Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž R-64/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, po sucu Nikoli Ramušćaku, sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice EAŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Ivanu Stanici, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Santica & Đapić u Splitu, protiv tuženika Doma za starije i nemoćne osobe Split, Ulica Ivana Pl. Zajca 2, Split, OIB: 69403366669, zastupanog po punomoćnici Eciji Kuljiš-Bajić, odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Ecija Kuljiš-Bajić & Meri Blaslov-Pavasović u Splitu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-98/2023-14 od 24. travnja 2025., 15. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika Doma za starije i nemoćne osobe Split kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-98/2023-14 od 24. travnja 2025. u dosuđujućem dijelu pod st. I. izreke i pod st. II. izreke.

II. Zahtjev tuženika za naknadu troška za sastav žalbe odbija se kao neosnovan

III. Zahtjev tužiteljice za sastav odgovora na žalbu odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici ukupan iznos od 1.091,31 EUR bruto zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom, osim za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u gore navedenim bruto iznosima (st. I. izreke), te je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 1.296,70 eura s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dana presuđenja do isplate (st. II. izreke).

2. Tuženik žalbom pobija navedenu presudu u dosuđujućem dijelu pod st. I. izreke (u dijelu kojim nije uspio u sporu) i pod st. II. izreke, zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka što predstavlja žalbeni razlog iz čl. 353. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, što predstavlja žalbeni razlog iz čl. 353. st. 1. toč. 3. ZPP.

3. U odgovoru na žalbu tužiteljica predlaže da ovaj sud odbije žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrdi u pobijanom dijelu presudu suda prvog stupnja.

4. Žalba nije osnovana.

5. Tuženik u žalbi neosnovano ukazuje da je prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP, u vezi s čl. 8. ZPP, jer je prvostupanjski sud činjenično stanje utvrdio na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

6. Jednako tako, prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP, u vezi s čl. 338. st. 3. ZPP, na koje ukazuje tuženik u žalbi, jer je obrazloženje pobijane presude sastavljeno u skladu s tom procesnom odredbom.

7. Neosnovano tuženik u žalbi ukazuje i da je sud prvog stupnja počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude nije nerazumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, sadrži razloge o odlučnim činjenicama, te o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

8. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio, nije utvrđeno da bi sud prvog stupnja počinio druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st .2. ZPP.

9. Predmet ovog postupka je isplate razlike plaće u iznosu od 1.091,31 EUR bruto, na ime neisplaćenog prekovremenog rada te uvećanja za posebne uvjete prekovremenog rada.

10. U ovom stadiju postupka ostalo je sporno pripada li tužiteljici utuženi iznos, jer tuženik u žalbi ukazuje da je financijski vještak potvrdio njegove navode da u situaciji kada bi subota i nedjelja padali na zadnje dane pojedinog mjeseca ili unutar posljednjih 14 dana tog mjeseca, a tužiteljica je na te dana radila, da joj je tuženik omogućavao korištenje zamjenskog tjednog odmora slijedeći mjesec, te joj je za to isplatio plaću za puni mjesečni fond sati, budući da je pored redovnog tjednog odmora (subote i nedjelje) u tom mjesecu koristila i zamjenske dana tjednog odmora, kroz redovne radne dane, koji nije iskorišten u prethodnom mjesecu. U tom prethodnom mjesecu kada je tužiteljica, po evidenciji rada, radila više od punog fonda sati jer nije iskoristila sve dane redovnog tjednog odmora, tuženik joj je isplaćivao plaću samo za redoviti puni mjesečni fond sati.

11. Iz takvih navoda tuženika proizlazi da je tužiteljica radila u pojedinom mjesecu više od punog fonda radnih sati, što predstavlja prekovremeni rad, te joj je tuženik bio dužan za prekovremeni rad isplatiti plaću i to neovisno o tome što joj je u slijedećem mjesecu obračunao puni fond radnih sati, iako ga nije odradila, jer je koristila zamjenske dana tjednog odmora, kroz redovne radne dane. No, to što je na taj način tuženik odredio raspored radnog vremena ne oduzima tužiteljici pravo na isplatu plaće za prekovremeni rad kada je takvog rada bilo, a u mjesecima kada tužiteljica nije imala mogućnost ostvariti puni fond radni sata, pripada joj pravo na isplatu pune plaće, jer ne određuje ona raspored radnog vremena.

12. Takav obračun tuženika nije dopušten ni po osnovi kompenzacije prekovremenih sati iz jednog mjeseca za sate redovnog rada iz drugog mjeseca, koje nije odradila ali su joj plaćeni, jer u mjesecima kada tužiteljica nije imala mogućnost ostvariti puni fond radnih sati, pripada joj ionako pravo na isplatu pune plaće.

13. Stoga je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da tužiteljici pripada pravo na isplatu plaće za odrađene prekovremene sate, uvećane za dodatke koji joj prema čl. 53. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike ("Narodne novine", broj 128/17, 47/18 i 123/19) i čl. 54. Kolektivnog ugovora za djelatnost socijalne skrbi ("Narodne novine" broj 61/18) pripadaju, sve u iznosu od 1.091,31 EUR s pripadajućim zateznim kamatama.

14. Slijedom izloženog, trebalo je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi st. I. izreke prvostupanjske presude u pobijanom dijelu.

15. Odluka o troškovima postupka pravilna je i zakonita. Naime, neosnovano tuženik u žalbi ukazuje da je prvostupanjski sud propustio utvrdio da je tužiteljica djelomično uspjela u sporu, u odnosu na tužbeni zahtjev iz tužbe, jer je tužiteljica smanjila tužbeni zahtjev, a uspjeh u sporu se prema čl. 154. st. 2. ZPP omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu.

16. Stoga je trebalo odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi st. II. izreke pobijane presude.

17. Tuženik nije uspio u žalbenom postupku pa je njegov zahtjev za naknadu troška za sastav žalbe odbijen kao neosnovan (čl. 166. st. 1. ZPP).

18. Tužiteljici ne pripada trošak za sastav odgovora na žalbu, jer nije bio svrsishodan za vođenje žalbenog postupka (čl. 155. st. 1. ZPP).

U Velikoj Gorici 15. rujna 2025.

Sudac

Nikola Ramušćak