1              Poslovni broj: 10 Us I-252/2023-11

 

             

 

 

 

Poslovni broj: 10 Us I-252/2023-11

 

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

 

P R E S U D A

 

              Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Danici Vučinić, dipl. iur., uz sudjelovanje zapisničarke Petre Horvat Delimehić, u upravnom sporu tužitelja A. M. M. d. o. o., sa sjedištem u P., M. ulica …, zastupan po opunomoćenici M. B., odvjetnici u P., R. …, protiv tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, kojeg zastupa službena osoba S. Č., radi mjere osiguranja naplate poreza, 11. rujna 2023.,

 

p r e s u d i o  j e

 

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-471-02/22-01/338, URBROJ: 513-04-22-2 od 30. prosinca 2022. i rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Pazin, KLASA: UP/I-471-02/22-01/79, URBROJ: 513-07-18-22-03 od 24. kolovoza 2022.

 

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovog upravnog spora.

 

Obrazloženje

 

1. Osporavanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Pazin, KLASA: UP/I-471-02/22-01/79, URBROJ: 513-07-18-22-03 od 24. kolovoza 2022., kojim je, radi osiguranja naplate poreznih davanja i drugih javnih davanja, protivniku osiguranja,  (ovdje tužitelju), plijene novčana sredstva u iznosu od 1.576.838,20 kuna, koja ima i koja že tek pristići po svim njegovima računima i oročenim novčanim sredstvima u svim bankama, zbog vjerojatnosti da bi porezni obveznik mogao onemogućiti naplatu nedospjelog iznosa porezne obveze, te je naloženo Financijskoj agenciji da naloži svim bankama protivnika osiguranja da zaplijene novčana sredstva u navedenom iznosu koja se nalaze i koja će tek pristići po svim računima i oročenim novčanim sredstvima prema OIB-u protivnika osiguranje. Također je naloženo Agenciji da naloži bankama protivnika osiguranja da protivniku osiguranja ili trećoj osobi, po nalogu protivnika osiguranja, zabrane isplatu u iznosu za koji je određeno ovo osiguranje, te je određeno da mjera osiguranja traje do proteka petnaest dana od dana nastupanja uvjeta za ovrhu.

2. Tužitelj je ovom Sudu pravodobno podnio tužbu kojom osporava zakonitost rješenja tuženika, te u bitnome navodi da je tužitelj je u svojoj žalbi iznio čitav niz žalbenih razloga zbog kojih da je I. stup. rješenje nezakonito, dok tuženik u svom rješenju nije obrazložio zašto niti jedan žalbeni razlog nije osnovan, da mu je narušeno i ustavno jamstvo prava na pravično suđenje iz 29. Ustava RH. Ističe kako je u svojoj žalbi naveo kako se iz I. stup. rješenja zaključuje da je I. stup. tijelo primijenilo odredbe Ovršnog zakona, iako da isto nije navedeno u uvodu I. stup. rješenja, te da je obrazložio zbog čega da se odredbe Ovršnog zakona ne mogu primijeniti, a koje stajalište je prihvaćeno i II. stup. rješenjem („ ,. .koji niti ne može biti primijenjen, o čemu će biti više govora u nastavku, pa da stoga ostaje stajalište II. stup. suda da je pravilno u postupku primijenjena odredba drugog zakona, no nedostaje obrazloženje o načinu i ispunjenosti pretpostavki za primjenu odredaba drugih zakona, pa da stoga i I i II. stup. rješenje ostaju neobrazloženima. Navodi kako nisu ispunjene pretpostavke niti za primjenu odredbe članka 171. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine" br. 115/16., 106/18., 121/19., 32/20., 42/20., dalje u tekstu OPZ), na način da su detaljno obrazložili koje su to pretpostavke te razloge zbog kojih iste nisu ispunjene u ovom postupku. Čak i kada bi bila ispunjena pretpostavka nedospjelog iznosa tražbine radi koje je doneseno I. stup. rješenje, da nije ispunjena druga pretpostavka (vjerojatnost da porezni obveznik onemogući naplatu tog (nedospjelog) poreza), a čija ispunjenost također da nije pojašnjena u II. stup. rješenju. Ističe da se odredbom članka 171. OPZ-a propisane pretpostavke za određivanje mjere osiguranja sukladno odredbama OPZ-a, te da se radi o sljedećim pretpostavkama koje kumulativno moraju biti ispunjene: - da se radi o nedospjelom iznosu poreza, - postojanje vjerojatnosti da porezni obveznik onemogući naplatu tog (nedospjelog) poreza. Navodi da niti jedna od navedene dvije pretpostavke nije ispunjena. Ističe da mu je određena mjera osiguranja zbog uskrate prava na odbitak pretporeza i to: - za razdoblje od 1. siječnja 2020. do 31. prosinca 2020. u iznosu od 658.900,46 kuna (porezna obveza) uvećana za kamatu zbog nepravodobno plaćenog poreza do dana sastavljanja Zapisnika o poreznom nadzoru od 24. svibnja 2022.u iznosu Od 49.617,01 kuna; - za razdoblje od 1. siječnja 2021. do 31. prosinca 2021. u iznosu od 852.500,00 kuna (porezna obveza) uvećana za kamatu zbog nepravodobno plaćenog poreza do dana sastavljanja Zapisnika o poreznom nadzoru od 24. svibnja 2022. u iznosu od 15.520,73 kuna. Navodi kako II. stup. tijelo nije dalo nikakav zaključak/stajalište, oko toga jesu li naprijed navedene tražbine dospjele ili nedospjele, već da samo u svom obrazloženju navodi da se radi o nedospjelim tražbinama, očito izbjegavajući pravnu argumentaciju za takav navod, budući da je notorno da se ne može raditi o nedospjelim tražbinama, a što da proizlazi iz članka 130. OPZ-a. Dakle, ukoliko je I. stup. tijelo utvrdilo obvezu po osnovi kamata, to je pretpostavka obračuna kamata da je porezni dug dospio na naplatu, jer da se kamata obračunava tek od dospijeća porezne obveze, pa u slučaju da porezna obveza nije dospjela, tada da ne bi postojao niti pravni osnov za obračun kamate, odnosno arg a contrario, ako postoji osnov za kamatu, da je tada porezna obveza dospjela na naplatu. Ističe da I. stup. tijelo u donošenju pobijanog rješenja primjenjuje odredbu članka 171. stavak 1. OPZ-a kojom da je nedvojbeno propisana pretpostavka da se radi o nedospjelom poreznom dugu, dok niti samo I. stup. tijelo ne smatra da se radi o nedospjelom poreznom dugu, već upravo o dospjelom poreznom dugu, a zbog čega da nije ispunjena pretpostavka iz članka 171. stavak 1. OPZ-a, koju I. i II. stup. tijelo nekritično primjenjuju u donošenju pobijanih rješenja. Navodi kako je u ovom postupku potrebno utvrditi radi li se o dospjeloj ili nedospjeloj tražbini, te naravno, za bilo koje stajalište pružiti jasno obrazloženje, što niti I, niti II. stup. tijelo nisu učinili, a nakon utvrđenja (ne)dospjelosti tražbine, da je potrebno ponovno ocijeniti jesu li ili nisu ispunjene pretpostavke za primjenu odredbe članka 171. OPZ-a, odnosno primjenjuje li se navedena odredba samo na nedospjele tražbine, ili protivno zakonskom tekstu, i na dospjele i na nedospjele tražbine. Navodi kako uredno i redovno podmiruje svoje porezne obveze, a slijedom čega da nikako nije moguće opravdati postojanje vjerojatnosti da bi tužitelj onemogućio naplatu poreza, odnosno predmetna mjera nije potrebna da bi tužitelj podmirio svoje porezne obveze. S druge strane, zapljena novčanih sredstava najednom, u kratkom roku, da može bitno utjecati na mogućnost nastavka poslovanja, budući poduzetnici svoje poslovanje vode prema poslovnom planu, a kako se predmetna obveza ukazuje kao nagla obveza, to na istu tužitelj niti je računao, niti je mogao računati, tim više što navedena porezna obveza još uvijek niti nije pravomoćno utvrđena (to ne znači da je ista nedospjela). Stoga predlaže da se poništi rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje.

 

3. U odgovoru na tužbu tuženik je naveo da ostaje kod svih navoda iz osporavane odluke te je predložio odbijanje tužbenog zahtjeva.

 

4. U ovom sporu provedena je rasprava 4. rujna 2023. u prisutnosti opunomoćenice tužitelja i službene osobe tuženika, čime je strankama, u smislu odredbe članka 6. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj: 22/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17, 110/21; dalje: ZUS), omogućeno da se izjasne o zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje predmetnog spora.

5. Opunomoćenica tužitelja je istaknula kako ostaje u cijelosti kod navoda iz tužbe i postavljenog tužbenog zahtjeva.

 

6. Službena osoba tuženika ističe kako ostaje kod navoda iz odgovora na tužbu, te navodi kako je točan navod tužitelja da se tuženik nije očitovao na sve navode iz tužbe, te se poziva na odredbu članka 171. OPZ-a i navodi kako su u konkretnom slučaju poreznom tijelu dovoljne samo indicije, na temelju utvrđenih činjenica, da bi posumnjalo da će tužitelj doista i podmiriti neke buduće porezne obveze, da se radi o subjektivnoj ocijeni poreznog tijela, da ne postoje čvrsti dokazi već samo indicije te se poziva i na praksu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske i prilaže spisu presudu navedenog suda.

 

7. Opunomoćenica tužitelja je istaknula kako uopće nisu postojale pretpostavke za donošenje osporavanog rješenja obzirom da je tužitelj uredno ispunjavao sve svoje porezne obveze.

 

8. Službena osoba je navela kako su uzete u obzir sve objektivne okolnosti poslovanja tužitelja, odnosi sa njegovim poslovnim partnerima i sve druge činjenice koje možebitno mogu utjecati da tužitelj onemogući naplatu poreznih obveza, a subjektivna stvar da je samog poreznog tijela kako će ocijeniti te prikupljene činjenice.

 

9. Opunomoćenica tužitelja navodi kako tužitelj postupa sukladno zakonu jer do dan danas je platio sve svoje porezne obveze i zapošljava puno radnika.

 

10. Službena osoba navodi da je u provedenom poreznom nadzoru porezno tijelo utvrdilo da tužitelj nije ispravno utvrdio poreznu osnovicu, a samim tim i svoju poreznu obvezu, zbog čega da je i donijeto navedeno rješenje, na što je opunomoćenica tužitelja rekla da to nije istina.

 

11. Opunomoćenica tužitelja navodi da ukoliko tuženik tvrdi da su u poreznom nadzoru utvrđene nepravilnosti, predlaže da se izvrši uvid u spis koji se vodi na ovom sudu protiv istog tužitelja.

 

12. U cilju ocjene zakonitosti osporavanog rješenja tuženika Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano drugostupanjsko rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje te uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu ovog upravnog spora. Sud je odbio dokazni prijedloge tužitelja ocijenivši izvođenje istih suvišnim za rješavanje ovoga spora kraj ostalih činjenica koje su u sporu utvrđene uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnoga postupka i ovoga upravnog spora, odnosno da spisu upravnog postupka prileže i rješenje o utvrđivanju porezne obveze.

 

13. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

 

14. Odredbom članka 171. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ broj: 115/16, 106/18, 121/19, 32/20, 42/20, dalje: OPZ), propisano je da ako porezno tijelo u tijeku postupka dokaže da postoji vjerojatnost da porezni obveznik ili porezni jamac onemogući naplatu još nedospjelog iznosa poreza, mogu se poduzeti mjere za osiguranje naplate (stavak 1.). Mjere osiguranja naplate sastoje se u zabrani raspolaganja novčanim sredstvima na računima poreznog obveznika, u popisu pokretnina, tražbina i drugih imovinskih prava, zabrani raspolaganja tražbinama poreznog obveznika, oduzimanjem pokretnina i predbilježbi založnog prava na nekretnini (stavak 2.). Mjere osiguranja naplate iz st. 2. mogu se poduzeti radi naplate neutvrđenog iznosa porezne obveze čim je pokrenut postupak utvrđivanja ako porezno tijelo dokaže vjerojatnost da bi porezni obveznik mogao onemogućiti naplatu (stavak 3.).

 

15. Prethodno citiranim odredbama OPZ-a propisane su mjere osiguranja što se provode pljenidbom radi osiguranja naplate. Najvažniji cilj propisanih mjera je osiguranje vjerovnika  - poreznog tijela da u trenutku kada bude u pravnoj mogućnosti zatražiti prisilnu naplatu svog potraživanja može to cjelovito i provesti, kako bi izbjegao opasnost što prijeti budućem pravu na naplatu porezne obveze. Drugim riječima, zabrana raspolaganja novčanim sredstvima radi osiguranja provodi se mjerama osiguranja nabrojenih u članku 171. stavak 2. OPZ-a. 

 

16. Mjere osiguranja naplate mogu se poduzeti ako: (1) porezna obveza nije dospjela; (2) postoji vjerojatnost da će porezni obveznik onemogućiti naplatu.

 

17. Postojanje prvog uvjeta ispunjeno je u trenutku kada je porezna obveza utvrđena odnosno u trenutku kada porezno tijelo donese rješenje kojim poreznom obvezniku utvrđuje obvezu plaćanja određene porezne obveze. U konkretnom slučaju spomenuti uvjet ispunjen je donošenjem prvostupanjskog rješenja od 8. kolovoza 2022. kojim je tužitelju utvrđena obveza poreza na dodanu vrijednost u ukupnom iznosu od 1.576.838,20 kn (glavnica + kamate) i kojim rješenjem je istome naloženo da izvrši rješenje u roku od 8 dana od dana izvršnosti, što sve skupa znači da se radio o poreznoj obvezi koja nije dospjela.

 

18. Postojanje drugog uvjeta porezno tijelo mora učiniti vjerojatnim. Vjerojatnost je stanje koje nije potpuno dokazano i koje se utvrđuje, u pravilu, iz posrednih dokaza. Za razliku od potpunog utvrđivanja neke činjenice u smislu načela materijalne istine (članak 6. stavak 2. OPZ-a; članak 8. Zakona o općem upravnom postupku, „Narodne novine“ broj: 47/09, 110/21), vjerojatnost je niži stupanj pouzdanosti o pravom stanju stvari jer je za činjenice koje treba dokazati dovoljno da službena osoba koja vodi postupak stekne osobno uvjerenje o mogućnosti postojanja tih činjenica, obično na neki posredni način iz postojanja drugih činjenica. Dakle, pravni standard vjerojatnosti podrazumijeva (i iznimno dopušta) da je za donošenje nekih odluka dostatan niži stupanj uvjerenosti u postojanje činjenica na kojima se temelje takve odluke, pri čemu se u hrvatskoj pravnoj doktrini zastupa stav da je vjerojatnost takvo uvjerenje koje ima više argumenata u prilog postojanju/nepostojanju neke činjenice od onih koji govore protiv njezinog postojanja/nepostojanja, pri čemu se tražena pretpostavka vjerojatnosti prosuđuje prema slobodnoj ocjeni, imajući u vidu ostale okolnosti svakog pojedinog slučaja, no pri čemu takva vjerojatnost mora biti činjenično obrazložena i u određenoj mjeri, koliko je to moguće, potkrijepljena dokazima.

 

19. Slijedom navedenog, ocjena je ovog Suda da postojanje vjerojatnosti da bi tužitelj (protivnik osiguranja) mogao poduzeti radnje kojima bi, u cijelosti ili djelomično, onemogućio naplatu poreznog duga proizlazi iz činjeničnog stanja utvrđenog u postupku utvrđivanja poreza na dodanu vrijednost kod tužitelja, a u kojem postupku je utvrđeno da je došlo do nastanka poreznog duga koji je rezultat prijevarnih radnji, odnosno da su transakcije koje su provedene kod tužitelja povezane s prijevarnim radnjama, a za koje je tužitelj znalo ili bi trebao znati. Utvrđeno je da tužitelj nije postupao sa pažnjom dobrog gospodarstvenika jer nije izvršio provjeru poslovnih partnera u trenutku sklapanja poslova sa dostavljačima za koje je utvrđeno da imaju obilježja nestajućih poduzetnika. Stoga mu je uskraćeno pravo na odbitak pretporeza, a također je utvrđeno da je Danilo Dedejić kao odgovorna osoba tužitelja, sa poslovnog računa društva pozajmljivao sam sebi gotovinu na način da je kontinuirano tijekom dvije godine podizao novac u gotovini sa bankomata, što sve upućuje da postoji vjerojatnosti da bi tužitelj mogao onemogućiti naplatu nedospjelog iznosa porezne obveze.

 

20. Stoga, Sud utvrđuje da prigovorima tužitelja nije dovedena u sumnju zakonitost pobijanih upravnih akata te je stoga, temeljem odredbe članka 57. stavak 1. ZUS-a odlučeno kao u točki I. izreke.

 

21. Budući da tužitelj nije uspio u ovome sporu, to je njegov zahtjev za naknadu troškova, na temelju članka 79. stavak 4. ZUS-a, valjalo odbiti kao neosnovan (točka II. izreke).

 

U Rijeci 11. rujna 2023.                   

                                                                                                                                                                                                                                           

 

Sutkinja

 

Danica Vučinić, dipl. iur.

 

 

 

 

 

 

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 5. ZUS-a).