Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Borelli 9

Poslovni broj: Kž-456/2022-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Sandre Radanović kao predsjednice vijeća, te Dijane Grancarić i mr. sc. Ane Brkić kao članova vijeća, uz sudjelovanje Nives Jović kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog NJ, zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 3. u vezi st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 - pročišćeni tekst, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 - dalje u tekstu: KZ/11) i čl. 140. st. 1. i 2. KZ/11, odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Varaždinu broj K-267/2020- 21 od 4. srpnja 2022. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 12. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

Temeljem odredbe članka 482. ZKP/08 odbija se žalba Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu, kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj K-267/2020 od 4. srpnja 2022. godine, okrivljenik NJ oglašen je krivim zbog učina kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnjom iz čl. 139. st. 3. u vezi st. 2. KZ/11, a kažnjivo po čl. 139. st. 3. KZ/11, te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci. Temeljem čl. 56. KZ/11, okrivljenom NJ izrečena je uvjetna osuda na način da se kazna zatvora na koju je okrivljeni NJ osuđen neće izvršiti ukoliko isti u roku od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.

1.1. Na temelju članka 148. stavka 6. ZKP/08. okrivljeni NJ je u cijelosti oslobođen obveze naknade troškova kaznenog postupka.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio državni odvjetnik dana 16. rujna 2022. zbog odluke o kazni, s prijedlogom da županijski sud preinači pobijanu presudu i okrivljenika osudi na bezuvjetnu kaznu zatvora.

3 . U skladu s odredbom čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis predmeta je dostavljen ŽDO u Zadru na dužno razgledanje.

4. Žalba nije osnovana.

5. Nije u pravu državni odvjetnik kada u žalbi ističe da je u prvostupanjskom postupku izostalo vrednovanje okrivljenikove ranije višestruke osuđivanosti te da prvostupanjski sud nije obrazložio kako navedena okolnost utječe na izrečenu kaznu pa da suprotno stajalištu suda o postizanju prevencije izrečenom sankcijom, ponovnim izricanjem uvjetne osude okrivljeniku, niti će se postići generalna prevencija na ostale osobe da se suzdrže u činjenju kaznenih djela, a niti specijalna prevencija na samog okrivljenika da ubuduće ne čini kaznenih djela. Štoviše u žalbi navode kako uvjetna osuda izrečena okrivljeniku ne predstavlja nikakav oblik represije niti upozorenja već samo "mrtvo slovo na papiru".

6. Suprotno žalbenim tvrdnjama državnog odvjetnika prvostupanjski sud je, prema stajalištu ovog drugostupanjskog suda, vrednovao sve olakotne i otegotne okolnosti na strani okrivljenika kada ga je zbog kaznenog djela zbog kojega je proglasio krivim temeljem čl. 139. st. 3. KZ/11 osudio na kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci te potom temeljem čl. 56. KZ/11 mu izrekao uvjetnu osudu tako da se kazna zatvora u trajanju od osam mjeseci neće izvršiti ukoliko isti u roku od dvije godine ne počini novo kazneno djelo. Olakotne okolnosti na koje se prvostupanjski sud poziva u obrazloženju svoje odluke, posebice činjenica da je isti otac petero maloljetne djece, o kojima je dužan skrbiti, pored činjenice da mu je supruga nezaposlena, kao i olakotne okolnosti koje pri tome uzima u obzir (okrivljenikova dosadašnja višestruka osuđivanost), ukazuju da se svrha kažnjavanja u konkretnom slučaju propisana u čl. 41. KZ/11 zasigurno može postići uvjetnom osudom.

6.1. Nije u pravu državni odvjetnik kada u žalbi navodi da pobrojane otegotne okolnosti prvostupanjski sud osim što ih je nabrojio, nije ih vrednovao prilikom izricanje kazneno pravne sankcije, a niti obrazložio kako navedena okolnost utječe na izrečenu kaznu. Nasuprot takvim navodima žalitelja prvostupanjski sud je pravilno ocijenio u pobijanoj presudi kako u konkretnom slučaju nema potrebe na okrivljenika djelovati strožom kaznom, a niti ima potrebe izrečenu kaznu zatvora izvršiti. I po stavu ovog drugostupanjskog suda, uvažavajući sve utvrđene okolnosti u prvostupanjskom postupku, na daljnje okrivljenikovo ponašanje, kao i na ponašanje svih drugih počinitelja sličnih kaznenih djela, dovoljno odvraćajuće će djelovati i prijetnja izvršenja kazne tijekom vremena provjeravanja od dvije godine.

7. Stoga okolnosti koje u žalbenim navodima ističe državni odvjetnik, a koje okolnosti je prvostupanjski sud zasigurno imao u vidu prilikom odlučivanja o vrsti i visini kaznenopravne sankcije okrivljeniku, nisu odlučne za ocjenu prvostupanjskog suda da se svrha kažnjavanja može postići upravo izrečenom uvjetnom osudom.

8. Radi svega navedenog, a kako u pobijanoj presudi nisu nađene povrede odredaba kaznenog postupka, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, u smislu odredbe članka 476. stavak 1. točka 1. ZKP/08., valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zadru, 12. rujna 2025.

Zapisničarka

Predsjednica vijeća

Nives Jović

Sandra Radanović