REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8,52100 Pula-Pola

Poslovni broj P-1371/2019-34

I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli – Pola, po sutkinji Tamari Dagostin Mušković, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja BĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Ana Brbić Valković, odvjetnica u Puli, protiv tuženika OTP banka d.d., OIB: 52508873833, Split, Domovinskog rata 61, kojeg zastupaju punomoćnici VĆ, FĆ, BĆČ, Vladimir Veljović i Alan Alagić, odvjetnici u zajedničkom odvjetničkom uredu u Puli, radi utvrđenja i isplate, nakon održane glavne rasprave zaključene 10. srpnja 2025. u prisutnosti tužitelja, punomoćnice tužitelja i punomoćnika tuženika, 15. rujna 2025. objavio i

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da su ništetne odredbe čl. 3. Ugovora o kreditu broj: 060204393865 od 06.02.2006., zaključenog između tužitelja BĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], u svojstvu korisnika kredita, a tuženika OTP banke d.d., OIB: 52508873833, u svojstvu kreditora, u dijelu u kojem je ugovorena kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva na osnovu jednostrane odluke kreditora o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, kao i sve kasnije izmjene te odluke.

II Utvrđuje se da su ništetne odredbe čl. 1. Ugovora o kreditu broj: 060204393865 od 06.02.2006., zaključenog između tužitelja BĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], u svojstvu korisnika kredita, a tuženika OTP banke d.d., OIB: 52508873833, u svojstvu kreditora, u dijelu u kojem se ugovorena glavnica i anuiteti vežu uz valutu švicarskog franka, kao i sve kasnije izmjene te odluke.

III Nalaže se tuženiku OTP Banci d.d., OIB: 52508873833, da u roku od 15 dana isplati tužitelju BĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od:

- 1.389,26 EUR (po osnovi preplate obveze zbog jednostrane promjene kamatne stope) zajedno sa zateznom kamatom koja teče na svaki pojedini iznos kako slijedi:

- na iznos od 16,72 EUR od 20.11.2006. do isplate

- na iznos od 16,57 EUR od 20.12.2006. do isplate

- na iznos od 16,41 EUR od 20.01.2007. do isplate

- na iznos od 16,25 EUR od 20.02.2007. do isplate

- na iznos od 16,10 EUR od 20.03.2007. do isplate

- na iznos od 15,93 EUR od 20.04.2007. do isplate

- na iznos od 15,77 EUR od 20.05.2007. do isplate

- na iznos od 15,61 EUR od 20.06.2007. do isplate

- na iznos od 15,44 EUR od 20.07.2007. do isplate

- na iznos od 15,27 EUR od 20.08.2007. do isplate

- na iznos od 15,10 EUR od 20.09.2007. do isplate

- na iznos od 14,93 EUR od 20.10.2007. do isplate

- na iznos od 14,76 EUR od 20.11.2007. do isplate

- na iznos od 14,59 EUR od 20.12.2007. do isplate

- na iznos od 14,41 EUR od 20.01.2008. do isplate

- na iznos od 14,23 EUR od 20.02.2008. do isplate

- na iznos od 18,26 EUR od 20.03.2008. do isplate

- na iznos od 19,30 EUR od 20.04.2008. do isplate

- na iznos od 19,04 EUR od 20.05.2008. do isplate

- na iznos od 18,79 EUR od 20.06.2008. do isplate

- na iznos od 27,15 EUR od 20.07.2008. do isplate

- na iznos od 26,79 EUR od 20.08.2008. do isplate

- na iznos od 26,42 EUR od 20.09.2008. do isplate

- na iznos od 26,05 EUR od 21.10.2008. do isplate

- na iznos od 25,67 EUR od 20.11.2008. do isplate

- na iznos od 25,30 EUR od 20.12.2008. do isplate

- na iznos od 24,91 EUR od 19.02.2009. do isplate

- na iznos od 24,53 EUR od 10.03.2009. do isplate

- na iznos od 24,14 EUR od 20.03.2009. do isplate

- na iznos od 23,74 EUR od 19.05.2009. do isplate

- na iznos od 23,34 EUR od 18.06.2009. do isplate

- na iznos od 27,59 EUR od 15.07.2009. do isplate

- na iznos od 33,08 EUR od 20.07.2009. do isplate

- na iznos od 32,49 EUR od 20.08.2009. do isplate

- na iznos od 31,91 EUR od 20.09.2009. do isplate

- na iznos od 31,30 EUR od 20.10.2009. do isplate

- na iznos od 30,70 EUR od 20.11.2009. do isplate

- na iznos od 30,08 EUR od 20.12.2009. do isplate

- na iznos od 29,46 EUR od 20.01.2010. do isplate

- na iznos od 28,84 EUR od 20.02.2010. do isplate

- na iznos od 28,20 EUR od 20.03.2010. do isplate

- na iznos od 27,56 EUR od 20.04.2010. do isplate

- na iznos od 26,90 EUR od 20.05.2010. do isplate

- na iznos od 26,25 EUR od 20.06.2010. do isplate

- na iznos od 25,58 EUR od 20.07.2010. do isplate

- na iznos od 24,91 EUR od 20.08.2010. do isplate

- na iznos od 24,24 EUR od 20.09.2010. do isplate

- na iznos od 23,54 EUR od 20.10.2010. do isplate

- na iznos od 22,86 EUR od 03.01.2011. do isplate

- na iznos od 22,15 EUR od 04.01.2011. do isplate

- na iznos od 21,26 EUR od 31.01.2011. do isplate

- na iznos od 19,31 EUR od 21.02.2011. do isplate

- na iznos od 16,91 EUR od 20.03.2011. do isplate

- na iznos od 16,28 EUR od 22.04.2011. do isplate

- na iznos od 15,65 EUR od 30.08.2011. do isplate

- na iznos od 15,01 EUR od 30.08.2011. do isplate

- na iznos od 14,37 EUR od 30.08.2011. do isplate

- na iznos od 13,72 EUR od 08.09.2011. do isplate

- na iznos od 13,06 EUR od 24.09.2011. do isplate

- na iznos od 12,40 EUR od 10.01.2012. do isplate

- na iznos od 11,72 EUR od 03.02.2012. do isplate

- na iznos od 11,05 EUR od 09.03.2012. do isplate

- na iznos od 10,36 EUR od 15.03.2012. do isplate

- na iznos od 9,66 EUR od 04.04.2012. do isplate

- na iznos od 8,96 EUR od 04.04.2012. do isplate

- na iznos od 8,26 EUR od 20.04.2012. do isplate

- na iznos od 7,55 EUR od 20.05.2012. do isplate

- na iznos od 6,83 EUR od 20.06.2012. do isplate

- na iznos od 6,10 EUR od 20.07.2012. do isplate

- na iznos od 5,36 EUR od 20.08.2012. do isplate

- na iznos od 4,62 EUR od 20.09.2012. do isplate

- na iznos od 3,86 EUR od 20.10.2012. do isplate

- na iznos od 3,10 EUR od 20.11.2012. do isplate

- na iznos od 2,34 EUR od 20.12.2012. do isplate

- na iznos od 1,57 EUR od 28.01.2013. do isplate

- na iznos od 0,79 EUR od 20.02.2013. do isplate

te

- 2.214,71 EUR (po osnovi preplata obveze zbog promjene tečaja) zajedno sa zateznom kamatom koja teče na svaki pojedini iznos kako slijedi:

- na iznos od 16,00 EUR od 19.02.2009. do isplate

- na iznos od 16,23 EUR od 10.03.2009. do isplate

- na iznos od 5,65 EUR od 20.03.2009. do isplate

- na iznos od 7,33 EUR od 19.05.2009. do isplate

- na iznos od 4,69 EUR od 18.06.2009. do isplate

- na iznos od 5,50 EUR od 15.07.2009. do isplate

- na iznos od 5,21 EUR od 20.07.2009. do isplate

- na iznos od 4,41 EUR od 20.08.2009. do isplate

- na iznos od 4,61 EUR od 20.09.2009. do isplate

- na iznos od 3,20 EUR od 20.10.2009. do isplate

- na iznos od 5,57 EUR od 20.11.2009. do isplate

- na iznos od 6,90 EUR od 20.12.2009. do isplate

- na iznos od 10,55 EUR od 20.01.2010. do isplate

- na iznos od 12,37 EUR od 20.02.2010. do isplate

- na iznos od 16,59 EUR od 20.03.2010. do isplate

- na iznos od 16,39 EUR od 20.04.2010. do isplate

- na iznos od 22,16 EUR od 20.05.2010. do isplate

- na iznos od 25,40 EUR od 20.06.2010. do isplate

- na iznos od 27,81 EUR od 20.07.2010. do isplate

- na iznos od 34,80 EUR od 20.08.2010. do isplate

- na iznos od 35,55 EUR od 20.09.2010. do isplate

- na iznos od 37,17 EUR od 20.10.2010. do isplate

- na iznos od 56,81 EUR od 03.01.2011. do isplate

- na iznos od 57,85 EUR od 04.01.2011. do isplate

- na iznos od 47,46 EUR od 31.01.2011. do isplate

- na iznos od 48,69 EUR od 21.02.2011. do isplate

- na iznos od 51,25 EUR od 20.03.2011. do isplate

- na iznos od 46,57 EUR od 22.04.2011. do isplate

- na iznos od 77,00 EUR od 30.08.2011. do isplate

- na iznos od 77,00 EUR od 30.08.2011. do isplate

- na iznos od 77,00 EUR od 30.08.2011. do isplate

- na iznos od 71,27 EUR od 08.09.2011. do isplate

- na iznos od 66,99 EUR od 24.09.2011. do isplate

- na iznos od 69,92 EUR od 10.01.2012. do isplate

- na iznos od 74,26 EUR od 03.02.2012. do isplate

- na iznos od 73,67 EUR od 09.03.2012. do isplate

- na iznos od 71,72 EUR od 15.03.2012. do isplate

- na iznos od 71,65 EUR od 04.04.2012. do isplate

- na iznos od 71,65 EUR od 04.04.2012. do isplate

- na iznos od 71,84 EUR od 20.04.2012. do isplate

- na iznos od 74,35 EUR od 20.05.2012. do isplate

- na iznos od 74,09 EUR od 20.06.2012. do isplate

- na iznos od 71,59 EUR od 20.07.2012. do isplate

- na iznos od 70,43 EUR od 20.08.2012. do isplate

- na iznos od 66,48 EUR od 20.09.2012. do isplate

- na iznos od 72,02 EUR od 20.10.2012. do isplate

- na iznos od 72,83 EUR od 20.11.2012. do isplate

- na iznos od 72,03 EUR od 20.12.2012. do isplate

- na iznos od 66,30 EUR od 28.01.2013. do isplate

- na iznos od 67,90 EUR od 20.02.2013. do isplate

po stopi od 15% godišnje sukladno Uredbi Vlade Republike Hrvatske o visini stope zatezne kamate za period do 31. prosinca 2007. (NN 72/02), a od 01. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena (NN 35/05), a od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na sve posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve to u roku od 15 dana.

IV Nalaže se tuženiku OTP banka d.d., OIB: 52508873833, da tužitelju BĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi parnični trošak u iznosu od 2.051,71 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 15. rujna 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

V U preostalom dijelu odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka kao neosnovan.

VI Odbija se u cijelosti zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je ovom sudu podnio tužbu protiv tuženika, u bitnome, navodeći da je s tuženikom 6. veljače 2006. sklopio Ugovor o kreditu broj: 060204393865 na iznos od 23.300,00 CHR u protuvrijednosti kuna po srednjem tečaju za CHF Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita. Navodi kako je u Ugovoru o kreditu i to u čl. 3. ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja je u trenutku zaključenja ugovora iznosila 4,39% godišnje, koja kamatna stopa da je promjenjiva, a da se promjena kamatnih stopa vrši izmjenama i dopunama Odluke o kamatama banke na čiju primjenu korisnik kredita bezuvjetno pristaje. Ističe da je banka mijenjala kamatnu stopu za vrijeme trajanja kredita jednostranim odlukama što je imalo za posljedicu povećanje mjesečnih anuiteta tužitelja, te u tom smislu ukazuje i na odluku Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1041/2012 od 4. srpnja 2013., potvrđenu odlukom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/2013-2 od 13. lipnja 2014., a kojom odlukom da je pravomoćno utvrđeno da je u ugovorima o kreditu ništetna odredba o redovnoj kamatnoj stopi ako je ista promjenjiva prema jednostranoj odluci banke. S obzirom na to da je u predmetnom ugovoru o kreditu određeno da će se promjene kamatne stope, kao i način obračuna i naplata istih, vršiti u skladu s odlukama banke, a o čemu se u vrijeme zaključenja ugovora nije pojedinačno pregovaralo te ugovorom nisu utvrđeni egzaktni parametri i metode izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni ugovorene kamate, tužitelj smatra nespornim da su te ugovorne odredbe ništetne, a koja ništetnost da djeluje ex tunc. Nadalje, navodi kako je predmetnim ugovorom o kreditu tuženik odobrio tužitelju kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 23.300,00 CHF po srednjem tečaju CHF tečajne liste Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita, te da je određeno da se kredit otplaćuje u 84 jednakih mjesečnih anuiteta koje banka utvrđuje planom otplate. Ističe kako je u vrijeme zaključenja ugovora, prilikom ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima, tuženik propustio tužitelja u cijelosti informirati o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti i informiranosti, kao i o mogućim posljedicama uslijed promjene tečaja valute za koju je ugovor o kreditu vezan, što je za posljedicu imalo neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Ističe kako je na dan isplate kredita 14. veljače 2006. srednji tečaj CHF iznosio 4,715378 CHF u odnosu na HRK te da se od početka otplate kredita pa nadalje tečaj CHF stalno mijenjao i to na način da se povećavao, što je imalo za posljedicu povećanje mjesečnih anuiteta tužitelja. Pri tome, ukazuje i na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1041/2012 potvrđenu odlukom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., kojom je pravomoćno utvrđeno da je u ugovorima o kreditu ništetna odredba kojom se glavnica kredita veže za valutu švicarski franak. Navodi kako je sud u ovoj pravnoj stvari vezan za utvrđenje iz postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, odnosno za utvrđenje da su ništetne odredbe tuženika o promjenjivoj stopi redovne kamate i valutnoj klauzuli u valuti švicarski franak, te s time u vezi ukazuje na odredbu čl. 323. Zakona o obveznim odnosima odnosno na obvezu ugovorne strane da vrati drugoj strani sve što je na temelju takvih ništetnih odredbi primila. Smatra kako je do dana potpune isplate kredita temeljem ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamati i valutnoj klauzuli u švicarskom franku preplatio po predmetnom kreditu ukupan iznos od 36.482,23 kuna (sada 4.842,02 EUR), a da na svaki pojedini utvrđeni iznos dugovanja, s obzirom na dan plaćanja svakog anuiteta, tužitelju pripada i zatezna kamata tekuća od dospijeća svakog pojedinog iznosa do konačne isplate. Slijedom svega navedenog predlaže da sud nakon provedenog postupka donese presudu kojom će utvrditi ništetnim odredbe čl. 3. i 1. predmetnog ugovora o kreditu te kojom će tuženiku naložiti da tužitelju isplati iznos od 4.842,02 EUR zajedno s pripadajućim zateznim kamatama. Tužitelj potražuje i parnični trošak.

1.1. Tužitelj je u postupku, a nakon provedenog financijskog vještačenja i sukladno obračunu vještaka, uredio svoj tužbeni zahtjev u dijelu u kojem potražuje isplatu, i to na način da na ime preplaćenih iznosa po osnovi promjenjive kamate stope potražuje iznos od 1.389,26 EUR, dok po osnovi valutne klauzule potražuje iznos od 2.214,71 EUR, sve to zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (list 334 do 335 spisa), a kojoj specifikaciji tužbenog zahtjeva se tuženik nije protivio u postupku.

2. U odgovoru na tužbu tuženik u cijelosti osporava tužbu i tužbene zahtjeve, kako po osnovu tako i po visini te ističe prigovor zastare. Ne spori da je tužitelj sklopio ugovor s tuženikom kako isti navodi u tužbi, kao što ne spori ni ugovaranje kamatne stope u čl. 3. ugovora, ali osporava da se o nije pregovaralo o navedenim odredbama te da nisu utvrđeni egzaktni parametri i metode izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate. Ukazuje na odredbe čl. 17.5., 17.6. i 17.7. predmetnog ugovora o kreditu te ističe da je tužitelj prilikom sklapanja Ugovora bio upoznat sa važećim aktima banke, između ostalog i s Odlukama o kamatama banke temeljem kojih je bila ugovorena promjena kamatnih stopa, kao i s Općim uvjetima i Politikama banke, a na koje odredbe ugovora o kreditu je tužitelj svojom voljom pristao. Navodi da je Općim uvjetima odobravanja nenamjenskih, gotovinskih, stambenih i kredita za individualne iznajmljivače u turizmu predviđeno da se visina kamatne stope određuje odlukom o kamatnim stopama, a utvrđuje se ovisno o visini eskontne stope HNB-a, visine kamatne stope na tržištu novca i kapitala, visini i kretanju referentnih kamatnih stopa (LIBOR, EURIBOR i sl.) i prihodima i rashodima poslovanja. Tuženik da se kod izmjena kamatnih stopa drži i Politike mijenjanja kamatnih stopa i naknada u poslovanju sa stanovništvom, koje su kao i Opći uvjeti tuženika dostupni i na Internet stranici tuženika, dakle i svim građanima, te da se promjenjiva kamatna stopa mijenjala sukladno točno utvrđenim kriterijima, a ne proizvoljno po svom nahođenju. Ističe da predmetni ugovor o kreditu sadrži jasnu i razumljivu odredbu da je kamatna stopa promjenjiva sukladno odluci banke, a Opći uvjeti da dopunjuju posebne pogodbe. Tužitelj da je poslovno sposobna osoba koji prilikom pregovora nije uočio ništa sporno niti je tražio pojašnjenja, već se svjesno odlučio upravo za predmetni ugovor. Odredba čl. 3. Ugovora da je valjana i zakonita sa utvrđenom kamatnom stopom u vrijeme zaključenja ugovora i ugovorenom ovlasti banke da prati kriterije promjenjivosti, te sukladno istima korigira kamatnu stopu. Zakon o obveznim odnosima da u čl. 26. dopušta ugovaranje promjenjive kamatne stope, tako da odredba o takvoj stopi nije zabranjena, pa tako ni ništetna odnosno protivna prisilnim propisima, a isto tako da ne prelazi ni zakonom dopuštenu najvišu visinu kamatne stope. Što se tiče navoda tužitelja o kolektivnom postupku „Potrošač“ ističe da je tom presudom utvrđena samo apstraktna pravna zaštita, te da je u svakom pojedinom slučaju, kao što je i ovaj, potrebno ispitati i utvrditi sve okolnosti pojedinog ugovornog odnosa. Slijedom toga da presude donesene u kolektivnom postupku nemaju učinak na svaki pojedinačni postupak, pa da se tako i odluke na koje se poziva tužitelj ne mogu primijeniti u ovom slučaju. Nadalje, vezno za odredbu članka 502.c Zakona o parničnom postupku o obvezatnosti pravomoćne kolektivne presude navodi da ona obvezuje samo u parnicama za naknadu štete, a da tužitelj isplatu traži s osnova stjecanja bez osnove. Suprotno navodima iz tužbe ističe da je tužitelj imao mogućnosti izbora kredita i u drugoj valuti, kredita sa fiksnom ili promjenjivom kamatnom stopom, a da je u konačnici mogao krediti podići i u drugoj banci, kao i da je tužitelj imao mogućnost svoje neslaganje s izmjenama kamatne stope izraziti jednostranim raskidom ugovora ili eventualno tražiti dodatne dogovore ili pojašnjenja, pa da se slijedom toga o toj odredbi pregovaralo. Nadalje, tuženik navodi da je sporna odredba o promjenjivoj stopi potpuno jasna s obzirom na značenje pojma „promjenjiva“, dakle da nije fiksna, te da je uočljiva s obzirom da je sastavni dio ugovora i njemu je izrično navedena i pisana uobičajenim slovima, kao i da je razumljiva, a da se tužitelj svjesno i samostalno odlučio za predmetni ugovor koji da mu po njegovoj ocjeni najviše odgovarao. Stoga da je razvidno da je sporna odredba jasna, uočljiva i razumljiva pa nije dopušteno ispitivati njezinu nepoštenost odnosno ništetnost. Tuženik dalje ističe da sporna odredba ne uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranka, jer da se kamatna stopa mijenja sukladno tržišnim uvjetima, a da tuženik ne može odluku o promjeni kamatne stope donositi proizvoljno po svom nahođenju. To što je tuženik mijenjao kamatnu stopu da ne znači da je ista automatski i nezakonita. Vezano uz valutnu klauzulu osporava da bi tuženik propustio informirati tužitelja o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti i informiranosti kao i o mogućim posljedicama uslijed promjene tečaja valute za koju je ugovor vezan. Ističe da su zaključenjem predmetnog ugovora tužitelj i tuženik svjesno i dobrovoljno prihvatili rizik mogućeg nepovoljnog tečaja valute CHF za koju je vezana obveza povrata kredita te da se ostvarivanje rizika na strani tužitelja ne može predbacivati tuženiku koji nije imao nikakvog utjecaja na kretanje tečaja valute CHF. Osporava da bi sporne odredbe bile suprotne odredbama čl. 81. i 82. Zakona o zaštiti potrošača, a osporava i visinu tužbenog zahtjeva te predlaže da sud odbije tužbene zahtjeve tužitelja kao neosnovane i da obveže tužitelja da tuženiku naknadi prouzročeni parnični trošak.

3. U dokaznom postupku pročitan tečajna lista, ugovor o kreditu, amortizacijski plan, obavijest o izmjeni kamatne stope, potvrde o plaćenim kamatama, dopis tuženika od 30. listopada 2006., otplatni plan, promet po računu, opće uvjete, politike mijenjanja nominalnih kamatnih stopa i naknada u poslovanju sa stanovništvom, nalaz i mišljenje vještaka od 10. veljače 2022., dopuna nalaza i mišljenja vještaka od 11. svibnja 2022., iskaz tužitelja.

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23

- dalje: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

5. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnim odredaba Ugovora o kreditu broj 060204939865 sklopljenog između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora 6. veljače 2006., koje su sadržane u čl. 3. i 1. toga Ugovora (o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli) te zahtjev za isplatu iznosa od 1.389,26 EUR s osnova preplaćene kamate i iznosa od 2.214,71 EUR s osnova preplaćenog tečaja, sa zateznim kamatama koje na pojedinačno određene dijelove toga iznosa teku od dospijeća do isplate.

6. Pri tome, među strankama nije sporno da je između tužitelja kao korisnika kredita te tuženika kao kreditora 6. veljače 2006. zaključen Ugovor o kreditu broj 060204939865 za adaptaciju stana, kojim je kreditor odobrio i stavio na raspolaganje korisniku kredita iznos od 23.300,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem na dan isplate kredita, a s rokom otplate od 84 mjeseci. Također je nesporno da je čl. 3. Ugovora o kreditu ugovorena kamatna stopa koja je na dan sklapanja kredita iznosila 4,39 % godišnje, a koja kamatna stopa je promjenjiva sukladno izmjenama i dopunama Odluke o kamatama Banke na čiju primjenu korisnik kredita bezuvjetno pristaje. Nadalje, nije sporno da su stranke ugovorile valutnu klauzulu kredita u CHF na način da će se povrat, izvršen u kunama, obračunavati u CHF po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke za CHF na dan uplate anuiteta (čl. 1. Ugovora). Nesporno je da je tuženik tijekom otplatnog perioda mijenjao početno ugovorenu kamatnu stopu od 4,39 % te da je uslijed povećanja kamatne stope i promjene tečaja švicarskog franka povećan iznos mjesečnih anuiteta koje je tužitelj bio dužan plaćati. Nije sporno ni da je predmetni kredit otplaćen.

7. Između stranaka je sporno jesu li odredbe predmetnog Ugovora o kreditu o jednostranoj promjeni kamatne stope i o ugovaranju valutne klauzule švicarskog franka ništetne i bez pravnog učinka za ugovorne strane, a posljedično tome ima li tužitelj pravo zahtijevati isplatu utuženog iznosa kojeg je tuženik od njega naplatio na temelju takvih odredbi. S time u vezi sporno je može li se tužitelj kao individualni potrošač pozvati na presudu donesenu u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača. Sporno je također je li nastupila zastara potraživanja tužitelja.

8. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. odlučeno je o kolektivnoj tužbi tužitelja Potrošač – Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača ("Udruga potrošač") protiv više tuženika (Zagrebačka banka d.d. i dr.) te je utvrđeno da je, između ostalih banaka, i ovdje tuženik, u razdoblju od 1. studenog 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, kao korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica za švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja tih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03. – dalje u tekstu ZZP/03) i to čl. 81., 82. i 90. toga Zakona u razdoblju od 1. lipnja 2005. do 6. kolovoza 2007., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", br. 79/07., 125/07., 79/09., 89/09. i 133/09.; dalje u tekstu: ZZP/07) i to čl. 96. i 97. toga Zakona te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, te da je u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranim odlukama tuženika i drugim internim aktima banke (tuženika), a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik (banka kao trgovac) s korisnicima kreditnih usluga kao potrošačima, nije pojedinačno pregovarao niti ugovorom utvrdio egzaktne parametre i metodu izračuna parametra koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom povećanju kamatnih stopa na štetu potrošača, čime je tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača. ("Narodne novine", broj 96/03. – dalje u tekstu ZZP/03) i to čl. 81., 82. i 90. toga Zakona u razdoblju od 1. lipnja 2005. do 6. kolovoza 2007., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", br. 79/07., 125/07., 79/09., 89/09. i 133/09.; dalje u tekstu: ZZP/07) i to čl. 96. i 97. toga Zakona te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

8.1. Navedena je presuda, u odnosu na tuženika, u relevantnim dijelovima potvrđena presudama Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž- 7129/2013-4 od 13. lipnja 2014. (u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu) i poslovni broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. (u odnosu na valutnu klauzulu).

8.2. Kako je do sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu između tužitelja i tuženika, a koji u čl. 3. sadrži upravo spornu odredbu o jednostranoj izmjeni ugovorene kamatne stope od strane banke, a u čl. 1. odredbu o valutnoj klauzuli kojom se vrijednost kune veže za tečaj švicarskog franka, došlo upravo u relevantnom periodu obuhvaćenom navedenim odlukama u postupku pokrenutom radi zaštite kolektivnih interesa, tužitelj se pravilno poziva na pravna utvrđenja iz navedenih presuda.

8.3. Pri tome valja istaknuti kako prema odredbi čl. 502.a st. 1. ZPP udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu, kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određene djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povređuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom čl. 502.b ZPP propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502.a ZPP, dok je čl. 502.c ZPP propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava na način da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

8.4. Prema odredbi čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 41/14, 110/15 i 14/19 – dalje u tekstu: ZZP/14) odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. toga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Sadržajno jednaka odredba sadržana je i u čl. 138.a ZZP/07.

8.5. Dakle, u skladu s navedenim zakonskim odredbama u pojedinačnim postupcima radi utvrđenja ništetnosti odredaba ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u švicarskim francima i promjenjivom kamatnom stopom koju su jednostrano mijenjali kreditori nije potrebno ponovno utvrđivati jesu li sporne odredbe ugovora o kreditu ništetne s obzirom na to da postoji vezanost sudova za postojanje povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. ZZP/14, a slijedom toga i obveza primjene već utvrđene ništetnosti u kolektivnom sporu. Ne može postojati utvrđena ništetnost i nepoštenost pojedinih odredbi potrošačkog ugovora u kolektivnom sporu, a da istodobno ne postoji ništetnost i nepoštenost takvih odredbi u pojedinačnom sporu u odnosu na istovrsni ugovor (tako i u Rev-3142/2018-2 od 19. ožujka 2019.).

8.6. Slijedom navedenog, kako je u presudi donesenoj u kolektivnom sporu utvrđeno da je i tuženik povrijedio kolektivne interese i prava korisnika kredita kao potrošača, sklapajući ugovore o kreditima koristeći u njima ništetne i nepoštene odredbe o promjeni kamatne stope i valutnoj klauzuli, o tome, po ocjeni ovog suda, nije bilo potrebno provoditi dokazni postupak u ovom individualnom sporu, već su navedene odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF, cijeneći pravna utvrđenja iz postupka kolektivne zaštite na koje se tužitelj pozvao, utvrđene ništetnima.

8.7. Pri tome valja ukazati kako tuženik u tijeku postupka nije navodio činjenice niti predlagao dokaze iz kojih bi proizlazilo suprotno utvrđenje, već u bitnom ponavlja navode već istaknute i preispitane u postupku kolektivne zaštite. Također, odredbe o promjeni kamatne stope i valutnoj klauzuli sadržane u predmetnom Ugovoru o kreditu sklopljenom između tužitelja i tuženika sadržajno su identične odredbama standardnih ugovora o potrošačkom kreditu tuženika koji su predočeni i razmatrani u postupku kolektivne zaštite.

9. Dodatno, valja istaknuti da je nepoštenost odnosno ništetnost navedenih odredaba ugovora o kreditima sklopljenih u tom razdoblju utvrđena iz razloga izostanka cjelovite informacije tuženika u pogledu valutne s obzirom na to da se radilo o švicarskom franku kao specifičnoj valuti, odnosno izostanka pojedinačnog pregovaranja te utvrđivanja egzaktnih parametara i metode izračuna tih parametara u pogledu promjenjive kamatne stope, pa za ovaj spor nije ni odlučno pitanje zakonske dopuštenosti valutne klauzule i eventualnog postojanja objektivnih kriterija koji su utjecali na kretanje parametara uslijed kojih je došlo do povećanja kamatne stope u razdoblju otplate kredita.

9.1. Točna je tvrdnja tuženika da je volja ugovornih stranaka bila da kamatna stopa bude promjenjiva, ali je upravo u tom dijelu odredba nepoštena u smislu mjerodavnih odredaba Zakona o zaštiti potrošača (onih iz čl. 81. i 82. ZZP/03 i čl. 96. i 97. ZZP/07), ne zbog ugovaranja same promjenjivosti, već zato što se o veličini te promjene nije pojedinačno pregovaralo niti su Ugovorom o kreditu utvrđeni egzaktni parametri i metoda izračuna tih parametara.

9.2. Ugovorna odredba kojom se promjena kamatne stope čini ovisnom o odluci banke je, u smislu čl. 84 ZZP/03 i čl. 99 ZZP/07, jasna i uočljiva, ali nije razumljiva, jer je jedini siguran element o kojem ovisi visina kamatne stope odluka banke, a pri čemu u ugovoru o kreditu nisu sadržani objektivni kriteriji, poput referentne stope koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu, niti precizan način utvrđivanja promjena kamatne stope. Takva ugovorna odredba, stoga, uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, jer dolazi do situacije da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika koji promjenu ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može niti provjeriti jer nema egzaktnih kriterija.

9.3. Nije nedopušteno ugovarati promjenjivost kamatne stope u ugovorima o kreditu, ali je nedopušteno potrošača ostaviti u neznanju koliko ta promjena može iznositi, a u konkretnom slučaju kamatna stopa značajno je povećana (8,99 % u odnosu na početnih 4,39 %), te je povećala kreditno opterećenje tužitelja kao potrošača i time prouzročila neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, čak i u slučaju da je povećanje kamatne stope bilo za tuženika tržišno opravdano, jer ni to ne eliminira utvrđeno neravnotežu na štetu tužitelja. Pri tome, nije odlučna ni okolnost da visina kamatne stope tijekom otplatnog perioda nije prelazila najvišu zakonom dopuštenu kamatnu stopu jer navedena okolnost ne može biti opravdanje za jednostrano mijenjanje kamatne stope od strane tuženika, bez precizno određenih uvjeta promjenjivosti i načina njihove primjene.

9.4. Glede valutne klauzule, tuženik osnovano ističe da je njeno ugovaranje dopušteno, jer navedeno proizlazi iz odredbe čl. 22. st. 1. ZOO. Međutim, tuženik neosnovano smatra da odredbe o valutnoj klauzuli ne podliježu testu poštenosti (očito u smislu čl. 1. st. 2. Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima), s obzirom da je u kolektivnom sporu već pravomoćno utvrđena ništetnost odredbi o valutnoj klauzuli, čemu su nacionalni sudovi pravomoćnom cijenili da odredbe o valutnoj klauzuli u CHF podliježe testu poštenosti (u smislu čl. 4. st. 2. Direktiva Vijeća 93/13/EEZ i relevantnih odredaba Zakona o zaštiti potrošača) i ocijenili ju nepoštenom i ništetnom, a čime su sudovi u pojedinačnim postupcima (kakav je i ovaj) vezani.

9.5. U postupku kolektivne zaštite pravomoćno je utvrđeno da su ugovorna odredbe kojima se glavnica veže za valutu švicarski franak, u smislu čl. 84. ZZP/03 i čl. 99 ZZP/07, jasne i uočljive, ali nisu razumljive, jer potrošačima nisu objašnjeni razlozi, niti kriteriji na temelju kojih bi prosječni potrošač, kao slabija i ranjivija strana, mogao predvidjeti ekonomske posljedice koje iz tih odredaba za njega proizlaze, dok je bankama bila poznata priroda i specifičnost valute švicarski franak, njeno kretanje u budućnosti, kao i to da je uz tu valutu vezan poseban rizik (zbog činjenice da je švicarski franak valuta utočišta), a koji rizik u cijelosti preuzima potrošač. Takve ugovorne odredbe su, stoga, uzrokovale neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, jer je neizvjestan i iznos glavnice kredita kojeg kao dužnik ima obvezu vratiti banci, i cijena, s obzirom da je i iznos kamate vezan uz valutu švicarski franak.

9.6. U konkretnom se slučaju, zapravo, radilo o istovremenom ugovaranju valutne klauzule s valutom švicarski franak i promjenjive kamatne stope, a slijedom toga i povećanom riziku za tužitelja kao korisnika kredita i potrošača, koji rizik se ubrzo i pokazao, uslijed čega je došlo do značajnog povećanja iznosa anuiteta kredita u odnosu na početni. Razlozi i kriteriji za izmjenu (povećanje) kamatne stope ubuduće trebali su biti precizirani već u Ugovoru o kreditu ili u odlukama tuženika, tako da je ta odredba opravdano ocijenjena kao nerazumljiva pa time i nepoštena, kao i odredba o ugovaranju švicarskog franka kao valute za koju je vezana glavnica kredita uz obvezu korisnika kredita snositi cjelokupni rizik tečajne razlike, što je sve u skladu sa pravom Europske unije u duhu kojega treba tumačiti sporna pitanja i iz ugovora sklopljenih prije službenog ulaska Republike Hrvatske u članstvo Europske unije, na što se Republika Hrvatska obvezala sklapanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju koji se primjenjuje od 2005. pa su sudovi Republike Hrvatske obvezani tumačiti nacionalno pravo u duhu prava Europske unije i njene sveopće pravne stečevine (što uključuje i praksu suda Europske unije). Test poštenosti tih ugovornih odredaba proveden je, već u kolektivnom sporu u kojem je pravomoćno utvrđen nedostatak transparentnosti uslijed čega potrošači – korisnici kredita nisu mogli procijeniti potencijalno znatne gospodarske posljedice koje bi te odredbe imale za njihove financijske obveze, što znači da tuženik kao profesionalac – banka nije dao tužitelju kao korisniku kredita sve potrebne informacije uzimajući u obzir narav predmeta ugovora i okolnost da sporne odredbe Ugovora o kreditu nisu bile ni jasne, nije lako razumljive, što je, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokovalo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, kao potrošača, pa se radi o ništetnim odredbama.

9.7. Navedeno je utvrđeno i iz iskaza tužitelja, koji je sud u cijelosti prihvatio kao vjerodostojnog jer je tužitelj iskazivao detaljno, životno i u skladu s materijalnim ispravama u spisu, a iz kojeg iskaza je utvrđeno da tužitelju u banci nisu objasnili pod kojim uvjetima se može mijenjati kamatna stopa, kao i da mu nisu ništa objašnjavali o valuti CHF, već da mu je rečeno da je kredit u valuti CHF najpovoljniji, a iz kojeg je utvrđeno da tužitelj prije zaključenja predmetnog Ugovora o kreditu nije kao potrošač u cijelosti jasno i transparentno bilo informiran o svim rizicima koji prate ugovorenu valutu CHF, niti su mu objašnjeni kriteriji o kojima ovisi promjena tečaja kao ni pod kojim uvjetima se može mijenjati kamatna stopa.

10. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u t. I i II izreke ove presude.

11. Prema čl. 323. st. 1. ZOO u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.

11.1. Tužitelj stoga ima pravo na restituciju iznosa isplaćenih na temelju ništetni odredaba Ugovora o kreditu, po pravilima ZOO o stjecanju bez osnove, zajedno sa zateznim kamatama od dana plaćanja odnosno stjecanja od strane tuženika kao nepoštenog stjecatelja (čl. 1111. ZOO kao opće pravilo i čl. 1115. ZOO kao pravilo o opsegu vraćanja). To stoga što je tuženik na temelju navedenih ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli od strane tužitelja naplatio više od onoga što je stvarno mogao naplatiti. Pri tome je stav ovog suda da je tuženik nepošten stjecatelj jer je, s obzirom na odredbu čl. 81. ZZP/03, već u trenutku sklapanja Ugovora o kreditu mogao znati da su navedene ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli nepoštene, posljedično ništetne i da mu, sve ono što na temelju tako ugovorenih odredbi bude primio, ne pripada.

11.2. Sudsko utvrđenje ništetnosti odredbe mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da takve odredbe nije bilo. Utvrđenjem ugovorne odredbe ništetnom potrošač stječe subjektivno pravo na restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba ništetna.

12. S obzirom na utvrđenje da su ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u predmetnom Ugovoru o kreditu nepoštene, a time i ništetne (a nije upitno da predmetni ugovor o kreditu može opstati i bez odredbe o valutnoj klauzuli te bez dijela odredbe o kamatama koji se odnosi na promjenjivost kamatne stope u smislu povećanja početno ugovorene stope od 4,39 %), s obzirom da tužitelj ima pravo na uspostavljanje situacija u kojoj bi se nalazio da navedenih nepoštenih odredaba nije bilo, prilikom odlučivanja o visini tužbenog zahtjeva valjalo je za cijelo kreditno razdoblje uzeti u obzir početno ugovorenu kamatnu stopu i početni tečaj, kao jedine valjano određene a time i poštene.

12.1. Radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva proveden je dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Goranki Šmer Maraš, koji je u svom nalazu i mišljenju utvrdio razliku između plaćenih anuiteta prema predmetnom Ugovoru o kreditu i iznosa koje je tužitelj trebao plaćati uzimajući u obzir početno ugovorenu kamatnu stopu i početni tečaj. Za svoj izračun vještak je koristio parametre početnih uvjeta kredita i to da je iznos kredita bio 23.300,00 CHF, da je početna kamatna stopa bila 4,39 %, da je početni tečaj na dan isplate kredita bio 1 CHF = 4,715378 HRK, te da je kredit otplaćen u cijelosti.

12.2. Na temelju navedenih utvrđenja i izračuna vještak je utvrdio da razlika po osnovi preplaćene kamate, odnosno po mjesecima izračunata razlika između stvarno naplaćene kamate po kreditu u odnosu na početno ugovorenu kamatu koju je tužitelj trebao plaćati prema Ugovoru i početnom planu, za utuženo razdoblje iznosi 1.389,28 EUR (10.467,54 kuna uz primjenu fiksnog tečaja konverzije 7,53450), a da razlika po osnovi preplaćenog tečaja, odnosno po mjesecima izračunata razlika preplata koja je nastala uslijed rasta tečaja u odnosu na početno ugovoreni tečaj iznosi 2.214,67 EUR (16.686,44 kuna uz primjenu fiksnog tečaja konverzije 7,53450), sve kako je to prikazano i u Tablici 3 Nalaza i mišljenja vještaka (list 238-240 spisa). Vještak je u nalazu i mišljenju iskazao i preplatu po kreditu kao neto razliku u kamati i tečaju (s pozitivnim i negativnim razlikama) koja ukupno iznosi 3.344,04 EUR.

12.3. U dopuni nalaza i mišljenja vještak je odgovorio na primjedbe tuženika i pojasnio da već u osnovnom nalazu i mišljenju utvrdio neto razliku s osnova promjene kamatne stope i tečaja kao razliku pozitivnih i negativnih iznosa od ukupno 3.344,04 EUR (odnosno 25.195,64 kuna), te je s time u vezi u dopuni nalaza i mišljenja posebno iskazao neto preplatu s osnova promjene tečaja s izvršenim prijebojem pozitivnih s negativnim tečajnim razlikama u iznosu od 1.954,75 EUR (Tablica 4. Dopune nalaza i mišljenja). Također, vještak je pojasnio da je razlika od 0,76 UR u odnosu na tuženikov izračun proizašla iz tuženikove pogrešne primjene tečajeva na dan dospijeća umjesto na dan plaćanja.

12.3. Sud u cijelosti prihvaća nalaz i mišljenje i dopunu nalaza i mišljenja vještaka s obzirom da su sačinjeni objektivno i stručno, u skladu s pravilima struke poštujući nalog zadan od strane suda, a vještak je detaljno i jasno odgovorio na istaknute primjedbe tuženika.

13. Slijedom navedenog, kako je tužitelj uredio svoj tužbeni zahtjev za isplatu s osnova preplaćenog tečaja u skladu s nalazom i mišljenjem vještaka, istoga je valjalo prihvatiti i na temelju čl. 1111. i 1115. ZOO odlučiti kao u t. III izreke ove presude te tuženiku naložiti da tužitelju na ime preplaćenih iznosa po osnovi promjenjive kamatne stope isplati iznos od 1.389,26 EUR, a po osnovi valutne klauzule iznos od 2.214,71 EUR, sve s pripadajućim zateznim kamatama od dana plaćanja odnosno stjecanja od strane tuženika kao nepoštenog stjecatelja. Naime, radi se o iznosima koji su tuženiku neosnovano pripali, pa ih je obvezan vratiti tužitelju prema odredbama iz čl. 1111. ZOO o stjecanju bez osnove. Prema shvaćanju ovog suda potrošač koji plati anuitet po nižem tečaju nije stjecatelj bez osnove pa i ni u obvezi vraćanja, a niti je u tom smislu tuženik u postupku istakao prigovor prijeboja ili protutužbu.

14. Neosnovan je i tuženikov prigovor zastare. Naime u konkretnom slučaju je ništetnost ustanovljena u postupku kolektivne zaštite potrošača te zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača (pravno shvaćanje sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022.). Navedeno znači da je podnošenjem kolektivne tužbe Trgovačkom sudu u Zagrebu u predmetu pod poslovni broj P-1401/12 za zaštitu kolektivnih prava (tijekom 2012.) prekinut tijek zastare u smislu odredbe čl. 241. ZOO-a, dok je pravomoćnim okončanjem tog spora zastara počela teći ispočetka, s time da se vrijeme prije prekida ne uračunava u tijek zastare u smislu odredbe čl. 245. ZOO-a. Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovni broj P-1401/12 iz postupka kolektivne zaštite interesa potrošača, a kojom je utvrđena nepoštenost odredbi koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu, postala je pravomoćna donošenjem odluke pod poslovni broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014., dok je u odnosu na valutnu klauzulu postala pravomoćna donošenjem odluke poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. Slijedom navedenog, a kako predmetno potraživanje zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godine u smislu odredbe čl. 225. ZOO-a, te kako od 13. lipnja 2014. odnosno 14. lipnja 2018. do utuženja 12. lipnja 2019., nije protekao rok od 5 godina, to je prigovor zastare neosnovan.

15. Tužitelju su dosuđeni parnični troškovi na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP u vezi s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine broj 138/23 – dalje: Tarifa) i to za zastupanje po punomoćniku za sastav tužbe 100 bodova prema Tbr. 7/1 Tarife, za sastav podneska od 9. listopada 2024. 100 bodova prema Tbr. 8/1 Tarife, za zastupanje na ročištu 5. lipnja 2020. 25 bodova prema Tbr. 9/5 Tarife, za zastupanje na ročištima od 9. studenog 2020., 16. siječnja 2024. i 10. srpnja 2025. 100 bodova za svako prema Tbr. 9/1 Tarife, za sastav podnesaka od 22. prosinca 2020. i 3. srpnja 2025. 100 bodova za svaki prema Tbr. 8/1 Tarife, za sastav podneska od 5. svibnja 2021. 25 bodova prema Tbr. 8/4 Tarife, odnosno ukupno 650 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 EUR i pripadajući iznos PDV-a iznosi ukupno 1.625,00 EUR. Tužitelju je priznat i trošak utrošenog predujma za vještačenje u iznosu od 331,81 EUR, kao i trošak sudske pristojbe za tužbu u uplaćenom iznosu od 94,90 EUR (odnosno ranije 715,00 kuna), dok tužitelju trošak sudske pristojbe za presudu u skladu s odredbom čl. 11. st. 1. t. 20. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18 i 51/23) niti ne nastaje. U preostalom dijelu, iznad dosuđenog, zahtjev tužitelja za priznanje parničnog troška odbijen je kao previsoko postavljen.

16. Tuženik nije uspio u sporu, stoga je u cijelosti odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova postupka kao neosnovan, a na temelju čl. 154. st. 1. ZPP.

U Puli 15. rujna 2025.

Sutkinja

Tamara Dagostin Mušković

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana objave presude za uredno obaviještenu stranku, a od primitka ovjerenog prijepisa iste za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi ovom sudu u 3 (tri) istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

1. tužitelju po pun.

2. tuženiku po pun.