Republika Hrvatska
Županijski sud u Dubrovniku
Dubrovnik
Poslovni broj: Kž-321/2025
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Marte Jelić, kao predsjednice vijeća, te Domagoja Raguža i Nikše Lučića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Antee Pekić, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog LĐ, radi kaznenog djela iz članka 139. stavak 3. u vezi sa stavkom 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 80/22, 36/24 - dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama optuženika LĐ i Općinskog državnog odvjetništva u Zlataru, podnesenim protiv presude Općinskog suda u Zlataru, pod poslovnim brojem K-162/2025 od 27. lipnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 15. rujna 2025.
p r e s u d i o j e
Odbijaju se žalbe optuženika LĐ i državnog odvjetnika, kao neosnovane i potvrđuje se presuda prvostupanjskog suda.
Obrazloženje
1. Uvodno označenom presudom prvostupanjskog suda optuženi LĐ proglašen je krivim radi kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 3. u vezi sa stavkom 2. KZ/11, te je za to kazneno djelo osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci.
1.1. Na temelju članka 54. KZ/11 vrijeme koje je optuženik proveo u pritvoru i istražnom zatvoru od 19. travnja 2025. pa nadalje, uračunato je u izrečenu kaznu zatvora na način da se jedan dan pritvora i istražnog zatvora izjednačava s jednim danom zatvora.
1.2. Na temelju članka 158. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 145/13, 70/17 126/19, 80/22, 36/24– dalje u tekstu ZKP/08) oštećena ŠĐ upućena je sa imovinsko pravnim zahtjevom u parnicu.
1.3. Na temelju članka 69. KZ/11 optuženiku LĐ je izrečena sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu koja će se izvršavati u Zatvorskom sustavu za vrijeme izdržavanja kazne zatvora, te će trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora.
1.4. Na temelju članka 148. i članka 145. stavak 1. i 2. točka 1. i 6. ZKP/08 prvostupanjski sud je obvezao optuženika LĐ naknaditi troškove kaznenog postupka i to paušalnu svotu u iznosu od 150,00 eura i troškove provedenog vještačenja u iznosu od 400,00 eura, u roku 15 dana po pravomoćnosti presude.
2. Protiv te presude žalbu je pravodobno podnio optuženi LĐ, putem branitelja Alema Rufatija, odvjetnika iz Zagreba, pobijajući je zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni i odluke o troškovima kaznenog postupka, uz prijedlog da se pobijana presuda preinači u odluci o kazni i troškovima kaznenog postupka i okrivljenik oslobodi naknade troškova postupka.
3. Žalba je također podnesena i od strane državnog odvjetnika zbog odluke o kazni, uz prijedlog da se pobijana presuda preinači na način da se optuženom izrekne kazna zatvora predložena u optužnici.
4. Odgovori na žalbu su podneseni od strane optuženog osobno i putem branitelja, predlažući drugostupanjskom sudu odbiti žalbu ODO-a u Zlataru, kao neosnovanu.
5. Sukladno članku 474. stavak 1. ZKP/08, spis je, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku na dužno razgledavanje.
6. Budući je optuženi u žalbi, podnesenoj putem branitelja tražio da bude izviješten o sjednici vijeća, održana je sjednica vijeća na koju su pristupili zamjenik županijske državne odvjetnice u Dubrovniku Vlatko Cibilić, zamjenik branitelja okrivljenika Vicko Kisić, te je prisutnost okrivljenika na sjednici vijeća osigurana putem audio-video uređaja, obzirom da se okrivljeni nalazi u Zatvoru u Zagrebu.
6.1. Na sjednici vijeća ZŽDO Vlatko Cibilić je ostao pri navodima žalbe Općinskog državnog odvjetništva u Zlataru u kojoj se predlaže preinačiti prvostupanjska presuda i izreči kaznu predloženu u optužnici.
6.2. Zamjenik branitelja optuženika odvjetnik Vicko je ostao pri navodima iz žalbe i odgovora na žalbu, te predlaže da sudu uzeti u obzir sve olakotne okolnosti na strani optuženika.
6.3. Okrivljeni LĐ se pridruži navodima zamjenika branitelja, te moli sud da uzme u obzir olakotne okolnosti koje su navedene u žalbi, kao i da je otac dvoje malodobne djece koja su krenula u školu, te ukinuti istražni zatvor ako je to moguće.
7. Žalbe optuženika LĐ i državnog odvjetnika nisu osnovane.
8. Optuženi LĐ se pored ostalog žali i zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, međutim, žalitelj konkretno ne navodi koju bitnu povredu odredaba kaznenog postupka ima u vidu, niti je na bilo koji način argumentira. Ispitivanjem prvostupanjske presude po službenoj dužnosti nije nađeno da bi bila počinjena bilo koja povreda predviđena u članku 476. ZKP/08, stoga optuženikova žalba zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka nije osnovana.
9. Optuženi se žali i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. No, optuženik se u odnosu na kazneno djelo iz optužnice izjasnio da se smatra krivim, a potom i u svojoj obrani priznao kazneno djelo, pa slijedom toga na temelju članka 464. stavak 7. ZKP/08 ne može podnijeti žalbu iz navedene žalbene osnove. Iznimku od članka 464. stavak 7. ZKP/08 čine naknadno pribavljeni dokazi koji se odnose na isključenje protupravnosti ili krivnje, ili koje bi bile odlučne za izbor kazne, uvjetne osude, oduzimanja imovinske koristi, troškova kaznenog postupka i slično. Kako u razlozima žalbe okrivljenika nije obrazložena niti jedna od iznimki koje predviđa ova zakonska odredba, te nije naveo zbog čega bi činjenično stanje bilo nepotpuno utvrđeno, to prema članku 464. stavak 7. ZKP/08 žalba optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije dopuštena.
10. Nadalje, optuženi presudu pobija i zbog odluke o kazni, pa tako ističe i tvrdi kako sud prvog stupnja, prilikom odmjeravanja kazne nije cijenio kao olakotnu okolnost optuženikovo priznanje kaznenog djela, činjenicu da je okrivljenik počinio kazneno djelo na način da je bio smanjeno ubrojiv, te što je okrivljenik samoinicijativno predložio izricanje sigurnosne mjere liječenja od alkohola.
11. Državni odvjetnik u žalbi navodi da olakotne okolnosti nisu takve naravi da bi opravdale izricanje zatvorske kazne u visini nešto većoj od zakonom propisnog minimuma, kao i da ne treba optuženiku uzeti u obzir kao olakotnu okolnost da je otac dvoje maloljetne djece, smatrajući kako je sud pogrešno odmjerio kaznu, odnosno izrekao je preblagu kaznu.
12. Kako je žalba optuženika i državnog odvjetnika usmjerena na odluku o kazni, to je ovaj sud i u tom dijelu ispitao prvostupanjsku presudu, te nalazi da je prvostupanjski sud na strani optuženika pravilno cijenio olakotne okolnosti i to što je optuženi otac dvoje maloljetne djece o kojima treba skrbiti, te iskreno žaljenje i kajanje zbog počinjenog kaznenog djela i činjenicu što se ispričao oštećenoj skrbi, kao i otegotnu okolnost i to optuženikovu višestruku osuđivanost.
13. Međutim, prvostupanjski sud nije uzeo u obzir postojanje olakotnih okolnosti na strani optuženika i to njegovo priznanje počinjenja kaznenog djela, te činjenicu da je optuženi u vrijeme počinjenja kaznenog djela bio smanjeno ubrojiv, te unatoč postojanju dodatnih olakotnih okolnosti na strani optuženika i uzevši u obzir naprijed navedene olakotne i otegotne okolnosti na strani optuženika, ovaj sud smatra da izrečena kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, predstavlja primjerenu kaznu uzimajući u obzir svrhu kažnjavanja iz članka 41. KZ/11, u smislu izražavanja društvene osude zbog počinjenih kaznenih djela, jačanje povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava i utjecati na okrivljenika i sve druge da ne čine kazneno djelo.
14. Takva vrsta i mjera kazne, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda dostatna je da može utjecati na optuženika i na sve ostale da ne čine kaznena djela i da shvate da je činjenje kaznenih djela pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja pravedno, te da takva kazna sadrži odgovarajuću količinu moralne osude za zlo koje je optuženik počinjenjem kaznenog djela nanio društvu u cjelini.
15 Budući je žalba optuženika usmjerena i na odluku o troškovima kaznenog postupka, to je ovaj sud u tom dijelu ispitao prvostupanjsku presudu, te nalazi da je prvostupanjski sud pravilno odredio optuženiku plaćanje troškova kaznenog postupka i to za putne troškove provedenog vještačena iznos od 400,00 EUR i paušalnu svotu u iznosu od 150,00 EUR, u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, uzevši u obzir da predmetni postupak nije bio složen, kao i da su održane dvije rasprave, te jedna rasprava odgođena na zahtjev branitelja optuženika i da je optuženi zaposlen u [trgovačko društvo]
16. Slijedom navedenog na temelju članka 482. ZKP/08 valjalo je odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
U Dubrovniku 15. rujna 2025.
Predsjednica vijeća:
Marta Jelić
