REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-790/2024-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu Ivani Marangunić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja UŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa Ivan Adžić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika OTP banka d.d. Split, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, kojega zastupaju odvjetnici u Odvjetničkom društvu Vukina & Partneri d.o.o., Zagreb, radi isplate, nakon provedene javne glavne rasprave zaključene 9. rujna 2025. u prisutnosti punomoćnika obiju parničnih stranaka, 15. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuju se ništetnima odredbe Ugovora o kreditu sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine upisom hipoteke na nekretninama, broj Ugovora: 070123008281, sklopljenog dana 24. siječnja 2007. između tuženika OTP banke d.d. kao Banke i tužitelja UŠ kao Korisnika kredita, kojima je ugovorena kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po Ugovoru promjenjiva u skladu sa jednostranim odlukama i drugim internim aktima tuženika, dakle članak 3.4. Ugovora kojim je određeno da se „Promjena kamatnih stopa vrši izmjenama i dopunama Odluke o kamatama Banke na čiju primjenu Korisnik kredita bezuvjetno pristaje.“.

II. Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju, na ime povećanja promjenjive kamatne stope, iznos od 16.904,37 eura sa zakonskim zateznim kamatama od dospijeća do isplate na svaki pojedinačni mjesečni iznos do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, i to:

- na iznos od 34,63 eur od 1.2.2008. do isplate,

- na iznos od 48,22 eur od 6.3.2008. do isplate,

- na iznos od 48,22 eur od 3.4.2008. do isplate,

- na iznos od 48,13 eur od 7.5.2008. do isplate,

- na iznos od 48,04 eur od 4.6.2008. do isplate,

- na iznos od 72,43 eur od 3.7.2008. do isplate,

- na iznos od 121,77 eur od 6.8.2008. do isplate,

- na iznos od 120,28 eur od 4.9.2008. do isplate,

- na iznos od 119,77 eur od 3.10.2008. do isplate,

- na iznos od 120,64 eur od 5.11.2008. do isplate,

- na iznos od 135,76 eur od 4.12.2008. do isplate,

- na iznos od 149,89 eur od 5.3.2009. do isplate,

- na iznos od 150,40 eur od 7.5.2009. do isplate,

- na iznos od 150,40 eur od 7.5.2009. do isplate,

- na iznos od 149,03 eur od 4.6.2009. do isplate,

- na iznos od 149,03 eur od 4.6.2009. do isplate,

- na iznos od 149,03 eur od 4.6.2009. do isplate,

- na iznos od 147,84 eur od 3.7.2009. do isplate,

- na iznos od 149,15 eur od 6.8.2009. do isplate,

- na iznos od 149,35 eur od 3.9.2009. do isplate,

- na iznos od 147,52 eur od 5.10.2009. do isplate,

- na iznos od 147,11 eur od 5.11.2009. do isplate,

- na iznos od 148,52 eur od 7.12.2009. do isplate,

- na iznos od 148,13 eur od 7.1.2010. do isplate,

- na iznos od 148,55 eur od 4.2.2010. do isplate,

- na iznos od 147,58 eur od 4.3.2010. do isplate,

- na iznos od 147,54 eur od 7.4.2010. do isplate,

- na iznos od 147,51 eur od 6.5.2010. do isplate,

- na iznos od 147,50 eur od 7.6.2010. do isplate,

- na iznos od 146,03 eur od 7.7.2010. do isplate,

- na iznos od 146,87 eur od 4.8.2010. do isplate,

- na iznos od 147,85 eur od 3.9.2010. do isplate,

- na iznos od 148,41 eur od 5.10.2010. do isplate,

- na iznos od 149,11 eur od 4.11.2010. do isplate,

- na iznos od 150,74 eur od 3.12.2010. do isplate,

- na iznos od 150,12 eur od 5.1.2011. do isplate,

- na iznos od 150,56 eur od 3.2.2011. do isplate,

- na iznos od 150,69 eur od 3.3.2011. do isplate,

- na iznos od 149,75 eur od 6.4.2011. do isplate,

- na iznos od 149,73 eur od 5.5.2011. do isplate,

- na iznos od 151,15 eur od 3.6.2011. do isplate,

- na iznos od 150,09 eur od 6.7.2011. do isplate,

- na iznos od 150,97 eur od 3.8.2011. do isplate,

- na iznos od 151,93 eur od 5.9.2011. do isplate,

- na iznos od 152,28 eur od 5.10.2011. do isplate,

- na iznos od 152,29 eur od 4.11.2011. do isplate,

- na iznos od 152,70 eur od 6.12.2011. do isplate,

- na iznos od 153,04 eur od 5.1.2012. do isplate,

- na iznos od 153,86 eur od 3.2.2012. do isplate,

- na iznos od 153,65 eur od 6.3.2012. do isplate,

- na iznos od 152,18 eur od 5.4.2012. do isplate,

- na iznos od 152,30 eur od 4.5.2012. do isplate,

- na iznos od 153,43 eur od 6.6.2012. do isplate,

- na iznos od 152,31 eur od 5.7.2012. do isplate,

- na iznos od 152,60 eur od 3.8.2012. do isplate,

- na iznos od 151,75 eur od 6.9.2012. do isplate,

- na iznos od 151,09 eur od 4.10.2012. do isplate,

- na iznos od 152,73 eur od 6.11.2012. do isplate,

- na iznos od 152,86 eur od 6.12.2012. do isplate,

- na iznos od 153,50 eur od 7.1.2013. do isplate,

- na iznos od 154,26 eur od 5.2.2013. do isplate,

- na iznos od 154,05 eur od 5.3.2013. do isplate,

- na iznos od 154,32 eur od 4.4.2013. do isplate,

- na iznos od 153,97 eur od 6.5.2013. do isplate,

- na iznos od 152,97 eur od 6.6.2013. do isplate,

- na iznos od 151,25 eur od 4.7.2013. do isplate,

- na iznos od 151,22 eur od 6.8.2013. do isplate,

- na iznos od 151,93 eur od 4.9.2013. do isplate,

- na iznos od 152,88 eur od 3.10.2013. do isplate,

- na iznos od 152,97 eur od 5.11.2013. do isplate,

- na iznos od 153,28 eur od 5.12.2013. do isplate,

- na iznos od 153,21 eur od 7.1.2014. do isplate,

- na iznos od 147,22 eur od 5.2.2014. do isplate,

- na iznos od 145,21 eur od 5.3.2014. do isplate,

- na iznos od 145,22 eur od 3.4.2014. do isplate,

- na iznos od 144,27 eur od 7.5.2014. do isplate,

- na iznos od 143,71 eur od 5.6.2014. do isplate,

- na iznos od 143,91 eur od 4.7.2014. do isplate,

- na iznos od 142,06 eur od 3.9.2014. do isplate,

- na iznos od 167,18 eur od 5.9.2014. do isplate,

- na iznos od 168,29 eur od 6.11.2014. do isplate,

- na iznos od 168,47 eur od 4.12.2014. do isplate,

- na iznos od 168,23 eur od 7.1.2015. do isplate,

- na iznos od 168,23 eur od 7.1.2015. do isplate,

- na iznos od 166,64 eur od 4.3.2015. do isplate,

- na iznos od 126,94 eur od 4.3.2015. do isplate,

- na iznos od 126,20 eur od 7.4.2015. do isplate,

- na iznos od 125,18 eur od 6.5.2015. do isplate,

- na iznos od 124,97 eur od 3.6.2015. do isplate,

- na iznos od 125,31 eur od 3.7.2015. do isplate,

- na iznos od 125,31 eur od 4.8.2015. do isplate,

- na iznos od 3.904,59 eur od 4.8.2015. do isplate,

III. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju troškove parničnog postupka od 4.939,18 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 16. rujna 2025. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je 24.1.2007. s tuženikom sklopio ugovor o kreditu br. 070123008281 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine upisom hipoteke na nekretninama, kojim mu je stavljen na raspolaganje iznos od 85.000,00 eura prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita. Pored iznosa glavnice, tužitelj je po čl. 3.2. Ugovora bio dužan tuženiku plaćati i redovnu kamatu koja je tijekom postojanja obveze tužitelja bila promjenjiva u skladu sa čl. 3.4. Ugovora i važećim Odlukama o kamatama tuženika, a na dan sklapanja ugovora iznosila je 6,79% godišnje. Za trajanja otplate kredita po ugovoru u utuženom razdoblju tuženik je jednostranom odlukom povećao kamatnu stopu na 7,79 % godišnje, pa na 9,29 % godišnje i nakon toga na 9,79 % godišnje te je radi promjene kamatne stope tužitelj povećani anuitet plaćao sve do prijevremene konačne otplate kredita u kolovozu 2015.

2. Tužitelj tvrdi da je sporna ugovorna odredba kojom je ugovorena redovna kamatna stopa, koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, ništetna. Tuženik je koristio nepoštenu poslovnu praksu kao jača ugovorna strana i doveo tužitelja kao financijskom poslovanju neuku osobu u neravnopravan položaj. O ovoj se odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ugovorom nisu utvrđeni egzaktni parametri i metoda izračuna parametara koji utječu na odluke tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a tužitelj nije mogao razumjeti i spoznati ekonomske učinke ugovaranja takve kamatne stope.

3. S obzirom da je prema stavu tužitelja sporna odredba ništetna (jer se prilikom ugovaranja o njoj nije posebno pregovaralo, radi čega tužitelju nije pružena mogućnost da utječe na visinu preuzete novčane obveze, a odredba kojom se promjena kamatne stopa čini ovisnom o odluci banke nije razumljiva jer je predmet obveze tužitelja neodrediv), on ovom tužbom od tuženika traži povrat onoga što je stekao na temelju te odredbe, tražeći u tužbi isplatu 15.000,00 eura. Nakon provedenog vještačenja, zahtjev postavlja na iznos od 16.904,37 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, kao u izreci.

4. Tuženik osporava zahtjev u cijelosti ističući prije svega prigovor nedostatka aktivne legitimacije jer iz dokaza uz tužbu proizlazi da su i treće osobe vršile uplate na ime dospjelih obveza po predmetnom ugovoru o kreditu. Osporava tužitelju svojstvo potrošača, ističe prigovor zastare. Osim toga, smatra da se tužitelj nema osnove pozivati na presudu donesenu u sporu povodom tužbe u zaštiti kolektivnih interesa potrošača niti ostvarivati prava koja bi mu pripadala po čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača.

5. Što se tiče odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, tuženik ističe da ona nije ništetna, da je jasna, lako razumljiva i uočljiva, a tužitelj je u razumnoj mjeri bio obaviješten. . Osporava i visinu zahtjeva i predlaže ga odbiti

6. Tijekom postupka sud je pročitao predmetni Ugovor o kreditu, prikaz prometa po kreditu, otplatnu tablicu, obavijesti o promjenama kamatne stope, pregled promjena kamatnih stopa po kreditu i drugu dokumentaciju u spisu, saslušao tužitelja, proveo dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Darfin d.o.o., Zagreb.

7. Nije sporno da su tuženik kao kreditor i tužitelj kao korisnik kredita 24.1.2007. zaključili ugovor o kreditu te da je riječ o kreditu s ugovorenom promjenjivom kamatnom stopom u skladu s odlukom tuženika o kamatnim stopama, s time da je početna kamatna stopa ugovorena u visini 6,79% godišnje. Nije sporno ni da je tijekom otplate kredita početno ugovorena kamatna stopa izmijenjena u više navrata, o čemu je tuženik obavještavao tužitelja.

8. Sporno je, jesu li ove promjene bile u skladu s odredbama zakona koje su uređivale pitanja zaštite potrošača, odnosno potrošačkog kreditiranja te jesu li kao takve bile u skladu s općim odredbama i načelima obveznog prava koje se tiču zasnivanja ovakve vrste obveza, odnosno je li riječ o ništetnim odredbama. Sporna je i visina zahtjeva te je li tužiteljeva tražbina zastarjela.

9. Tužitelj traži da sud utvrdi ništetnima odredbe kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa na ugovor o kreditu koji su stranke sklopile, s valutnom klauzulom u valuti EUR. Ocjenjujući izvedene dokaze po čl. 8. Zakona o parničnom postupku, sud je utvrdio da je tužiteljev zahtjev osnovan do visine navedene u izreci presude.

10. U predmetnom ugovoru o kreditu određeno je da se tužitelj kao korisnik kredita obvezuje platiti u anuitetima iznos kredita od 85.000,00 eura, u kunskoj protuvrijednosti, obračunato po srednjem tečaju HNB na dan isplate, a po čl. 3. visina kamatne stope određuje se Odlukom o kamatama Banke. U čl. 3.4. određeno je da se promjena kamatnih stopa vrši izmjenama i dopunama Odluke o kamatama Banke, na čiju primjenu Korisnik kredita bezuvjetno pristaje.

11. Iz iskaza tužitelja sud je utvrdio da je ugovor o kreditu sklopio jer mu je novac bio potreban za uređenje kuće u kojoj je živio i otplatu nekih potrošačkih kredita, da tu kuću nije nikada davao u najam niti zakup. Zakon o zaštiti potrošača (NN 79/07 – dalje: ZZP) u čl. 3. st. 1. definira potrošača kao fizičku osobu koja sklapa pravni posao ili djelatnost na tržištu u svrhe koje nisu namijene njegovoj poslovnoj djelatnosti niti obavljanju djelatnosti slobodnog zanimanja. U tome je smislu tužitelj potrošač iz čl. 3. st. 1. ZZP.

12. Nadalje, iz tužiteljevog iskaza, koji je sud u cijelosti prihvatio ocijenivši ga istinitim, logičnim i uvjerljivim, sud je utvrdio da tužitelj prilikom sklapanja ugovora dobio ugovor koji je ovjerio kod javnog bilježnika, da je bilo govora o tome kolika će kamata biti na početku, o iznosu i roku otplate, da je njemu bilo važno koliko će ta kamata iznositi, no nije dobio pojašnjenje zašto će se to povećavati, da je ugovor pročitao, da je gledao kamatnu stopu i kolika mu je rata, ali nije bilo govora o tome da se to može promijeniti. Iz ovoga proizlazi da stranke uistinu nisu posebno pregovarale o spornoj ugovornoj odredbi, a iz formulacija odredbe o kamatnoj stopi u čl. 3. Ugovora nisu vidljivi parametri na temelju kojih je tuženik mijenjao odluku o visini kamatne stope, odnosno koji su utjecali na tu promjenu. Tuženik tijekom postupka nije dokazao suprotno.

13. Nema, dakle, govora o tome da je tuženik prilikom pregovaranja koje je prethodilo sklapanju predmetnog ugovora o kreditu definirao parametre koji utječu na promjenjivost kamatnih stopa na svoje kreditne proizvode i pojasnio svaki pojedini parametar, odnosno informirao tužitelja kao potrošača o svim elementima koji utječu na potencijalne promjene. Time je postupio protivno odredbama čl. 81., 87. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03, dalje: ZZP/03) 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, dalje: ZZP/07).

14. Prema tome, iz rezultata dokaznog postupka proizlazi da se o spornim odredbama ugovora, koji su tužitelju prezentirani na već unaprijed pripremljenom obrascu, nije pregovaralo. Riječ je o dijelu odredaba koja ne predstavljaju bitni sastojak ugovora, pa se može provoditi test poštenosti.

15. U ovom postupku nije utvrđeno općenito nepošteno ponašanje tuženika, nego je utvrđena nepoštenost (a time i ništetnost) pojedinih odredbi ugovora koji ugovor je sastavljen od strane tuženika, bez pojedinačnog pregovaranja s tužiteljem. Navedeno stoga što sporna ugovorna odredba Ugovora o kreditu kojom se promjena kamatne stope čini ovisnom o odluci tuženika nije razumljiva. Ovo, uz činjenicu da predmetni ugovor ne sadrži referentnu stopu koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu, proizlazi i iz činjenice da predmetni ugovor ne sadrži precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope, već je samo preopćenito, paušalno i neprecizno navedeno u čl. 3. Ugovora o kreditu da je kamatna stopa promjenjiva, (čl. 3.2.), da se promjena kamatnih stopa vrši izmjenama i dopunama Odluke o kamatama Banke na čiju primjenu korisnik kredita bezuvjetno pristaje (čl. 3.4.). Tako formulirana odredba se ne može smatrati ni određenom ni odredivom.

16. Zato uvjet materijalne transparentnosti sporne odredbe nije ispunjen. Takva je odredba nepoštena jer stvara neravnotežu u pravima i obvezama na štetu potrošača.

17. Naime, očito je da je promjena kamatne stope isključivo vezana uz jednostranu odluku tuženika, bez sudjelovanja druge strane (tužitelja), bez pregovora o toj promjeni, kao i bez određivanja koliko će tih promjena (do kraja otplate kredita, odnosno trajanja ugovora) biti, kada će te promjene nastati, iz kojeg razloga itd. Iz spisu priloženih dokaza ne proizlazi niti da bi takvo što bilo precizirano u aktima tuženika, odnosno tuženikovim Odlukama o izmjenama kamatnih stopa ili drugom aktu tuženika.

18. Navedena odredba predmetnog ugovora koja promjenu ugovorne kamate čini ovisnom isključivo o odluci jednog ugovaratelja, bez da istovremeno precizno odredi uvjete promjenjivosti i referentnu stopu za koju se veže promjena, uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača jer dolazi do situacije da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika, koji promjenu ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može ni provjeriti jer nema nikakvih egzaktnih kriterija.

19. Banke su, kao visoko specijalizirane ustanove, čiji je predmet poslovanja novac koji plasiraju potrošačima u vidu novčarskih proizvoda, bile dužne maksimalno odgovorno pristupiti svakom potrošaču i pomoći mu u okviru zakonom dopuštene mogućnosti da se koristi njihovim uslugama, ali nikada na njegovu štetu. Znanje i iskustvo banaka u kreditnom poslovanju je u odnosu na prosječnog potrošača superiorno. Upravo zato banke su dužne svakog potrošača ozbiljno informirati o smislu i sadržaju odredaba o kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, što tuženik nije na valjani način učinio u spornom razdoblju, nedorečenim i nerazumljivim formulacijama iz unaprijed formuliranog standardnog ugovora koja je potrošačima nerazumljiva.

20. Tužitelju je trebalo ponuditi (objasniti) razloge promjene kamatne stope, rizike ugovaranja valutne klauzule, pojedinačno o tome razgovarati i na taj mu način omogućiti, kao klijentu-potrošaču, da pristane na takve odredbe (koje jasno definiraju uvjete i razloge zbog kojih se kamatna stopa može mijenjati) i iskoristi neke od navedenih solucija, odnosno prigovoriti povećanju stope redovne kamate ili zatražiti okončanje ugovornog odnosa. Primjenom navedene ugovorne odredbe tuženik je izbjegao utjecaj druge ugovorne strane na cijenu, što je suprotno čl. 247. ZOO-a koji propisuje da je ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora, a bitni sastojci su predmet i cijena (kamate također predstavljaju cijenu). Takva jednostrano određena ugovorna odredba protivna je i načelu savjesnosti i poštenja iz čl. 4. ZOO jer je neizvjestan i iznos glavnice kredita kojeg klijent (tužitelj) ima obvezu vratiti banci i cijena. Predmetna odredba u ugovor je unesena samo od strane tuženika, na koju odredbu tužitelj nije mogao utjecati jer se o toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, a ni u ugovoru tuženika nisu navedeni egzaktni parametri za promjenu kamatne stope ni metoda izračuna tih parametara, što sve čini predmetnu ugovornu odredbu suprotnu načelu savjesnosti i poštenja. Takva je odredba nepoštena i u smislu čl. 96. ZZP, a time i ništetna po čl. 102. ZZP.

21. Iz svega navedenoga proizlazi da su odredbe o promjenjivosti ugovorne kamatne stope na koje upire tužitelj u ovom postupku ništetne.

22. Kako su odredbe spornog ugovora o kreditu ništetne u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, to se te odredbe ne mogu primijeniti i tuženik nema pravo na naplatu svoje tražbine na temelju tih ugovornih odredbi. Zato je tuženik po čl. 323. ZOO dužan vratiti tužitelju ono što je primio po osnovi koja je utvrđene ništetnom. Tužitelj, dakle, ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta, i to kao razliku između iznosa kojega je platio na temelju obračuna tuženika prema promjenjivoj kamatnoj stopi i iznosa obračunatoga prema početnoj stopi od 4,00% za redovnu kamatu. Naime, početna kamatna stopa među strankama nije sporna, a odredba o načunu promjene te stope je ništetna i ostaje stoga samo početna kamatna stopa.

23. Radi utvrđivanja visine tužbenog zahtjeva, sud je proveo dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Darfin d.o.o., Zagreb.

24. Iz nalaza proizlazi da je u utuženom razdoblju visina tako obračunate tražbine tužitelja, odnosno ukupna razlika između iznosa mjesečnih anuiteta prema ugovoru o kreditu, da se kamatna stopa nije mijenjala po odlukama o kamatnim stopama tuženika, iz iznosa mjesečnih anuiteta prema obračunu tuženika primjenom prodajnog tečaja banke na dan plaćanja iznosi 16.904,37 eura. Ukoliko se primijeni početno ugovorena kamatna stopa za cijelo vrijeme trajanja kredita, na simulirani početni otplatni plan ne dolazi do razdoblja u kojem je anuitet po obračunu banke manji od anuiteta po simuliranom početnom otplatnom planu.

25. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka jer ga je ocijenio objektivnim, jasnim, sačinjen je na temelju sve relevantne dokumentacije. Tužitelj je u podnesku od 3.4.2025. postavio svoj zahtjev u skladu s rezultatima vještačenja i predložio donijeti presudu utemeljenu na tom dokazu.

26. S obzirom da je tužitelj u tužbi tražio od tuženika isplatu iznosa od 15.000,00 eura, a nakon provedenog vještačenja zahtjev postavio na 16.904,37 eura, proizlazi da je preinačio tužbu. Tuženik se preinaci usprotivio, no sud ju je rješenjem od 9.9.2025. dopustio, smatrajući to svrsishodnim za konačno rješenje odnosa među strankama (čl. 190. st. 3. ZPP). Pored toga, sud je uzeo u obzir činjenicu da tužitelj prije provođenja vještačenja u ovom postupku nije mogao preciznije postaviti zahtjev, jer mu nije detaljnije mogla biti poznata visina tražbine.

27. Prigovor zastare odbijen je kao neosnovan. Naime, zastarni rok kod restitucijskog zahtjeva počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora (pravno shvaćanje sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020.). Kako je ništetnost u konkretnom slučaju utvrđena tek ovom odlukom, zastara nije nastupila jer zastarni rok nije ni počeo teći.

28. Odluka o zateznim kamatama temelji se na odredbi čl. 1114. ZOO-a i čl. 29. st. 2. ZOO-a, od dana kada je tužitelj obavio plaćanje više zaračunatih iznosa na ime redovnih kamata, s obzirom da je tuženik kao ugovorna strana bio dužan prilikom promjene kamatnih stopa rukovoditi se načelom savjesnosti i poštenja, što nije učinio iako je toga morao biti svjestan. Slijedi stoga da mu je u svakom slučaju od trenutka svake pojedine uplate iznosa većeg od ugovorenog moralo biti poznato da mu taj više plaćeni iznos ne pripada. Zato je odbijen prigovor tuženika koji se odnosi na početak tijeka zatezne kamate na svaki pojedini anuitet.

29. Odluka o troškovima postupka donesena je po čl. 154. st. 1. ZPP. Tužitelju su dosuđeni troškovi za zastupanje po odvjetniku po važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i troškovniku, i to: trošak za sastav tužbe od 500,00 eura (tbr 7/1), za sastav podnesaka od 12.3.2024., 3.4.2025. i 23.4.2025. po 500,00 eura (tbr. 8/1), za zastupanje na ročištima 12.11.2024., 11.2.2025. i 9.9.2025. po 500,00 eura (tbr 9/1), odnosno 3.500,00 eura, što uvećano za PDV 25% od 875,00 eura, trošak vještačenja od 250,00 eura, sudsku pristojbu na tužbu od 98,23 eura i na presudu od 215,95 eura iznosi 4.939,18 eura. Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 24.6.2024. jer nije bilo zapreke da sadržaj toga podneska iznese u ranijem podnesku, od 12.3.2024. (čl. 155. ZPP).

30. Zatezna kamata je dosuđena po čl. 29. st. 2. ZOO, a kamata na parnični trošak po čl. 151. st. 3. ZPP od dana donošenja presude do isplate.

Zagreb, 15. rujna 2025.

Sudac:

Ivana Marangunić

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude. O žalbi, koja se podnosi ovom sudu, odlučuje županijski sud.

DNA:

- punomoćniku tužitelja

- punomoćniku tuženika