Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 33

Broj: Gž-R-68/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R  J  E  Š  E  N  J  E

Županijski sud u Vukovaru, po sucu toga suda Ivici Ragužu kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ĐI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćnicima Maru Mihočeviću i Denisu Bajsu, odvjetnicima iz odvjetničkog društva Mihočević & Bajs iz Zagreba, protiv tuženika Instituta Ruđer Bošković, OIB: 69715301002, iz Zagreba, Bijenička cesta 54, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja ĐI, izjavljene protiv rješenja Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-6534/2020-44 od 6. kolovoza 2025., 12. rujna 2025.,

r i j e š i o  j e

Žalba tužitelja ĐI prihvaća se kao osnovana te se preinačava rješenje Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-6534/2020-44 od 6. kolovoza 2025. pod točkom II. izreke i rješava se:

Nalaže se tuženiku Institutu Ruđer Bošković, OIB: 69715301002, iz Zagreba, Bijenička cesta 54., naknaditi tužitelju ĐI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]., troškove povodom prijedloga za ponavljanjem postupka u ukupnom iznosu od 309,37 eura sa zateznom kamatom počevši od 12. rujna 2025. pa do isplate po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 (tri) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu odbija zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Rješenjem Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-6534/2020- 44 od 6. kolovoza 2025. pod točkom I. izreke rješenja utvrđeno je da je prijedlog tuženika za ponavljanjem postupka od 29. studenog 2021. povučen, dok je točkom II. izreke odbijen prijedlog tužitelja za naknadom troškova.

2. Protiv naprijed navedenog rješenja u odnosu na točku II. izreke tj. u dijelu gdje je tužitelj odbijen sa zahtjevom za naknadom troškova ponavljanja postupka, Broj: Gž-R-68/2025-2

pravovremeno je žalbu izjavio tužitelj zbog žalbenog razloga propisanog odredbom članka 353. stavak 1. točka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 88/01., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13. 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – u nastavku teksta: ZPP) u svezi s člankom 381. stavak 1. ZPP s prijedlogom da se žalba uvaži i preinači pobijani dio rješenja na način da se tužitelju dosude troškovi izazvani ponavljanjem postupka. Iz sadržaja žalbe tuženika razvidno je da tuženik žalbu ističe i zbog žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava u odnosu na odredbu članka 154. stavak 1. ZPP-a i članka 155. stavak 2. ZPP-a.

3. Tuženik nije dostavio očitovanje na žalbu tužitelja.

4. Žalba tužitelja je osnovana.

5. Ispitujući pobijano rješenje, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem članka 365. stavak 2. ZPP-a kao niti povrede iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a. No u konkretnom slučaju došlo je do pogrešne primjene materijalnog prava.

6. Sud prvog stupnja odbio je zahtjev tužitelja za naknadom troškova uzrokovanih prijedlogom za ponavljanje postupka navodeći da ročište po prijedlogu za ponavljanje postupka nije održano jer je tuženik povukao navedeni prijedlog, a također tužitelj nije tražio odobrenje za podnošenje podnesaka niti ga je sud pozvao da iste podnosi.

7. Osnovan je žalbeni navod tužitelja da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je odbio zahtjev tužitelja za naknadom troškova uzrokovanih prijedlogom za ponavljanje postupka. Naime, člankom 425. stavak 1. ZPP-a propisano je da će nepravovremene, nepotpune ili nedopuštene prijedloge za ponavljanje postupka odbaciti rješenjem sudac pojedinac dok je stavkom 2. navedenog članka propisano ako sudac pojedinac, odnosno predsjednik vijeća ne odbaci prijedlog, dostavit će primjerak prijedloga protivnoj strani, koja ima pravo u roku od 15 dana odgovoriti na prijedlog. Kad sudu stigne odgovor na prijedlog ili kada protekne rok za davanje odgovora, sudac pojedinac, odnosno predsjednik vijeća odredit će ročište za raspravljanje o prijedlogu.

7.1. Iz citirane zakonske odredbe nedvojbeno proizlazi da sudac pojedinac, odnosno predsjednik vijeća mora odrediti ročište za raspravljanje o prijedlogu u situaciji kada donosi odluku o osnovanosti ili neosnovanosti prijedloga za ponavljanje postupka. To znači da u konkretnoj situaciji, obzirom je tuženik povukao prijedlog za ponavljanje postupka, ne postoji obveza suda zakazati ročište radi raspravljanja o osnovanosti ili neosnovanosti prijedloga za ponavljanje postupka jer je prijedlog za ponavljanje postupka povučen i on više nije predmet rasprave. Stoga u situaciji kada je prijedlog za ponavljanje postupka povučen prvostupanjski sud ne odlučuje o osnovanosti ili neosnovanosti prijedloga već može i treba donijeti odluku bez održavanja ročišta utvrđujući da je prijedlog povučen. Također prijedlog za ponavljanje postupka je izvanredni pravni lijek pa povlačenje već podnesenog prijedloga za ponavljanje postupka ima isti učinak kao i odustajanje od redovnog pravnog lijeka u smislu odredbe članka 349. stavak 2. ZPP-a. Dakle, kako stranka može odustati od već podnesene žalbe tako stranka može i povući odnosno odustati od prijedloga za ponavljanje postupka.

8. Pogrešan je zaključak prvostupanjskog suda da tužitelj nije pozvan na očitovanje na prijedlog za ponavljanje postupka. Naime, prijedlog za ponavljanje

Broj: Gž-R-68/2025-2

postupka tuženika dostavljen je na očitovanje punomoćniku tužitelja temeljem rješenja suda od 04. siječnja 2022. (list 157 spisa).

8.1. Pogrešan je pravni stav prvostupanjskog suda da je tužitelj bio u obvezi tražiti odobrenje za podnošenje podnesaka. Naime, odredba članka 299.a stavak 2. ZPP-a kojom je propisana obveza stranke tražiti odobrenje suda za podnošenje podnesaka stupila je na snagu donošenjem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, Narodne novine br. 80/22, a ista se ne primjenjuje u ovom konkretnom slučaju.

9. Podnošenjem prijedloga za ponavljanje postupka tužitelju su prouzročeni troškovi te je tuženik temeljem odredbe članka 158. stavak 3. ZPP-a obvezan tužitelju naknaditi troškove nastale u povodu prijedloga za ponavljanje postupka.

10. Tužitelju je priznata naknada troškova povodom prijedloga za ponavljanje postupka obzirom na vrijednost predmetnog spora označenu u iznosu od 799,74 eura. Za sastav podneska od 11. siječnja 2022. kojim se podneskom tužitelj očitovao na prijedlog za ponavljanje postupka, tužitelju je priznata naknada u visini od 75 bodova sukladno Tbr. 10. točka 6. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23, nastavno: Tarifa), za sastav obrazloženog podneska od 10. siječnja 2025. tužitelju je priznata naknada u iznosu od 37,5 bodova sukladno Tbr. 8. točka 3. Tarife, obzirom na vrijednost jednog boda u iznosu od 2,00 eura sukladno Tbr. 54. Tarife te obračunat PDV sukladno Tbr. 46. Tarife, što daje ukupan iznos od 281,25 eura.

10.1. Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 10. veljače 2025. obzirom navedenim podneskom tužitelj ponavlja svoje navode iz podneska od 10. siječnja 2025. te specificira tužbeni zahtjev isti iskazujući u eurima. Navedeni podnesak sud ne cijeni opravdanim i nužnim.

10.2. Tužitelju nije priznat niti trošak podnesaka od 4. ožujka i 3. lipnja 2025. jer navedene podneske sud ne cijeni opravdanim, u istima tužitelj ponavlja svoje ranije iznesene navode, a prijedlog tužitelja je zakazivanjem ročišta nije osnovan.

11. Obzirom je tužitelj žalbom potraživao naknadu troška u visini od 375 bodova, a uspio je s visinom od 112,5 bodova, to znači da uspjeh tužitelja u žalbenom postupku iznosi 30 %. Stoga je tužitelju za sastav žalbe priznato 11,25 bodova sukladno Tbr. 10. točka 4. u svezi s Tbr. 7. točka 1. Tarife obzirom na vrijednost jednog boda u iznosu od 2 eura i pripadajući PDV što daje ukupan iznos od 28,12 eura (75/2 = 37,5 x 30% = 11,25 x 2 eura + PDV). Dakle tužitelju je priznata naknada troškova uzrokovanih prijedlogom za ponavljanje postupka u ukupnom iznosu od 309,37 eura.

12. U preostalom dijelu odbijen je zahtjev tužitelja za naknadom troškova.

13. Odluka o zateznoj kamati temelji se na odredbi članka 29. stavak 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23).

14. U preostalom nepobijanom dijelu prvostupanjsko rješenje ostaje neizmijenjeno.

15. Slijedom navedenoga, odlučeno je kao u izreci.

Vukovar, 12. rujna 2025.

Sudac:

Ivica Raguž