REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD SLAVONSKI BROD

Tome Skalice 2

35000 SLAVONSKI BROD

Poslovni broj: Gž-389/2025-3.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Irene Dikanović- Terzić predsjednice vijeća, Draženke Ilak članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Lidije Klašnja-Petrović članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja JC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Milan Macura, odvjetnik u Šibeniku, protiv tuženice Republike Hrvatske, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Šibeniku, Građansko-upravni odjel, radi utvrđenja prava vlasništva, rješavajući žalbu tuženice protiv presude Općinskog suda u Šibeniku od 20. veljače 2025., poslovni broj: P-163/2024-14, u sjednici vijeća održanoj 15. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženice Republike Hrvatske kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Šibeniku od 20. veljače 2025., poslovni broj: P-163/2024-14, u cijelosti.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Utvrđuje se da je tužitelj nasljeđivanjem stekao vlasništvo dijelova nekretnine katastarske oznake čest. br. 10548/1 K. O. [katastarska općina] i to upravo dijela u vještvu izrađenom od strane stalnog sudskog vještaka Zorana Marina dana 17.12.2024.g., omeđenog slovima A-B-C-D-E-F-A površine 1815 m2 i dijela čest. br. 10548/1 K. O. [katastarska općina] omeđenog slovima A-B-C-D-E-A površine 2749 m2.

II. Nalaže se tuženoj da naknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.053,10 Eura, uvećano za pripadajuću zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana presuđenja do isplate u visini uvećane prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena pa do isplate, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."

2. Protiv presude tuženica je pravovremeno podnijela žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Mišljenja je da sud nije utvrdio činjenice koje bi opravdale prihvaćanje tužbenog zahtjeva, te je na utvrđeno činjenično stanje materijalno pravo pogrešno primijenio. Ističe kako je već u odgovoru na tužbu navela da je u katastarskom operatu u posjedovnom listu broj 7557 k. o. [katastarska općina] predmetna nekretnina upisana kao posjed niza fizičkih osoba, a tužitelj ničim nije dokazao da su on ili njegovi prednici ikad bili upisani u katastarski operat kao posjednici fizičkog dijela predmetne nekretnine. Ističe kako je pobijana presuda u cijelosti i isključivo utemeljena na iskazima dva saslušana svjedoka, te da samo njihovi iskazi, kada se razmatraju u cjelini sa drugim izvedenim dokazima, ne mogu opravdati prihvaćanje tužbenog zahtjeva, jer su isti u protivnosti sa navodima tuženice. Mišljenja je da je i odluka o parničnom trošku pogrešna, jer do pokretanja ovog postupka tužitelj nije niti pokušao srediti svoje imovinsko stanje, zbog čega mu tuženica nije dužna naknaditi troškove postupka. Predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu i tužbeni zahtjev tužitelja odbiti kao neosnovan.

3. Tužitelj se u svom odgovoru na žalbu protivi svim žalbenim navodima i predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu povodom žalbe tuženice, a također i po službenoj dužnosti temeljem članka 365. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08,96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje ZPP), ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio ni jednu od bitnih povreda propisanih člankom 354. stavkom 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a.

6. Neosnovani su i žalbeni navodi tuženice da činjenično stanje nije u potpunosti utvrđeno, te da materijalno pravo nije pravilno primijenjeno, jer je u razlozima presude prvostupanjski sud jasno naveo razloge zbog kojih tužbeni zahtjev tužitelja smatra osnovanim.

7. Predmet spora je dakle, zahtjev tužitelja da se utvrdi da je vlasnik točno određenog fizički označenog dijela k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i to dijela koji je u nalazu i mišljenju sudskog vještaka Zorana Marina od 17. prosinca 2024. omeđen slovima A- B-C-D-E-F-A površine 1815 m[2] i dijela koji je omeđen slovima A-B-C-D-E-A površine 2749 m[2] .

8. Ovaj drugostupanjski sud u cijelosti prihvaća činjenično stanje utvrđeno od strane prvostupanjskog suda i to:

- da je kao vlasnik predmetne nekretnine uknjižena tuženica, a kao posjednici iste upisani su, uglavnom mještani Primoštena;

- da iz iskaza svjedoka JC, pok. ČC, te svjedoka ČC pok. J koji su rođeni 1946., proizlazi da su predmetne nekretnine, otkako isti pamte, ograđene suhozidima što je vidljivo i na terenu, da su na istima predci tužitelja držali stoku, potom je na istima bila vinova loza i nakon vinove loze masline, da su majka tužitelja, odnosno njezini prednici i prednici oca tužitelja iz iste loze i da su u posjedu ovih nekretnina preko 100 godina, te da ih nitko nikada nije ometao u posjedu;

- da je Rješenjem o nasljeđivanju javnog bilježnika Ivane Bartulica Antulov iz Trogira poslovni broj: O-5560/2021 od 20. rujna 2022. utvrđeno da ostavinsku imovinu AC, majke tužitelja, između ostaloga, čine i nekretnine označe kao dijelovi k. č. br. [katastarska čestica] i to kao izvan knjižno vlasništvo, te da je tužitelj utvrđen kao nasljednik predmetnih nekretnina i to upravo u površini od 1815 m[2] ;

- da je Rješenjem o nasljeđivanju javnog bilježnika Danire Margeta-Nuber iz Trogira poslovni broj: O-2437/2020 od 20. kolovoza 2020. utvrđeno da ostavinsku imovinu ZC, oca tužitelja, između ostalog, čini i k.čbr. [katastarska čestica] i to kao izvan knjižno vlasništvo, a radi se o dijelu koji je ostavitelj naslijedio iza svog pokojnog oca IC pok. Č. Predmetnu imovinu naslijedili su tužitelj, te njegov brat A i sestra ŽC;

- da su Ugovorom o diobi od 29. travnja 2022. tužitelj, te njegovi brat i sestra podijelili imovinu koju su naslijedili iza smrti oca i majke i to tako da je tužitelju u posjed i vlasništvo pripao točno određeni dio nekretnine označena kao k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] naziva "Više Seline" površine cca 1850 m[2] i točno određeni dio nekretnine označena kao k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] naziva "Kažela" površine cca 2800 m[2] .

9. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je zaključio da se tužitelj, zajedno sa svojim prednicima, nalazi u posjedu točno određenog fizičkog dijela k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini kako je to navedeno u nalazu i mišljenju vještaka, i to dulje od 40 godina prije 6. travnja 1941., te da, zajedno sa svojim prednicima ima valjani pravni osnov za stjecanje prava vlasništva, zbog čega je tužbeni zahtjev tužitelja usvojio.

10. Iz obrazloženja prvostupanjskog suda proizlazi kako prvostupanjski sud smatra da su prednici tužitelja predmetnu nekretninu stekli dosjelošću, a tužitelj da je istu stekao nasljeđivanjem i diobom.

11. Dosjelost je stjecanje prava vlasništva neke stvari neprekidnim samostalnim posjedovanjem te stvari kroz zakonom određeno vrijeme. Pravni učinci dosjelosti nastupit će po samom zakonu čim se ispune sve pretpostavke stjecanja putem dosjelosti, pri čemu se zahtijeva ispunjavanje određenih pretpostavki, prije svega da stjecatelj ima posjed određene kvalitete (dovoljno je poštenje posjeda) i da posjed traje zakonom određeno vrijeme (kao i da stvar koja je predmet dosjedanja bude sposobna biti predmetom stjecanja u vlasništvo putem dosjelosti kao i da je stjecatelj sposoban tu stvar steći u vlasništvo dosjelošću). Pitanje poštenja, odnosno savjesnosti posjeda, po prirodi stvari, ovisi o činjeničnim utvrđenjima svakog konkretnog slučaja prema kojima se zaključuje o kvaliteti posjeda potrebnoj za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

11.1. U konkretnom slučaju za razrješenje odnosa između stranaka ima se primjenjivati mjerodavno pravo koje je bilo na snazi u vrijeme nastanka tih odnosa, dakle, pravna pravila Općeg građanskog zakonika, koja se primjenjuju na temelju članka 4. Zakona o nevažnosti propisa donesenih prije 6. travnja 1941. i za vrijeme neprijateljske okupacije ("Službeni list" FNRJ broj 86/1946).

11.2. Prema pravnom pravilu iz paragrafa 1460. bivšeg OGZ-a za stjecanje prava vlasništva na temelju dosjelosti zahtijevao se zakonit, pošten i istinit posjed, s time da onaj tko dosjelost svog posjeda temelji na vremenu od 30 ili 40 godina nije dužan dokazivati zakoniti način stjecanja. Odredba identičnog sadržaja nalazi se i u članku 28. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine broj 6/80, 36/90 i 53/91 dalje: ZOVO), i u članku 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 dalje: ZV).

11.3. Dakle, sukladno navedenom pravnom pravilu pretpostavka za stjecanje prava vlasništva dosjelošću uvijek je bio pošten (savjestan) posjed, dok prema članku 18. stavku 3. ZV-a, posjed je pošten odnosno savjestan ako posjednik koji ga je stekao nije znao, niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada. Dakle, poštenje posjeda se pretpostavlja, presumira, ali čim posjednik sazna da mu ne pripada pravo na posjed njegov posjed gubi kvalitetu poštenog posjeda i postaje od tog trenutka nepošteni posjednik.

11.4. I u ranijem razdoblju, sukladno odredbama OGZ-a, također se pretpostavljalo poštenje odnosno savjesnost posjednika a tko tvrdi drukčije dužan je u postupku to i dokazati.

12. Tuženica u ovom postupku nije dokazala da bi prednici tužitelja i tužitelj bili nepošteni posjednici, pa je pravilno prvostupanjski sud ocijenio da su prednici tužitelja predmetnu nekretninu stekli dosjelošću, a tužitelj je istu stekao nasljeđivanjem iza pokojnih roditelja, odnosno diobom sa bratom i sestrom, kao je to zaključio i prvostupanjski sud.

13. Što se tiče odluke o troškovima postupka ista je donesena sukladno članku 154. stavku 1. u vezi s člankom 155. ZPP-a. Neosnovano tuženica ističe da tužitelju ne pripada pravo na troškove postupka, jer do pokretanja ovog postupka nije ni pokušao srediti svoje imovinsko stanje. Naime, tužitelj je prije pokretanja postupka podnio tuženici zahtjev za mirno rješenje spora. Tuženica je zahtjev odbila kao neosnovan, pa se ne može reći da tužitelj nije pokušao svoje imovinsko stanje riješiti sa što manje troškova. Troškovi, koji su prouzročeni ovim postupkom, nastali su upravo zbog toga što spor nije riješen povodom njegova zahtjeva za mirno rješenje spora, zbog čega je i ovaj žalbeni navod tuženice neosnovan.

14. Zbog navedenog, a temeljem članka 368. stavak 1. ZPP-a, žalba tuženice je odbijena kao neosnovana i prvostupanjska presuda je potvrđena.

Slavonski Brod, 15. rujna 2025.

Predsjednica vijeća

Irena Dikanović-Terzić