REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-258/2024-19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Vesni Horvath na prijedlog sudskog savjetnika Domagoja Balentina, u pravnoj stvari tužitelja LZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Mariji Jukić Jurišić, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 25. kolovoza 2025., u prisutnosti punomoćnice tužitelja Marije Jukić Jurišić, odvjetnice i punomoćnika tuženika VZ, dipl.iur., te presude javno objavljene 15. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, isplatiti tužitelju LZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s naslova naknade štete ukupan iznos od 1.574,00 eura zajedno s pripadajućom zateznom kamatom, tekućom na iznos od 1.510,00 eura od 26. veljače 2024. do isplate, a na iznos od 64,00 eura tekućom od 15. rujna 2025. do isplate, prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva za naknadu neimovinske štete u iznosu od 1.100,00 eura sa zateznim kamatama tekućim od 26. veljače 2024. do isplate, kao i dio tužbenog zahtjeva kojim potražuje isplatu zateznih kamata na dosuđeni iznos naknade imovinske štete, za razdoblje od 26. veljače 2024. do 14. rujna 2025.

III Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužitelja kojim potražuje isplatu zakonskih zateznih kamata na nesporno plaćeni iznos naknade štete od 2.110,00 eura od dana 1. veljače 2024. do dana isplate 29. veljače 2024.

IV Nalaže se tuženiku CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, naknaditi tužitelju LZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove parničnog postupka u iznosu 471,50 eura zajedno s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 15. rujna 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je dana 26. kolovoza 2023. zadobio ozljedu na radu kod poslodavca Hrvatske autoceste d.o.o., Zagreb, prilikom obavljanja poslova svog radnog mjesta na odmorištu autoceste A1 – Jasenice jug, prilikom pražnjenja kanti za smeće, i to na način da mu je prilikom zamjene vreće za smeće ista zapela za betonsko postolje kante te mu je kanta s postoljem iskliznula iz ruke i pala na nogu. Tužitelju je navedena ozljeda priznata kao ozljeda na radu od strane Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje. Istog dana tužitelj je zaprimljen u Opću bolnicu Zadar gdje mu je dijagnosticirana ozljeda prijeloma kostiju donožja (metatarzalnih kostiju), a sve kako je to detaljno opisano u tužbi.

Poslodavac kod tuženika ima sklopljenu policu osiguranja od odgovornosti za štetu koju radnici pretrpe na radu, odnosno prilikom obavljanja poslova svojeg radnog mjesta, a što je ovdje slučaj, to je naslovljeno osiguranje pasivno legitimirano i odgovorno za naknadu štete oštećeniku.

Slijedom navedenog kod tužitelja je došlo do povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, pa on na ime naknade neimovinske štete potražuje iznos od 3.000,00 eura te iznos imovinske štete od 200,00 eura, sveukupno 3.200,00 eura zajedno sa zateznim kamatama i troškovima postupka.

Obzirom na navedeno, tužitelj je nakon provedenog medicinskog vještačenja podneskom od 20. lipnja 2025. konačno uredio tužbeni zahtjev na način da od tuženika na ime naknade štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje potražuje specificirano kako slijedi:

- za pretrpljene fizičke bolove 2.000,00 eura,

- za pretrpljeni strah 1.800,00 eura,

- za pretrpljene duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti 800,00 eura,

- te za tuđu pomoć i njegu iznos od 184,00 eura,

- odnosno ukupno s osnova neimovinske štete iznos od 4.600,00 eura, te imovinske štete iznos od 184,00 eura za pruženu tuđu pomoć i njegu, sve sa pripadajućom zateznom kamatom.

S obzirom da je tuženik u mirnom postupku isplatio tužitelju nesporni iznos od 2.110,00 eura, to tužitelj na ime naknade štete potražuje preostali iznos od 2.374,00 eura, uvećano za zakonske zatezne kamate tekuće od dana podnošenja tužbe, to jest od dana 26. veljače 2024. do isplate, te naknadu troška parničnog postupka zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana presuđenja do isplate.

Slijedom svega navedenog tužitelj predlaže u cijelosti usvojiti tužbu i tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška zajedno sa zakonskim zateznim kamatama. Uvidom u tužbeni zahtjev tužitelja naznačen u podnesku od 20. lipnja 2025. sud je utvrdio da je tužitelj u tužbenom zahtjevu omaškom naveo zatraženi iznos naknade neimovinske i imovinske štete od 2.374,00 eura, dok je prema zbroju svih vidova neimovinske štete i iznosa naknade za tuđu pomoć i njegu utvrđeno da ispravan iznos potraživanja naknade neimovinske i imovinske štete treba iznositi 4.784,00 eura, a što umanjeno za nesporno isplaćeni iznos od 2.110,00 eura iznosi 2.674,00 eura.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka navodi da priznaje nastanak štetnog događaja te činjenicu da je s poslodavcem tužitelja u vrijeme nastanka štetnog događaja imao zaključenu policu osiguranja, a kojom je pokrivena i odgovornost prema djelatnicima, slijedom čega je nesporna pasivna legitimacija tuženika. Isto tako tuženik ne osporava osnovanost tužbenog zahtjeva, odnosno odgovornost poslodavca za nastanak predmetne ozljede po principu objektivne odgovornosti. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da je prije podnošenja tužbe isplatio tužitelju iznos od 2.110,00 eura, od čega se iznos od 120,00 eura odnosi na naknadu štete po osnovu tuđe pomoći i njege. Tuženik osporava visinu tužbenog zahtjeva, kao i zatraženi tijek zateznih kamata na imovinsku štetu s obzirom da se radi o nenovčanoj imovinskoj šteti na koju zatezna kamata teče od dana donošenja prvostupanjske odluke.

Tuženik predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev preko primjerenog iznosa uz naknadu parničnog troška sa zateznom kamatom.

3. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u tiskanicu Prijave o ozljedi na radu, medicinsku dokumentaciju, potvrdu o isplati, provedeno je medicinsko vještačenje po vještaku dr. Zvonimiru Lovriću o čemu u spisu prileži pisani nalaz i mišljenje od 18. svibnja 2025., te izvršio uvid u drugu dokumentaciju koja prileži spisu.

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 23/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23

- dalje: ZPP), sud je utvrdio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao radnika osiguranika tuženika za naknadom neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu, koju je tužitelj pretrpio uslijed štetnog događaja na radnom mjestu 26. kolovoza 2023., preko nespornog isplaćenog iznosa od 2.110,00 eura.

6. Iz navoda parničnih stranaka iznesenih u tužbi, odgovoru na tužbu, te u daljnjem tijeku postupka razvidno je da je između istih nesporno postojanje pasivne legitimacije i nastanak štetnog događaja, kao i odgovornost tuženika. Isto tako, nesporno je da je navedena ozljeda priznata od strane HZZO-a kao ozljeda na radu. Sporna je samo visina tužbenog zahtjeva preko nespornog isplaćenog iznosa od 2.110,00 eura, kao i iznos naknade za tuđu pomoć i njegu te tijek zateznih kamata za imovinsku štetu.

7. Radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva sud je izveo dokaz medicinskim vještačenjem po vještaku dr. Zvonimiru Lovriću, koji je u svom nalazu i mišljenju od 18. svibnja 2025. (str. 31 – 32 spisa) utvrdio da je tužitelj u štetnom događaju zadobio natučenje desnog stopala. Sudski vještak u nalazu i mišljenju navodi da je osobno pregledao tužitelja, te temeljem osobnog pregleda i priložene medicinske dokumentacije, zaključuje da kod tužitelja postoji klinički palpabilno manje zadebljanje mtf zgloba palca desne noge, javlja se bol pri pasivnim pokretima, najizrazitija bol i palpabilna obla tumefakcija medijalnog dijela Lisfrancova zgloba. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da se tužitelj žali na bolove pri bazi palca desne noge i medijalnog dijela Lisfrancova zgloba, te povremeno oticanje. Sudski vještak je utvrdio da kod tužitelja postoji manje ograničenje dorzifleksije i planetarne fleksije palca u odnosu na drugu nogu te da su ozljede koje za zadobio tužitelj posljedica navedenog štetnog događaja. Sudski vještak dalje navodi da je tužitelj liječen konzervativno i da se držao uputa liječnika, a ranije stanje narušenoga zdravlja koje bi moglo utjecati na stupanj oštećenja nije poznato. Liječenje je završeno nakon tri mjeseca od ozljede, točnije 30. studenog 2023. Sudski vještak je mišljenja da su posljedični trajni bolovi sastavni dio takve ozljede te je zbog zadobivenih ozljeda kod tužitelja došlo do povrede tjelesnog i duševnog zdravlja.

Sudski vještak je u nalazu i mišljenju utvrdio da je tužitelj zbog zadobivenih ozljeda i tijekom liječenja trpio fizičke bolove jačeg intenziteta u trajanju od 1 dana, srednjeg intenziteta oko 12 dana, te manjeg intenziteta još oko 90 dana. Tužitelj je isto tako pretrpio primarni strah u trenutku ozljeđivanja koji je bio kratkotrajan i intenzivan. Takozvani sekundarni strah u tijeku daljnjeg liječenja bio je jačeg intenziteta 1 dan, srednjeg intenziteta 5 dana i manjeg intenziteta 10 dana. Kasni strah u vidu nelagode i bojazni za vrijeme liječenja utvrđen je u trajanju od oko 14 dana. Kod tužitelja je zbog navedene ozljede došlo do trajnog smanjenja opće, životne i radne aktivnosti za 4% zbog ograničene pokretljivosti bazalnog zgloba desnog nožnog palca u manjem stupnju, te će u istom omjeru tužitelj morati ulagati pojačane napore. Kod tužitelja nije utvrđeno postojanje naruženja. Tužitelju je bila potrebna tuđa pomoć i njega po dva sata dnevno kroz sedamnaest dana tijekom nošenja ortoze te po jedan sat dnevno kroz još dvanaest dana.

8. Na nalaz i mišljenje vještaka nije bilo prigovora te je sud u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje liječnika vještaka kao stručnu pomoć u dokazivanju tužiteljevih tegoba budući da je sačinjen stručno, jasno i obrazloženo u skladu s pravilima struke i temeljem relevantne medicinske dokumentacije.

9. Imajući u vidu utvrđene relevantne okolnosti u smislu odredbe članka 1100. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 - dalje: ZOO), obzirom da je kod tužitelja došlo do povrede prava osobnosti te da težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđivanje pravične novčane naknade, po ocjeni ovog suda primjerena naknada za pretrpljene fizičke bolove iznosi 2.000,00 eura, za pretrpljeni strah iznosi 800,00 eura te za smanjenje životne aktivnosti iznosi 700,00 eura, što ukupno iznosi 3.500,00 eura sa zateznom kamatom tekućom od podnošenja tužbe 26. veljače 2024. Temeljem članka 1095. stavak 2. ZOO-a tužitelj ima pravo na naknadu nenovčane imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege, a obzirom na opseg potrebne tuđe pomoći i njege u vezi štetnog događaja, s time da cijena jednog sata iznosi 4,00 eura pa je za 46 sati dosuđeno 184,00 eura. Naime, među strankama nije sporno da su tužitelju tuđu pomoć i njegu pružali ukućani, a tržišna cijena jednog sata u ovakvim slučajevima sukladno sudskoj praksi i u vrijeme donošenja sudske odluke iznosi 4,00 eura, stoga je sud dosudio navedeni iznos s kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude odnosno 15. rujna 2025. sukladno odredbi članka 1089. ZOO-a, a visina i okolnosti su utvrđene danom donošenja presude pa je valjalo odbiti tužitelja sa zateznim kamata od dana podnošenja tužbe 26. veljače 2024. do presuđenja.

10. Obzirom da je tuženik u tijeku postupka isplatio nesporan dio u iznosu 2.110,00 eura, od čega 1.990,00 eura na ime naknade neimovinske štete te 120,00 eura na ime imovinske štete za tuđu pomoć i njegu to ukupno tužitelju valja dosuditi iznos od 1.510,00 eura s osnova neimovinske štete te iznos od 64,00 eura s osnova imovinske štete, a odbiti sa zahtjevom za 1.100,00 eura kao neosnovan.

11. Odluka o visini stopi zakonske zatezne kamate temelji se na odredbi članka 29. stavka 2. ZOO-a, s tijekom kamata od podnošenja tužbe odnosno od 26. veljače 2024. za neimovinsku štetu, odnosno od 15. rujna 2025. za imovinsku štetu.

12. Sud je odbio i dio tužbenog zahtjeva kojim tužitelj potražuje isplatu zakonske zatezne kamate na nesporno plaćeni iznos naknade štete od 2.110,00 eura od dana podnošenja tužbe 1. veljače 2024. do dana isplate 29. veljače 2024. obzirom da je tuženik sukladno čl. 943. ZOO-a isplatio osigurninu u roku od trideset dana od dana primitka odštetnog zahtjeva čime nije došao u zakašnjenje.

13. U odnosu na navode tuženika s ročišta od 25. kolovoza 2025. da se protivi djelomičnom povlačenju tužbenog zahtjeva, isto sud smatra neosnovanim budući da se u navedenom slučaju radi o uređenju tužbenog zahtjeva sukladno nalazu i mišljenju vještaka, a ne o povlačenju tužbe u smislu odredbe čl. 193. ZPP-a. Naime, sud smatra da tužitelj prilikom podnošenja tužbe nije mogao istaknuti potpuno određeni tužbeni zahtjev u pogledu glavne stvari obzirom da isti ne raspolaže stručnim znanjem potrebnim za utvrđivanje visine neimovinske štete te je za utvrđivanje visine neimovinske štete bilo potrebno provođenje medicinskog vještačenja.

Sud je stajališta da se u postupcima naknade štete kada tužitelj sukladno nalazu i mišljenju vještaka potražuje manje od inicijalne vrijednosti koju potražuje tužbom, isto ne smatra djelomičnim povlačenjem tužbe za što je potreban pristanak tuženika, jer bi navedeno u protivnom predstavljalo pretjerani formalizam i onemogućavalo tužiteljima pravo na pristup sudu i pravično suđenje, koje je pravo zajamčeno člankom 6. Konvencije o ljudskim pravima i temeljnim slobodama, kao i člankom 29. stavkom 1. Ustava RH, te bi navedeno predstavljalo i prekomjeran teret za oštećenike u pogledu snošenja troškova postupka razmjerno uspjehu prema tužbenom zahtjevu postavljenom u tužbi.

14. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP- a, a troškovi su odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23 - dalje: Tarifa) prema vrijednosti konačno postavljenog tužbenog zahtjeva i zatraženom trošku.

S obzirom da je u postupku sporna samo visina tužbenog zahtjeva, te je tužbeni zahtjev u visini od 2.674,00 eura, prihvaćen u iznosu od 1.574,00 eura, a odbijen u preostalom iznosu od 1.100,00 eura, sud je utvrdio da je tužitelj uspio u sporu s omjerom 58,86 %, a tuženik 41,14 %. Prema odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a parnični trošak određuje se na način da se od postotka uspjeha stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici oduzima postotak stranke koja je uspjela u manjoj mjeri, te se zatim stranci koja je u većoj mjeri uspjela dodjeljuju priznati i svrhoviti troškovi u postotku koji preostane nakon navedenog obračuna. Slijedom navedenoga sukladno čl. 154. st. 2. ZPP-a tužitelj ima pravo na 17,72 % priznatih troškova.

Tako je tužitelju valjalo priznati trošak sastava tužbe – 100 bodova po Tbr. 7/1, zastupanja na ročištu 6.12.2024. – 100 bodova po Tbr. 9/1, trošak sastava obrazloženog podneska od 29.5.2025. i podneska od 20.6.2025. – svaki po 100 bodova po Tbr. 8/1 i trošak zastupanja na ročištu 25.8.2025. – 100 bodova po Tbr. 9/1, odnosno ukupno 500 bodova što pomnoženo s vrijednošću boda od 2,00 eura (Tbr. 54) i uvećano za PDV od 25% iznosi ukupno 1.250,00 eura. Stoga je valjalo naložiti tuženiku da naknadi tužitelju troškove parničnog postupka u omjeru od 17,72 % odnosno u iznosu od 221,50 eura. Navedenom iznosu dodan je trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 250,00 eura pa je tužitelju na ime sveukupnog parničnog troška dosuđeno 471,50 eura.

Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 11.12.2024. kojim dostavlja sudu potvrdu o uplati predujma za vještačenje obzirom da bi priznavanje navedenog podneska u parnični trošak bilo suprotno načelu ekonomičnosti vođenja postupka.

15. Odluka o kamatama na parnični trošak temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP- a, u visini određenoj čl. 29. st. 2. i st. 8. ZOO-a.

16. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 15. rujna 2025.

Sutkinja:

Vesna Horvath

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana računajući od dana primitka otpravka ove presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje županijski sud.

DNA:

1. pun. tužitelja

2. tuženiku