REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
[adresa] F 5
Poslovni broj: Us I-179/2025-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Ani Sabljak, uz sudjelovanje zapisničarke Petre Horvat Delimehić, u upravnom sporu tužiteljice FG, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju opunomoćenici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Markoč, Pećina i Kušeta, u Zagrebu, Krvavi most 2, protiv tuženika Ministarstva zdravstva, Zagreb, Ksaver 200a, OIB: 88362248492, radi obnove postupka - polaganja stručnog ispita, 15. rujna 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Poništava se rješenje tuženika KLASA: UP/I-133-01/21-04/06, URBROJ: 534- 07-2-3/5-23-20 od 12. svibnja 2023. i predmet se vraća tuženiku na ponovni postupak u kojem je obvezan postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženim u obrazloženju ove presude
II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove ovoga upravnog spora u iznosu od 1.250 EUR (tisuću dvjesto pedeset eura), u roku od 60 dana od dostave pravomoćne odluke o troškovima ovoga upravnog spora.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/I-133-01/21-04/06, URBROJ: 534-07-2-3/5-23-20 od 12. svibnja 2023. poništeno je rješenje Ministarstva zdravstva od 4. travnja 2023. (točka 1.) i odbijen je zahtjev tužiteljice za polaganje stručnog ispita za magistre biokemije kao neosnovan, pozivom na odredbe čl. 123. st. 1. t. 1. i st. 2. t. 3. te čl. 127. st. 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine broj 47/09., 110/21.; dalje: ZUP).
2. Tužiteljica u tužbi osporava zakonitost tuženikove odluke koja joj je dostavljena više od godine dana i deset mjeseci od donošenja. Iznosi historijat njihovih pravnih odnosa te ukazuje kao relevantnom za ovaj spor odluku ovog suda posl.br. Us I-1073/2023. Smatra kako tužiteljica ispunjava sve uvjete za izlazak na stručni ispit. Ističe kako rješenje zaprimljeno preporučeno pošiljkom nije vlastoručno potpisano, a otisak na istome ne sadrži mogućnost provjere cjelovitosti i izvornosti sukladno Uredbi o uredskom poslovanju, time nije ni pravno valjano te predlaže naložiti tuženiku donošenje rješenja s novim datumom. Predlaže sudu bez rasprave poništiti rješenje i meritorno riješiti upravnu stvar na način da se tužiteljici dopusti izlazak na ispit, podredno predmet vrati na ponovni postupak uz uputu da je tuženik dužan donijeti novo rješenje kojim će uzeti u obzir utvrđenja iz presude Us I-1073/2023 od 17. kolovoza 2023. i drugih sudskih predmeta, podredno da tužbu tretira kao tužbu zbog šutnje uprave.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti te ostaje kod navoda osporavanog rješenja. Obrazlaže da je rješenje doneseno u izvršenju presude ovog suda poslovni broj Us I-842/2022-6 od 14. prosinca 2022. kojom mu je naloženo dovršiti obnovu postupka u kojem je doneseno rješenje tog tijela KLASA: UP/I-133-01/21-04/06, URBROJ: 534-07-2-3/521-12 od 30. prosinca 2021. donošenjem novog rješenja o zahtjevu tužiteljice te ističe kako je u točki 20. obrazloženja navedene presude navedeno da nema zapreke da tuženik donese novo negativno rješenje o zahtjevu imenovane bude li za to postojao valjan pravni temelj. U obnovljenom postupku da je utvrđeno da je Hrvatska komora medicinskih biokemičara (dalje: HKMB) rješenjem KLASA: UP/I-034-04/19-01/03, URBROJ: 406-01/23-26 od 14. ožujka 2023. odbila zahtjev tužiteljice za donošenje rješenja o obustavi postupka, poništila rješenje Hrvatske komore medicinskih biokemičara KLASA: UP/1-034-04/19- 01/03, URBROJ: 406-24-19-5 od 27. prosinca 2019., te odbila zahtjev za priznavanje inozemne stručne kvalifikacije „magistrica laboratorijske biomedicine" stečene u Republici Sloveniji za obavljanje regulirane profesije medicinskog biokemičara u Republici Hrvatskoj, temeljeći svoju odluku na mišljenju Povjerenstva za usporedbu inozemnih studijskih programa sa studijskim programom medicinske biokemija Farmaceutskobiokemijskog fakulteta (dalje: Povjerenstvo FBF) Sveučilišta u Zagrebu o provedenoj usporedbi studijskih programa koje je tužiteljica stekla u Republici Hrvatskoj i Republici Sloveniji sa studijskim programom medicinske biokemije važećim u Republici Hrvatskoj, te temeljem kojeg mišljenja je utvrđeno je da stručne kvalifikacije tužiteljice ne odgovaraju stručnim kvalifikacijama koje se za obavljanje regulirane profesije medicinski biokemičar zahtijevaju u Republici Hrvatskoj, kao i da postoje bitne razlike u stručnim kvalifikacijama imenovane s obzirom na razinu stečenih znanja, vještina i kompetencija u tolikoj mjeri da ih nije moguće nadoknaditi ni provedbom dopunskih mjera. Na temelju tako utvrđenog činjeničkog stanja, tuženik, kao drugostupanjsko tijelo u postupcima priznavanja inozemnih stručnih kvalifikacija, da je povodom žalbe donijelo rješenje 8. svibnja 2023. kojim je poništilo točku II. izreke rješenja Hrvatske komore medicinskih biokemičara od 14. ožujka 2023. i ujedno riješilo na način da je oglasilo ništavim rješenje HKMB od 27. prosinca 2019. i 2. travnja 2021. te je potvrdilo rješenje Komore u točkama I. i Ill. kojima je odbijen zahtjev za priznavanje inozemne stručne kvalifikacije „magistrica laboratorijske biomedicine“ stečene u Republici Sloveniji za obavljanje regulirane profesije medicinskog biokemičara u Republici Hrvatskoj. Kako su drugostupanjskim rješenjem Ministarstva zdravstva od 8. svibnja 2023. oglašeno ništavim rješenje od 27. prosinca 2019. i 2. travnja 2021., isto više nisu proizvodila pravni učinak, već je pravni učinak proizvodilo rješenje prvostupanjskog tijela od 14. ožujka 2023. u točkama I. i III. Budući da je točkom III. predmetnog rješenja HKMB odbijen zahtjev tužiteljice za priznavanje inozemne stručne kvalifikacije, nije postojala pravna osnova za donošenje rješenja o odobrenju polaganja stručnog ispita za magistre medicinske biokemije te je riješeno kao u točki 2. izreke osporavanog rješenja. Ne osporava da je predmetno rješenje na zahtjev suda od 9. siječnja 2025. dana 16. siječnja 2025. otpremio i redovitom poštom na adresu opunomoćenika tužiteljice. U odnosu na sam elektronički potpis, ukazuje na čl. 45. st. 9. Uredbe o uredskom poslovanju (Narodne novine br. 75/21.) prema kojem je akt koji je izvorno izdan u elektroničkom obliku pravno valjan i kada je ispisan na papiru, ako postoji mogućnost potvrde cjelovitosti i izvornosti elektroničkim putem. Kako je autentičnost i pravovaljanost elektroničkog potpisa na rješenju tuženika od 12. svibnja 2023. provjerljiva pristupom informacijskom sustavu i uvidom u privitak elektroničke pošte od 12. svibnja 2023., smatra da je predmetno rješenje pravno valjan upravni akt koji proizvodi pravni učinak. Osporavanim rješenjem tuženik da je u cijelosti postupio po rješenju suda od 14. prosinca 2022. budući je tim rješenjem u predmetu obnove postupka i izvršenja presude suda od 14. prosinca 2022. dovršio obnovu postupka u predmetu odobrenja polaganja stručnog ispita propisanog za magistre medicinske biokemije u kojem je na temelju novo utvrđenog činjeničnog stanja odbio zahtjev tužiteljice za polaganje stručnog ispita za magistre medicinske biokemije. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.
4. Sud je odlučio ovaj spor riješiti bez rasprave (čl. 98. t. 4. Zakona o upravnim sporovima, Narodne novine broj 36/24.; dalje: ZUS, vezano uz čl. 8. toga Zakona). Tužiteljica je, k tomu, navela da ne traži provedbu rasprave.
5. Sud je proveo dokazni postupak čitanjem dokumentacije koja se nalazi u spisu ovog upravnog spora i spisu predmeta upravnog postupka koji je prethodio ovom sporu.
6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, u skladu s odredbom čl. 114. st. 3. ZUS-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.
7. Iz dokumentacije u spisu slijedi da je:
- rješenjem HKMB od 27. prosinca 2019., ispravljen rješenjem od 2. travnja 2021., priznata tužiteljici inozemna stručna kvalifikacija stečena na Fakultetu za farmaciju Sveučilišta u Ljubljani (t. I.), utvrđeno je da inozemni studijski program sukladan nacionalnom (t. II.), tužiteljica je upućena na Ministarstvo zdravstva radi polaganja stručnog ispita (t. III.)
- rješenjem HKMB od 9. prosinca 2021. poništena su rješenja od 27. prosinca 2019. i 2. travnja 2021.
- rješenjem tuženika od 30. prosinca 2021. odbijen je zahtjev tužiteljice za odobrenje polaganja stručnog ispita temeljeći ga na rješenju HKMB od 9. prosinca 2021.
- rješenjem tuženika od 31. ožujka 2022. povodom žalbe tužiteljice poništeno je rješenje HKMB od 9. prosinca 2021. i predmet vraćen na ponovni postupak
- rješenjem tuženika od 7. srpnja 2022. odbijen je zahtjev tužiteljice za obnovu postupka u predmetu odobrenja polaganja stručnog ispita propisanog za magistre medicinske biokemije
- presudom ovog suda posl.br. Us I-842/2022-6 od 14. prosinca 2022. poništeno je rješenje tuženika od 7. srpnja 2022. i od 30. prosinca 2021. te je dopuštena obnova upravnog postupka dovršenog rješenjem od 30. prosinca 2021.
- rješenjem HKMB od 14. ožujka 2023. poništeno je rješenje od 27. prosinca 2019. i odbijen zahtjev za priznavanje inozemne stručne kvalifikacije
- rješenjem tuženika od 4. travnja 2023. odbijen je zahtjev tužiteljice za odobrenje polaganja stručnog ispita
- rješenjem tuženika od 8. svibnja 2023. poništena je t. II. izreke rješenja HKMB od 14. ožujka 2023. i oglašena ništavim rješenja HKMB od 27. prosinca 2019. i 2. travnja 2021., te je potvrđeno rješenje HKMB u t. I. i III. kojima je odbijen zahtjev za donošenje rješenja o obustavi postupka te je odbijen zahtjev za priznavanje inozemne stručne kvalifikacije „magistrica laboratorijske biomedicine“.
8. U predmetnom slučaju tuženik je, u postupku izvršenja pravomoćne presude ovog suda posl.br. Us I-842/2022-6 od 14. prosinca 2022., osporenom odlukom poništio rješenje od 4. travnja 2023. i odbio zahtjev tužiteljice za polaganje stručnog ispita za magistre medicinske biokemije. Navedeno iz razloga što su rješenjem Ministarstva zdravstva od 8. svibnja 2023. oglašena ništavim rješenja Hrvatske komore medicinskih biokemičara od 27. prosinca 2019. i od 2. travnja 2021., te da ista više ne proizvode pravne učinke, već da pravni učinak proizvodi rješenje prvostupanjskog tijela od 14. ožujka 2023. u točkama I. i III., a budući da je točkom III. predmetnog rješenja HKMB odbijen zahtjev tužiteljice za priznavanje inozemne stručne kvalifikacije, nema pravne osnove za donošenje rješenja o odobrenju polaganja stručnog ispita za magistre medicinske biokemije, temeljem članka 10. Pravilnika o pripravničkom stažu zdravstvenih radnika i članka 169. stavka 2. Zakona o zdravstvenoj zaštiti. Stoga je pozivom na odredbe čl. 123. st. 1. t. 1. i st. 2. t. 3., te čl. 127. st. 1. ZUP-a donio pobijanu odluku.
9. Prema odredbi čl. 123. st. 1. t. 1. ZUP-a obnova postupka u kojem je doneseno rješenje protiv kojeg se ne može izjaviti žalba može se pokrenuti na zahtjev stranke ili po službenoj dužnosti u roku od tri godine od dana dostave rješenja stranci ako se sazna za nove činjenice ili stekne mogućnost da se upotrijebe novi dokazi koji bi, sami ili u vezi s već izvedenim i upotrijebljenim dokazima, mogli dovesti do drukčijeg rješenja da su te činjenice, odnosno dokazi bili izneseni, odnosno upotrijebljeni u prijašnjem postupku. Dalje, čl. 123. st. 2. t. 3. ZUP-a propisano je da se obnova postupka u kojem je doneseno rješenje protiv kojeg se ne može izjaviti žalba može pokrenuti na zahtjev stranke ili po službenoj dužnosti bez vremenskog ograničenja ako se rješenje temelji na prethodnom pitanju, a nadležni sud ili javnopravno tijelo o tom je pitanju kasnije odlučilo u bitnim točkama drukčije. Pri tome se argumentacija tuženika, u bitnome, bazira na naknadno utvrđenoj nesukladnosti studijskih programa.
10. U vrijeme donošenja osporavanog rješenja rješenje na kojem se isto temelji (od 8. svibnja 2023.) nije bilo pravomoćno, a u konačnici je isto pravomoćnom presudom ovog suda posl.br. Us I-1073/2023-8 od 17. kolovoza 2023., zajedno s rješenjem HKMB od 14. ožujka 2023.m poništeno te je obustavljen postupak oglašavanja ništavim odnosno poništavanja rješenja HKMB od 27. prosinca 2019.
(stranica 14/3 - 24/4 spisa).
11. Stoga prema mišljenju ovog suda ne postoji osnova za donošenje ovakvog rješenja, tj. za opstojnog ovakvog rješenja, odnosno nema nove činjenice ni novog dokaza u smislu članka 123. stavka 1. točke 1. ZUP- a. 12. U odnosu na prigovore vezane uz dostavu odluke, ističe se da je svrha iste je da se stranka obavijesti s odlučivanjem o svojim pravima, a što je nesporno konačno i učinjeno, te je tužiteljica i iskoristila svoje zakonsko pravo ulaganjem pravnog lijeka, stoga eventualni nedostaci u dostavi nisu imali nikakvih negativnih posljedica za samu stranku.
13. Vezano uz prigovore valjanosti elektroničkog potpisa rješenja, sud se u cijelosti priklanja razlozima iznesenim po tuženiku, a isti nisu ni odlučni za odluku u ovoj stvari obzirom na razloge o osnovanosti tužbenog zahtjeva ranije iznesene u obrazloženju ove presude.
14. Slijedom svega navedenoga, pobijano rješenje je ocijenjeno nezakonitim te je valjalo primjenom odredbe čl. 117. st. 1. ZUS-a usvojiti tužbeni zahtjev i poništiti rješenje, odnosno odlučiti kao u t. I. izreke presude. U ponovnom je postupku tuženik obvezan donijeti odluku u roku u od 60 dana od dana dostave pravomoćne presude (čl. 151. st. 2. ZUS-a) pri čemu je obvezan postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda (čl. 119. st. 4. ZUS-a). Dakle, u izvršenju ove presude tuženik će donijeti novo rješenje u predmetu odobrenja polaganja stručnog ispita tužiteljice, vodeći računa da se odluka o zahtjevu tužiteljice ne može bazirati na rješenju od 8. svibnja 2023., sve kako to proizlazi iz obrazloženja ove presude.
15. Odluku o troškovima spora (t. II. izreke presude) sud je donio na temelju odredbi čl. 144., čl. 147. st. 1. te čl. 148. st. 1. ZUS-a. Tužiteljica je uspjela u sporu u kojem je zastupana po opunomoćeniku koji je odvjetnik pa joj je priznat trošak prema Tbr. 27/1 i Tbr. 52/3 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23.) za sastav tužbe u iznosu od 1.000,00 eura što uvećano za PDV od 25% (Tbr 42. Tarife) iznosi sveukupno 1.250,00 eura. Rok za isplatu naknade troškova određen je sukladno članku 151. stavku 2. ZUS- a. 16. Obzirom da tužba nije odbačena, niti je tužbeni zahtjev odbijen, tužiteljici nije nastala obveza plaćanja sudskih pristojbi sukladno čl. 22. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine broj 118/18., 51/23.; dalje: ZSP).
U Rijeci 15. rujna 2025.
Sutkinja
Ana Sabljak
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude (čl. 131. st. 1. i 2. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 126. st. 6. ZUS-a).