Republika Hrvatska
Poslovni broj Gž-1462/2024-2
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Branki Ježek Mjedenjak, u pravnoj stvari tužitelja ŠI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ivici Škunci, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Suić & Škunca d.o.o., Pisarnica Zaprešić, protiv tuženika JI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, rješavajući žalbu tužitelja, izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj P-448/2020 od 5. srpnja 2024., dana 15. rujna 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj P-448/2020 od 5. srpnja 2024.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja u cijelosti je odbijen tužbeni zahtjev kojim je traženo da se naloži tuženiku da tužitelju isplati iznos do 479,24 eur sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom te je odbijen i zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka.
2. Protiv presude žalbu podnosi tužitelj pozivajući se na sve žalbene razloge iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje ZPP). Predlaže da se pobijana presuda preinači podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, te tužitelju dosude troškovi postupka i žalbe.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Tijekom prvostupanjskog postupka je utvrđeno:
- da tužitelj od tuženika potražuje isplatu iznosa od 479,24 EUR (3.610,84 kn) uz tvrdnje da se radi o razlici između iznosa od 11.716,22 kn koji je od tužitelja ustegnut u postupku izravne naplate na temelju rješenja o ovrsi javne bilježnice Ljubice Jožinec iz Samobora poslovni broj Ovrv-2933/2016 od 8. srpnja 2016. u korist ovrhovoditelja INKASO HR d.o.o., te iznosa koji je tužitelju na teret tuženika dosuđen pravomoćnom i ovršnom presudom zbog ogluhe Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Zaprešiću poslovni broj P-726/2016 od 3. listopada 2016.,
- da se dugovanje iz rješenja o ovrsi poslovni broj Ovrv-2933/2016 od 8. srpnja 2016. odnosi na usluge koje je koristio tuženik, s obzirom da su stranke dogovorile kako će tužitelj sa teleoperaterom Tele2 d.o.o. sklopiti ugovor o pretplatničkom odnosu i kupnji mobilnog uređaja za koje se tuženik obvezao snositi sve troškove, a što tuženik nije učinio, zbog čega je dug u konačnici naplaćen od tužitelja ,
- da je potraživanje za koje je vjerovnik (ovrhovoditelj INKASO.HR d.o.o.) teretio tužitelja na temelju citiranog rješenja o ovrsi i to glavnica u iznosu od 8.105,38 kn te troškovi ovršnog postupka u iznosu od 1.325,00 kn, sve sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, u cijelosti dosuđeno tužitelju citiranom pravomoćnom i ovršnom presudom, te je naloženo ovdje tuženiku da ih isplati ovdje tužitelju,
- da je u ovom postupku tužitelj bio dužan, a to nije učinio, dokazati da je u postupku izravne naplate na temelju citiranog rješenja o ovrsi ustegnut iznos koji nije obuhvaćen citiranom presudom zbog ogluhe te da taj iznos čini upravo 479,24 EUR (3.610,84 kn),
- da u tom pravcu tužitelj nije postupio sukladno članku 219. stavak 1. ZPP-a, da nije predložio niti priložio ikakav dokaz na temelju kojeg bi bilo moguće utvrditi koliki se iznos odnosio na potraživanje po osnovi zakonskih zateznih kamata na glavnicu i troškove (primjerice, obračun kamata, financijsko vještačenje ili slično), pa kako sud ne raspolaže stručnim znanjem potrebnim za navedeni izračun, to nije bilo moguće utvrditi koji se iznos odnosio na navedena potraživanja,
- da na temelju niti jedne u spisu priloženih isprava, pa tako ni iz očevidnika o redoslijedu plaćanja s obračunatom kamatom od 22. studenog 2019. i očevidnika o redoslijedu plaćanja s obračunatom kamatom od 20. veljače 2020. , nije moguće utvrditi na što se točno odnosi utuženi iznos od 479,24 EUR (3.610,84 kn),
- da bez obzira što tuženik nije podnio odgovor na tužbu niti se upuštao u raspravljanje, nije bilo mjesta donošenju presude zbog ogluhe, budući da tužitelj nije doprinio dokaze u prilog navoda iz tužbe, uslijed čega nisu bile ispunjene pretpostavke propisane člankom 331.b stavak 1. točka. 2. i 3. ZPP-a,
- da je tužbeni zahtjev utvrđen neosnovanim primjenom odredbe članka 221.a ZPP -a, odnosno primjenom pravila o teretu dokazivanja.
6. Na temelju svega iznesenog, prvostupanjski je sud odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan u cijelosti.
7. Radi se o sporu male vrijednosti u smislu odredbe članka 458. stavak 1. ZPP-a pa se presuda kojom se završava spor u takvom postupku sukladno članku 467. stavak 1. ZPP-a može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a.
8. Ovaj sud je ispitujući pobijanu presudu u okviru citiranih zakonskih odredbi, utvrdio da donošenjem iste nije ostvarena niti jedna od bitnih postupovnih povreda, pa tako niti apsolutno bitna povreda postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP - a, na koju se neosnovano upire žalbom tužitelja budući da pobijana presuda nije nerazumljiva, u istoj su izneseni jasni i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama koji ne proturječe stanju u spisu te ih je moguće valjano pravno ispitati.
9. Na činjenično stanje utvrđeno tijekom postupka, koje činjenično stanje ovaj sud nije ovlašten preispitivati jer se radi o sporu male vrijednosti, p ravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo.
10. Naime, na temelju provedenih dokaza koje je predložio tužitelj, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da nije bilo moguće sa sigurnošću utvrditi na što se točno odnosi utuženo potraživanje, dok uslijed nedostatka podatka o visini obračunatih zakonskih zateznih kamata na glavnicu i troškove nije moguće utvrditi niti da li iznos koji je ustegnut od tužitelja premašuje tražbinu koja je tužitelju već dosuđena pravomoćnom sudskom odlukom (citiranom presudom zbog ogluhe).
11. Tužitelj tek žalbi po prvi puta ukazuje da se tužbeni zahtjev odnosi na „uglavničeni“ iznos naknadno naplaćene glavnice i kamate po citiranoj presudi rad i čega da nije bio dužan specificirati koliko od utuženog iznosa otpada na glavnicu a koliko na kamatu te tvrdi da nije bilo potrebno provoditi financijsko vještačenje. Činjenični navodi kojima se opisuje na što se tražbina odnosi izneseni po prvi puta u žalbi nisu dopušteni (članak 352. stavak 1. ZPP-a). Nadalje, takvim žalbenim navodima osporava se pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja koji žalbeni razlog nije dopušteno isticati s obzirom da se radi o sporu male vrijednosti (članak 467. stavak 1. ZPP-a) a osim toga niti za “uglavničeni iznos“ tužitelj u spis nije priložio nikakav izračun kao dokaz barem visine tražbine.
12. Stoga je sud prvog stupnja pravilnom primjenom pravila o teretu dokazivanja iz članka 221.a ZPP-a zaključio o neosnovanosti tužbenog zahtjeva budući da tužitelj nije dokazao niti osnovanost niti visinu utužene tražbine.
13. Radi navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude pozivom na članak 368. stavak 1. ZPP-a.
U Rijeci 15. rujna 2025.
Sutkinja
Branka Ježek Mjedenjak
