Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Kž-253/2021-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku u vijeću sastavljenom od sudaca Nikše Lučića, kao predsjednika vijeća, te Domagoja Raguža i Marte Jelić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničara Antee Pekić, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika ĆI, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavak 3. u vezi sa stavkom 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 - dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenog ĆI, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, pod brojem K-471/2019 od 18. lipnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 15. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog ĆI i potvrđuje presuda prvostupanjskog suda.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom prvostupanjskog suda okrivljeni ĆI je proglašen krivim zbog kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 3. u vezi sa stavkom 2. KZ/11, te je za to kazneno djelo osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, te je potom, temeljem članka 56. KZ/11 okrivljenom izrečena uvjetna osuda, tako da se zatvorska kazna neće izvršiti ukoliko okrivljeni u roku provjeravanja od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.

1.1. Na temelju članka 54. Kaznenog zakona okrivljenom ĆI u izrečenu kaznu uračunato je vrijeme uhićenja od 18. srpnja 2019. godine u 15:45 sati do 19. srpnja 2019. godine u 15:31 sati.

1.2. Na temelju članka 148. stavka 1. u svezi s člankom 145. stavkom 2. točkama 1. – 5. Zakona o kaznenom postupku, prvostupanjski sud je obvezao okrivljenog ĆI podmiriti troškove kaznenog postupka i to u paušalnom iznosu od 1.500,00 (tisućupetsto) kuna, sve u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude.

2. Protiv te presude žalbu je pravodobno podnio okrivljeni putem braniteljice Tatjane Figač-Gregurić, odvjetnice iz Bjelovara, pobijajući je zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede Kaznenog zakona, te odluke o kazni i troškovima postupka, uz prijedlog da se preinači prvostupanjska presuda na način da se okrivljenika oslobodi od optužbe, podredno da se ukine prvostupanjska presuda i predmet vrati na ponovni postupak.

3. Odgovor na žalbu je podnesen od strane Općinskog državnog odvjetništva u Bjelovaru, s prijedlogom da se odbije žalba kao neosnovana i potvrdi pobijana presuda.

4. U smislu odredbe članka 474. stavak 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku na dužno razgledavanje.

5. Stranke nisu pozivane na sjednicu vijeća, budući to nisu tražile u žalbi, odnosno odgovoru na žalbu.

6. Žalba optuženika ĆI nije osnovana.

7. Suprotno žalbenim navodima optužene, pravilno je prvostupanjski sud, na temelju analize i ocjene svih provedenih dokaza, i to svakog pojedinačno i međusobno ih povezujući prihvatio iskaze oštećene ĆIR i svjedoka LI kao vjerodostojne, budući su navedeni iskazi suglasni, odnosno istovjetni u odnosu na razgovor koji je vođen između oštećene i optuženika, kao i nakon napuštanja ureda oštećene.

8. Nije u pravu žalitelj kada navodi da riječi koje je optuženi izgovorio u prisutnosti svjedoka LI prilikom odlaska iz prostora Centra za socijalnu skrb predstavljaju nezadovoljstvo i čuđenje postupanjem institucije prema njemu kao građaninu, jer se ni u jednom trenutku nije obraćao osobno oštećenoj ĆIR, te da nije imao namjeru iskazivanja bilo kakvih prijetećih riječi prema oštećenoj. Naime prvostupanjski sud je, uzevši u obzir navod oštećene da je razgovor s optuženikom u uredu bio neugodan i neprijatan, te da je optuženi nakon izlaska iz ureda nezadovoljan rekao "O" što su čuli i oštećena ĆIR i svjedok LI, te potom izjavio "ova bi mogla završiti kao one u Đakovu", te uzevši u obzir da je upravo oštećena vodila razgovor s optuženikom, nakon kojega je optuženik izašao nezadovoljan, pravilno utvrdio da je optuženik mislio upravo na konkretnu djelatnicu Centra a ne na instituciju općenito, te je prvostupanjski sud ispravno zaključio da je na strani optuženika postojala namjera da oštećenoj uputi riječi prijetnje i to koristeći naziv grada Đakova, simbolom jednog događaja ubojstva službenika Centra za socijalnu skrb u Đakovu, čime je optuženi odaslao sadržajno jasnu poruku usmrćenjem oštećenice. Dakle, prvostupanjski sud je dao u svemu određene i potpune razloge koji nisu opovrgnuti žalbenim navodima i koje kao valjane i uvjerljive prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

9. Nadalje, nije osnovan žalbeni navod optuženog da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka, jer kvalifikatorni oblik djela – postupanje prema osobi s njezinim ovlastima nije uopće obrazložen, budući je prvostupanjski sud obrazložio da je prijetnja izvršena prema oštećenici u vezi obavljanja njoj povjerenih javnih ovlasti. tako da pobijana presuda sadrži valjano obrazložene razloge.

10. Optuženi se žali i zbog povrede kaznenog zakona ali ne navodi i ne obrazlaže koju bi to povredu kaznenog zakona prvostupanjski sud napravio, te je drugostupanjski sud po službenoj dužnosti ispitao je li na štetu optuženog povrijeđen kazneni zakon i nije našao postojanje iste.

11. Budući je žalba ĆI usmjerena i na odluku o kazni, to je ovaj sud u tom dijelu ispitao prvostupanjsku presudu, te nalazi da je prvostupanjski sud pravilno cijenio sve olakotne okolnosti na strani optuženog i to da je umirovljenik, osoba starije životne dobi, te da nije ranije kazneno osuđivan, dok nije našao otegotne okolnosti.

12. Uzevši u obzir naprijed navedene olakotne i nepostojanje otegotnih okolnosti na strani optuženika, ovaj sud smatra da izrečena kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, te izrečena uvjetna osuda, na način da se zatvorska kazna neće izvršiti ukoliko okrivljeni u roku provjeravanja od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo, predstavlja primjerenu kaznu svim navedenim okolnostima, uzimajući u obzir svrhu kažnjavanja iz članka 41. KZ/11, u smislu izražavanja društvene osude zbog počinjenih kaznenih djela, jačanje povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava i utjecati na okrivljenika i sve druge da ne čine kazneno djelo.

13. Takva vrsta i mjera kazne, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda dostatna je da može utjecati na optuženika i na sve ostale da ne čine kaznena djela i da shvate da je činjenje kaznenih djela pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja pravedno, te da takva kazna sadrži odgovarajuću količinu moralne osude za zlo koje je optuženik počinjenjem kaznenog djela nanio društvu u cjelini.

14. Prvostupanjski sud je odluku o troškovima pravilno utemeljio na odredbi članka 148. stavak 1. ZKP/08. obvezujući optuženika na podmirivanje paušalne svote uzevši u obzir sve relevantne okolnosti koje utječu na odluku o troškovima, cijeneći trajanje i složenost postupka, te materijalne prilike optuženika.

15. Kako ispitivanjem prvostupanjske presude po službenoj dužnosti nije nađeno da bi bile ostvarene ni ostale povrede predviđene u članku 476. ZKP/08, to je presuđeno kao u izreci na temelju članka 482. ZKP/08.

U Dubrovniku 15. rujna 2025.

Predsjednik vijeća:

Nikša Lučić