REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

STALNA SLUŽBA U POŽEGI

Sv. Florijana 2, Požega

Poslovni broj: Gž-154/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Branke Ribičić, kao predsjednice vijeća, Branimira Miljevića kao izvjestitelja i člana vijeća i Berislava Devčića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice FO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Nini Šuku, odvjetniku u Oroslavju, protiv tuženika RO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnice, odvjetnice iz Odvjetničkog društva Barišić i Partneri iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti ugovora o doživotnom uzdržavanju, rješavajući žalbu tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Zaboku, poslovni broj: P-286/2024-33 od 14. siječnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 15. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

Žalba tužiteljice FO odbija se kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Zaboku, poslovni broj: P- 286/2024-33 od 14. siječnja 2025.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Zaboku, poslovni broj: P-286/2024-33., od 14. siječnja 2025., presuđeno je:

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

" Utvrđuje se da je ništetan Ugovor doživotnom uzdržavanju sklopljen između KO kao primatelja uzdržavanja i JO kao davatelja uzdržavanja, a koji ugovor je potvrđen po javnom bilježniku Gordani Večerić iz Pregrade dana 29.07.2021.g. pod brojem OV-2140/2021, kojim ugovorom je na ime JO izvršen prijenos nekretnina -z. k. ul. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], z.k. odjel Zabok, k. č. br. [katastarska čestica] kuća, gosp.objekti i dvorište pov. 184 čhv-a (662 m2) z. k. ul. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], z.k. odjel Zabok, k. č. br. [katastarska čestica] oranica pov. 55 čhv-a (198 m2), k. č. br. [katastarska čestica] oranica pov. 144 čhv-a (518 m2)-z. k. ul. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], z.k. odjel Zabok, k. č. br. [katastarska čestica] oranica pov. 479 čhv-a (1723 m2), k. č. br. [katastarska čestica] oranica pov. 57 čhv-a (205 m2), te se nalaže Općinskom sudu Zlatar, zemljišno knjižni odjel Zabok, uspostava prijašnjeg z.k. stanja na ime sada pok. KO, uz obvezu naknade troškova postupka tužiteljici od strane tuženika."

II. Nalaže se tužiteljici da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.481,25 eura, sve u roku od 15 dana.

2. Protiv presude žalbu je uložila tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se žalba uvaži i presuda preinači na način da se tužbeni zahtjev usvoji u cijelosti uz dosudu tužiteljici troškova postupka ili ukine i predmet vrati istom sudu na ponovno suđenje.

2.1. Bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku tužiteljica nalazi u tome što smatra da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, budući razlozi iste ne opravdavaju izreku odnosno u suprotnosti su sa istom i dokazima provedenim u postupku.

2.2. U sadržaju žalbe tužiteljica navodi da je nesporna činjenica da je primatelj uzdržavanja TO umro **.**.2021., svega 5 dana nakon sklapanja ugovora, kao i da su sada pok. TO i tuženik i prethodno 2020. sklopili Ugovor o doživotnom uzdržavanju kojim je davatelju uzdržavanja ostavljena određena imovina, koji tužiteljica ne osporava, niti je pokrenula postupak za ništetnost istog, a povezivanje navedenog ugovora, s predmetnim ugovorom smatra bespredmetnim. Navodi da je osnovna pobuda za sklapanje ovog ugovora bilo rješavanje imovinsko pravnih odnosa, (prijenos preostalih i to vrijednih nekretnina na ime tuženika), a ne uzdržavanje i da se radi o nedopuštenoj pobudi s ciljem izigravanja prava tužiteljice na nasljeđivanje, radi čega je ugovor ništav.

2.3. Uz navedeno tužiteljica dodatno elaborira svoj stav da je tuženiku bilo poznato, da je primatelj uzdržavanja teško bolesna osoba, te da je pouzdano znao da mu predstoji skora smrt, a što je protivno moralu društva, te načelu savjesnosti i poštenja, radi čega je ugovor ništav.

3. U odgovoru na žalbu tuženik smatra da je prvostupanjski sud pravilno zaključio da znanje davatelja uzdržavanja za izvjesnu skoru smrt primatelja uzdržavanja, samo po sebi ugovor ne čini ništavim. U nastavku odgovora tuženik analizira sadržaj dokaznog postupka, te smatra da je odluka suda utemeljena i osnovana te dostatno obrazložena i argumentirana pa predlaže da se žalba odbije kao neosnovana.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ovaj drugostupanjski sud ispitao je pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda i u smislu članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22; dalje: ZPP), te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka u smislu članka 354. stavak 2. ZPP-a, nije našao da bi sud prvog stupnja donošenjem pobijane presude počinio neku od bitnih povreda postupka, a smatra da je materijalno pravo pravilno primijenjeno.

5.1. U razlozima presude prvostupanjski sud dao je za svoj pravni stav jasno obrazloženje, tako da presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla preispitati, niti je u bilo čemu nerazumljiva ili ima proturječja između izreke i razloga presude.

6. Predmet ovog spora je zahtjev na utvrđenje da je ništetan Ugovor doživotnom uzdržavanju sklopljen između TO kao primatelja uzdržavanja i RO kao davatelja uzdržavanja.

7. U prvostupanjskom postupku prvostupanjski sud utvrdio je da među strankama nije sporno:

- da su pok. TO i tuženik njegov sin RO sklopili ugovor o doživotnom uzdržavanju 29. srpnja 2021., koji je potvrđen kod javnog bilježnika

Gordane Večerić pod brojem OV-2140/2021,

- da je pokojni TO boravio u bolnici Sveti Duh u Zagrebu od 17. srpnja do 22. srpnja 2021. nakon čega je otpušten na kućnu njegu, a da 27. srpnja 2021. liječnica izdaje uputnicu za bolničko liječenje, ali da je pokojni TO odbio odlazak u bolnicu,

- da je TO je preminuo **.**.2021.,

- da su predmet spornog ugovora o doživotnom uzdržavanju nekretnine upisane u zk. ul. broj [broj ZK uloška], broj 2572 i broj 2870 sve k. o. [katastarska općina], u naravi oranice, kuća, gospodarski objekti i dvorište u vlasništvu pokojnog TO.

- da su TO kao primatelj uzdržavanja i RO kao davatelj uzdržavanja zaključili ugovor o doživotnom uzdržavanju i 18. kolovoza 2020., a iz sadržaja proizlazi da su TO i RO tim ugovorom uredili svoje međusobne odnose te da kao ugovaratelji zajedno investiraju u nekretnine koje su predmet ugovora i zajedno snose sve troškove vezane uz te nekretnine već dugi niz godina iako je formalno u zemljišnim knjigama na navedenim nekretninama u većem dijelu kao vlasnik upisan samo TO (otac), a u manjem dijelu RO (sin). Posebno je navedeno da je svrha ugovora osiguranje od neosnovanih zahtjeva trećih osoba, sa namjerom da predmetne nekretnine iz ovog ugovora nakon smrti jedne od stranaka ostanu isključivo u vlasništvu druge stranke bez da bi itko treći mogao polagati bilo kakva prava na istu nekretninu po bilo kojoj osnovi, s obzirom da isključivo jedan i drugi investiraju i ulažu u predmetne nekretnine iz vlastitih sredstava koja nemaju nikakve veza sa eventualno trećim osobama. Primatelj uzdržavanja TO nakon svoje smrti ostavlja davatelju uzdržavanja u vlasništvo nekretnine upisane kod Općinskog suda u Zlataru, Z.k. odjel Zabok u z. k. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to čkbr. [katastarska čestica] gospodarska zgrada, dvorište i vinograd sa 3 jutra, odnosno 17961 m2, čkbr. [katastarska čestica] vinograd od 2 jutra odnosno 138104 m2, čkbr. [katastarska čestica] pašnjak od 1410 m2, čkbr. [katastarska čestica] vinograd od 1 jutra odnosno 9135 m2, odnosno ukupno 6 jutara, 42310 m2, te nekretnine upisane u z. k. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to čkbr. [katastarska čestica] vinograd od 1895 m2 i z. k. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to čkbr. [katastarska čestica] oranica sa 2424 m2.

- da se istim ugovorom davatelj uzdržavanja TO obvezuje JO kao primatelja uzdržavanja uzdržavati do smrti i o njemu brinuti i biti na svakoj pomoći materijalnoj i fizičkoj i u slučaju smrti sahraniti ga po mjesnim običajima time da primatelj uzdržavanja RO ostavlja davatelju uzdržavanju nakon svoje smrti u vlasništvo nekretnine upisane u z. k. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to čkbr. [katastarska čestica] pašnjak od 2604 m2, čkbr. [katastarska čestica] u naravi oranica od 1018 m2, upisanu u z. k. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

8. Tužiteljica FO u svom iskazu smatra da je cilj i namjera ugovora bila da se nju isključi iz ostavine, a ne uzdržavanje oca, te da je po saznanju da je otac bolestan došla kod njega i pomagala ocu dok je brat nije istjerao iz kuće. O zaključenju ugovora nije imala saznanja do ostavinske rasprave, a prije smrti otac je u nazočnosti njezinog tuženika rekao kako namjerava podijeliti imovinu, ona ga je zatražila da joj ostavi donji dio kuće na što je njezin otac pristao i rekao da će prizemlje biti njezino, a bratu će ostaviti gornji dio kuće, čemu se brat se tome usprotivio.

8.1. Saslušanjem tuženika prvostupanjski sud utvrđuje da je tuženiku bilo poznato da otac boluje od karcinoma koji je metastazirao i da je preostala samo palijativna skrb, te da je tuženik očekivao skoru smrt oca i da je njegovom ocu KO bilo poznato da će uskoro umrijeti. Potvrdio je da je prvi ugovor o doživotnom uzdržavanju zaključen zbog želje oca da se izbjegnu problemi s tužiteljicom, pa je predmet ugovora bila imovina obrta i dio nekretnina koje nisu ušle u imovinu obrta, a bile su u funkciji obavljanja obrta s čim je tužiteljica bila upoznata i nije se protivila prvom ugovoru o doživotnom uzdržavanju. Glede imovine obuhvaćene spornim ugovorom o doživotnom uzdržavanju iskazao je da je želja oca da mu pripadne i kuća u cijelosti, jer se radi o imovini koja je vezana uz zajednički posao koji su radili desetak godina.

8.2. Majka stranaka FOO je iskazala je da smatra da bi se njezina djeca trebala dogovoriti oko nasljedstva odnosno da bi FO treba uzeti jednu polovinu zemlje koja je ostala, a posrijedi je 40 000 m2. Tuženiku je otac ostavio tvrtku i misli da se tu FO nema što miješati ili žaliti. Otprilike 5 dana prije smrti bila je kod KO u sobi i on je tada rekao, a bili smo nazočni FO, GO i ona da smatra da GO trebaju pripasti vinogradi i kuća s time da FO ima pravo koristiti jednu sobu dok je on živ, a zemlju koja je preostala da se podijeli između FO i GO.

8.3. Ostali saslušani svjedoci u bitnom su iskazivali o međusobnim odnosima unutar obitelji.

9. U postupku je trebalo utvrditi da li su ispunjeni uvjeti za ništetnost (valjanost) ugovora o doživotnom uzdržavanju sukladno odredbama Zakona o obveznim odnosima, (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, - ZOO-a), sadržanim u člancima 579. – 585. ZOO-a, te kroz analizu valjanosti ugovora u smislu općih odredbi Zakona o Obveznim odnosima koje se tiču sklapanja ugovora, zastupanja, tumačenja, nevaljanosti i ništetnosti i učinaka ugovora, te posebno glede aleatornosti Ugovora u smislu postojanja neizvjesnost o tome kada će nastupiti smrt primatelja uzdržavanja. Pri tome je sporni ugovor trebalo analizirati i glede primjene odredbe članka 322. st. 1. ZOO-a, vezano uz sporno pitanje da li je ugovor protivan moralu društva, jer je tuženik u trenutku sklapanja ugovora znao da je njegov otac teško bolestan i da će brzo preminuti, ali se svejedno obvezao da će ga doživotno (do njegove smrti) uzdržavati i pristao da na ime naknade za dano uzdržavanje primi vrijednu imovinu, čime bi postupao nesavjesno i nepošteno.

10. Što se formalnih uvjeta za valjanost ugovora tiče, uvidom u spis utvrđeno je ugovor sastavljen u propisanoj formi, dakle, u pisanom obliku i potvrđen odnosno solemniziran po javnom bilježniku a pri čemu je javni bilježnik ugovarateljima ugovor pročitao i upozorio ih na njegove pravne posljedice. Isto tako iz uvida u medicinsku dokumentaciju ne proizlazi da bi kod KO postojale kakve mane volje za sklapanje spornog ugovora vezano uz njegovo duševno stanje, niti su u tom pravcu predloženi dokazi, a nije sporno da je pok. TO dobro znao da potpisuje sporni ugovor o doživotnom uzdržavanju i da je htio njegovo zaključenje, pa je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da je ugovor valjan u formalnom smislu.

11. Pitanje aleatornosti (postojana neizvjesnosti o tome kada će nastupiti smrt primatelja uzdržavanja), kao i pitanje nepoštenja tuženika, glede eventualnog iskorištavanja lošeg zdravstvenog stanja primatelja uzdržavanja s ciljem preuzimanja imovine velike vrijednosti isključivanjem tužiteljice iz nasljeđivanja imovine obuhvaćene ugovorom, međusobno se činjenično isprepliće i stoga se treba analizirati kao jedna cjelina.

12. Iz provedenih dokaza jasno proizlazi da su otac TO i sin, tuženik RO živjeli u istoj kući dugi niz godina i da su u zadnjih desetak godina zajednički radili u obrtu, koji je na kraju otac i prenio na tuženika. Činjenica je, a to je vidljivo i iz sadržaja prvog ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljenog18. kolovoza 2020., da je cilj tog ugovora očuvanje jedinstva obrta i svega što je vezano uz obrt, pa je tim ugovorom čak predviđena i situacija ukoliko tuženik umre prije oca. Stoga, ako se gleda sadržajno, novi, sporni ugovor o doživotnom uzdržavanju nadovezuje se na prvi ugovor i obuhvaća kuću i zemlju koja je vezana za obrt.

13. Svrha svakog ugovora o doživotnom uzdržavanju je briga o primatelju uzdržavanja u slučaju nemoći i bolesti, kao jedan vid osiguranja skrbi, pa nije čudno da se sklapa u trenutku kada uzdržavana osoba ne treba još nikakvu pomoć. Međutim, u konkretnom slučaju primatelj uzdržavanja je teško obolio i skrb druge osobe bila mu je neophodna, pa ako gledamo oba ugovora kao jednu cjelinu vidljivo je da skrb tuženika prema ocu i primatelju uzdržavanja traje kontinuirano sve do njegove smrti. Iz tog razloga i drugostupanjski sud smatra da se ne može prihvatiti prigovor aleatornosti, jer skrb tuženika prema KO traje tijekom cijelog vremena njegove bolesti.

14. Drugo pitanje odnosi se na nepoštenost ugovora o doživotnom uzdržavanju vezano uz činjenicu da je sklapanjem ugovora tužiteljice isključena iz nasljeđivanja imovine obuhvaćene ugovorom.

15. Kod analize eventualnog nepoštenja ugovornih stranaka treba poći od činjenice da je TO vlasnik imovine koja je predmet ugovora i da on kao poslovno sposobna osoba ima pravo slobodno raspolagati tom imovinom. On to čini transparentno na način da u prvom ugovoru jasno definira svoju želju da se imovina obrta koji je stvorio sačuva i da ju preuzme sin GO. Takvo raspolaganje svojom imovinom drugostupanjski sud ne smatra nepoštenim ni nemoralnim ni protivno zakonu, jer s druge strane TO ima i drugu vrijednu imovinu koja nije obuhvaćena ugovorima i koja je ostavinska imovina, pa drugostupanjski sud smatra da tužbeni zahtjev nije osnovan ni po tom osnovu.

16. Žalba nije osnovana ni glede odluke o troškovima postupka.

16.1.Troškovi postupka sastoje se od troškova zastupanja tuženika po punomoćniku i određeni su primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23 - dalje Tarifa), a presuđeni su temeljem odredbe članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a.

16.2. Prvostupanjski sud pravilno je priznao tuženiku troškove postupka i to za sastav odgovora na tužbu od 28.02. 2022. po tar.br. 7/I – 200 eura, za pristup ročištu 04.04.2022., 23. 05. 2022., 30. 08. 2022., 25. 10. 2022., 23. 09. 2024., te 05.11.2024., sve po tar.br. 9/I, a svako po 200 eura, te za sastav žalbe u iznosu od 225,00 eura, što ukupno iznosi 1.825,00 eura na koji iznos je obračunat PDV od 25% u iznosu od 456,25 eura, što ukupno iznosi 2.281,25 eura, uvećanu za trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu i iznosu od 200 eura ili ukupno 2.481,25 eura.

17. Zbog svega iznesenog, temeljem članka 368. stavak 1. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud odlučio je kao u izreci ove presude.

U Požegi 15. rujna 2025.

Predsjednica vijeća

Branka Ribičić