Poslovni broj: Pr-332/2022-42

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U RIJECI

Stalna služba u Opatiji

Maršala Tita br.4

51410 Opatija

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sucu Majdi Felker, u pravnoj stvari tužiteljice UŠC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po Odvjetničkom društvu Zoran Vukić i dr. iz Rijeke, protiv tuženika Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Područna služba u Rijeci, Slogin kula bb, OIB: 84397956623 radi isplate - naknada štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 2. srpnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 15. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

1.Odbija se tužiteljica s tužbenim zahtjevom koji glasi:

"1. Nalaže se tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 366.870,14 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja tužbe 21. veljače 2014. godine do 31. prosinca 2022., po stopi propisanoj odredbom čl. 29. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

2. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi prouzročeni parnični trošak s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od donošenja prvostupanjske presude do isplate, po stopi propisanoj odredbom čl. 29. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana."

2. Nalaže se tužiteljici da isplati tuženiku prouzročeni parnični trošak u iznosu od 12.810,81 eur u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužiteljica u tužbi navodi da je krajem siječnja i početkom veljače 2011. tužiteljica počela osjećati slabost (malaksalost koja se manifestirala kroz bol u trbuhu, mučnine, vrtoglavice, umor, te slabost ruku i nogu), lupanje srca i omaglicu – simptome koji su upućivali na virozu. Slijedom toga, u vremenskom razdoblju od 14. veljače 2011. do 21. veljače 2011. tužiteljica je bila na bolovanju. Po povratku na posao – radno mjesto referenta u referadi samostalnih uplatioca doprinosa koji posao je tada obavljala u zgradi koja se nalazi u Rijeci na adresi [adresa], čula je "priče" o navodnom istjecanju plina iz susjednih prostorija (stomatološke ordinacije). U vremenskom razdoblju od 14. veljače 2011. do 21. veljače 2011. dok je tužiteljica bila na bolovanju istu je mijenjala voditeljica referade gđa. UŠ koja je sjedeći na radnom mjestu tužiteljice osjetila neugodan miris o čemu je obavijestila načelnicu. Povodom prednje obavijesti društvo Eko energo d.o.o. Rijeka izvršio je potrebna mjerenja i utvrdilo propuštanje plina koje je iznosilo 250 ppm, o čemu je tužiteljica obaviještena tek 16. lipnja 2011. kada je preuzela zapisnik društva Eko energo d.o.o. Rijeka o izvršenim radovima br. 035/11 od 22. veljače 2011. Tužiteljica je u razdoblju od 22. veljače 2011. bila izložena permanentnom trovanju prirodnim plinom, te joj je rješenjem Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Područni ured u Rijeci od 4. listopada 2011. navedena ozljeda priznata kao ozljeda na radu.

1.1.Obzirom da se zdravstveno stanje tužiteljice pogoršalo na način da joj se pojavio i šum u ušima, promijenio se intenzitet zvuka kojeg je tužiteljica čula, zamaglio joj se vid, a pojavilo se i pečenje i žarenje nosa i grla, to je tužiteljica dana 13. travnja 2011. upućena na laboratorijsku obradu kojom je utvrđena prisutnost karboksihemoglobina u krvi u količini od 3,1 % te je napomenuto da je količina štetnih spojeva u krvi u trenutku maksimalne izloženosti, dakle u vrijeme curenja plina, bila višestruko veća od prethodno navedene količine utvrđene laboratorijskim nalazom.

1.2.Nakon toga, a zbog niza tegoba koje su se pojavile te su samo nastavila pogoršavati zdravstveno stanje tužiteljice, tužiteljici je naloženo obavljeno čitavog niza specijalističkih pregleda koje je tužiteljica i obavila kod specijalista medicine rada, plastične kirurgije glave i vrata, anesteziologa, neurologa, sspec. orl. i kirurgije glave i vrata, audiolog te specijalista oralne patologije, rehabilitatora, radiologa i specijalista pomorske medicine. Zbog opisanih zdravstvenih problema tužiteljica je na bolovanju od 26. travnja 2011 do danas. Uslijed opisanih posljedica predmetnog štetnog događaja, tužiteljica je trpila i trpi neimovinsku štetu s osnove povrede prava osobnosti i to u vidu smanjenja općeg životnog aktiviteta, pretrpljenih fizičkih bolova te pretrpljenog straha, kao i imovinsku štetu s osnove potrebe za tuđom pomoći i njegom, te pojačanom ishranom.

1.3.Obzirom da se u konkretnom slučaju radi o štetnom događaju nastalom na radu i u svezi s radom, to je odgovornost tuženika kao poslodavca spram tužiteljice objektivna, bez obzira na krivnju, pa slijedom toga tužiteljica potražuje naknadu štete individualizirano po osnovama i visinama za smanjenje životnog aktiviteta iznos od 623.000,00 kn, fizičkih bolova 55.000,00 kn, pretrpjelog straha 35.000,00 kn, tuđe pomoći i njege 40.000,00 kn i pojačane ishrane 23.000,00 kn ukupno 776,000,00 kn.

1.4.Slijedom iznijetog, tužiteljica predlaže sudu da provede dokazni postupak, te usvoji tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

2.Podneskom od 19. srpnja 2021. tužiteljica je precizirala tužbeni zahtjev na način da glasi kao u izreci tj. da potražuje ukupni iznos od 1.981.362,71 kn i to s osnova smanjenja životnoga aktiviteta 1.100.000,00 kn, pretrpljenih fizičkih bolova 60.000,00 kn, pretrpljenog straha 105.000,00 kn, tuđe pomoći i njege za razdoblje od siječnja 2011. do listopada 2021. 650.000,00 kn, materijalnih troškova 10.078,00 kn, i izgubljene zarade 56.284,71 kn za razdoblje od lipnja 2012. do veljače 2015. te je zatražila i naknadu troškova postupka.

3.Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio je osnovanost i visinu postavljenog tužbenog zahtjeva vezano za potraživanje naknade štete u cijelosti. Prema ocjeni tuženika u konkretnom slučaju ne postoji uzročno posljedična veza između štetnog događaja opisanog u točci 1 tužbe, prijavi o ozljedi na radu podnesenoj od strane tužiteljice te rješenju Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Područni ured Rijeka od 4. listopada 2011. i eventualnih štetnih posljedica u odnosu na utvrđeno zdravstveno stanje tužiteljice nakon proteka trogodišnjeg vremenskog razdoblja. Tuženik predlaže da se provede medicinsko vještačenje u svrhu dokazivanja činjenice- da između dijagnoze bolesti imenovane zaposlenice HZMO-a i istjecanja plina u poslovnom prostoru korisnika privatne Stomatološke ordinacije, ne postoji uzročna veza kao pretpostavka za utvrđivanje objektivne odgovornosti poslodavca i ostvarivanje prava na naknadu štetu u ovom sporu po osnovi smanjenja životnog aktiviteta i ostalih potraživanja tužiteljice, individualiziranih u točci 3. tužbenog zahtjeva.

3.1.Tuženik ukazuje da je u tijeku upravni spor između HZMO-a i HZZO-a radi poništavanja prvostupanjskog rješenja od 4. listopada 2011. donesenog u upravnom predmetu povodom zahtjeva tužiteljice za priznanje prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnova ozljede na radu, cijeneći da je isti akt priložen kao dokaz o priznavanju ozljede na radu u predmetnom radnom sporu.

3.2.Tuženik ističe da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu za naknadu štete u cijelosti, te predlaže da se nakon provedene glavne rasprave postavljeni tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan.

4.Presudom ovog suda posl.br. Pr-431/14 od 23. prosinca 2021. odbijena je tužiteljica s tužbenim zahtjevom te je naloženo istoj da tuženiku plati troškove postupka.

5.Odlukom Županijskog suda u Splitu posl.br. Gž R-436/22 od 25. kolovoza 2022. ukinuta je prvostupanjska presuda Općinskog suda u Rijeci od 23. prosinca 2021. te se navodi da se ne može prihvatiti zaključak prvostupanjskog suda da nije nedvojbeno utvrđeno da su posljedice koje tužiteljica trpi povezane za istjecanjem prirodnog plina jer da nije moguće povezati posljedice koje tužiteljica ima sa procesom njenog rada, radnim mjestom, radnim zadacima ili tehnološkim procesom. U kombinirano vještačenje da nisu bili uključeni liječnici vještaci pa je izostala nužna pretpostavka multidisciplinarnog stručnog nalaza i mišljenja. Prvostupanjski sud da će nadopuniti činjenično stanje dodatnim izjašnjenjem vještaka na navedene okolnosti nakon čega će donijeti novu odluku.

6.U daljnjem tijeku postupka tužitelj je precizirao tužbeni zahtjev podneskom od 3. ožujka 2023. na način da je proširio tužbu i na razdoblje nakon listopada 2021. s osnova tužbe pomoći i njege kao i s osnova izgubljene zarade za razdoblje do ožujka 2023. na način da potražuje ukupni iznos od 366.870,14 eura i to s osnova smanjenja životnoga aktiviteta 145.995,09 eura, pretrpljenih fizičkih bolova 7.963,37 eura, pretrpljenog straha 13.935,90 eura, tuđe pomoći i njege za razdoblje od siječnja 2011. do ožujka 2023. - 157.638,20 eura, materijalnih troškova 1.337,58 eura, i izgubljene zarade 40.000,00 eura za razdoblje od lipnja 2012. do ožujka 2023. te je zatražila i naknadu troškova postupka.

7.Sud je proveo dokaz uvidom u dokumentacije priloženu spisu i to obavijest liječnika ProVita od 26.4.2011. (list 6), prijava ozljede na radu (list 7-8), dopis HZMO, HZZO (list 9), izjava UŠ (list 10), zapisnik o ispitivanju propuštanja plinske instalacije od 22.2.2011. (list 11), dopis Energa (list 12), rješenje HZZO od 4.10.2011. (list 13-14), laboratorijski nalaz od 13.4.2011. (list 15), izvješće o bolovanju (list 16), tužba Upravnom sudu od 23.1.2012. (list 20-22), presuda Upravnog suda UsI-908/12 od 2.12.2014. (list 27), presuda Upravnog suda UsI-1340/13 od 9.2.2015. (list 28), nalazi i mišljenja stalnog sudskog vještaka doc.dr.sc.Maja Merlak, dr. med. (list 29 i 30), zapisnik Upravnog suda UsI-908/12 od 26.11.2014. (list 31), platne liste tužiteljice (list 32), računi (list 33), medicinska dokumentacija (list 34-45), nalaz i mišljenje Medicinskog fakulteta u Zagrebu u predmetu UsI-52/12 od 22.1.2015. (list 46-47),žalba i prijedlog za odgodu izvršenja na posl.br. UsI-908/12 (list 55-57), žalba i prijedlog za odgodu izvršenja UsI-1340/13 od 1.6.2015. (list 58-64), rješenje Upravnog suda u Rijeci UsI-1340/13 od 13.5.2015. (list 66-67), privremeno rješenje HZMO od 10.11.2015. (list 73-74), odluka tuženika od 29.12.2015. o prestanku ugovor o radu tužiteljice (list 75-76), saslušana je tužiteljica kao stranka (list 80-81), provedeno je vještačenje po vještaku doc.dr. sc. Maji Merlak dr. med. spec. oftalmologije (list 90- 97), uvid u presudu Upravnog suda u Rijeci UsI-908/12 od 2.12.2014. (list 100-111), rješenje HZMO od 17.2.2016. (list 116-120), presuda Visokog upravnog suda Usž- 773/14 od 21.12.2015. (list 124-128), presuda Visokog upravnog suda Usž-792/15 od 11.5.2016. (list 129-132), provedeno je financijsko vještačenje po vještaku financijske struke Ivanu Marenčiću dipl. oecc. (list 143-163), uvid u zapisnik Upravnog suda u Rijeci UsI-52/12 od 17.5.2017. i 4.4.2017. i 16.12.2016., 17.1.2017., 28.2.2017. (list 168-171, 205, 206, 211, 279-290), presudu Upravnog suda u Rijeci UsI-52/12 od 4.4.2017. (list 188), dopis Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba sa invaliditetom od 26.1.2017. (list 179), očitovanje Odbora za sudbena mišljenja medicinskog fakulteta u Zagrebu u predmetu UsI-52/12 (list 204), očitovanje IMI (list 208, 291-292), preslika -propuštanja plinskih instalacija (list 208, 293-295), očitovanje Sladović d.o.o. o uređaju Sewerin (list 209), djelovanja plina na ljudski organizam (list 210, 296-297), provedeno je vještačenje po Medicini rada, Institutu za medicinska istraživanja i medicinu rada (IMI) (list 228-241), dopis Energo d.o.o. (list 221), odgovor Eco-Energo od 7.1.2013. (list 222-223), dopis Eco-Energo d.o.o. od 29.12.2016. (list 224),dopis Energa od 20.2.2018. (list 226-227), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka oftalmologa doc.dr.sc. Goran Pelčić dr. med. (list 248-265), očitovanje vještaka IMI-Jelene Macan specijalista medicine rada (list 267- 268), dopis Energo d.o.o. u predmetu UsI-52/12 od 29.12.2016. (list 298-305),presuda visokog upravnog suda Usž-283/18 od 14.6.2018. (list 307-309), dopis IMI od 30.3.2020. (list 332), provedeno je vještačenje po vještaku toksikologu Biserki Riha mr.pharm. specijalist toksikološke kemije (list 335-346), očitovanje vještaka Biserke Riha na primjedbe (list 367-368), usmeno je saslušan vještak toksikologije Biserka Riha (list 372-377), usmeno je saslušan vještak oftalmolog Goran Pelčić (list 378), usmeno je saslušan vještak Medicine rada Jelena Macan (list 378-379), saslušan je svjedok suprug tužiteljice RŠ (list 403-404). Nakon ukidne odluke Gž R- 436/22 sud je provo dokaz vještačenjem po Medicinskom fakultetu u Splitu (list 513- 523) i to po Povjerenstvu za sudbena mišljenja Medicinskog fakultet u Splitu – sa vještacima – referentima prof.dr.sc.IŠ dipl. ing.kem. toksiokolog, izv.prof.dr.sc. RŠC dr. med. specijalist oftalmolog, izv.prof.dr.sc. NŠ dr. med.spec. medicine rada i sporta, očitovanje povjerenstva za sudbeno mišljenje na primjedbe (list 541-543), te su i usmeno saslušani vještaci (list 555-561).

8.Među strankama nije sporno da je tužiteljica bila djelatnica tuženika kao referent u referadi samostalnih uplatioca doprinosa te da je sačinjena prijava o ozljedi na radu prema kojoj je utvrđeno da je kod tužiteljice došlo do permanentnog trovanja plinom od sredine veljače 2011. a istjecanje plina da je otkriveno 22. 2. 2011. Nesporno je i da je tužiteljica nakon toga bila na bolovanju te u konačnici otišla u invalidsku mirovinu.

9.Sporno je da li se radi o ozljedi na radu i u svezi s radom i da li je tuženik odgovoran za nastalu štetu tužiteljici, a posebno da li postoji uzročno posljedična veza između utvrđenog propuštanja plina od 22.2.2011. i posljedica koje trpi tužiteljica u vidu oštećenja zdravlja, a koje ista povezuje sa nastalim štetnim događajem.

10.Iz nalaza i mišljenja sudske vještakinje Maje Merlak proizlazi da su kod tužiteljice nastupile posljedice izloženosti djelovanju gradskog plina koji je na njezinom radnom mjestu istjecao iz nezaštićene instalacije, a što je vidljivo iz utvrđene povišene koncentracije karboksihemoglobina u krvi kao pokazatelja intoksikacije prirodnim plinom, uz mjerenje umjereno povišenog očnog tlaka i ustanovljenja oštećenja vidnog živca, propadanje kojeg se nastavilo što je dovelo do znatnog pogoršanja vida, a objašnjava se posljedicom slabije ishrane vidnog živca uslijed nedovoljne oksigenacije i direktnog toksičnog oštećenja nervnih vlakana vidnog živca. Kod tužiteljice da je ostao samo "otok" centralnog vida desno na 10-15, a lijevo 15-20 stupnjeva što se karakterizira kao visoka slabovidnost i invalidnost veća od 80% što je na granici praktičke sljepoće. Ista navodi da sve ranije dijagnoze u zdravstvenom kartonu same za sebe ne bi dovele do atrofije vidnog živca, a niti glaukomska bolest jer su parametri koji se prate bili zadovoljavajući, ali atrofija je usprkos tome napredovala. Da nije bilo povišenih vrijednosti karboksihemoglobina kroz nekoliko mjeseci ne bi došlo do slabije ishrane vidnog živca niti do njegovog propadanja.

11.Iz kombiniranog vještačenja IMI od 9.4.2018. proizlazi da je tužiteljica IŠC krajem siječnja 2011. počela osjećati zdravstvene tegobe koje su bile sve jače izražene kroz prva dva tjedna veljače 2011 u vidu opće slabosti, bolova u trbuhom, lupanja srca, mučnine, vrtoglavice, umora, slabosti ruku i nogu. Zbog ovih tegoba koristila je bolovanje u trećem tjednu veljače 2011. tj. od 14.do 18.2.2011. pod dijagnozom viroze. Za vrijeme bolovanja na njenom radnom mjestu radila je kolegica koja je tamo povremeno osjećala miris plina te je zatražila provjeru plinskih instalacija. Kolegica nije navela da je imala tegoba povezanih s osjetom mirisa plina. Provjera od strane ovlaštene tvrtke učinjena je 22.2.2011. pri čemu je ustanovljeno da je plinska instalacija koja prolazi ispod radne prostorije u kojoj je radila tužiteljica propušta plin između ostalog i u tužiteljičinu radnu prostoriju. Protok plina je tada obustavljen do popravka instalacije. Od tvrtke ovlaštene za distribuciju plina na području Grada Rijeke dostavljen je podatak da se u 2010. i 2011. u Gradu Rijeci i na konkretnoj lokaciji radnog mjesta tužiteljice distribuirao prirodni plin standardne kvalitete koji se kemijski sastoji od minimalno 85% metana s manjim udjelima etana, propana i viših ugljikovodika, dušika, ugljičnog dioksida, kisika, sumpora, sumporovodika i merkaptana (merkaptani su odoranti koji se dodaju kako bi prirodni plin, koji je bez mirisa dobio prepoznatljiv upozoravajući miris). Prirodni plin je, dakle smjesa plinovitih ugljikovodika (najviše metana) koji djeluju kao jednostavni zagušljivci, odnosno mogu uzrokovati hipoksiju sniženjem koncentraciji kisika u zraku. Temeljem pokusa na životinjama o kojima nisu nađeni toksični učinci kod izloženosti od 10000 ppm, i uz sigurnosni faktor 2, procjenjuje da se kod ljudi izloženost metanu koncentracijama do 5000 ppm neće dovesti do pojave simptoma hipoksije, a koncentracije metana koja trenutno dovodi do gubitka svijesti je procijenjena na oko 500000 ppm (1-3). Treba, međutim napomenuti da je metan zapaljiv i eksplozivan plin, lakši od zraka, koji kod koncentracije zraka od 5 do 15% (50000 – 150000 ppm) može dovesti do eksplozije i to je najčešće opisana ugroza zdravlja kod izloženosti metana (4-7). Prema Pravilniku o graničnim vrijednostima izloženosti opasnim tvarima pri radu i o biološkim graničnim vrijednostima (Narodne novine broj 13/09,75/13) za metan, odnosno prirodni plin, u Hrvatskoj nisu određene dopustive granične vrijednosti izloženosti (GVI) u radnim prostorima, dok su na primjer u SAD-u, Portugalu, Finskoj, Belgiji i Švicarskoj dopustio granične vrijednosti za profesionalnu izloženost kroz osmosatno radno vrijeme za metan ograničena na 1000 ppm (0,1%), što prema definiciji čl. 3. navedenog Pravilnika neće dovesti do oštećenja zdravlja pri svakodnevnom osmosatnom radu tijekom cijelog radnog vijeka.

11.1.Prirodni plin štetno djeluje na zdravlje na način da dovodi do istiskivanja kisika i zraka koji se udiše, bez resorpcije plina iz pluća u krv tj. u ostale organe i organske sustave. Stoga su promjene u zdravstvenom stanju izložene osobe ovisne isključivo o padu koncentracije kisika u zraku koji udiše izložena osoba, tj. koliko je kisika u zraku zamijenjeno prirodnim plinom. Kada koncentracija kisika u zraku padne s uobičajenih 27% na 15 do 16%, mogu se javiti simptomi hipoksije koji variraju od glavobolje, otežanog disanja, ubrzanog rada srca, umora, smetenosti, a kako koncentracija kisika i dalje pada javljaju se simptomi povraćanja, gubitka svijesti, konvulzija i kome ili čak brzog gubitka svijesti i prestanka disanja sa prijetećim smrtnim ishodom ako je koncentracija kisika u zraku samo 6- 8%. Obzirom da se prirodni plin ne resorbira iz pluća i ne nakuplja u organizmu, kronični toksični učinci nisu očekivani, niti opisani u dostupnoj literaturi. Trajne zdravstvene posljedice, najčešće u smislu trajnih, neuroloških i kognitivnih oštećenja, mogući su u slučajevima akutnih trovanja praćenih teže hipoksijom, što je uvijek praćeno s gubitkom svijesti u razdoblju izloženosti visokim koncentracijama prirodnog plina.

11.2.U konkretnom slučaju, u disanju prirodnog plina su na radnom mjestu bile nedvojbeno izložene kolegice koje rade u istoj radnoj prostoriji sa tužiteljicom, i to u tjednu u kojem je tužiteljica koristila bolovanje. Pri tome koncentracija prirodnog plina u radnoj prostoriji nije bila u razini koja bi izazivala bilo kakve simptome hipoksije (u priloženim podacima nema navoda o pojavi bilo kakvih zdravstvenih tegoba kod izloženih kolegica tužiteljice, jedino je primijećen miris plina). Nije jasno utvrđeno da li je tužiteljica u razdoblju prije odlaska na bolovanje 14. veljače 2011. godine bila izložena udisanju prirodnog plina iz neispravne instalacije, ali većina nespecifičnih simptoma koje je tada imala su sukladni gore opisanim simptomima blage hipoksije povezane sa izloženosti udisanju prirodnog plina. Treba istaknuti da se radi o nespecifičnim simptomima koji se javljaju i uz brojne druge zdravstvene poremećaja, te da se radi sličnih simptoma tužiteljica često liječila u razdoblju od prije siječnja 2011. godine (prema podacima iz priloženog zdravstvenog kartona i medicinske dokumentacije tužiteljice). Ukoliko se radilo o simptomima hipoksije radi udisanja prirodnog plina, potrebno je naglasiti da vrsta i intenzitet simptoma pokazuju da se moglo raditi samo o blagom otrovanju kod kojeg nije moguć razvoj trajnih neuroloških ili kognitivnih posljedica hipoksije, u pravilu nije potrebno korištenje bolovanja jer se simptomi povlače odmah po prekidu izloženosti.

11.3.Toksični učinci udisanja ugljičnog monoksida (CO) u ovom predmetu nisu relevantni jer tužiteljica, niti njene kolegice koje su radile u istoj prostoriji, nisu bile izložene ugljičnom monoksidom budući da on nije sastojak prirodnog plina. Osvrnut ćemo se samo na izmjerene vrijednosti karboksihemoglobina (COHb), tj. kompleksa CO i hemoglobina u krvi kao pokazatelj otrovanja sa CO. Zbog visokog afiniteta CO za vezanje na hemoglobin, povišenja razine COHb moguće je i kod relativno niskih razina izloženosti iz udahnutog zraka, CO se ne nakuplja u organizmu. Nakon prekida izloženosti koncentracija COHb u krvi opada s poluvremenom od 5 do 6 sati (oko 15% na sat). Osim izloženosti duhanskom dimu (aktivno i pasivno pušenje), povišene vrijednosti COHb su najčešće rezultat izloženosti CO u radnom ili životnom okolišu. Uobičajene koncentracije CO u vanjskom zraku su ispod 9 ppm iako mogu kratkotrajno narasti i na 50 ppm na vrlo prometnim cestama. Prosječne koncentracije CO u zraku unutarnjih prostora su ispod 9 ppm iako su u prostorijama grijanih sa peći na plin prosječno do 18 ppm, a čak 30 ppm ako se koristi peć na drva. Prema tome, ambijentalna izloženost CO moguće je tijekom vožnje u motornim vozilima (prosječno 9 do 25 ppm, a najviše do 35 ppm). Tijekom boravka na vrlo prometnim gradskim područjima ( do 50 ppm), uz kuhanje i grijanje s plinom, benzinom, ugljenom ili drvom (do 30 ppm) uz boravak u prostorima onečišćenim duhanskim dimom i tijekom požara. U ugostiteljskim objektima u kojima se puši izmjerena je prosječna koncentracija CO od oko 10 ppm iako kratkotrajno može dostići do 35 ppm. CO nastaje i tijekom normalnog metabolizma u ljudskom organizmu uzrokuje razinu COHb u krvi od 05 do 08, a pri uobičajenim izloženostima CO u zraku COHb varira od 1 do 5%. Općenito i prihvaćeno da su kod nepušača vrijednosti COHb manje od 2%, a kod pušača do 10%. Koncentracija COHb do 5% smatra se protekotivnom za razvoj akutnih neurotoksičnih i kardiotoksičnih učinaka (sinkope, glavobolja, mučnina, vrtoglavice i displeja), kao i za nastanak dugotrajnih neurotoksičnih učinaka, tj. navedeni toksični učinci se u pravilu ne javljaju pri koncentracijama COHb nižim od 5%. Izmjerene vrijednosti COHb kod tužiteljice u razdoblju od travnja 2011. godine do veljače 2012. godine kretale su se u rasponu od 1,4 do 3,1%, što upućuje na uobičajenu svakodnevna izloženost CO u nepušača pri kojoj se ne očekuje pojava zdravstvenih tegoba niti poremećaja.

11.4.Dijagnoza otrovanja sa CO i drugih plinovima (MKB 10 – T 59.8 Ostali specificirani plinovi, dimovi i pare), uz razvoj trajnih neuroloških posljedica, prvenstveno u smislu oštećenja vidnih živaca, postavljene od strane brojnih specijalista, uključujući specijalistu medicine rada, nije opravdana jer nije toksikološki utemeljena u smislu: 1. izloženosti tužiteljice (CO nije sastojak prirodnog plina, a kod tužiteljice nije nedvojbeno utvrđena niti izloženost prirodnom plinu iz neispravne instalacije), 2. izmjerenih razina COHb-a (na godišnjoj razini variraju od 1 do 3%), 3. kliničke slike tj. vrste i intenziteta prisutnih simptoma kod tužiteljice u prva 2 tjedna veljače 2011. godine (ne specifični simptomi opće slabosti, bolova u trbuhu, lupanja srca, mučnine, vrtoglavice, umora kao potencijalni simptomi blage hipoksije), 4. toksokinetike CO i prirodnog plina (prirodni plin se resorbira iz pluća, a CO nestao iz organizma u pravilu za 24 do 48 sati nakon prestanka izloženosti, ovisno o maksimalno dosegnutoj koncentraciji COHb-a). Stoga nije bilo opravdano ni korištenje bolovanja pod dijagnozom otrovanja sa CO i drugim plinovima od travnja 2011. kao niti specifično liječenje radi ove dijagnoze. Zaključno vještak navodi da je ne nalazi u uzročno posljedičnu vezu između navodnog trovanja plinom i posljedica koje ima tužiteljica te potreba za bolovanjem vezano za isto.

12.Iz nalaza i mišljenja vještaka oftalmologa Goran Pelčića proizlazi da pacijentica ima glaukom uskog puta i prema medicinskim nalazima iz spisa imala je povišeni očni tlak na kontroli samo jednom 25.5.2011. i iznosio je IOT < 22/24 mm Hg što su niske vrijednosti očnog tlaka. Svi ostali kontrolni nalazi očnog tlaka su normalni uz Anti glaukomsku terapiju koju pacijentica kapa. Nalazi vidnog polja od 25.5.2011. pa dalje su atipično promijenjeni, tj. dolazi do drastičnog propadanja vidnog polja na oba oka, koji se sveo na centralni vid u području oko 5 stupnjeva oborano. Taj ostatak vida nazivamo tzv. "tubarni vid " tj. pacijent sa ovakvim ostatkom vida vidi svijet oko sebe kao da gleda kroz uske cijevi na lijevo i desno oko.

13.Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za toksikologiju Biserke Riha proizlazi da prirodni plin sastoji se od navedenih ugljikovodika. Ne sadrži ugljični monoksid (CO) koji bi mogao izazvati stvaranje karboksihemoglobina (COHb) u krvi tužiteljice. Gradski plin sadrži između ostalih plinova ugljični monoksid (CO koji bi mogao izazvati stvaranje karboksihemoglobina (COHb u krvi tužiteljice. Nakon trovanja ugljičnim monoksidom (CO) karboksihemoglobina (COHb) može se zadržati u organizmu od samo 4 do 8 sati kada se udiše sobni zrak no to se smanjuje na 90 minuta kod udisanja 100% kisika i manje od 30 minuta ako se uspostavi hiperbarični kisik. Trovanje Ugljičnim monoksidom (CO), odnosno simptomi trovanja ovise o koncentraciji plina u zraku. Ugljični monoksid (CO) se ne nakuplja u organizmu. Pri duljem udisanju malih količina ugljičnog monoksida (kronično trovanje) javljaju se glavobolja, vrtoglavica, umor, pospanosti i fizička slabost. Simptomi trovanja CO mogu se zamijeniti sa simptomima gripe ili prehlade. Povišene vrijednosti karboksihemoglobina u krvi mogu biti uslijed izloženosti ugljičnim monoksidom, duhanskom dimu, radnom ili životnom okolišu. Prosječne koncentracije ugljikovog monoksida u prostorije mogu biti od 9 do 30 ppm, prosječno 80 ppm, a sve zavisi o godišnjem dobu i zagrijavanju prostorija (peći na plin ili peći na drva). Na vrlo prometnim gradskim područjima koncentracija može biti i do 55 ppm. Uslijed navedenog dolazi do povećanja karboksihemoglobina u krvi osobe te on varira od 1 do 5%. Kod pušača ta koncentracija može biti do 20%. Koncentracije karboksihemoglobina u krvi tužiteljice kretale su se od 1,4 do 3,1% što upućuje na uobičajenu svakodnevnu izloženost ugljičnom monoksidu (CO) osoba koje su ne pušači. Pri tim koncentraciji karboksihemoglobina u krvi ne očekuju se neke zdravstvene tegobe, one se počnu javljati kod više od 5% karboksihemoglobina u krvi. Pri tome se misli na akutne sinkope, glavobolje, mučnine….. Bolesti koje navodi tužiteljica u svom zahtjevu nemaju toksikološko uporište prirodni gdje plin ne sadrži ugljični monoksid, koncentracija karboksihemoglobina u krvi su se nalaze uobičajenim vrijednostima za nepušače, prirodni plin se ne nalazi u organizmu, ugljičnim monoksidom nestaje iz organizma u nekoliko sati.

13.1.Kod danog nalaza i mišljenja vještakinja je ustrajala i pri usmenom pojašnjenju nalaza i mišljenja te navela da se nalaz temelji na pretpostavci da je tužiteljica bila izložena trovanju prirodnim plinom iz razloga što iz cjelokupne dokumentacije u spisu je vidljivo da se na toj adresi koristio isključivo prirodni plin. Što se tiče nalaz o mjerenju COHb u krvi isti ulazi u prosjek jer ta koncentracija COHb kod zdravih osoba koji nisu pušači iznosi između 1 i 5 % pa rezultati COHb nisu nešto zabrinjavajuće i takva koncentracija pada nakon 4 sata pa svi nalazi vađenja nemaju vrijednost. Trovanje prirodnim plinom može izazvati hipoksiju, a da li će izazvati trajne posljedice na organizam ovisi o vremenu izloženosti međutim u toksikološkoj literaturi nije navedeno da bi uslijed takvog trovanja došlo do propadanja bilo kojeg organa čak niti očnog živca. U zemljama EU profesionalna izloženost plinom za osmosatno radno vrijeme ograničena je na 1000 ppm-a, a ona da ima podatke da udisanje prirodnog plina u koncentracijama nižim od 50000 ppm-a nije štetno za organizam. Kako mjerenja postojanje ugljičnog monoksida i smjese plinova nisu vršena ona ne zna da li postoji koncentracija takvih plinova u prostoru gdje je radila tužiteljica ali u niti jednoj literaturi nije pronašla bilo kakvu povezanost sa bilo kojom vrstom plina i takvim zdravstvenim posljedicama. Kada bi se teoretski uzelo da je istjecao ugljični monoksid svi djelatnici ne samo tužiteljica bi morali osjetiti posljedice u vidu vrtoglavice, povraćanja, glavobolje i svi bi tada napustili prostoriju u protivnom bi nastupila koma i smrt. Međutim od tih početnih simptoma tužiteljica nikako ne bi mogla imati takve zdravstvene posljedice.

14.Vještak oftalmolog Goran Pelčić u svom usmenom pojašnjenju ustrajao je kod nalaza i mišljenja te naveo da je po njemu jedino logično uzročno posljedično rješenje da je nepoznata smjesa gorivih plinova i nepoznata koncentracija ugljičnog monoksida koja se nije izmjerila mogla uzrokovati ovakve posljedice na očni živac tužiteljice jer posljedica isto nikako nije glaukomska bolest niti očni tlak. Za isto da su dovoljne i manje koncentracije ugljičnog monoksida.

15.Vještak medicine rada Jelena Macan u svom usmenom pojašnjenju nalaza i mišljenja istakla je da cjelokupni postupak utvrđenja koncentracije plinova nije proveden lege artis jer su se trebala vršiti mjerenja i drugih vrsta plinova i ugljičnog monoksida međutim u konkretnom slučaju izloženost tužiteljice bilo kakvom plinu nije nedvojbeno utvrđeno. Cijeli dijagnostički postupak u smislu utvrđenja trovanja plinom kao dijagnozom kod tužiteljice započet je nalazom specijaliste medicine rada od 26.4.2011. u kojoj je specijalist medicine rada potpuno pogrešno interpretirao stanje tužiteljice, dijagnostičke nalaze i postavio pogrešnu dijagnozu. Svi daljnji medicinski nalazi posljedica su pogrešno postavljene dijagnoze i interpretacije nalaza iz travnja 2011. gdje su ostali liječnici preuzeli dijagnozu od liječnika medicine rada, a kojem su opravdano vjerovali s obzirom da je isti zbog svoje specijalnosti morao imati znanje iz toksiokologije. Upitno je jedino daljnje liječenje u baro komori radi uklanjanja plina iz organizma 2012. kojeg tada već sigurno nije bilo, a što je moralo biti poznato barem onima koji su to liječenje provodili. Ista je navela da se ne može složiti sa mišljenjem vještaka Pelčića da izloženost ugljičnom monoksidu i u manjim koncentracijama postepeno dovodi do oštećenja organa iz razloga što kase i trajne neurološke posljedice trovanja prirodnim plinom, ugljičnim monoksidom ili smjesom požarnih plinova ili drugih gorivih plinova nastaje kao posljedica hipoksije koja mora biti izražena u takvom obliku da u času trovanja čovjek ima ozbiljne simptome hipoksije koju uključuju gubitak svijesti a što je opisano u literaturi citirano u njenom mišljenju, a koja mišljenja su uključena i u monografije svjetske zdravstvene organizacije. Specijalist neurolog je dijagnozu trovanja plinom preuzeo iz nalaza specijaliste medicine rada koji je za to nadležan i na istom temeljila svoju dijagnozu. Ona kao vještak da ne može nedvojbeno utvrditi da je tužiteljica bila izložena bilo kakvom plinu u tom razdoblju, a također da niti da nije, ali iz nalaza i mišljenja da su vidljivi parametri prema kojima takvo trovanje nije toksikološki utemeljeni i nije vjerojatno. Kada bi se doista radilo o dijagnozi kod tužiteljice koja je posljedica ugljičnog monoksida ili smjese plinova u tom slučaju bi svi koji su se nalazili u toj prostoriji imali ozbiljne probleme hipoksije, padali u nesvijest i slično. Ista je dodala da se u ovom slučaju pokušava utvrditi da je tužiteljica bila izložena plinu 2 tjedna u siječnju i 2 tjedna u veljači za što nema nikakvih dokaza, a posebno s obzirom na činjenicu da je u tjedna dana kada je tužiteljica bila na bolovanju utvrđeno propuštanje plina jer se osjetio miris, te je isti kvar otklonjen prije nego se tužiteljica vratila na posao.

16.Iz nalaz i mišljenja Medicinskog fakulteta u Splitu proizlazi da prirodni ili zemni plin je smjesa ugljikovodika –podaci dostupni u sigurnosno-tehničkom listu INA d.d. U istom listu u odjeljku 11 Toksikološke informacije nalazi s podatak o akutnoj toksičnosti koji za eksperimentalnu životinju štakora za udisanje, iznosi LC50>800.000 ppm, nastaje u zemljišnoj utrobi raspadanjem živih organizama pa spada u fosilna goriva. Uz ugljikovodike u znatno manjim količinama prisutne su i druge primjese kao sumpor i voda. Bitna su mu svojstva zapaljivosti i eksplozivnost ali samo u smjesi sa zrakom i u dodiru s plamenom stvara eksplozivnu smjesu sa zrakom u koncentraciji 5 i 15 vol%. Prirodni je plin bez boje, okusa i mirisa i otrovnih sastojaka pa je u takvome stanju neprimjetan. Zato mu se za komercijalnu uporabu postupkom odorizacije dodaje posebni upozoravajući neugodni miris kao bi se osjetom mirisa prepoznala njegova prisutnost pri koncentraciji od 0,8%, prirodni je plin standardne kvalitete koji se kemijski sastoji od metana min. 85mol%, etana max. 7 mol%, propana i viših ugljikovodika max. 6 mol%, dušika max.7 mol%, ugljičnog dioksida max.2.5 mol%, kisika max 0.0001 mol%, sumpora ukupni max.30mg/m3, sumpor vodika i karboni sulfida ukupno max.5 mg/m3, merkaptana / odoranti koji daju karakterističan miris / max.6mg/m3. U prostoriji stomatološke ordinacije je izmjerena koncentracija od 250 ppm (0.025%) ili nešto viša jer navodno se nije mjerila koncentracija već samo istjecanje. Pri koncentracijama prirodnog plina nižim od 5% (50 000 ppm) prirodni plin ne djeluje štetno. Prirodni plin ne stupa u kemijsku reakciju s hemoglobinom niti s drugim spojevima u tijelu. Njegov toksični učinak baziran je na mehanizmu zagušljivaca, odnosno sniženje koncentracije kisika u zraku može uzrokovati hipoksiju (nedostatak kisika) i to kada koncentracija kisika u zraku padne s 21% na 15-16 %. Tada se mogu javiti simptomi glavobolje, otežanog disanja, ubrzanog rada srca, umora, smetenosti, , a ako koncentracija kisika i dalje pada i ozbiljniji simptomi čak i smrtni ishod, ali kod koncentracije kisika manjih od 6-8%. Obzirom na iznošenje podataka o pogrešnom mjerenju tj. značajno višoj koncentraciji prirodnog plina u prostoriji od izmjerene, te maksimalno dopuštenoj koncentraciji ili graničnoj vrijednosti izloženosti za 8-satno radno vrijeme od 1000 ppm i djelovanju na zdravlje, napominjemo kako se ta vrijednost odnosi na kronično izlaganje radnika u duljem vremenskom razdoblju a što ovdje nije bo slučaj. Toksični učinak ugljičnog monoksida za ovaj predmet nije relevantan jer ugljični monoksid nije sastavni dio prirodnog plina. Tek ako prirodni plin izgara bez dovoljno kisika može nastati ugljični monoksid (CO) te ako osoba boravi u takvoj prostoriji može doći do trovanja s CO pri čemu se stvara karboksihemoglobin (COHb). U krvi nepušača koji nisu izloženi aero-onečišćenju, koncentracija COHb može biti 1-3%. Pušači uobičajeno imaju koncentraciju COHB u krvi 5-6% ponekad i do 20% kad već nastupaju i prvi znakovi otrovanju ugljičnim monoksidom. U osoba otrovanih s CO, uzorak krvi potrebno je uzeti što prije jer se, prema Breiteneckerovu istraživanju, 3 h nakon ekspozicije koncentracija COHb smanjuje na 50% prvotne koncentracije prilikom izgaranja. 17 sati poslije uklanjanja otrovane osobe iz atmosfere koja sadržava CO praktično se sav CO izluči u krvi, pa se COHb u krvi više ne može detektirati. Tužiteljica je napravila analizu prisustva COHb u uzorcima krvi u 4. mjesecu 2011., a navodno trovanje se odnosi na siječanj-veljaču 2011. Tumačenje nalaza koncentracija COHb u uzorcima krvi tužiteljice tj. smanjena vrijednost tih koncentracija s vremenom u smislu dokazivanja trovanja s CO od strane nekih vještaka, zbog naprijed navedenog je apsolutno pogrešno. Također, u spisu se spominje trovanje prirodnim gradskim plinom što upućuje da neki vještaci ne razlikuju kako se radi o različitim energentima tj. ili prirodnom ili gradskom plinu, a koji se razlikuju po svom kemijskom sastavu s time i toksičnosti. Stoga je moguće da su vještaci donijeli pogrešne zaključke povezane s razinom COHb. Nepoznavanje ovih činjenica je neke vještake navelo na krivi zaključak pa se često u vještvu spominje trovanje ugljičnim monoksidom, a razlog za takav zaključak se navode izmjere koncentracije COHb-a u uzorcima krvi iz različitih vremenskih razdoblja. Očito je takvo pogrešno zaključivanje generirano sljedeće vještake na krivi zaključak, ignorirajući sva toksikološka vještačenja koja su jasno obrazložila kako se navedeni događaj nikako ne može dovesti u vezu s trovanjem prirodnim plinom. Prema podacima u spisu nedvojbeno je da se u trenutku događaja u Rijeci koristio prirodni plin koji u svom sustavu ne sadrži ugljični monoksid a nije bilo izgaranja i nastajanja ugljičnog monoksida. Stoga prisustvo u radnoj prostoriji i koncentraciji COHb u krvi tužiteljice nikako ne mogu dovesti uvezu. Zaključno može se reći da ne postoji uzročno-posljedična povezanost između izlaganja povišenim razinama prirodnog plina u radnom okolišu s povišenom razinom karboksiheloglobina u krvi iz jednostavnog razloga jer ugljičnog monoksida nema u prirodnom plinu. Prirodni plin prema svom sastavu može djelovati kao inertni zagušivač i kao takav isključivo i potencijalno utjecati na smanjenje udjela kisika u udisajnom zraku, no tada udisanjem takve hipoksične smjese zraka će biti izraženiji opći simptomi hipoksije, a ne lokalni poput poremetnji funkcije organa vida i njegovih degenerativnih promjena nastalih kao posljedica dugotrajnije izloženosti manjku kisika. Također, za očekivati bi bilo poremećaje uvjetovane hipoksijom i kod drugih osoba u istom radnom okolišu. Povišene vrijednosti karboksihemoglobina u krvi veće od 5% mogu se smatrati potencijalnim uzročnikom navedenih subjektivnih tegoba, no kod tužiteljice te vrijednosti su bile max.3.1% a bile su povišene tijekom neprekidnog bolovanja mjesecima nakon incidenta, što se ne može povezati s prethodnom potencijalnom intoksikacijom na radnom mjestu uzimajući u obzir kako je eliminacija ugljičnom monoksida potpuna nakon otprilike 17 sati po završetku izloženosti. Tužiteljici je u razdoblju od 2007. i 2008. dijagnosticiran autoimuni tireoiditis i glaukom te je bila dalje dijagnostički obrađivana. Terapiju glaukoma je počela 2010., simptomi i posljedice oba navedena poremećaja – bolesti mogu biti uzrokom i kasnijih navedenih simptoma i poremećaja. Simptomi zbog kojih je tužiteljici bila priznata privremena nesposobnost i pokrenuto bolovanje su u manjem ili većem opsegu bili prisutni i ranije, temeljem čega je liječena i bila pod terapeutskim postupcima te se ne mogu povezati s navedenim incidentom na radnom mjestu kao posljedica izlaganja prirodnom plinu. Konačno odgovarajući na postavljeno pitanje o uzročno-posljedičnoj vezi između navodnog trovanja plinom tužiteljice i zdravstvenih posljedica koje tužiteljica trpi u vidu oštećenja vidnog živca, propadanja vidnog polja te visoke slabovidnosti odgovaramo da ne postoji uzročno posljedična veza između navodnog trovanja plinom i zdravstvenih tegoba tužiteljice.

17.Kod danog nalaz vještaci su ustrajali i pri usmenom pojašnjenju j na ročištu 2.7.2025. te dodali da nisu pregledali tužiteljicu ali da su izvršili uvid u cjelokupnu dokumentaciju u spisu i zdravstveni kartoni temeljem istoga napravili nalaz i mišljenje. Na pitanje kako objašnjavaju na desetke nalaza u kojima se navodi da su problemi tužiteljice povezani sa istjecanjem plina tj smjese plinova, vještaci navode da je i zrak koji se udiše smjesa plinova pa da bi ustvari svi plinovi bili neka smjesa plinova. Tužiteljica da u obiteljskom anamnezi ima u obitelji glaukom i vještak oftamolog je mišljenja da bez obzira na postojanje eventualnih problema i možda udisanja gradsko plina, kod tužiteljice su posljedice nastupile radi glaukoma, a isti može biti takav da se pojavi ili postepeno pa pomalo propada vidni živac, ili naglo kao što je bilo kod tužiteljice ubrzano u 2,3 godine iako se sa terapijom i baro komorom pokušalo isto smanjiti ili spriječiti, ali kod 10% pacijenata bez obzira na terapiju glaukomom zna dovesti do skoro potpune sljepoće. Na pitanje kako objašnjava da su u ovom sudskom postupku dva sudska vještaka oftalmologa isključila mogućnost da je glaukom u uzročno posljedičnoj vezi sa propadanjem vidnog živca kao i vještakinja med. rada Jelena Macan koja je u svom pisanom nalazu od 29.10.2018. navela da su oftalmološke posljedice uzročno povezane uz trovanje plinom te da propadanje vidnog polja koje ima tužiteljice nema veze sa glaukomom i normalnim očnim tlakom koje pacijentica ima u i uzima glaukomsku terapiju, vještak oftamolog je odgovorio da je kod tužiteljice bio povišen očni tlak i ista je dobila terapiju, nakon čega joj se tlak spustio, u normalnu ali to ne znači da je prestala imati glaukom i da se spriječilo propadanje očnog živca jer nizak tlak ne znači da očni živac više ne propada. Da bi tužiteljica imala posljedice od izloženog ugljičnog monoksida na način kako je imala tj. da joj propada očni živac ista je morala biti izložena ugljičnom monoksidu 2,3 godine i u koncentracijama da od istoga pada u nesvijest tj. mogla bi umrijeti, a u spisu nije nigdje navedeno da je ista bila izložena ugljičnom monoksidu. Tužiteljici su takve pretpostavke trovanja utvrđene 9 mjeseci nakon što već nije radila i kao i povišena koncentracija karboksihemoglobina, što se ne može povezati sa radnim mjestom jer je već 9 mjeseci bila na bolovanju pa je očito ako je i bila izložena, bila je negdje drugdje. Napominje se da sve koncentracije koje su izmjerene od 20.5.2011. do 22.2.2012. u rasponu od 1,4 do 2,5 %, a te vrijednosti se mogu pronaći kod bilo kojeg pušača ili osobe koja boravi u zadimljenoj prostoriji, stoga se ne mogu uzeti u obzir i u vezu kao uzročno posljedičnu. Iako je jedan oftalmolog – vještak naveo to kao razlog pa pretpostavlja da se ili nespretno izrazio ili ne zna, ali je isto neispravno dovedeno u vezu i interpretacija takvih rezultata sa takvim odmakom je neprihvatljiva. Toksikološki je posebno apsolutno neprihvatljivo, pa smatra da su vještaci sa istim radili nadopunu svojih teza pa su možda greškom to povezali. Na pitanje da li je mjerenje karboksihemoglobina vršeno prekasno obzirom da je vršeno nekoliko mjeseci nakon simptoma i detektiranog curenja plina, vještak toksikolog je naveo da je definitivno vršeno prekasno jer se mora izvršiti unutar 48 sati nakon toga je svako mjerenje neprihvatljivo. Ukoliko se radi o sumnji na trovanje ugljičnim monoksidom za drugi plin nije potrebno niti izvršiti mjerenje. Karboksihemoglobin isključivo veže ugljični monoksida na hemoglobin ne i drugi plin. Koncentracija karboksihemoglobina u postocima u krvi simptomi manje od 10% bez simptoma, između 10 i 30% glavobolja, otežano disanje, vrtoglavica, 30-50% smušenost, mučnina povraćanje, sinkope, tahipneja, više od toga je 50-60% moguća koma, 60-70% vjerojatna koma, 70-80% paraliza disanja, moguća smrt, više od 80% smrt ako se odmah ne intervenira. To su prosječne vrijednosti za prosječne osobe, a ako se radi o starijim osoba i maloj djeci simptomi mogu biti drugačiji. Oftalmolog je naveo da niti u jednoj literaturi nije našla da istjecanje gradskog plina može imati za posljedicu glaukomsku bolest. Da je u pitanju bio ugljični monoksid za što ne postoji podatak i svi ostali koji su se nalazili u toj prostoriji imali bi tegobe. Tužiteljica da se žalila na simptome a koje se spominju kada je koncentracija karboksihemoglobina do 50% glavobolja, otežano disanje, vrtoglavica, mučnine, simptome 2 mjeseca prije odlaska na bolovanje i kada je otišla na bolovanje je otišla radi istih simptoma. Međutim, navedeni simptomi se javljaju kod preko 1000 bolesti, i ne može se točno reći da bi isti imali za posljedicu ono što se dogodilo tužiteljici jer se radi o općim simptomima. Propadanje očnog živca kao posljedica izloženosti ugljičnom monoksidu bi išlo znatno brže, ne bi išlo postepeno kao u slučaju tužiteljice i ista bi vjerojatno radi toga bila odmah hospitalizirana, no vještak oftamolog da i dalje tvrdi da je kod tužiteljice propadanje očnog živca posljedica glaukom koji je imao svoj određeni tijek kako što je opisano već ranije. Oni imaju i radove da ugljični monoksid nikada nije doveo do glaukoma.Da je tužiteljica stvarno bila izložena hipoksiji, uslijed ugljičnog monoksida isto ne bi dovelo samo do propadanja vidnog živca, jer isto ne cilja samo na oko, nego bi dovelo do propadanja i drugih organa i moždane ovojnice, jer treba tek kasnije doći do oka. Nije to nešto što cilja direktno na oko. Vještak toksikolog naveo je da ugljični dioksid se nalazi u zraku jer normalni produkt disanja i ima ga u zraku u određenim količinama i nije otrovan i ne veže se na hemoglobin jedino kod povišene koncentracije kada pada parcijalni tlak kisika u plućima. Riječ je o fizikalnoj asfiksiji, a to je sličan mehanizam kao da smo na velikim visinama. Dugotrajna kronična izloženost prirodnog plina ne dovodi do propadanja vidnog živca bez obzira na razdoblje izloženosti. Naime, u literaturi se ističe da 10 godina izloženosti zagađenosti zraka tj. zrak u kojem je smanjena količina kisika može dovesti do hipoksije pa onda i do propadanja vidnog živca, ali bi to isto imalo utjecaj na cijeli organizam, a ne samo na očni živac. Vještak med. rada navodi da u slučaju dugotrajne izloženosti pri čemu se misli na mjesece i godine i 24 sata izloženosti isto bi moglo dovesti do takvih posljedica, ali tada bi posljedice morali imati svi koji se nalaze u tom prostoru pod pretpostavkom da ne izlaze iz tog prostora 24 sata da su u njemu zatvoreni, što nije slučaj i posljedice bi imali na sve organe. Na isti nije od utjecaja niti to što je tužiteljica sjedila u kutu kraj mjesta izlaska plina, a kolegice kraj otvorenog prozora jer plin ne stoji na mjestu on se vrti i cirkulira po cijeloj prostoriji. Trovanje prirodnim plinom nije moglo izazvati hipoksiju, jer prirodni plin nije neurotoksičan, on može kod nepotpunog izgaranja, dakle izgaranja, izazvati plinove koji mogu biti neurotoksični. Simptomi koji su detektirani kod tužiteljice kao što je rečeno su opći simptomi koji mogu biti posljedica hipoksije, ali i mogu imati jako veliki broj i drugih uzroka tako da se sa sigurnošću ne može reći posljedica čega su. Izloženost prirodnom plinu na radnom mjestu 1000 ppm, kao ograničenje nije predviđeno za konkretnu situaciji gdje se radi o incidentu curenja plina, nego za izloženost radnika tijekom 8- satnog radnog vremena u djelatnosti u kojoj se radi sa plinom tijekom njihovog radog vijeka svakodnevno, pa su to neka ograničenja prema kojima bi trebalo postaviti pravila zaštite na radu kako bi se napravila granica iznad koje radnici ne bi smjeli biti svakodnevno tijekom rada izloženi koncentraciji plina, isto nije primjenjivo u ovom slučaju. I autoimune bolesti mogu dovesti do pogoršanja glaukoma, odnosno propadanja vidnog živca iako to nije u velikom postotku, ali zna biti od utjecaja na pogoršanje. I to najčešće kod glaukoma bez povišenog očnog tlaka ili sekundarnog glaukoma bilo koje druge etiologije, posebno kod uzimanja kortikoristeroida jer se oni daju u liječenju autoimunih bolesti.

18.Sud je u cijelosti poklonio vjeru nalazu i mišljenju vještaka Medicinskog fakulteta u Splitu budući je njihov nalaz bio detaljan stručan, multidisciplinaran, u skladu s pravilima struke, s ostalim nalazima toksikologa i medicine rada, a kod istog su ustrajali i kod dodatnog usmenog pojašnjenja nalaza i mišljenja i u kojem su usmenom očitovanju otklonili sve prigovore tužiteljice.

19.Odredbom članka 15. ZZR propisana je objektivna odgovornost poslodavca za štetu uzrokovanu ozljedom na radu prema općim propisima obveznog prava. Opći propis sadržan je u odredbi čl. 1063. ZOO-a koji određuje da je šteta nastala u svezi s opasnom stvari, odnosno opasnom djelatnošću se smatra da potječe od te stvari, odnosno djelatnosti osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete.

20.Prema odredbi čl. 102. st. 1. ZR-a ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom poslodavac je dužan radniku nadoknaditi štetu po općim propisima obveznog prava.

21.Po kriteriju uzročnosti (bez obzira na krivnju) u smislu odredbe čl. 1045. st. 3. ZOO-a za štetu se ne traži uopće krivnja štetnika nego postojanje uzročne veze između štetne radnje i štete.

22.Dakle odgovornost poslodavca, u ovom slučaju tuženika temelji se na objektivnoj odgovornosti, te isti ne bi bio odgovoran za štetu ukoliko bi se na strani tužiteljice dokazale činjenice koje isključuju ili barem umanjuju odgovornost poslodavca.

23.Člankom 7. st. 1 Zakona o parničnom postupku, propisano je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.

24.Odredbom članka 219. Zakona o parničnom postupku, propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika.

25.Člankom 221.a Zakona o parničnom postupku, propisano je da će sud, ako na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključiti će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

26.Sud nije posebno cijenio iskaze tužiteljice i supruga tužiteljice budući su isti bili u suprotnosti sa nalazima i mišljenjima vještaka te ostalim provedenim dokazima a vidljivo je da su isti pristrani, neobjektivni i isključivo usmjereni na uspjeh u sporu tužiteljice.

27.Iz nalaza i mišljenja vještaka, a posebno iz nalaza Medicinskog fakulteteta u Splitu, proizlazi da ne postoji uzročno posljedična veza između povezanosti tužiteljice izlaganju povišenim razinama prirodnog plina u radnom okolišu s povišenom razinom karboksihemoglobina u krvi. Zaključno ne postoji uzročno posljedična veza između navodnog trovanja plinom i zdravstvenih tegoba tužiteljice. Sud je stava, a kako proizlazi iz nalaza vještaka da niti jedna koncentracija plina niti smjese plinova nije mogla istjecati u takvoj količini, a da prethodno hipoksija ne bi izazvala situaciju da se tužiteljica te i svi drugi djelatnici u prostoru onesvijeste. Jedino u takvoj situaciji bi nastupile takve posljedice koje bi mogle dovesti do ovakvog zdravstvenog stanja tužiteljice i odumiranje očnog živca. Stoga nisu od značaja navodi tužiteljice da je možda u konkretnoj situaciji došlo do trovanja sa CO nastalog izgaranjem zemnog ili prirodnog plina ili iz nekog drugog plina iz odvoda kanalizacije jer postojanje takvih plinova nije utvrđeno u radnim prostorijama tuženika, a kao što je rečeno nije niti moglo izazvati takve posljedice kod tužiteljice. Stoga sud smatra da promjenom zdravstvenog stanja tužiteljice nisu u uzročno posljedičnoj vezi sa istjecanjem prirodnog plina na radnom mjestu, a nije niti dokazano niti vjerojatno da je bilo bilo kakvog drugog otrovanja sa CO ili smjesom plinova na radnom mjestu, pa ne postoji uzročno posljedična veza između utvrđenog istjecanja prirodnog plina i zdravstvenih posljedica tužiteljice. Po navodima vještaka tužiteljici je još u razdoblju tijekom 2007 i 2008 godine dijagnosticiran autoimuni tireoiditis i glaukom te je bila dijagnostički obrađivana. Terapiju glaukoma je počela 2010. Simptomi i posljedica oba navedena poremećaja - bolesti mogu biti uzrokom i kasnije navedenih simptoma i poremećaja. Oftalmolog pri usmenog pojašnjenju nalaza i mišljenja istakao je da činjenica što je tužiteljici po terapiji za glaukom došlo do spuštanja tlaka u normalu ne znači da je tužiteljica prestala imati glaukom i da očni živac više ne propada. Naime, tužiteljica ima u obiteljskoj anamnezi glaukom a propadanja očnog živca može biti postepeno ili naglo kao kod tužiteljice, ali kod 10% pacijenata bez obzir na terapiju glaukom zna dovesti do skoro potpune sljepoće. Kada bi se povećana količina karboksihemoglobina i povezala za izloženošću ugljičnom monoksidu kod tužiteljice je ista povišena koncentracija utvrđena kad je tužiteljica već 9 mjeseci bila na bolovanju pa bi dakle bila tome izložena negdje drugdje. Za ovakve posljedice propadanja očnog živca izloženost bi trebala biti 2,3 godine i to u koncentracijama da pada u nesvijest od istih što se nigdje ne navodi ali u tom slučaju u nesvijest bi pali svi prisutni. Karboshimoglobin veže isključivo ugljični monoksid na hemoglobin ne drugi plin i mjerenje se vrši unutar 48 sati jer nakon toga koncentracija opada i postaje biti sve manja. Da je tužiteljica bila izložena hipoksiji uslijed ugljičnog monoksida ne bi došlo do propadanja samo vidnog živca jer plin ne djeluje na samo na oko nego dovodi do propadanja drugih organa i moždane ovojnice a što kod tužiteljice nije bio slučaj.

28.Po ocjeni suda bez obzira na postojanje prijave o ozljedi na radu koju je tužena morala sačiniti temeljem Pravilnika o uvjetima u postupku ostvarivanja prava iz osnovnog zdravstvenog osiguranja s osnove ozljede na radu i profesionalne bolesti u cilju ostvarenja prava tužiteljice iz osnovnog zdravstvenog osiguranja, navedena ozljeda tj. bolest tužiteljice ne može se smatrati ozljedom na radu jer tužiteljica nije uspjela dokazati da je ozljeda nastala upravo na radnom mjestu tužiteljice niti da postoji veza sa radom i bolesti tužiteljice, a također ne postoji relevantna uzročna veza između neke radnje i propuštanja poslodavca i nastale štete. Naime, vještačenjem, po Medicinskom fakultetu u Splitu utvrđeno je nedvojbeno da posljedice koje tužiteljica trpi nisu povezane sa istjecanjem prirodnog plina, a niti su povezane sa postojanjem ugljičnog monoksida ili smjese plinova jer su vještaci s Medicinskog fakultete u Splitu isključili i takvu mogućnost. Stoga nije moguće povezati posljedice koje tužiteljica ima sa procesom njenog rada, radnim mjestom, radnim zadacima ili tehnološkim procesom koji bi ukazivali da je tuženik napravio neki propust u zaštiti na radu kao sastavnog dijela organizacije rada.

29.Nesporno je da tužiteljica ima posljedice na zdravstveno stanje u vidu smanjenja perifernog vida koje se očituje skoro u potpunoj sljepoći ali temeljem provedenih dokaza ne može se utvrditi da postoji odgovornost tuženika za štetu prema članku 1045. ZOO-a jer nema uzročno posljedična veza između štetne radnje, štete i osobe koja je odgovorna za štetnu radnju. Da je tako proizlazi iz svih toksikoloških vještačenja i vještačenja po medicini rada, a posebno iz multidispliniranog vještačenja po vještacima Medicinskog fakultet u Splitu koji su izričito isključili bilo kakvu uzročno posljedičnu vezu između zdravstvenog stanja tužiteljice i istjecanjem prirodnog plina, odnosno postojanje ugljičnog monoksida. Nitko od vještaka nije uspio povezati štetne posljedice koje tužiteljica trpi sa istjecanjem prirodnog plina koje je utvrđeno u razdoblju kada tužiteljica čak nije niti radila, a niti eventualno moguće trovanje sa CO nije utvrđeno niti u varijanti vjerojatnosti, čak naprotiv svi vještaci su iskazali da je takvog istjecanja i bilo da bi isto imalo posljedice ne samo na tužiteljicu nego i na ostale djelatnika, te da bi tužiteljica kao i ostali djelatnici imali posljedice na svim organima, a ne samo na vidu, a nitko od djelatnika nije prijavio nikakvu težu, pa čak niti lakšu posljedicu.

30.Stoga se na strani tužene nisu ispunile pretpostavke za naknadu štete jer predmetna šteta koju potražuje tužiteljica nije nastala na radu niti u svezi sa radom, a niti postoji uzročno posljedična veza između radnje i propuštanja tuženika kao poslodavca i nastale štete.

31.Slijedom navedenog primjenom odredbe članka 8. i 221. a ZPP-a odlučeno je kao u izreci presude.

32.Odluka o trošku postupka tuženiku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1 ZPP- a, pa je tužiteljici naloženo da tuženiku nadoknadi prouzročene parnične troškove u visini troškova vještačenja pojedinačno popisanih u obračunskom listu, u ukupnom iznosu 12.810,81 eura, a koji troškovi su bili nužni za rješenje spora.

U Rijeci, 15. rujna 2025.

S U D A C :

Majda Felker

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste.

Žalba se podnosi pismeno ovome sudu u četiri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud u Rijeci.

DNA:

1. Pun. tužitelja

2. Tuženiku