1

Poslovni broj: UsI-1065/23-7

 

 

          

 

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Upravni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Bojanu Bugarinu i uz sudjelovanje Ivane Petrović kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja: S. K. iz Z., zastupan po opunomoćenici M. P. F., odvjetnici iz Z., protiv tuženika: Ministarstvo obrane, Z., radi poništavanja rješenja, 11. rujna 2023. godine

 

 

p r e s u d i o j e

 

 

              Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva obrane, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, KLASA: UP/II-141-02/21-01/1, URBROJ: 512-25-01-23-29 od 23. veljače 2023. godine i rješenja Ministarstva obrane, Uprave za ljudske potencijale, KLASA: UP/I-141-02/21-01/2, URBROJ: 512M2-0101-23-25 od 13. siječnja 2023. godine, kao i zahtjev tužitelja za naknadu troška.

 

Obrazloženje

 

 

Tužitelj tužbom osporava drugostupanjsko rješenje od 23. veljače 2023. godine, kojim je odbijena njegova žalba protiv prvostupanjskog rješenja od 13. siječnja 2023. godine. Ujedno osporava i to prvostupanjsko rješenje, kojim je u ponovljenom upravnom postupku ponovno utvrđeno da tužitelju djelatna vojna služba (DVS) prestaje po sili zakona 16. srpnja 2021. godine, zbog utvrđene nesposobnosti za DVS i uz častan otpust. Rješenja su odnesena na temelju odgovarajućih odlukâ zdravstvenih komisija u oba stupnja upravnog postupka.

Tužitelj u tužbi navodi da u odluci više zdravstvene komisije od 09. lipnja 2021. godine nisu navedene njegove dijagnoze. Ističe da je obolio za vrijeme DVS te je i po povratku s bolovanja obavljao svoje dužnosti. Poziva se na specijalistički psihijatrijski nalaz od 03. svibnja 2021. godine te osporava mišljenje svoje liječnice opće medicine za koju smatra da nije kompetentna. Tužitelj ističe da ga drugostupanjska viša zdravstvena komisija nije pregledala te navodi da mu nije pružana mogućnost očitovanja na dostavljenu dokumentaciju. Smatra da mu je trebalo biti ponuđeno drugo radno mjesto.

Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio i tužbu i tužbeni zahtjev.

Sud je održao raspravu te je u dokaznom postupku pročitao dokumentaciju u sudskom spisu i dokumentaciju u spisu upravnog tijela.

Tužbeni zahtjev je neosnovan.

Nesporno je da je tužitelj bio djelatna vojna osoba (DVO) te da ga je Zavod za zrakoplovnu medicinu Vojnog zdravstvenog središta 24. ožujka 2021. godine na temelju pregleda, na temelju uvida u izvještaj o psihijatrijskom pregledu i na temelju uvida u izvještaj o psihologijskom ispitivanju ocijenio nesposobnim za DVS.

Tužiteljeva liječnica opće medicine je potom 06. svibnja 2021. godine u svom izvješću navela da su tužiteljeve bolesti F23.0 (akutni polimorfni poremećaj bez simptoma shizofrenije) i F60.9 (poremećaj ličnosti) ostavile trajne posljedice na tužiteljevu radnu sposobnost za poslove DVO.

Na temelju toga je prvostupanjska zdravstvena komisija 11. svibnja 2021. godine tužitelja proglasila nesposobnim za DVS, pozivom na točku 17.2. L-1 Pravilnika o utvrđivanju zdravstvene sposobnosti  za vojnu službu (NN 42/14, 134/15, 109/16 i 97/17 - Pravilnik).

U točki 17.2. Pravilnika je naime navedeno da se potvrđene dijagnoze duševnih poremećaja, među kojima su i dijagnoze F23.0 i F60.9, ocjenjuju ocjenom L-1 za sve DVO, a pritom je u Pravilniku navedeno da brojevna vrijednost 1 znači ocjenu nesposobnosti za DVS za sve DVO. Također je propisano da se u pogledu duševnih poremećaja ocjena 1 donosi i za osobe koje su na terapiji psihofarmacima. 

Viša zdravstvena komisija je svojom odlukom od 09. lipnja 2021. godine odbacila tužiteljevu pritužbu, potvrđujući odluku da je tužitelj nesposoban za DVS po točki 17.2. i na temelju ocjene L-1, iako pritom ova zdravstvena komisija nije izričito ponovila tužiteljeve dijagnoze F23.0 i F60.9.

Prvostupanjskim rješenjem od 05. srpnja 2021. godine je stoga tužitelju određen prestanak DVS po sili zakona, uz častan otpust, a tuženik je 27. srpnja 2021. godine protiv tog rješenja odbio žalbu tužitelja.

Presudom ovog suda UsI-2439/21 od 21. studenog 2022. godine je poništeno drugostupanjsko rješenje od 27. srpnja 2021. godine i predmet vraćen tuženiku na ponovni postupak, uz obrazloženje da novu odluku treba valjano obrazložiti. Tuženik je potom 01. prosinca 2022. godine poništio prvostupanjsko rješenje od 05. srpnja 2021. godine i predmet vratio prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

Prvostupanjsko upravno tijelo je osporavanim rješenjem od 13. siječnja 2023. godine ponovilo svoju raniju odluku, ali ju je sada detaljno obrazložilo, pozivom i na dodatno očitovanje prvostupanjske zdravstvene komisije od 12. prosinca 2022. godine, u kojem je navedeno da je tužitelj tri puta obavljao zdravstvene preglede u Vojnom zdravstvenom središtu i u kojem je navedeno da specijalistički psihijatrijski nalaz od 03. svibnja 2021. godine nije od utjecaja na rješavanje ove pravne stvari, s obzirom na relevantne odredbe Pravilnika.

Tuženik je drugostupanjskom odlukom od 23. veljače 2023. godine odbio tužiteljevu žalbu, navodeći da i na temelju specijalističkog psihijatrijskog nalaza od 03. svibnja 2021. godine tužitelj i dalje uzima psihofarmake, zbog čega na temelju Pravilnika nije sposoban za DVS, iako možda može biti sposoban za rad na nekim drugim poslovima.

Tužitelj je sâm uz tužbu dostavio specijalističke psihijatrijske nalaze od 03. svibnja 2021. godine i 05. srpnja 2021. godine, iz kojih (kao i iz ranije specijalističke psihijatrijske dokumentacije) proizlaze postavljene i potvrđene tužiteljeve dijagnoze F23.0 i F60.9, kao i propisane terapije psihofarmacima.

U tom smislu sud ponavlja da na temelju Pravilnika potvrđene dijagnoze duševnih poremećaja (među kojima su i F23.0 i F60.9) i daljnja propisana terapija psihofarmacima nužno rezultiraju ocjenom 1, koja predstavlja ocjenu nesposobnosti za DVS za sve DVO.

Spomenuti naknadni specijalistički psihijatrijski nalazi tužitelja doista samo potvrđuju pravilnost i zakonitost donesenih odlukâ kao i pravilnost zaključka tuženika u osporavanom drugostupanjskom rješenju da tužitelj više nikako ne može biti sposoban za DVS, iako možda može biti sposoban za rad na nekim drugim poslovima.

Zbog nesporno utvrđenog sadržaja dodatnih, naknadnih specijalističkih psihijatrijskih nalaza (dostavljenih po tužitelju), koji u cijelosti potvrđuju zaključke i odluke nadležnih zdravstvenih komisija i upravnih tijela, a koji zaključci pak neposredno proizlaze iz odredbi Pravilnika, sud je smatrao nepotrebnim provoditi predloženo vještačenje po tužitelju, jer je iz medicinske dokumentacije sasvim nesporno da su tužitelju višekratno potvrđene dijagnoze duševnih poremećaja F23.0 i F60.9 te je također nesporno da mu je i dalje bila ordinirana terapija psihofarmacima. U takvoj situaciji sud ocjenjuje da nema nikakvog prostora za davanje eventualnog drugačijeg mišljenja u predloženom vještačenju, s obzirom na to da odredbe Pravilnika egzaktno propisuju nesposobnost za DVS za sve DVO u slučaju potvrđenih dijagnoza duševnih poremećaja i u slučaju daljnje propisane terapije psihofarmacima.

Sud također napominje da iz dostavljene dokumentacije proizlazi da je tužitelj u postupku utvrđivanja zdravstvene sposobnosti za DVS uz sve navedeno i tri puta neposredno pregledan, konkretno 24. veljače 2020. godine (kada je utvrđena potreba daljnjeg liječenja, odnosno dijagnostičke obrade), 21. kolovoza 2020. godine (kada je također utvrđena potreba daljnjeg liječenja, odnosno dijagnostičke obrade) i 24. ožujka 2021. godine (kada je na temelju pregleda i uvida u cjelokupnu medicinsku dokumentaciju zaključeno da tužitelj više nije sposoban za DVS).

Zbog svega navedenog sud ne smatra odlučnom činjenicu što u odluci više zdravstvene komisije od 09. lipnja 2021. godine nisu konkretno navedene tužiteljeve dijagnoze, jer te dijagnoze tužiteljevih duševnih poremećaja (F23.0 i F60.9) neposredno proizlaze iz cjelokupne dostupne medicinske dokumentacije te su kao takve i navedene u osporavanim rješenjima.

S obzirom na višekratno potvrđene tužiteljeve dijagnoze duševnih poremećaja i ordinirane terapije psihofarmacima, tužitelj neosnovano ukazuje na to da je obolio za vrijeme DVS i da je svoje dužnosti obavljao i po povratku s bolovanja. Tužitelju se u tom smislu napominje da je iz DVS otpušten uz častan otpust.

Neosnovano tužitelj vrši pozivanje na specijalistički psihijatrijski nalaz od 03. svibnja 2021. godine, jer - kao što je već rečeno - i taj nalaz (kao i kasniji nalaz od 05. srpnja 2021. godine) samo potvrđuje pravilnost odlukâ zdravstvenih komisija i upravnih tijela u skladu s Pravilnikom. Zbog istog razloga tužitelj neosnovano osporava izvješće svoje liječnice opće medicine.

U vezi tužiteljevog navoda da mu nije pružena mogućnost očitovanja na relevantnu dokumentaciju, sud napominje da je sav bitan sadržaj relevantne medicinske dokumentacije citiran u osporavanim rješenjima te je tužitelj osobno ili putem izabrane opunomoćenice u svakom trenutku mogao izvršiti uvid u tu dokumentaciju, makar i u toku trajanja ovog upravnog spora kao spora pune jurisdikcije, u kojem se potom mogao i očitovati na sva sporna činjenična i pravna pitanja.

Neosnovano tužitelj navodi da mu je trebalo ponuditi drugo radno mjesto, jer iz točke 17.2. Pravilnika jasno proizlazi da se u slučaju potvrđenih dijagnoza duševnih poremećaja i propisane terapije psihofarmacima donosi ocjena 1 (nesposobnosti za DVS) za sve pripadnike Oružanih snaga Republike Hrvatske, bez izuzetka.

Stoga su osporavane odluke u cijelosti utemeljene na odredbama Pravilnika, kao i na čl. 123. st. 1., 2., 3. i 4. te na čl. 205. st. 1. t. 6. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske (NN 73/13, 75/15, 50/16, 30/18 i 125/19).

Sud je na raspravnom ročištu odbio tužiteljev prijedlog za priklop spisa ovog suda UsI-2439/21, jer je presuda iz tog predmeta priložena spisu upravnog tijela.

Zbog svega navedenog je tužbeni zahtjev za poništavanje osporavanih rješenja kao neosnovan odbijen na temelju čl. 57. st. 1. Zakona o upravnim sporovima (ZUS), a onda je na temelju čl. 79. st. 4. ZUS-a odbijen i tužiteljev zahtjev za naknadu troška.

 

U Zagrebu, 11. rujna 2023. godine.

 

 

       Sudac:

Bojan Bugarin

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.