Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Broj: Gž-548/2025-3

Vukovar, Županijska 33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Vrkić Perak predsjednice vijeća, Ivice Raguža člana vijeća i suca izvjestitelja te Ane Bosančić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja UZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kbr. 283, zastupan po punomoćniku Marku Baničeviću, odvjetniku iz Splita, protiv tuženika UZM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 22 Gad Close, QLD, 4871 Julatten, zastupan po punomoćnici Danijeli Nenadić, odvjetnici iz Zagreba, radi predaje u suposjed nekretnine, odlučujući o žalbi tuženika UZM, izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli, poslovni broj P-985/2024 od 25. lipnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 12. rujna 2025.,

p r e s u d i o  je

I. Prihvaća se žalba tuženika UZM kao osnovana te se preinačava presuda Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli, poslovni broj P-985/2024 od 25. lipnja 2025. i sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja UZ koji glasi:

Tuženi je dužan predati tužitelju u suposjed nekretninu označenu kao čest. zem. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u naravi kuća s okućnicom u Smokvici – "Na Lučilu".

Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka.

II. Nalaže se tužitelju UZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kbr. 283, naknaditi tuženiku UZM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 22 ČZ, QLD, 4871 U troškove parničnog postupka u ukupnom iznosu od 1.645,99 eura u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu odbija zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli, poslovni broj P-985/2024 od 25. lipnja 2025. obvezan je tuženik predati tužitelju u suposjed nekretninu označenu kao kč. br. [katastarska čestica] zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.346,00 eura.

2. Protiv navedene presude pravovremeno žalbu podnosi tuženik zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – u nastavku teksta: ZPP) s prijedlogom da se žalba usvoji kao osnovana, preinači prvostupanjska presuda i tužbeni zahtjev tužitelja odbije podredno da se ukine prvostupanjska presuda i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

2.1. Pobijajući odluku suda prvog stupnja tuženik u žalbi navodi kako je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka propisanih člankom 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, obzirom presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati jer je izreka presude nerazumljiva, proturječna sama sebi i razlozima presude, presuda nema razloga i u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, te o odlučnim činjenicama postoji proturječnost onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danima u postupku i samih tih isprava i zapisnika. Također navodi da su prednici stranaka razvrgnuli suvlasničku zajednicu nekretnine sukladno prijedlogom diobe od 6. ožujka 1978. Osim toga sam tužitelj u svom iskazu je naveo da tuženika nikada nije sprječavao u korištenju kuće koja je predmet spora. Nadalje navodi kako su stranke iskazivale na ročištima da one i dalje žive u nekretninama kako su raspodijelili njihovi preci i da nitko nikoga sve ove godine nije ometao niti osporavao bilo kakvo pravo. Dakle između prednika stranaka postojao je usmeni dogovor koji se u cijelosti poštivao. Tuženik osporava i odluku o troškovima parničnog postupka.

3. Tužitelj je podnio odgovor na žalbu tuženika. U odgovoru na žalbu tužitelj žalbene navode u cijelosti cijeni neosnovanima osporavajući navode tuženika da je između stranaka postojao usmeni sporazum o diobi nekretnina.

4. Žalba tuženika je osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji joj je prethodio te žalbene navode tuženika, utvrđeno je da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a niti je prvostupanjski sud počinio povrede postupka propisane člankom 354. stavak 2. točka 11. ZPP na koje ukazuje tuženik. Također tuženik samo formalno navodi da je prvostupanjski sud počinio bitne povrede iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a bez ikakve konkretizacije navedenih povreda. No u konkretnom slučaju prvostupanjski sud je iz činjenica što ih je utvrdio izveo nepravilan zaključak o postojanju drugih činjenica, a na tim je činjenicama utemeljena presuda.

6. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za predajom u suposjed nekretnine označene kao kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

7. Nakon provedenog postupka prvostupanjski sud usvaja tužbeni zahtjev tužitelja.

8. Sud prvog stupnja tako u bitnome utvrđuje:

- da su stranke bratići odnosno da su očevi od stranaka bili braća;

- da je tužitelj proglašen nasljednikom iza svog oca GZ u ostavinskom postupku pod brojem O-1477/2016;

- da je tuženik nasljednik pokojnog FZ temeljem rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Korčuli broj O-15/79 od 24. svibnja 1979;

- da su tužitelj i tuženik upisani kao suvlasnici sporne nekretnine, svatko u 3/50 dijela;

- da sporna nekretnina u naravi predstavlja kuću u [adresa] koju stranke nazivaju kuća "Na Lučilu";

- da spornu nekretninu u svom posjedu drži isključivo tuženik;

- da su stranke suvlasnici i drugih nekretnina, između ostalog i kč. br. [katastarska čestica] k.o.

[adresa] u naravi kuća u [adresa];

- da su prednici stranaka pregovarali o načinu diobe te je sačinjen pismeni prijedlog no isti nije potpisan od strane ugovornih strana;

- da tuženik nije u postupku dokazao svoje pravo na posjed cijele nekretnine;

- da je parnični postupak vođen pod brojem P-147/12 okončan pravomoćnom presudom od 8. veljače 2013. kojom je naloženo tamo tuženiku PZ da preda UZM u posjed stojnu kuću u [adresa].

9. Prema odredbi članka 46. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 i 81/15 – dalje u tekstu ZOV) svaki suvlasnik ima pravo glede cijele stvari postavljati svojim suvlasnicima one zahtjeve koji proizlaze iz njegova suvlasništva (stavak 1.), svaki suvlasnik ima glede cijele stvari pravo postavljati protiv svakoga one zahtjeve koje može staviti vlasnik stvari s time da predaju cijele stvari u posjed može od trećeg zahtijevati samo prema obveznopravnim pravilima o nedjeljivim obvezama (stavak 2.).

10. Dakle sukladno navedenoj zakonskoj odredbi svaki suvlasnik ima pravo stvar posjedovati i njome se koristiti zajedno s ostalim suvlasnicima razmjerno svojem dijelu nepovrijeđujući prava ostalih suvlasnika. Ovakvo suvlasništvo je zaštićeno prema vani u odnosu na treće osobe, kao i prema unutra u odnosu na ostale suvlasnike time što u odnosu na ostale suvlasnike, suvlasnik štiti svoja prava tužbom za zaštitu prava vlasništva na dijelu stvari.

11. Člankom 42. stavak 1. ZOV-a propisano je da svim suvlasnicima pripada pravo na suposjed stvari, ali oni mogu odlučiti da će međusobno podijeliti posjed stvari i/ili izvršavanje svih ili nekih vlasničkih ovlasti glede nje, time da je stavkom 2. istog članka propisano da je donošenje navedene odluke posao redovite uprave. Navedenim člankom nije propisano da odluka suvlasnika o međusobnoj podijeli posjeda stvari mora biti u pismenom obliku. Dakle, sporazumom suvlasnika o međusobnoj podijeli stvari može biti zaključen i kao pismeni sporazum ali također i kao usmeni sporazum, a koji će imati svoje posljedice u stvarnoj podijeli nekretnina tako da svaki suvlasnik postane posjednikom određenih realnih dijelova ili pak određenih nekretnina.

12. Osnovani su žalbeni navodi tuženika u dijelu postojanja usmenog sporazuma stranaka o međusobnoj podjeli posjeda. Naime, iz iskaza samog tužitelja UZ nesporno proizlazi da je tuženik isključivi posjednik sporne kuće "Na Lučilu", a u kojoj kući je živio i tužitelj skupa sa svojom obitelji do 1963. ili 1964. kada su se preselili u kuću koju je izgradio njegov otac zvanu "Na Poljici". Također tuženika nikada nitko nije smetao u posjedu sporne nekretnine, a iz iskaza tuženika i tužitelja razvidno je kako je tuženik uložio znatna sredstva u spornu nekretninu, da je istu obnovio i osposobio za stanovanje njegov otac, da se sporna nekretnina jedno vrijeme iznajmljivala za potrebe mjesne ambulante te je 2007. tuženik osobno izvršio renoviranje kuće uloživši znatna sredstva. I sam tužitelj u svom iskazu navodi da je tuženik na spornoj nekretnini radio, a on ga u tome nije sprječavao niti je ikada do podnošenja ove tužbe pokretao bilo kakav postupak.

12.1. Navedene činjenice ukazuju na osnovanost tvrdnje tuženika da su prednici stranaka postigli usmeni sporazum o diobi pri čemu treba reći da je ugovor o diobi dvostrani ugovor u kojem svaka strana nešto dobiva, a ujedno i nešto daje. Nadalje, temeljem usmene diobe izvršena je i stvarna fizička dioba nekretnina pri čemu je tuženiku pripala sporna nekretnina, a tužitelju i njegovim prednicima nekretnina zvana kao kuća "Na Poljici". Sam tuženik u svom iskazu navodi kako u odnosu na nekretninu "Na Poljici" nikada nije polagao bilo kakva prava, a što jasno ukazuje na činjenicu da je između stranaka u cijelosti realiziran usmeni dogovor oko raspodjele posjeda nekretnina u odnosu na nekretninu "Na Poljici" i nekretninu "Na Lučilu". Po zaključku ovog suda tuženik je dokazao postojanje usmenog sporazuma o diobi u odnosu na spornu nekretninu.

13. Prema odredbi članka 294. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11. – nastavno ZOO) ugovor za čije se sklapanje zahtjeva pisani oblik smatra se valjanim iako nije sklopljen u tom obliku ako su ugovorne strane ispunile, u cijelosti ili u pretežitom dijelu, obveze koje iz njega nastaju, osim ako iz cilja radi kojega je oblik propisan očito ne proizlazi što drugo. U konkretnom slučaju nesporno je da su stranke, u odnosu na spornu nekretninu i nekretninu "Na Poljici" u cijelosti ispunile svoje obveze iz usmenog sporazuma o podjeli posjeda navedenih nekretnina.

14. Pri ocjeni jesu li stranke zaključile usmeni sporazum o diobi posjeda nekretnina ovaj sud uzeo je u obzir niz okolnosti. Naime, ovakav zaključak suda temelji se na činjenici da je tužitelj i njegovi prednici u isključivom posjedu nekretnine "Na Poljici" i taj mu posjed nikada i ni od koga nije bio osporavan. Također tuženik i njegovi prednici su u samostalnom i isključivom posjedu nekretnine "Na Lučilu". U spornu nekretninu tuženik i njegovi prednici uložili su znatna sredstva u adaptaciju i uređenje predmetne nekretnine, te su istu iznajmljivali za potrebe mjesne ambulante. Do pokretanja ovog postupka tužitelj i njegovi prednici nisu pokrenuli niti jedan drugi postupak radi zaštite svojih prava. Upravo na temelju svih ovih okolnosti i utvrđenih činjenica ovaj sud, u odnosu na nekretninu koja je predmet ovoga postupka, izvodi nedvojben zaključak da je između stranaka postojao usmeni sporazum o podjeli posjeda nekretnina, a koji sporazum je u stvarnosti u cijelosti i realiziran obzirom svaka od stranaka posjeduje točno određenu nekretninu i ne ometa drugu stranu u posjedovanju nekretnina koje su bile predmet sporazuma.

14.1. Tijekom prvostupanjskog postupka sud je proveo i dokaz čitanjem spisa Općinskog suda u Korčuli broj P-147/12. Uvidom u navedeni spis nedvojbeno proizlazi da je upravo UZ u svom iskazu naveo da je možda izvršena samo dioba posjeda određenih nekretnina te je tužitelj isključivi posjednik jedne nekretnine u [adresa] koja se već dugo koristi kao apoteka. Uspoređujući navedeni iskaz s iskazima danim tijekom prvostupanjskog postupka jasno je da se radi o nekretnini koja je predmet ovog spora jer i sam tuženik navodi da se sporna nekretnina iznajmljivala za potrebe mjesne ambulante. I ova činjenica ukazuje na osnovanost navoda tuženika da je između stranaka postignut i realiziran usmeni sporazum o međusobnoj podjeli posjeda nekretnina.

14.2. Činjenični navodi tužitelja sadržani u odgovoru na žalbu, a vezani za ugovor o darovanju, upravo ukazuju na činjenicu postojanja usmenog sporazuma jer je i navedeni ugovor o darovanju usmjeren upravo kako bi se regulirali imovinskopravni odnosi i uredilo stvarno stanje sa zemljišnoknjižnim stanjem.

15. Stoga imajući u vidu činjenice utvrđene od strane prvostupanjskog suda ovaj sud temeljem odredbe članka 373. točka 2. ZPP-a uvažio žalbu tuženika i preinačio prvostupanjsku presudu te odbio tužbeni zahtjev tužitelja. Naime, prvostupanjski sud je na temelju pravilno utvrđenih činjenica izveo nepravilan zaključak o nepostojanju usmenog sporazuma stranaka o međusobnoj podjeli stvari te na tako nepravilno izvedenom zaključku utemeljio svoju odluku.

16. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 166. stavak 2. ZPP-a u svezi s člankom 154. stavak 1. ZPP-a i člankom 155. stavak 1. i 2. ZPP-a. Obzirom je tuženik u cijelosti uspio u parničnom postupku to je tužitelj obvezan tuženiku naknaditi troškove postupka. Stoga je tuženiku priznata naknada troškova postupka prema vrijednosti predmeta spora utvrđene u iznosu od 2.654,46 eura. Za sastav odgovora na tužbu tuženiku je priznato 100 bodova sukladno Tbr. 8. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23. – nastavno: Tarifa), za pristup na ročišta od 6. ožujka 2023., 25. lipnja 2024., 23. srpnja 2024., 14. ožujka 2025. i 11. travnja 2025. priznato je po 100 bodova za svako ročište sukladno Tbr. 9. točka 1. Tarife, za sastav žalbe od 24. rujna 2024. te od 9. srpnja 2025. priznato je po 75 bodova za svaku žalbu sukladno Tbr. 10. točka 1. Tarife, a kako je to tuženik i potraživao, obzirom na vrijednost jednog boda u iznosu 2,00 eura sukladno Tbr. 54. Tarife. Tuženiku je također priznat i trošak sudskih pristojbi na dvije žalbe u ukupnom iznosu od 145,99 eura. Stoga je tuženiku priznata naknada troškova postupka u ukupnom iznosu od 1.645,99 eura dok je u preostalom dijelu odbijen zahtjev tuženika za naknadom troškova postupka.

17. Obzirom tužitelj nije uspio u postupku isti je odbijen i sa zahtjevom za naknadom troškova.

18. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

Vukovar, 12. rujna 2025.

Predsjednik vijeća:

Vesna Vrkić Perak