesvetama, Ninska 9 a, protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, OIB: 95093210687, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Grada Zagreba, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, radi utvrđenja visine komunalnog doprinosa, nakon usmene i javne rasprave, 15. rujna 2025.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva prostornoga uređenja graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-363- 03/23-04/193, URBROJ: 531-03-4-24-2 od 29. veljače 2024. i rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za obnovu, izgradnju, prostorno uređenje, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, Odsjeka za komunalni doprinos i naknadu za zadržavanje nezakonito izgrađene zgrade u prostoru KLASA: UP/I-363-02/16- 008/10851, URBROJ: 251-10-32-1/004-22-4-DM od 01. prosinca 2022.
II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora kao neosnovan u cijelosti.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem Ministarstva prostornoga uređenja graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-363-03/23-04/193, URBROJ: 531-03-4-24-2 od 29. veljače 2024. odbijena je žalba tužitelja protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za obnovu, izgradnju, prostorno uređenje, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, Odsjeka za komunalni doprinos i naknadu za zadržavanje nezakonito izgrađene zgrade u prostoru KLASA: UP/I-363-02/16- 008/10851, URBROJ: 251-10-32-1/004-22-4-DM od 01. prosinca 2022., kojim je tužitelju utvrđena obveza plaćanja komunalnog doprinosa za ozakonjenje nezakonito izgrađene stambene zgrade u [adresa], na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], ukupnog obujma 395,17 m3 u iznosu od 12.645,44 kuna.
2. Tužitelj u tužbi pobija zakonitost osporavanog rješenja zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava navodeći da je rješenje o izvedenom stanju pravomoćno 8. siječnja 2016. te da je nastupila zastara prava na utvrđivanje komunalnog doprinosa.
3. Predlaže sudu da poništi osporavana rješenja.
4. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti ostaje kod navoda danih u obrazloženju osporavanog rješenja.
5. Predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev.
6. Zainteresirana osoba u odgovoru na tužbu osporava tužbeni zahtjev pozivajući se na razloge iz obrazloženja pobijanih rješenja. Ističe da obveza utvrđivanja iznosa komunalnog doprinosa ne zastarijeva, ukoliko ista nije prethodno određena.
7. Predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev.
8. Tužbeni zahtjev je neosnovan.
9. Sud je održao usmenu i javnu raspravu u prisutnosti opunomoćenice tužitelja u odsutnosti uredno pozvanog tuženika i zainteresirane osobe, na temelju ovlaštenja iz odredbe članka 89. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24), o čemu su stranke bile upozorene u pozivu za raspravu.
9. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, te razmatrajući sporna činjenična i pravna pitanja, sud je izvršio uvid u sudski spis predmeta i spis tuženika dostavljenog u odgovoru na tužbu.
10. Uvidom u prvostupanjsko rješenje od 1. prosinca 2022. sud je utvrdio da je navedenim rješenjem tužitelju utvrđena obveza plaćanja komunalnog doprinosa za ozakonjenje nezakonito izgrađene stambene zgrade u [adresa], na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], ukupnog obujma 395,17 m3 u iznosu od 12.645,44 kuna, a na temelju rješenja o izvedenom stanju, KLASA:UP/I-350-05/13- 007/1371, URBROJ:251-13-22-4/009-15-12 od 14. prosinca 2015., koje je postalo pravomoćno 8. siječnja 2016.
11. Uvidom u osporavano drugostupanjsko rješenje od 29. veljače 2024. utvrđeno je da je odbijena žalba tužitelja, s obrazloženjem da Zakonom o komunalnom gospodarstvu nije propisana zastara u postupku utvrđivanja obveze plaćanja komunalnog doprinosa.
12. Odredbom članka 22. stavka 1. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama („Narodne novine“, broj:86/12 i 143/13) propisano je da su podnositelj zahtjeva, odnosno vlasnici zgrade za koju je doneseno rješenje o izvedenom stanju, osim za pomoćnu zgradu, dužni po izvršnosti tog rješenja platiti komunalni doprinos i vodni doprinos u skladu s posebnim propisima, ako ovim Zakonom nije propisano drukčije.
13. Sukladno odredbi članka 76. stavka 1. Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“, broj: 68/18 i 110/18) komunalni doprinos je novčano javno davanje koje se plaća za korištenje komunalne infrastrukture na području cijele jedinice lokalne samouprave i položajne pogodnosti građevinskog zemljišta u naselju prilikom građenja ili ozakonjenja građevine, ako ovim Zakonom nije propisano drukčije.
14. Prema odredbi članka 77. stavka 1. navedenog Zakona propisano je da komunalni doprinos plaća vlasnik zemljišta na kojem se gradi građevina ili se nalazi ozakonjena građevina odnosno investitor ako je na njega pisanim ugovorom prenesena obveza plaćanja komunalnog doprinosa.
15. Odredbom članka 81. stavka 1. citiranog Zakona, propisano je da se komunalni doprinos za zgrade obračunava množenjem obujma zgrade koja se gradi ili je izgrađena izraženog u kubnim metrima (m³) s jediničnom vrijednošću komunalnog doprinosa u zoni u kojoj se zgrada gradi ili je izgrađena.
16. Odredbom članka 108. stavka 1. i 2. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“, broj 116/16, 106/18, 121/19, 32/20, 42/20, 114/22 i 152/24 u daljnjem tekstu OPZ16) propisano je da pravo i obveze poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, pravo i obveza poreznog tijela na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe te pravo poreznog obveznika na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe zastarijeva za šest godina računajući od dana kada je zastara počela teći. Zastara prava na utvrđivanje porezne obveze i kamata počinje teći istekom godine u kojoj je nastala porezna obveza. Nastanak porezne obveze propisan je posebnim poreznim zakonima.
17. Prema ocjeni suda, osporavanim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.
18. Naime, iz podataka spisa predmeta proizlazi da je rješenje o izvedenom stanju, KLASA:UP/I-350-05/13-007/1371, URBROJ:251-13-22-4/009-15-12 od prvostupanjsko tijelo donijelo 14. prosinca 2015., pravomoćno 8. siječnja 2016. Međutim, rješenje o utvrđenju obveze plaćanja komunalnog doprinosa donijelo je isto tijelo 1. prosinca 2022., dakle nakon stupanja na snagu Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine“, broj 68/18., 110/18., 32/20. -dalje: ZKG/18), koji je mjerodavan za donošenje odluke u ovoj stvari. Za razliku od ZKG/95, odredbom članka 83. stavka 3. ZKG/18 propisano je da se rješenje o komunalnom doprinosu donosi i ovršava u postupku i na način propisan zakonom kojim se uređuje opći odnos između poreznih obveznika i poreznih tijela koja primjenjuju propise o porezima i drugim javnim davanjima, ako ovim Zakonom nije propisano drugačije. Dakle, zakon na kojeg upućuje navedena odredba ZKG/18-a je OPZ/16, a ne Zakon o komunalnom gospodarstvu na koji se tuženik poziva tvrdeći da navedenim zakonom nije predviđena zastara za utvrđivanje obveze komunalnog doprinosa.
19. Prema odredbi članka 108. stavka 1. OPZ/16, pravo i obveza poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, pravo i obveza poreznog tijela na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe te pravo poreznog obveznika na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe zastarijeva za šest godina računajući od dana kada je zastara počela teći, a prema stavku 2. tog članka zastara prava na utvrđivanje porezne obveze i kamata počinje teći istekom godine u kojoj je nastala porezna obveza.
20. U konkretnom slučaju, dakle, u trenutku donošenja rješenja o utvrđenju obveze plaćanja komunalnog doprinosa 1. prosinca 2022. nije nastupila zastara prava na utvrđenje komunalnog doprinosa jer prije donošenja prvostupanjskog rješenja (1. prosinca 2022.) nije proteklo 6 godina od dana kad je zastara počela teći (obveza nastala 8. siječnja 2016. pravomoćnošću rješenja o izvedenom stanju, zastara počela teći 1. siječnja 2017., istekom godine u kojoj je obveza nastala), na način kako to propisuje članak 108. stavak 1. i 2.OPZ/16.
21. Temeljem svega naprijed navedenog i u postupku utvrđenog, sud nalazi da osporenim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja te da je osporeno rješenje doneseno temeljem potpuno utvrđenog činjeničnog stanja i uz pravilnu primjenu zakona.
22. Stoga je sud na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.
23. Tužitelju je odbijen zahtjev za naknadu troška upravnog spora kao neosnovan na temelju odredbe članka 147. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima budući da je izgubio spor u cijelosti.
U Zagrebu, 15. rujna 2025.
Sutkinja
Maja Valušnig
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
DNA:
1. tužitelju putem e-komunikacije
2. tuženiku putem e-komunikacije
3. zainteresiranoj osobi putem e-komunikacije
4. U spis
