Pristupanje sadržaju
- 1 - Gž 9/2022-2
|
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske kao sud drugog stupnja, po sucu Slavku Pavkoviću kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja U. g. "D. j. b." OIB: ... iz Z., zastupanog po predsjedniku U. T. P. iz Đ., protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: ..., zastupane po Županijskom državnom odvjetništvu u Z., radi utvrđenja i zabrane diskriminacije, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj P-9/2021-15 od 14. veljače 2022., 11. rujna 2023.,
r i j e š i o j e:
Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja te se potvrđuje rješenje Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj P-9/2021-15 od 14. veljače 2022.
Obrazloženje
1. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem odbačena je tužba u ovoj pravnoj stvari te je naloženo tužitelju naknaditi tuženoj parnični trošak od 937,50 kn.
2. Protiv tog rješenja žali se tužitelj iz razloga bitnih povreda odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava.
2.1. Tužena nije podnijela odgovor na žalbu tužitelja.
3. Žalba tužitelja nije osnovana.
4. U ovoj pravnoj stvari riječ je o udružnoj tužbi za zaštitu od diskriminacije iz čl. 24. Zakona o suzbijanju diskriminacije ("Narodne novine", broj 85/08 i 112/12 - dalje: ZSD).
4.1. Prema odredbi čl. 24. st. 1. ZSD udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, a imaju opravdani interes za zaštiti kolektivnih interesa određene skupine ili se u sklopu svoje djelatnosti bave zaštitom tog prava na jednako postupanje, mogu podnijeti tužbu protiv osobe koja je povrijedila pravo na jednako postupanje, ako učine vjerojatnim da je postupanjem tuženika povrijeđeno pravo na jednako postupanje većeg broja osoba koje pretežno pripadaju skupini čija prava tužitelj štiti.
4.2. Prema st. 2. istog zakonskog članka u tužbi iz st. 1. toga članka mogu se istaknuti zahtjevi da se:
1. utvrdi da je postupanje tuženika povrijedilo pravo na jednako u odnosu na članove skupine,
2. da se zabrani poduzimanje radnje kojima se krši ili može prekršiti pravo na jednako postupanje, odnosno da se izvrše radnje kojima se uklanja diskriminacija ili njezine posljedice u odnosu na članove skupine,
3. da se presuda kojom je utvrđena povreda prava na jednako postupanje na trošak tuženika objavi u medijima.
5. Iz odredbe čl. 24. st. 1. ZSD nedvojbeno proizlazi da je nužan element udružne tužbe za zaštitu od diskriminacije određeno naznačenje skupine čija prava tužitelj tom tužbom štiti. Da je tome tako proizlazi i iz odredbe čl. 24. st. 2. toč. 1. i 2. istog zakonskog članka. Riječ je o opravdanju interesa kao procesne pretpostavke za traženje pravne zaštite udružnom tužbom za zaštitu od diskriminacije.
5.1. Naime, da bi sud dopustio udružnu tužbu za suzbijanje diskriminacije, tužitelj mora učiniti vjerojatnim da je sporno postupanje tuženika diskriminiralo ili moglo diskriminirati veći broj osoba koje pripadaju određenoj skupini, a koja se može povezati s nekom od osnova diskriminacije iz čl. 1. st. 1. ZSD.
5.2. K tome u odnosu na pripadnike te skupine tužitelj mora imati legitimni interes štititi njena prava pa je stoga potrebno dokazati da tužitelj upravo među svojim ciljevima ima zaštitu prava i interesa te skupine, odnosno da se bavi suzbijanjem diskriminacije općenito, a koja uključuje i zaštitu skupine o kojoj se u postupku radi.
6. Kako tužba tužitelja nije sadržavala takvo naznačenje skupine čija prava tužitelj štiti, prvostupanjski sud postupio je sukladno odredbi čl. 109. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP), te je pozvao tužitelja na otklanjanje (između ostalih) i tog nedostatka (rješenje prvostupanjskog suda poslovni broj P-9/21-11 od 10. prosinca 2021. - toč. 1. i toč. 5.). Iako je tužitelj nakon toga sudu vratio dopunjenu i ispravljenu tužbu, on nije niti tada naznačio određenu skupinu čija prava štiti predmetnom tužbom. Ovdje je za ukazati da tužitelj niti u žalbi nije određeno naznačio skupinu čija prava štiti.
7. Stoga, kako po tužbi tužitelja i nakon ispravka i dopune nije bilo moguće postupati, to je povodom te tužbe valjalo riješiti da se tužba smatra povučenom (a ne tužbu odbaciti što je učinio prvostupanjski sud) (čl. 109. st. 4. ZPP). Ovdje je tek za ukazati da na tu povredu odredaba parničnog postupka sud drugog stupnja ne pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP te da iz tog razloga tužitelj niti ne pobija prvostupanjsko rješenje. K tome iz stanja spisa ništa ne ukazuje da bi ta povreda imala značaj bitne povrede odredaba parničnog postupka (u smislu odredbe čl. 354. st. 1. ZPP).
8. Nije u pravu tužitelj kada smatra da je prvostupanjski sud bio dužan, nakon što je tužitelj vratio sudu dopunjenu i ispravljenu tužbu, ponovno pozivati tužitelja na dodatno ispravljanje odnosno dopunjenje tužbe. Ta dužnost suda ne proizlazi iz odredbe čl. 109. st. 1. sada važećeg Zakona o parničnom postupku (stanje stvari bilo je drugačije u vrijeme važenja Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03 i 88/05).
9. Kako se već iz samog navedenog razloga ukazuje neotklonjiva procesna pretpostavka za postupanje po predmetnoj tužbi tužitelja, to se ostali žalbeni navodi tužitelja ukazuju neodlučnim.
10. S obzirom da ne postoje razlozi radi kojih je žalba podnesena te s obzirom da u postupku pred prvostupanjskim sudom nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, a na koje povrede sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP, to je valjalo na temelju odredbe čl. 380. toč 2. ZPP odbiti kao neosnovanu žalbu tužitelja te potvrditi pobijano prvostupanjsko rješenje.
Sudac:
Slavko Pavković, v.r.