REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
STALNA SLUŽBA U POŽEGI
Sv. Florijana 2, Požega
Poslovni broj: Gž R-99/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Branimira Miljevića kao predsjednika vijeća, Branke Ribičić, kao suca izvjestitelja, te Renate Marić, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice SC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i BC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], obje zastupane po punomoćniku Josipu Mađariću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Mađarić i Lui, Pisarnica Koprivnica, protiv tuženika Zavoda za javno zdravstvo Koprivničko-križevačke županije, OIB:12878651060, Koprivnica, Trg Dr. Tomislava Bardeka 10/10, zastupanog po punomoćniku Damiru Barišiću, odvjetniku iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Barišić i Barišić iz Koprivnice, radi isplate, rješavajući žalbu tužiteljica protiv presude Općinskog suda u Koprivnici Poslovni broj Pr-13/2025-42 od 16. lipnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 15. rujna 2025.,
p r e s u d i o j e
Žalba tužiteljica se odbija kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Koprivnici Poslovni broj Pr-13-2025-42 od 16. lipnja 2025. u cijelosti.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:
I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljica koji glasi:
"Nalaže se tuženiku, Zavod za javno zdravstvo Koprivničko-Križevačke županije, Trg Tomislava dr. Bardeka 10/10, 48 000 Koprivnica, OIB: 12878651060, da tužiteljima SC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i BC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 19.383,42 € (slovima: devetnaesttisućatristoosamdesettrieura i četrdesetdvacenta) sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 01.03.2015. do isplate po stopi koja se za razdoblje do 31.07.2015. određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a za razdoblje od 01.08.2015. do isplate određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, kao i mu nadoknadi troškove parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.“
II. Nalaže se tužiteljicama da tuženiku plate troškove parničnog postupka u iznosu od
5.750,00 € (slovima:pettisućasedamstopedeseteura) sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 16. lipnja 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.
2. Pravodobno izjavljenom žalbom prvostupanjsku presudu pobijaju tužiteljice zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, te predlažu uvažiti žalbu, te pobijanu presudu preinačiti usvajanjem tužbenog zahtjeva uz obvezu tuženika naknade parničnog troška, ili istu ukinuti i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
2.1. U sadržaju žalbe pravne slijednice tužiteljice ističu, da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, da je materijalno pravo pogrešno primijenjeno, jer je uz poslove diplomiranog inženjera, a za koje je Rješenjem o plaći imala utvrđen koeficijent, tužiteljica obavljala i poslove voditelja odjela, a za što joj nije bio povećan koeficijent, da je apsurdno da kao voditelj odjela ima isti koeficijent kao i djelatnici koje „vodi", da koeficijent upravo služi kako bi se sukladno odgovornosti svakog radnika odredila i plaća, pa da svako mjesto koje ima veću odgovornost ima i veći koeficijent, da sud pogrešno poklanja vjeru navodima tuženika da je HZZO proveo nadzor nad radom i obračunom plaća tuženika, te je stoga koeficijent tužiteljice pravilno određen, jer da HZZO ne određuje koeficijent niti obračune plaća, već samo nadzire da li se sredstva iz proračun pravilno troše sukladno Ugovorima o radu/ Rješenju o plaći, da ne provjerava jesu li radnicima određeni koeficijenti sukladno Zakonu/ Uredbi, da koeficijent i osnovice plaća određuje Ministarstvo zdravstva i pojedini propisi, a Vlada Republike Hrvatske donosi Uredbu o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama, te je Vlada odnosno Ministarstvo zdravstva nadležno za davanje autentičnih tumačenja odredbi pojedinih propisa.
3. U odgovoru na žalbu tuženi osporava navode istaknute u žalbi tužiteljica, te predlaže istu odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.
3.1. U sadržaju odgovora tuženi ukazuje kako je tužiteljica predmetnom tužbom tražila isplatu razlike plaće, temeljeći taj zahtjev na vlastitom tumačenju i shvaćanju Uredbe o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova, zanemarujući da su u odnosu na nju dulji niz godina bila važeća i u primjeni rješenja o plaći, koja rješenja ona nije uspjela osporiti i oglasiti ništavima u postupku pred istim prvostupanjskim sudom posl. broj P-379/2011 gdje je pravomoćno odbijena sa takvim tužbenim zahtjevom, da sada tužiteljica „preskače“ fazu poništenja ili oglašavanja temelja za obračun i isplatu plaće, pa u ovome postupku izravno traži isplatu razlike plaće, tvrdeći, da joj pripada koeficijent za obračun plaće viši od onoga kojega je (pravilno i zakonito) primjenjivao tuženik (1,49 odnosno 1,445), da se tužiteljica tijekom postupka pozivala na to, što je obavljala i poslove voditelja odjela, pa da je zbog te okolnosti trebala imati viši koeficijent, no da je zanemarivala da je uz koeficijenat za obračun plaće od 1,445 odnosno 1,49, ostvarivala i pravo na dodatak od 10% ili 8% odnosno od 5%, upravo radi obavljanja voditeljskih zadaća, što je vidljivo iz rješenja tuženika o plaći tužiteljice, a što je bilo u primjeni i u odnosu na sve druge zaposlenike tuženika u istovjetnom radno-pravnom položaju.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ovaj sud je pobijanu presudu ispitao u smislu istaknutih žalbenih razloga, te nije našao da bi bila počinjena neka od bitnih povreda parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH,123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 - ZPP), na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a.
5.1. Suprotno navodima žalbe pobijana presuda, sadrži dostatne i jasne razloge o odlučnim činjenicama, koji nisu u suprotnosti sa provedenim dokazima, pa prvostupanjski sud nije počinio ni bitnu povredu parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a, na koju se u žalbi tužitelja ukazuje.
6. Navodima žalbe odluka prvostupanjskog suda nije dovedena u sumnju niti zbog žalbenih razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Naime u žalbi se ne navodi koje to predložene dokaze prvostupanjski sud nije izveo, a kojima bi se utvrdilo drugačije činjenično stanje koje bi utjecalo na primjenu materijalnog prava, suprotno tome navodi žalbe tužiteljica se zasnivaju na njihovom viđenju, tumačenju i ocjeni izvedenih dokaza.
7. U ovom predmetu nije sporno da je tuženik za tužiteljicu TC diplomiranu inženjerku – voditeljicu odjela za instrumentalne tehnike i kakvoću zraka u službi za zdravstvenu ekologiju donio rješenje o plaći 23.1.2011. sa u točki 1 utvrđenim koeficijentom 1,49.).
7.1. Nadalje nije sporno da je tužiteljica kod Općinskog suda u Koprivnici u spisu broj P-379/11 podnijela tužbu radi ništetnosti točke 1. (utvrđeni koeficijent od 1,49) Rješenja o plaći od 23.1.2011. i Odluke od 15. veljače 2011. kojom je odbijen njezin prigovor protiv rješenja o plaći, te zatražila da se donese novo rješenje o plaći kojom se tužiteljici priznaje koeficijent za obračun plaće od 1,88, te da je presudom Općinskog suda u Koprivnici broj P-379/11 od 27. rujna 2011. koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-5633/11-2 od 22.3.2012. u cijelosti odbijena sa navedenim tužbenim zahtjevom, jer je sud utvrdio da je tužiteljici ispravno određen koeficijent sukladno Uredbi o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama (Narodne novine 38/01,112/01 62/02, 156/02,162/03,39/05,82/05,30/06,118/06,22/07,122/07.127/07) i da se na tužiteljicu ne može primijeniti koeficijent iz članka 3. stavak 1. podstavak c točka 6. Uredbe.
7.2. Uredbom o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama (NN-25/2013) koja je stupila na snagu 1.3.2013. za radno mjesto "VSS nezdravstveni djelatnik koji sudjeluje u procesu dijagnostike i liječenja" utvrđen koeficijent od 1,445 i to člankom 2. stavkom 1.točkom c., tuženik je u skladu sa tim donosio rješenja o plaći tužiteljice protiv kojih je tužiteljica mogla izjaviti prigovor Upravnom vijeću Zavoda za javno zdravstvo Koprivnica što nikada nije učinila do odlaska u mirovinu, pa je stav ovog suda da ne može osnovano zahtijevati isplatu razlike plaće smatrajući da joj je kroz utuženi period pripada razlika plaće prema koeficijentu od 1,794. sukladno članku 1.stavak 1. toč a podtočka 3. Uredbe o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama koji bi se primjenjivao na zdravstvene službenike.
8. Budući je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje i pravilno primijenio materijalno pravo, to je žalbu kao neosnovanu valjalo odbiti i temeljem članka 368. stavak 1. ZPP-a, potvrditi pobijanu presudu u cijelosti
U Požegi, 15. rujna 2025.
Predsjednik vijeća
Branimir Miljević
