Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-808/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu tog suda Niki Grospić Ivasović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja EUROLAND d.o.o. iz Čakovca, Ulica Josipa Kozarca 1A, OIB: 88000989770, zastupanog po punomoćnici Maji Kauzler–Geček, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Porobija & Špoljarić d.o.o. u Varaždinu, protiv tuženika ČP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Alenu Švendi, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Bradvica Marić Wahl Cesarec Skerlev d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj Povrv-42/2024-15 od 10. siječnja 2025., dana 16. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika ČP kao neosnovana te potvrđuje presuda Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj Povrv-42/2024-15 od 10. siječnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tuženika ČP za naknadu troška nastalog povodom žalbe kao neosnovan.

III. Odbija se zahtjev tužitelja EUROLAND d.o.o. za naknadu troška nastalog povodom odgovora na žalbu kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom suđeno:

- održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ruže Hoblaj iz Murskog Središća poslovni broj Ovrv-597/2024 od 20. ožujka 2024. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 358,90 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na iznos od 119,45 EUR–a od 16. srpnja 2021. pa do isplate, na iznos od 119,45 EUR–a od 16. srpnja 2022. pa do isplate te na iznos od 120,00 EUR–a od 1. kolovoza 2023. pa do isplate kako je to pobliže navedeno u istoj točki izreke, sve to u roku od 15 dana (točka I. izreke),

- nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 538,27 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od dana donošenja prvostupanjske presude (10. siječnja 2025.) pa do isplate kako je to pobliže navedeno u istoj točki izreke, sve to u roku od 15 dana (točka II. izreke).

2. Protiv navedene presude žali se tuženik u cijelosti zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP), predlažući da se ista preinači na način da se tužbeni zahtjev odbije u cijelosti i da se zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka prihvati u cijelosti, a podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, kao i da mu se naknadi trošak nastao povodom žalbe u iznosu od 181,25 EUR–a.

3. Tužitelj u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode tuženika u cijelosti, predlažući da se žalba istog odbije kao neosnovana te prvostupanjska presuda potvrdi, kao i da mu se naknadi trošak nastao povodom odgovora na žalbu u iznosu od 131,63 EUR–a.

4. Žalba je neosnovana.

5. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja da se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ruže Hoblaj iz Murskog Središća poslovni broj Ovrv-597/2024 od 20. ožujka 2024., a kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 358,90 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na iznos od 119,45 EUR–a od 16. srpnja 2021. pa do isplate, na iznos od 119,45 EUR–a od 16. srpnja 2022. pa do isplate te na iznos od 120,00 EUR–a od 1. kolovoza 2023. pa do isplate, kao i naknaditi mu nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 150,00 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 20. ožujka 2024. pa do isplate, održi na snazi u cijelosti, kao i da mu se naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 388,27 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.

6. Tužitelj, kao upravitelj Apartmanskog naselja Kumenat na adresi [adresa]–36a, Biograd na Moru (u daljnjem tekstu: Apartmansko naselje), navedeni iznos glavnice potražuju od tuženika na ime zajedničke pričuve za dva stana u [adresa], i to za 2021., 2022. i 2023. godinu.

7. Suprotno žalbenim navodima tuženika, prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati jer je izreka presude razumljiva i neproturječna sama sebi i razlozima na kojima se presuda temelji te jer sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i međusobno neproturječni, s time da o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danima u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, tako da nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP–a na koju isti upire.

8. Prilikom ispitivanja prvostupanjske presude i postupka koji joj je prethodio nije utvrđeno da je počinjena neka od ostalih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP–a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz čl. 365. st. 2. ZPP–a.

9. Neosnovani su daljnji žalbeni navodi tuženika u kojima on u bitnom ističe da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo, i to odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (''Narodne novine'' broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14 – u daljnjem tekstu: ZVDSP), prilikom odlučivanja o glavnom potraživanju tužitelja, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama.

10. Prvostupanjski sud je na temelju svih dokaza koji su izvedeni tijekom postupka utvrdio u bitnom:

- da je tuženik jedan od suvlasnika [adresa], odnosno da je vlasnik dva stana u [adresa] (3. suvlasnički dio 1/8 etažno vlasništvo (E-3) apartman broj 04 u prizemlju, ukupne površine 48,47 m2 koji se sastoji od ulazne terase, dnevnog boravka s kuhinjom, hodnika, kupaone, sobe i terase, neodvojivo povezano sa suvlasničkim dijelom nekretnine te 7. suvlasnički dio 1/8 etažno vlasništvo (E-7) apartman broj 14 na katu, ukupne površine 48,47 m2, koji se sastoji od ulazne terase, dnevnog boravka s kuhinjom, hodnika, kupaone, dvije sobe i terase, neodvojivo povezano sa suvlasničkim dijelom nekretnine),

- da je između suvlasnika [adresa] sklopljen Međuvlasnički ugovor od 1. siječnja 2016. (u daljnjem tekstu: Međuvlasnički ugovor),

- da je odredbom iz čl. 10. st. 1. Međuvlasničkog ugovora ugovoreno da se, dok se ne utvrde vrijednosti posebnih dijelova nekretnine, udio suvlasnika u troškovima upravljanja utvrđuje na način da visina udjela odgovara odnosu korisne površine svakog posebnog dijela nekretnine prema zbroju korisnih površina svih posebnih dijelova u zgradi,

- da je odredbom iz čl. 13. st. 3. Međuvlasničkog ugovora ugovoreno da su suvlasnici obvezni plaćati iznos od 900,00 kuna (119,45 EUR–a[1] ) godišnje za prostor veličine cca 50 m² i 540,00 kuna (71,67 EUR–a) godišnje za prostor veličine cca 30 m²,

- da je Međuvlasnički ugovor potpisala većina suvlasnika čiji suvlasnički dijelovi čine više od polovice vrijednosti svih posebnih dijelova nekretnine (51%), slijedom čega odluka o visini zajedničke pričuve obvezuje sve suvlasnike [adresa],

- da je tuženik za svoje stanove, imajući u vidu njihovu površinu, bio dužan plaćati zajedničku pričuvu u godišnjem iznosu od 900,00 kuna (119,45 EUR–a),

- da je između suvlasnika Apartmanskog naselja i tužitelja sklopljen Ugovor o upravljanju nekretninama Apartmanskog naselja od 30. svibnja 2016.,

- da je tužitelj izdao tuženiku račune za zajedničku pričuvu za 2021. (na iznos od 119,45 EUR–a), 2022. (na iznos od 119,45 EUR–a) i 2023. godinu (na iznos od 120,00 EUR–a) na adresu tuženikovog prebivališta ([adresa]), ali da tuženik navedene račune nije platio.

11.1. Nadalje, odredbom iz čl. 85. st. 2. ZVDSP–a propisano je da su suvlasnici dužni sudjelovati u upravljanju nekretninom, odrediti osobu koja će obavljati poslove zajedničkoga upravitelja i osnovati zajedničku pričuvu.

11.2. Odredbom iz čl. 89. st. 1. ZVDSP–a propisano je da troškove za održavanje i poboljšavanje nekretnine snose svi suvlasnici nekretnine razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima, a odredbom iz čl. 89. st. 2. ZVDSP–a propisano je da doprinose za zajedničku pričuvu radi pokrića troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova snose svi suvlasnici razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima.

11.3. Zajednička pričuva je, sukladno odredbi iz čl. 90. st. 1. ZVDSP–a, namjenski vezana zajednička imovina svih koji su suvlasnici nekretnine, namijenjena za pokriće troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova, a koju, sukladno odredbi iz čl. 90. st. 2. ZVDSP–a, tvore novčani doprinosi koje su suvlasnici uplatili na temelju odluke donesene većinom suvlasničkih dijelova, odnosno odluke koju je na zahtjev nekoga suvlasnika donio sud, s obzirom na predvidive troškove i uzimajući u obzir imovinsko stanje svih suvlasnika.

11.4. Odredbama iz čl. 375. ZVDSP–a također je propisano:

- da se uzajamni odnosi suvlasnika u svezi s upravljanjem i korištenjem nekretnine utvrđuju ugovorom koji mora biti sklopljen u pisanom obliku, odnosno međuvlasničkim ugovorom (st. 1.),

- da međuvlasnički ugovor sadrži, između ostalog, i veličinu suvlasničkih dijelova nekretnine, uvjete i način upravljanja nekretninom, pobliže podatke o osobi koja će upravljati nekretninom, opseg poslova koje će obavljati ta osoba, odgovornost za obavljanje poslova i sl., uvjete i način prikupljanja i raspolaganja sredstvima zajedničke pričuve (st. 2.),

- da odluke koje proizlaze iz međuvlasničkoga ugovora obvezuju sve suvlasnike ako je ugovor sklopila većina suvlasnika čiji suvlasnički dijelovi čine više od polovice vrijednosti svih posebnih dijelova nekretnine (st. 3.).

11.5. Suvlasnici su dužni, sukladno odredbi iz čl. 380. st. 1. ZVDSP–a, sredstva zajedničke pričuve uplaćivati na račun koji će u tu svrhu otvoriti prema utvrđenom godišnjem, odnosno višegodišnjem programu.

12. S obzirom na to da tuženik u utuženom razdoblju nije platio zajedničku pričuvu za dva stana u [adresa] u svome vlasništvu, iako ju je sukladno odredbama iz čl. 85. st. 2., čl. 89. st. 1. i 2., čl. 90. st. 1. i 2., čl. 375. st. 1. i 2. te čl. 380. st. 1. ZVDSP–a bio dužan platiti, pravilno je prvostupanjski sud postupio kada je pod točkom I. izreke pobijane presude, primjenom odredbe iz čl. 451. st. 3. ZPP–a, održao na snazi navedeni platni nalog u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju ukupan iznos od 358,90 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na pojedine godišnje iznose od sljedećeg dana nakon dana njihovog dospijeća pa do isplate, a koje tužitelju sukladno odredbama iz čl. 29. st. 1. i 2. ZOO–a također pripadaju.

13. Odluka prvostupanjskog suda o trošku parničnog postupka pod točkom II. izreke pobijane presude pravilna je i zakonita jer je donesena u smislu odredaba iz čl. 5. i čl. 9. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku (''Narodne novine'' broj 9/21, 18/22 i 154/22), Tbr. 7. t. 1., Tbr. 8. t. 1., Tbr. 9. t. 1., Tbr. 46., Tbr. 52. t. 3. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 138/23), čl. 38. st. 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (''Narodne novine'' broj 73/13, 99/13, 148/13, 153/13, 143/14, 115/16, 106/18, 121/19, 138/20, 39/22, 113/22, 33/23, 114/23, 35/24 i 152/24), čl. 1. Zakona o sudskim pristojbama (''Narodne novine'' broj 118/18 i 51/23) te Tar. br. 2. st. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi (''Narodne novine'' broj 37/23), u svezi čl. 151. st. 3., čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP–a.

14. Na kraju valja reći i da ovaj drugostupanjski sud nije razmatrao preostale žalbene navode tuženika u kojima on u bitnom ističe da je prvostupanjski sud prilikom donošenja odluke o glavnom potraživanju tužitelja, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, pogrešno utvrdio odlučne činjenice, i to konkretno da je Međuvlasnički ugovor sklopljen zakonito, dakle sukladno odredbama iz čl. 375. ZVDSP–a, kao i da su tuženiku uredno dostavljeni računi za zajedničku pričuvu za utuženo razdoblje.

15. Naime, u ovom je predmetu, u smislu odredbe iz čl. 458. st. 1. ZPP–a, riječ o sporu male vrijednosti pa se prvostupanjska presuda sukladno odredbi iz čl. 467. st. 1. ZPP–a ne može pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, već samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP–a (osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP–a) te pogrešne primjene materijalnog prava.

16. Slijedom svega navedenog, valjalo je primjenom odredaba iz čl. 368. st. 1. i 2. ZPP–a odlučiti kao pod točkom I. izreke ove odluke.

17. Tuženik nema pravo na naknadu troška nastalog povodom žalbe jer s istom u pogledu odluke o glavnoj stvari u cijelosti nije uspio, tako da je primjenom odredbe iz čl. 154. st. 1. ZPP–a valjalo odlučiti kao pod točkom II. izreke ove odluke.

18. Tužitelj nema pravo na naknadu troška nastalog povodom odgovora na žalbu jer taj trošak nije bio potreban za vođenje ovog postupka, slijedom čega je primjenom odredbe iz čl. 155. st. 1. ZPP–a valjalo odlučiti kao i pod točkom III. izreke ove odluke.

U Zagrebu 16. rujna 2025.

Sudac:

Nika Grospić Ivasović