REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

SPLIT

Poslovni broj: K-559/2021-27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu Danielu Banu, kao sucu pojedincu, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika KŠ, zbog kaznenog djela opisanog i kažnjivog po članku 179.a Kaznenog zakona („Narodne novine” broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, dalje: KZ/11), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Splitu broj KO-DO-384/2021, nakon javne rasprave održane i zaključene 9. rujna 2025. u nazočnosti okrivljenika KŠ, branitelja okrivljenika, Željka Vrdoljaka, odvjetnika u Splitu te Antonija Hefera, zamjenika općinskog državnog odvjetnika u Splitu, 12. rujna 2025. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Na temelju članka 544. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine” broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/11, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 70/17, 126/19, 80/22, 80/22, 36/24, 72/25, dalje: ZKP/08) se kazneni nalog Općinskog suda u Splitu poslovnog broja K-559/2021 od 8. srpnja 2021. stavlja izvan snage.

II. Na temelju članka 453. točke 3. ZKP/08,

okrivljenik KŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin K i Ž, rođen **.**.1993. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, otac jednog djeteta, konobar, sa završenom srednjom školom, zaposlen, ostvaruje plaću u mjesečnom iznosu od 1.000,00 eura, bez vrijednije imovine, kazneno neosuđivan,

OSLOBAĐA SE OPTUŽBE

da bi u vremenu od 29. lipnja 2020. do 23. rujna 2020. u Splitu, u stanu na adresi [adresa] i stanu na adresi [adresa], protivno članku 10. stavku 1. alineja 1. i 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (Narodne novine broj: 70/17), u nakani da zastraši svoju izvanbračnu suprugu ŽŠ, učestalo joj govorio kako ništa ne vrijedi, da je treba ubiti, gestikulirao prema njoj rukama kao da puca iz pištolja, a dana 29. lipnja 2020. kada je ona bila u šestom mjesecu trudnoće sa njihovim zajedničkim djetetom, u stanu razbijao čaše i govorio joj da je kurvetina i štraca, da će ubiti njezino dijete, nasilno joj istrgnuo mobitel iz ruku, a kada mu je ona kazala da prestane razbijati po stanu, kazao joj da će joj razbiti glavu zajedno sa kristalom, odgurnuo je i rekao da će ubiti nju i njezino dijete iz prvog braka, i njezinu cijelu obitelj, a onda je rukom udario u predjelu desnih rebara, i to onda kada je ŽŠ htjela uzeti mobitel i pozvati pomoć, dok je dana 23. rujna 2020. nije htio pustiti da legne u sobu te joj kazao kako će je zadaviti, što je sve kod ŽŠ

Spaija izazvalo osjećaj straha i poniženja,

dakle, teško kršio propise o zaštiti od nasilja u obitelji i time kod člana obitelji izazvao strah za njezinu sigurnost i doveo je u ponižavajući položaj, a time nije počinjeno teže kazneno djelo,

pa da bi time počinio kazneno djelo protiv braka, obitelji i mladeži – nasilje u obitelji, opisano i kažnjivo po članku 179.a Kaznenog zakona (“Narodne novine” broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, dalje: KZ/11).

III. Na temelju članka 149. stavka 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka. 2. točke 1 do 5. istog zakona te nužni izdaci okrivljenika i nužni izdaci i nagrada branitelja okrivljenika padaju na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Splitu je 15. srpnja 2020. podiglo kod Općinskog suda u Splitu optužnicu pod brojem KO-DO-384/2021 protiv okrivljenog KŠ, zbog kaznenog djela iz čl. 179.a KZ/11.

2. Općinski sud u Splitu je prihvaćajući zahtjev Općinskog državnog odvjetništva u Splitu 8. srpnja 20201. izdao kazneni nalog poslovnog broja K- 559/2021. kojim je okrivljenika KŠ proglasio krivim za počinjenje kaznenog djela nasilja u obitelji, opisanog i kažnjivog po čl. 179.a KZ/11, za počinjeno djelo osudio na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, nakon čega na temelju čl. 56. KZ/11 izrekao uvjetnu osudu s rokom provjeravanja od dvije godine protiv kojeg naloga je okrivljeni pravodobno podnio prigovor, slijedom čega je citirani kazneni nalog sukladno odredbi čl. 544. st. 1. ZKP/08 stavljen izvan snage i odlučeno kao u izreci presude pod I.

3. Optužno vijeće suda je rješenjem poslovnog broja Kov-605/2021 od 8.listopada 2021. potvrdilo optužnicu kao osnovanu.

4. Okrivljeni KŠ, pozvan da se očituje o optužnici, navodi da se ne smatra krivim za kazneno djelo koje mu se stavlja na teret.

5. Kako se okrivljeni očitovao da se ne smatra krivim, sukladno čl. 417.a ZKP/08 ispitan je na završetku dokaznog postupka.

6. Okrivljeni KŠ u obrani poriče počinjenje kaznenog djela koje mu se stavlja na teret. Navodi da je u predmetno vrijeme stanovao i bio u izvanbračnoj zajednici sa ŽŠ, a sa njima tada živjelo i njeno dijete u dobi od otprilike godinu dana kojeg ima sa FŠ. Oko samog događaja navodi da postoje tri Antonijina iskaza gdje je jednom rekla da ju je gurnuo, drugi put da ju je nogom udario, a treći put rukom-šakom. Od svega toga da je možda bilo guranja u smislu što je došlo kao da su mala djeca. do svađanja oko mobitela. Oko toga da bih on razbijao čaše ili razbijao po stanu da to nije istina, osim da je tada ono što je FŠ i vidio kada je došao, bila razbijena čaša koja se nalazila na plastičnom stolnjaku i u tom naguravanju odletjela. Nikakvih njegovih verbalnih prijetnji prema ŽŠ, u smislu da će je ubiti, nju, njeno dijete nije bilo, a psovki da bi bilo, ali ništa pretjerano. Nakon samog događaja da je Antonijina majka nazvala njenu obitelj, ispričala se. Dalje navodi da su oni još otprilike tri mjeseca skupa stanovali, samo su se preselili. Navodi da je večer nakon tog događaja, budući je tada radio u Rogoznici, ona došla kod njega, večerali su i proveli dalje vrijeme zajedno.

6.1. Na upit suda kakvo je sadašnje stanje sa oštećenicom, okrivljenik odgovara da već od 20. rujna 2020. ne stanuju zajedno, kontakta sa njom sada nema, odnosno, isti su minimalni, putem telefona ili videolinka na njegovo inzistiranje vezano za dijete i dobrobit djeteta. Dijete se nalazi kod njega. Od 1. srpnja 2024. do danas da Antonija niti jednom nije došla po njihovo zajedničko dijete, dva puta ga je vidjela na njegovo inzistiranje. Dijete je privremeno dodijeljeno njemu te ima namjeru pokrenuti postupak da mu dijete bude stalno dodijeljeno, jer se on u stvarnosti sam brine o djetetu i svemu oko djeteta. Koliko mu je poznato, Antonija je odselila u Zagreb.

7. U odnosu na osobne i obiteljske prilike, okrivljenik navodi da je zaposlen kao konobar s primanjima od oko 1.000,00 eura, bez imovine, otac je jednog malodobnog djeteta.

8. Tijekom dokaznog postupka sud je ispitao u svojstvu svjedoka oštećenicu- žrtvu ZŠ, svjedoka DŠ, pročitao i pregledao zapisnik o ispitivanju osumnjičenika KŠ u PUSD, II Policijskoj postaji Split od 24. rujna 2020. (list 10-12 spisa) sa audio-video snimkom ispitivanja (list 16), zapisnik o ispitivanju oštećene ŽŠ od 3. prosinca 2020. (list 47-52), medicinsku dokumentaciju koju je dostavila oštećena ŽŠ (list 53), medicinsko vještačenje tjelesnih ozljeda oštećene (list 59-60), zapisnik o ispitivanju svjedoka FŠ od 29. ožujka 2021. (list 68-69), izvadak iz kaznene evidencije za okrivljenika (list 70), izvadak iz prekršajne evidencije za okrivljenika (list 71).

9. Stranke pozvane na stavljanje daljnjih dokaznih prijedloga nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga, niti primjedbi na provedeni dokazni postupak.

10. Na kraju je pročitan izvadak iz kaznene evidencije za okrivljenika (list 96).

11. Oštećenica-žrtva, ŽŠ, ispitana u svojstvu svjedoka je navela da ostaje pri svom iskazu pred Općinskim državnim odvjetništvom u Splitu, slijedom čega je pročitan zapisnik Općinskim državnim odvjetništvom u Splitu o ispitivanju svjedokinje-oštećenice AŠ od 3. prosinca 2020. i iskaz iste u kojemu navodi da je sa KŠ stupila u ljubavnu vezu početkom rujna 2019., da se KŠ uselio sredinom rujna 2019. u njen stan u [adresa] i da su tamo počeli zajednički živjeti zajedno s njenim djetetom iz prvog braka i njenom majkom F. U početku da je njihov odnos bio izvrstan, nisu se svađali, niti imali nekih problema. U siječnju 2020. je saznala da je trudna sa KŠ i tada su počele lagane trzavice. U ožujku 2020. je počela primjećivati promjene u ponašanju KŠ, posumnjala je i uvjerila se da konzumira droge, a u to se i uvjerila jer je načula jedan poziv kada je tražio kupovinu droge, jako se naljutila i s time ga suočila. Negirao je da uzima drogu, ali i dalje prema njoj nije bio nasilan. Njihove svađe, ako su bile, odnosile su se samo na njegovo konzumiranje droga. U lipnju 2020. da su počeli problemi i KŠ se počeo prema njoj nasilno ponašati. Do tada bi ponekad znao reći joj da je kurvetina, ali je nikada nije udario, niti prijetio. Sjeća se da su 28. lipnja 2020. bili na proslavi prve svete pričesti njene sestre, da je KŠ inzistirao da ga odvede u Ražanj, a ona to odbila učiniti, jer je shvatila da ga odlazak tamo zanima radi konzumacije droge. On se na nju naljutio, svađao se sa njom i to da su mogli vidjeti svi uzvanici na proslavi te je KŠ otišao u Ražanj svojim vozilom. 29. lipnja 2020. se nalazila u svom stanu, a odjednom je došao KŠ i na upit što je reći da je na kraju došao, a nije ostao u Ražnju, da je doslovno poludio, po kuhinji počeo razbijati čaše. Ona se jako prepala te je svoje dijete starosti dvije godine odnijela u susjednu prostoriju. Vratila se u kuhinju i upitala KŠ što to radi i zašto se tako ponaša, a on joj počeo govoriti da je kurvetina i štraca, rekao kako će ona ubiti njihovo dijete, nasilno joj istrgnuo mobitel iz ruku, iako ga je upozoravala da se prestane tako ponašati. Rekla mu je da prestane razbijati čaše, a on joj tada odgovorio da će joj razbiti glavu zajedno sa kristalom, odgurnuo je i rekao da će ubiti i nju, njeno prvo dijete, njenu baku i cijelu njenu familiju. Udario ju je rukom u predjelu desnih rebara u trenutku kada je od njega htjela uzeti mobitel kako bi pozvala pomoć. Ona da je ugrizla KŠ za ruku, uzela je svoj mobitel i pozvala pomoć. KŠ da se udaljio na balkon, a ona u pomoć pozvala bivšeg supruga FŠ, a kada je to čuo da je KŠ pobjegao iz stana. FŠ da je na kraju došao u stan. Kada se to događalo bila je u šestom mjesecu trudnoće. Na mobitel nakon toga da ju je nazvala Lukina majka, ĆŠ i nakon što joj je rekla što joj je učinio njen sin, da joj je počela govoriti da je kurvetina i štraca, da je to zaslužila, da je šporka, da će joj napakostiti. Nakon, misli, dva dana, KŠ nije dolazio kući, a ona je htjela s njim popričati o svemu što je napravio, otišla je u Ražanj gdje radi, nakratko su popričali, a nakon nekoliko dana se ipak vratio u stan. Nije joj se ispričao zbog toga što je napravio, ali je rekao da se to neće ponoviti. Budući je s njim čekala dijete, nadala se kako se nikakvo nasilje više neće ponoviti, no KŠ ju je dalje nastavio omalovažavati i ponižavati, sve do rođenja njihovog djeteta 15. rujna 2020., ali i nakon toga do 23. rujna 2020. kada je sve prijavila policiji. On je njoj govorio da ništa ne vrijedi, da ništa nema, da je on puno bolji od nje, da ne zaslužuje pažnju i slično Rekao joj je da je najbolje da se ubije i da je treba ubiti, pokazivao joj prstima kao da puca iiz oružja. Govorio joj je da je štraca i da će sa bivšim mužem odgajati još jedno kopile. Ona da je zbog problema sa trudnoćom nešto prije rođenja djeteta odselila kod svog djeda i bake, a KŠ odselio u jedan stan u [adresa] na predjelu Karepovca. 15. rujna 2020. da je rodila njihovo zajedničko dijete, a verbalni ispadi nastavili ponavljati. Požalila se KŠ na ponašanje njegove majke ĆŠ, a ovaj opravdavao majku. Dana 23. rujna 2020. kada je u stanu bila njena majka, KŠ nije oštećenicu htio pustiti da legne u sobu, uz to joj dva puta kazao kako će je zadaviti. Tog dana da je sve odlučila prijaviti policiji.

12. Oštećenica GŠ, na raspravi u svojstvu svjedoka navodi da je od tada prošlo četiri godine. KŠ i ona imaju dijete koje se trenutno nalazi kod KŠ, u dobrim su odnosima najviše oko djeteta i da bi najviše voljela, ukoliko je moguće, uzimajući u obzir i dobrobit djeteta da se ne kažnjava KŠ, posebno što je dijete sada u najosjetljivijem razdoblju. Nije ju strah da bi KŠ mogao nešto napraviti.

12.1. Na pitanje zastupnice optužbe je li nakon predmetnog razdoblja prijavljivala okrivljenika radi nekakvih događaja ili neugodnosti prema njoj, svjedokinja odgovara da jeste policiji i to nekoliko puta, ali je to najviše bilo oko viđanja djeteta i zadnji put 2022. kada se vodio prekršajni postupak. Oko predmetnih događaja da je razgovarala sa IŠ, ŠŠ, NŠ, ĐŠ, JŠ.

12.2. Na pitanje branitelja okrivljenika na što se odnosio prekršajni postupak, svjedokinja odgovara da se vodio vezano uz viđanje njihovog zajedničkog djeteta koje se tada nalazilo kod nje, pa je dobila prijeteće pozive od okrivljenika, ali sve vezano oko Z. Na daljnje pitanje branitelja okrivljenika, svjedokinja navodi da je od donošenja sudske odluke D već godinu dana kod KŠ, a na upit je li se okrivljenik brine o djetetu i pridonosi uzdržavanju, odgovara da je to bilo manjih problema u početku, ali da sada izvršava sve obveze.

13. Na upit suda je li i dalje zainteresirana za kazneni progon okrivljenika, svjedokinja – oštećenica odgovara da nije.

14. Svjedok FŠ na raspravi iskazuje da ostaje pri iskazu kojeg je iznio pred Općinskim državnim odvjetništvom u Splitu 29. ožujka 2021. i moli da se isti prihvati kao njegov iskaz, slijedom čega je sud pročitao zapisnik Općinskog državnog odvjetništva u Splitu o ispitivanju svjedoka FŠ od 29. ožujka 2021. i iskaz istoga u kojemu u bitnome iskazuje da je GŠ njegova bivša supruga s kojom ima malodobno dijete i s kojom je i nakon razvoda braka ostao u dobrim odnosima. Ona da je okrivljenika upoznala na radnom mjestu, s njime započela ljubavnu vezu, negdje u ljeto 2019. i da je to bio jedan od razloga zašto su se razveli. On da je ŽŠ htio sve najbolje, prešao preko toga i bilo mu je u interesu radi njihovog zajedničkog djeteta da s okrivljenikom ostvari normalan i dobar odnos, pogotovo što njihov dijete živi s Antonijom. Dalje navodi da se u prosincu 2019. ili siječnju 2020. Antonija počela prituživati kako se s okrivljenikom svađa i da se ovaj neprimjereno ponaša, a on joj je sugerirao da nastoje riješiti svoje probleme. Ne sjeća se točno kojeg datuma, zna da je bilo toplo i da se radio o ljetu ili kasnom proljeću, da ga je Antonija nazvala na mobitel, bila uplakana i govorila kako ju je okrivljenik udario i gurnuo, porazbijao neke čaše po kuhinji i tražila njegovu pomoć On se jako uplašio za nju, odmah otišao u njen stan na predjelu Trstenika, a posebno mu je strah stvarala činjenica da se s njom u stanu nalazi i njihovo malodobno dijete. Došavši u stan zatekao je otključana vrata, ušao unutra i u kuhinji na podu zatekao Antoniju, uplakanu, sklupčanu na tlu, nije mogla doći do zraka, niti mogla u jednom dahu sve izgovoriti, a pored nje se nalazilo i njihovo dijete koje je bilo uplakano. U kuhinji na podu je ugledao razbijeno staklo, a Antonija mu govorila kako ju je okrivljenik gurnuo, da ju je udario pri čemu ona udarila tijelom o rub kuhinjskih elemenata u predjelu rebara. Govorila mu da je ovaj razbio neke čaše i staklo, vrijeđao i prijetio da je je ubiti kao i njihovo dijete. Jako se uplašio za nju, tada u visokom stupnju trudnoće, pa su odmah otišli u KBC Split, kako bi joj se pružila liječnička pomoć.

15. Na raspravi, svjedok FŠ na upit suda navodi da predmetne prilike, kako je i naveo u iskazu, nije bio nazočan događaju, već je došao po pozivu bivše supruge ŽŠ, a na upit u kakvim je donosima sa LŠ, navodi da to nisu neki odnosi, a sa KŠ nije ni u kontaktu, ni u svađi.

15.1. Na pitanje zastupnika optužbe da opiše događaj, svjedok navodi da je pristupio u stan u [adresa], na 8. kat, po telefonskom pozivu AŠ, da se detalja možda ne sjeća zbog proteka vremena. Dolaskom u stan da je zatekao LŠ u kuhinji na podu kako leži, vidio je između nje i kuhinjskih elemenata neko razbijeno staklo. LŠ da je bila u histeričnom stanju i tražila da zove hitnu pomoć. U stanu da nije bilo nikog drugog. Na upit ŽŠ što je bilo, odgovorila je da da ju je KŠ gurnuo te je ona udarila u kuhinjski element i pala na pod te da ju je potegao čašom, u tom smislu. Nakon toga zajedno su otišli na HMP.

15.2. Na upit branitelja okrivljenika svjedoku, je li mu ŽŠ rekla da je ona te prilike ugrizla okrivljenika, odgovara da mu nije to rekla. Na daljnje pitanje branitelja okrivljenika, je li bivša supruga, dok su bili u braku imala kakve histerične ispade, svjedok odgovara da nije, ali je bilo slučajeva da je imala nekakve neuračunljive ispade, pa dok su bili u braku da ga je jednom i fizički napala.

16. Čitanjem pisanog nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Dr. Antonia Alujevića od 11. siječnja 2021., mišljenje vještaka je da iz stanja spisa i priležeće medicinske dokumentacije proizlazi kako su kod AŠ dijagnoze kontuzije desne strane prsnog koša i trtične kosti bile postavljene temeljem njezinog subjektivnog iskaza (bolnost), a ne temeljem objektivno vidljivog znaka ozlijeđivanja (oteklina, oguljotina, krvni podljev i sl. ), pa ne predstavljaju tjelesne ozljede u sudskomedicinskom smislu. Prema tome, kritične prigode GŠ nije zadobila tjelesne ozljede.

17. Na temelju provedenog postupka, ocjenom izvedenih dokaza, zasebno te ih dovodeći u međusobnu vezu, sud smatra da nije dokazano da bi okrivljeni KŠ počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret u predmetnom postupku.

18. Odredbom čl. 179.a KZ/11 koja je bila na snazi u vrijeme počinjenja djela koje se okrivljeniku stavlja na teret je propisano da će se onaj tko teško krši propise o zaštiti od nasilja u obitelji i time kod člana obitelji ili bliske osobe izazove strah za njezinu sigurnost ili sigurnost njoj bliskih osoba ili je dovede u ponižavajući položaj ili stanje dugotrajne patnje, a time nije počinjeno teže kazneno djelo, kazniti kaznom zatvora od jedne do tri godine.

19. Sukladno odredbi čl. 8. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji ("Narodne novine" broj 70/17, 126/19, dalje: ZZNO), oštećenica – žrtva ŽŠ i okrivljeni KŠ, kao tadašnji izvanbračni drugovi i u tom svojstvu članovi obitelji, podliježu primjeni odredaba ZZNO-a i odredbe čl. 179.a KZ/11, obzirom na kazneno djelo koje se okrivljeniku stavlja na teret predmetnom optužnicom.

20. Odredbom čl. 10. ZZNO je između ostaloga propisano da je nasilje u obitelji; primjena fizičke sile uslijed koje nije nastupila tjelesna ozljeda, psihičko nasilje koje je kod žrtve prouzročilo povredu dostojanstva ili uznemirenost.

21. Za utvrđivanje obilježja kaznenog djela nasilničkog ponašanja u obitelji potrebno je da su ostvarena zakonska obilježja tog djela, koja sud iz izvedenih dokaza nije mogao nedvojbeno utvrditi, niti obilježja objektivne, niti subjektivne naravi.

22. Naglasiti je da je sud vezan činjeničnim opisom kaznenog djela koje se stavlja na teret okrivljeniku predmetnom optužnicom i to na počinjenjem djela kako je opisano te ne može odlučivati izvan tog opisa.

23. Posebno, ocjenom izvedenih dokaza u pogledu utvrđivanja pojedinih radnji koje se okrivljeniku stavljaju na teret kako slijedi;

24. U pogledu radnje okrivljenika od 29. lipnja 2020. u vidu tjelesnog napada na oštećenicu-žrtvu ŽŠ, a da bi je rukom udario u predjelu desnih rebara, zbog izostanka posljedice u vidu nastanka tjelesne ozljede kod žrtve, takva radnja zasebno ne predstavlja kazneno djelo nasilničkog ponašanja u obitelji, već upućuje na mogući prekršaj nasilja u obitelji, međutim, tu radnju treba dovesti u vezu i u okviru ostalih radnji koje se okrivljeniku stavljaju na teret, poduzetih prema žrtvi, a kojima bi se u ukupnosti radnji kao cjelini radnji ostvarivala obilježja kaznenog djela.

25. Iz izvedenih dokaza, na temelju obrane okrivljenika koji poriče počinjenje djela, upućuje na probleme u vezi sa žrtvom, svađe među njima, a u pogledu tjelesnog napada navodi da bi možda bilo guranja, pa da je u naguravanju razbijena čaša koja se nalazila na plastičnom stolnjaku i u tom naguravanju odletjela, a poriče verbalne prijetnje, dalje i iskaza svjedoka FŠ, bivšeg supruga oštećenice- žrtve, koji koji je zatekao ŽŠ u kuhinji na podu kako leži, a pored nje da se nalazilo i dijete svjedoka i oštećenice koje je bilo uplakano te je vidio između nje i kuhinjskih elemenata neko razbijeno staklo, a ova mu ona rekla u smislu da ju je okrivljenik potegao čašom, ne proizlazi sa sigurnošću da bi, kako se okrivljeniku stavlja na teret, isti u stanu razbijao čaše, jer bi svjedok zasigurno vidio ostatke više razbijenih čaša. Uputiti je i na iskaz oštećenice-žrtve koja navodi da je okrivljenika ugrizla za ruku, uzela svoj mobitel i pozvala pomoć, kako proizlazi svjedoka FŠ, na što je okrivljenik napustio stan, što dalje može upućivati na tjelesni sukob između okrivljenika i oštećenice, ali i radnju oštećenice koja bi bila poduzeta pri naguravanju sa okrivljenikom.

26. U pogledu ostalih radnji koje se okrivljeniku stavljaju na teret u vidu verbalnih uvreda i prijetnji upućenih izvanbračnoj supruzi ŽŠ, sud kod postojanja iskaza iste koja opisuje prijetnje i uvrede i okrivljenika, koji u stvarnosti priznaje da bi bilo psovki, sud se nije mogao osloniti samo na iskaz oštećenice-žrtve, a da bi mogao nedvojbeno utvrditi takve radnje okrivljenika u razdoblju od 29. lipnja 2020. do 23. rujna 2020.

27. Dalje je uzeti u obzir i navod oštećenice-žrtve, a da bi nakon dva dana od 29. lipnja 2020. kada bi po činjeničnom opisu djela u optužnici bila tjelesno napadnuta od strane okrivljenika, kako proizlazi iz razloga što okrivljenik nije dolazio kući, a ona htjela s njim pričati o svemu što je napravio, otišla u Ražanj gdje ovaj radi, što po stajalištu suda, posebno u tako kratkom vremenskom razdoblju nakon radnji koje bi okrivljeni po optužnici poduzeo prema oštećenici, ne daje osnova za zaključivanje o težini radnji okrivljenika u vidu stvarnog izazivanja straha za sigurnost oštećenice ili dovođenja u ponižavajući položaj, odnosno stvaranje stanja dugotrajne patnje. Ovo stoga jer sud nije uvjerenja da bi oštećenica-žrtva nakon što bi, kako je to opisano u optužnici, kroz dulje vremensko razdoblje trpjela radnje okrivljenika u vidu prijetnji i vrijeđanja, konačno i tjelesnog napada na istu, nakon dva dana otišla kod njega u drugo mjesto gdje radi, a kako se može zaključiti iz razloga što od tjelesnog napada na oštećenicu-žrtvu nije došao kući, što dalje upućuje na upitnost postojanja posljedica radnji okrivljenika u vidu zastrašenosti, patnji ili poniženosti AŠ kao subjektivnog osjećaja žrtve. U obzir je uzeti i da oštećenica-žrtva nije zainteresirana za kazneni progon okrivljenika, uzimajući u obzir i dobrobit njihovog zajedničkog djeteta i ne želi kažnjavanje istoga te je nije strah od okrivljenika.

28. Opisane radnje i izgovorene riječi okrivljenika upućene oštećenici, sud smatra neprimjerenim, bez obzira na razloge zbog kojih bi bile izrečene, što očigledno proizlaze iz njihovih narušenih odnosa u izvanbračnnj zajednici, pa premda je očekivano da okrivljeni kao budući otac njihovog, tada nerođenog djeteta izrazi kakvo neslaganje i odnosu i kontaktu oštećenice-žrtve sa bivšim suprugom sa kojim ima zajedničko dijete, to ipak naprijed izgovorenim, iako prijetnje i uvrede, nazivanje pogrdnim riječima oštećenicu, može izazvati, zasigurno i izaziva uznemirenost kod oštećenice, koje mogu biti upućene u namjeri nametanja svoje volje, pa i verbalnim prijetnjama, kako je to naprijed opisano u istoj namjeri, sve kao oblik psihičkog nasilja što kao posljedicu kod žrtve može prouzročiti uznemirenost, dalje i strah, na što oštećenica upućuje u svom iskazu, to okrivljenik može kršiti propise o zaštiti od nasilja u obitelji, međutim, zbog svih okolnosti, sud ne nalazi da bi takvim radnjama okrivljenik teško kršio propise o zaštiti od nasilja u obitelji.

29. Za postojanje kaznenog djela nasilja u obitelji, pored teškog kršenja propisa o zaštiti od nasilja u obitelji, nužno je i da se kod člana obitelji ili bliske osobe izazove strah za njezinu sigurnost ili sigurnost njoj bliskih osoba ili se dovede u ponižavajući položaj.

30. Dakle, za postojanje kaznenog djela nasilja u obitelji nisu dovoljne samo radnje u vidu nasilničkog ponašanja, zlostavljanja ili osobito drskog ponašanja, nego je potrebno i da član obitelji bude doveden u ponižavajući položaj. Ponižavajući položaj pretpostavlja stalan osjećaj uznemirenosti, straha, nesigurnosti, gubitak samopouzdanja i izravna je posljedica radnji počinitelja.

31. Dalje, za postojanje kaznenog djela nasilničkog ponašanja u obitelji je potrebno da dovođenje žrtve u ponižavajući položaj bude obuhvaćeno počiniteljevom namjerom, odnosno da postoji svijest i htijenje okrivljenika da zlostavljanjem i nasiljem dovodi žrtvu u ponižavajući položaj.

32. Sud, pored naprijed utvrđenih radnji kojima bi okrivljeni kršio propise zaštite nasilja u obitelji, nije mogao nedvojbeno utvrditi postojanje subjektivnog elementa predmetnog kaznenog djela, jer niti jedan izvedeni dokaz na to sa sigurnošću ne upućuje da bi postojala okrivljenikova namjera utvrđenim radnjama dovesti tadašnju izvanbračnu družicu ŽŠ u ponižavajući položaj, dalje i održavati u tome, jer se to iz naprijed opisanih okolnosti ne utvrđuje, a na to ne upućuje sa sigurnošću niti iskaz oštećenice-žrtve, niti njene radnje koje su uslijedile.

33. Sud smatra, da bi radnjama u vidu svađe sa oštećenicom-žrtvom, dalje i naguravanjem, pa i psovkama koje imaju obilježje vrijeđanja, ponavljajući da u postupku nisu mogle nedvojbeno biti utvrđene verbalne prijetnje i uvrede kako mu se to stavlja na teret, poduzeto prema oštećenici i to s namjerom, kao posljedicu mogao kod ove izazvati uznemirenost, dalje mogao izazvati i strah, ali sve to ne tolikog intenziteta da bi predstavljao dugotrajan, stvaran strah za sigurnost oštećenice kao žrtve, pa da bi takve radnje još predstavljale i teško kršenje propisa o zaštiti od nasilja u obitelji, sve još i s okrivljenikovom namjerom stavljanja oštećenice u ponižavajući položaj, jer postojanje takve namjere, na temelju izvedenih dokaza nije utvrđeno, čime konačno, nisu ispunjena sva zakonska obilježja kaznenog djela nasilja u obitelji iz čl. 179.a KZ/11.

34. Naglasiti je da takve radnje ipak ne bi predstavljale dopušteno ponašanje okrivljenika, one bi i dalje predstavljale povrede propisa o zaštiti od nasilja u obitelji, međutim, istima se ne ostvaruje obilježja kaznenog djela iz čl. 179.a KZ/11, već bi se istima ostvarivala obilježja prekršaja nasilja u obitelji opisanog u čl. 22. ZZNO, o čemu sud ne može odlučivati u ovom postupku..

35. Slijedom naprijed opisanog, sud je stajališta da u postupku nije dokazano da bi okrivljeni KŠ počinio predmetno kazneno djelo koje mu se stavlja na teret i to na način opisan u optužnici, jer u postupku nije izveden niti jedan dokaz koji bi nedvojbeno i izvan sumnje upućivao da bi okrivljenik ostvario obilježja kaznenog djela iz čl. 179.a KZ/11, zbog čega je sud primjenom odredbe čl. 453. t. 3. ZKP/08 okrivljenika oslobodio od optužbe i odlučio kao u izreci presude pod II.

36. Kako je okrivljeni oslobođen od optužbe za počinjenje kaznenog djela koje mu se stavlja na teret, to na temelju čl. 149. st. 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz članka 145. st. 2. t. 1 do 5. istog zakona te nužni izdaci okrivljenika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava, kako je opisano pod III. izreke.

U Splitu, 12. rujna 2025.

S U D A C

Daniel Ban

Pouka o pravnom lijeku: Protiv presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana prijema pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivne stranke.

Dostaviti:

-okrivljenik KŠ

-branitelj okrivljenika, Željko Vrdoljak, odvj. OD AVrdoljak & partneri

-ODO Split

-oštećenica ZŠ

-u spis