REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U ZADRU

Zadar, Plemića Borelli 9

Poslovni broj: 18 Kž-177/2023

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Dijane Grancarić kao predsjednice vijeća, te Sandre Radanović i Hrvoja Viskovića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Marine Horvat kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv I-okrivljenika VĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj] i II-okrivljenika CĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], zbog kaznenog djela iz čl. 323. st. 2. u vezi st. 1. i čl. 34. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17 i 118/18 - dalje u tekstu KZ/11), odlučujući o žalbi II-okr. CĆ, izjavljenoj po branitelju Davoru Ukaloviću, odvjetniku u Zadru, protiv presude Općinskog suda u Zadru broj K-231/22 od 10. veljače 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 12. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba II-okr. CĆ, kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom od 10. veljače 2023. Općinski sud u Zadru je I. okrivljenika VĆ i II. okrivljenika CĆ proglasio krivima da su počinili kazneno djelo protiv javnog reda – protupravnu naplatu u pokušaju iz čl. 323. st. 2. u vezi st. 1. i čl. 34. st. 1. te čl. 36. st. 2. KZ/11 te ih osudio na kaznu zatvora od po jedne godine, time da im je temeljem čl. 56. st. 1., 2. i 3. KZ/11 izrekao uvjetnu osudu pa se kazna zatvora koja im je izrečena neće izvršiti ukoliko u roku od četiri godine ne počine novo kazneno djelo.

1.1. Temeljem čl. 54. st. 1. KZ/11 okrivljenicima će se u slučaju opoziva uvjetne osude u izrečenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine uračunati vrijeme uhićenja od trenutka lišenja slobode i to I-okr. VĆ od dana 1. rujna 2021. u 02,00 sati do puštanja na slobodu, a II-okr. CĆ od dana 1. rujna 2021. u 12,30 sati do puštanja na slobodu.

1.2. Temeljem čl. 79. KZ/11 od I-okr. VĆ oduzima se mobitel marke „LG” crne boje IMEI broja [IMEI broj], s maskicom, a koji predmet je privremeno oduzet od I-ok. VĆ temeljem potvrde o privremenom oduzimanju predmeta PU zadarske, II PP, serijski broj: [serijski broj].

1.3. Temeljem čl. 189. st. 3. Zakona o kaznenom postupku (“Narodne novine” br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 147/13, 152/14, 126/19 i 80/22

– dalje u tekstu: ZKP/08) vratit će se I-okr. VĆ privremeno oduzeti predmeti i to plinski pištolj marke Blow compact, model 2002TV.br.5-10656 cal. 9mm sa pripadajućim spremnikom i sa pripadajućih 11 kom streljiva, jedna crna gumena palica, jedan nož marke Ranger dužine oštrice 30cm i drvena palica, a za koje predmete je izdana potvrda o privremenom oduzimanju predmeta PU zadarske, PP Pag, serijski broj [serijski broj] , ako postavi zahtjev u roku od godine dana od pravomoćnog okončanja ovog kaznenog postupka, u protivnom će se uništiti.

1.4. Na temelju čl. 148. st. 1. u svezi čl. 145. st. 2. ZKP/08 nalaženo je I-okr. VĆ platiti trošak kaznenog postupka u iznosu od 1.000,00 (tisuću kuna / 132,72 EUR-a) i II-okr. CĆ platiti trošak kaznenog postupka u iznosu od 1.000,00 (tisuću kuna / 132,72 EUR-a) u korist proračunskih sredstava Republike Hrvatske, u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio II-okr. CĆ putem branitelja Davora Ukalovića, odvjetnika u Zadru, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog dosuđenog iznosa troška kaznenog postupka. Predlaže usvojiti žalbu i preinačiti pobijanu prvostupanjsku presudu donošenjem presude kojom se II-okr. CĆ oslobađa optužbe, a podredno ukinuti pobijanu prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Na žalbu nije podnesen odgovor.

4. Spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetniku u Zadru na dužno razgledanje, a sukladno odredbi čl. 474. st. 1. ZKP/08.

5. Žalba nije osnovana.

6. Iako II. okrivljenik u žalbi navodi da se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, osim citiranja zakonskog teksta predmetne odredbe, ne obrazlaže u čemu bi se konkretno sastojala citirana povreda, već iz sadržaja žalbe proizlazi da dovodi u pitanje pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja.

6.1. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, a suprotno navodima obrane, nema proturječnosti između izreke i obrazloženja presude, jer su sve odlučne činjenice jasno i logično određene i istim modalitetom sukladno obrazložene, kao i dokazi na kojima se one temelje, a druga je stvar što ih žalitelja kao takve ne prihvaća te ih vidi proturječnim i tumači na sebi prihvatljiv subjektivan način, zbog čega istaknuta bitna povreda nije ostvarena.

6.2. Stoga, nije osnovana žalba zbog bitnih povreda odredaba kaznenog povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08. Pobijana presuda je u tom dijelu ispitana i u smislu čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08 i nije utvrđeno da bi u istoj bila potvrđena ijedna od povreda odredaba kaznenog postupka na koje sud pazi po službenoj dužnosti, a također na štetu okrivljenika nije povrijeđen kazneni zakon.

7. Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona, II. okrivljenik problematizira pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, navodeći u bitnom da iz provedenih dokaza nije utvrđeno da bi II. okrivljenik postupio na inkriminirani način.

7.1. Međutim, suprotno navodima u žalbi, činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno. U okviru istaknute žalbene osnove II. okrivljenik ustvari ne iznosi ništa nova što već nije bilo predmetom analize i ocjene suda prvog stupnja, već samo polemizira s razlozima osuđujuće presude i na svoj subjektivan način ocjenjuje rezultate izvedenih dokaza i to posebno u odnosu na iskaz oštećenika EĆ, čiji iskaz prvostupanjski sud s pravom prihvaća kao logičan i vjerodostojan, a isti je uostalom potkrijepljen i iskazom ČĆ, ali i materijalnom dokumentacijom koja prileži spisu, a koju je prvostupanjski sud prihvatio kao vjerodostojnu. Naime, iz navedene dokumentacije nedvojbeno i nesporno proizlazi da su I. okrivljenik i oštećenik EĆ bili u poslovnom odnosu, pri čemu nije bilo sporno da je II. okrivljenik kao prijatelj I. okrivljenika bio upoznat sa problemima u kojima se našao I. okrivljenik, a koji su proizašli iz poslovnog odnosa I. okrivljenika sa oštećenikom, odnosno pravnom osobom koje je ovaj bio vlasnik.

7.2. Nije sporno da su I-okrivljeni VĆ i II-okrivljeni CĆ tijekom 2020. bili u [adresa] kada su susreli oštećenika, da je I-okrivljeni VĆ tijekom događaja na pumpi nazvao II-okrivljenog CĆ, te da su I- okrivljeni VĆ i II-okrivljeni CĆ bili zajedno u automobilu istog dana tijekom popodneva kada je oštećenik nazvao I-okrivljenika na mobitel, jer navedene činjenice okrivljenici ne spore.

7.3. Svjedok-oštećenik EĆ je svoj iskaz dao pred PU zadarskom 19. studenog 2021. i na raspravi 7. studenog 2022, te je u oba navrata n u bitnim stvarima iskazivao konzistentno i uvjerljivo, pa je tako naveo da ga je I-okrivljenik presreo vozilom Zg oznaka, u kojem je bio sa jednom njemu nepoznatom osobom i ta druga osoba mu je rekla da mu I. okrivljenik duguje novac koji će mu ovaj isplatiti, kada primi povrat duga od njega, da se nije sa njim zajebavati, da ima ljude u [adresa] i da mu daje rok od mjesec dana za donijeti novac, a tom prilikom I. okrivljenik nije govorio. Idući kontakt se dogodio u kolovozu 2021. na benzinskoj pumpi u ... gdje je on došao utočiti gorivo, tu je za pultom radio I. okrivljenik, vidjevši njega je skočio, galamio, tjerao ga da idu u podrum pumpe, a sa čime je prestao kada mu se obratio poslovođa, pa je potom I. okrivljenik nazvao nepoznatu osobu i rekao joj da je oštećenik tu i da on odmah dođe po njega, a zatim iz njegovog auta marke Hyundai Atos uzeo ključeve, za koje vrijeme je on platio gorivo poslovođi, a I. okrivljenik mu je ipak tada vratio ključ. Kada je sjeo u auto, I. okrivljenik mu je prišao i pustio glas sugovornika na razglas rekavši: "V evo ga tu, što ću sa njim, hoću ga pustiti?", a osoba na liniji je odgovorila da ga ne pušta jer će on sada doći tamo ga pokupiti, isti dan kasnije sa telefonskog broja koji koristi I. okrivljenik, javila se druga osoba i pitao oštećenika gdje je, gdje se nalazi da ga nađu i ubiju, bolje neka kaže gdje se nalazi nego da ga oni traže, traže ga dva auta – jedno mu je kod kuće i čeka ga, a drugo da ga traži, što ga je ustrašilo pa je otišao na policiju.

7.4. Prema tome pravilno prvostupanjski sud ističe da je iskaz svjedoka EĆ detaljan, konkretan i uvjerljiv sa nizom preciznih i specifičnih momenata, a što se životno i logikom stvari ne očekuje od svjedoka koji neistinito iskazuje o događajima o kojima nema stvarnih spoznaja. Naime, oštećenik je precizno i konkretno naveo sadržaj prijetnji koje su mu okrivljenici tijekom inkriminiranih prigoda izrekli kao i pod kojim okolnostima, pri čemu tijekom postupak nije utvrđeno da bi oštećenik imao motiva lažno teretiti I. i II. okrivljenike. Činjenica da je ovaj oštećenik, sada u žalbenom postupku, dostavio u spis podnesak-Izjavu u kojoj navodi da mu II. okrivljenik nije uputio nikakve prijetnje, da se isti očito našao u krivu vrijeme na krivom mjestu sa krivim ljudima, te da nije osjetio nikakav strah, ne dovodi u pitanje takav zaključak prvostupanjskog suda o inkriminiranom postupanju oba okrivljenika. Naime, očito je sa sada, nakon donošenja prvostupanjske presude, po proteku više godina od inkriminacije, ovaj oštećenik želi pogodovati II. okrivljeniku u pravcu da isti izbjegne kaznenu odgovornost u postupku, međutim ponavlja se da je oštećenik u dva navrata iskazivao i u oba navrata teretio oba okrivljenika.

7.5. U pogledu ocjene sadržaja i ozbiljnosti prijetnji, prvostupanjski sud je dao valjane razloge pod toč. 27. i 28. obrazloženja presude, koje razloge u cijelosti prihvaća i ovo vijeće. Budući da su u konkretnom slučaju okrivljenici pokušavali ozbiljnim prijetnjama da će se izravno napasti na život ili tijelo dužnika prisiliti oštećenika da I- okrivljeniku isplati 32.000,00 Eura na ime ulaganja u poslovni odnos, sud zaključuje da je postupanje okrivljenika prema oštećeniku KĆ nedvojbeno bilo usmjereno upravo radi naplate duga.

7.6. Također, prvostupanjski sud je dao jasne, valjane i logične razloge iz kojih ne prihvaća obrane I. i II. okrivljenika kao vjerodostojne, kako je to navedeno na str- 22-23. obrazloženja presude, a koje razloge prihvaća i ovo drugostupanjsko vijeće i na njih upućuje žalitelja.

7.7. Prema tome, nasuprot navodima žalitelja, nema nikakve dvojbe da su okrivljenici oštećeniku ozbiljno prijetili, sve na način kako je navedeno u činjeničnom opisu, i da su to učinili radi naplate duga, oni su u sve tri prigode djelovali zajednički, tijekom dva događaja bili su fizički zajedno, dok je tijekom događaja na pumpi drugookrivljeni ĐĆ bio na telefonskoj liniji sa prvookrivljenim VĆ, te se preko razglasa obratio oštećeniku.

7.8. Osim toga iz obrane I-okrivljenog VĆ proizlazi kako mu se II- okrivljenik ponudio pomoći na način da će oni to skupa riješiti, te da je upravo iz tog razloga njega nazvao tijekom događaja na pumpi, a ovaj mu je savjetovao što da radi. Nadalje, II- okrivljeni ĐĆ je prilikom ispitivanja pred PU zadarskom iskazao kako je on predložio I-okrivljeniku da uzme oštećeniku ključeve iz auta i time ga zadrži, te da odu gdje oštećenik živi (od čega je odstupio tijekom kasnijih ispitivanja). Nije sporno da je II- okrivljenik bio upoznat sa problemom II-okrivljenika, te da mu je nudio pomoć, iako osporava da bi to činio na način kako se tereti optužnicom. Međutim, kako je nakon provedenog dokaznog postupka nesporno utvrđeno da su okrivljenici prijetili oštećeniku na način kako se terete optužnicom, te imajući u vidu njihov odnos i činjenicu da su u sve tri prigode djelovali zajednički, tijekom dva događaja bili su fizički zajedno, dok je tijekom događaja na pumpi drugookrivljeni ĐĆ bio na telefonskoj liniji sa prvookrivljenim VĆ, što svakako ukazuje da navedena kriminalna aktivnost predstavlja organsku cjelinu u postupanju dvaju supočinitelja, dakle da su okrivljenici postupali kao supočinitelji jer iz njihova sveukupnog ponašanja po razboritoj i objektivnoj procjeni nedvojbeno proizlazi zaključak da su kod oba okrivljenika postojali elementi svijesti i volje da zajednički djeluju, čime su manifestirale i vlast nad djelom, odnosno zajedničku izravnu namjeru da oštećeniku ozbiljno prijete da će se izravno napasti na život ili tijelo dužnika i da su to učinili radi naplate duga koji oštećenik ima prema I-okrivljeniku.

7.9. Valja napomenuti da je ovo kazneno djelo nedvojbeno ostalo u pokušaju. Naime, uz činjenicu da su okrivljenici prijetili oštećeniku, te da je to bilo usmjereno na naplatu duga, nesporno je utvrđeno da dug ipak nije naplaćen. Time su okrivljenici započeli s ostvarivanjem zakonskih obilježja ovoga kaznenog djela, ali ga nisu dovršili, kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud.

8. Slijedom iznijetog nije osnovana žalbe okrivljenika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a ni žalba okrivljenika zbog povrede kaznenog zakona, jer je prvostupanjski sud pravilno II. okrivljenika proglasio krivim za kaznenog djela za koja se teretio predmetnom optužnicom, a ovakav zaključak prvostupanjskog suda nije doveden u sumnju žalbenim navodima II. okrivljenika.

9. Nadalje, Iako se II. okrivljenik ne žali zbog odluke o kazni, ž prema odredbi čl. 378. ZKP/08 žalba zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede kaznenog zakona podnesena u koristi okrivljenika, sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o kazni, pa je sud ispitao pobijanu presudu i u tom dijelu.

9.1. Ovaj drugostupanjski sud nalazi da je okrivljeniku primjereno izrečena kazna zatvora u trajanju od jedne godine s rokom kušnje od četiri godine. Pri tome je prvostupanjski sud pravilno ocijenio kao olakotne okolnosti i otegotne okolnosti na strani II. okrivljenika, kako je to navedeno pod toč.33. obrazloženja presude.

9.2. Slijedom toga pravilan je zaključak suda da će se izrečenom kaznom zatvora u trajanju od jedne godine s rokom kušnje od četiri godine, ostvariti svrha kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11, o čemu je prvostupanjski sud posebice iznio detaljne razloge na stranici 26-27. prvostupanjske presude.

10. Također je pravilna odluka o troškovima kaznenog postupka, koji trošak je određen u visini iznosa navedenog u izreci prvostupanjske presude, a koji iznos paušalnog troška je odmjeren prema složenosti i trajanju ovog postupka, jer je II. okrivljenik proglašen krivim te je obvezan snositi trošak kaznenog postupka. Slijedom navedenog, niti iz ove žalbene osnove nije osnovana žalba II. okrivljenika.

11. Budući da žalba II. okrivljenika nije osnovana, a ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti, temeljem čl. 476. st. 1. t. 1. i 2. ZKP/08, ovaj sud nije našao da bi bile ostvarene preostale bitne povrede odredaba kaznenog postupka, kao ni preostale povrede kaznenog zakona na štetu okrivljenika, na temelju odredbe čl. 482. ZKP/08, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zadru, 12. rujna 2025.

Zapisničar

Predsjednica vijeća

Marina Horvat

Dijana Grancarić