Posl. br.: P-4780/24

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

STALNA SLUŽBA U SUPETRU

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, Stalna služba u Supetru, po sucu toga suda Katarini Heinrich, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja: UP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Rinu Petričiću, odvjetniku u [adresa], protiv tužene: OP, iz [adresa], zastupana po punomoćniku Davoru Drmiću, odvjetniku u [adresa], radi utvrđenja ništetnosti ugovora, nakon javne glavne rasprave, održane dana 16. srpnja 2025. punomoćnika stranaka, dana 12. rujna 2025. godine, donio je i objavio

p r e s u d u

I. Utvrđuje se da je ništetan Ugovor o kupoprodaji između ŽP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i FP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], sklopljen dana 12.srpnja 2010.god.pred Javnim bilježnikom Daliborom Pavlovićem iz [adresa] pod ovjerom br: Ov-3794/10 od 12.07.2010.god.

II. Nalaže se tuženoj da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 1.100,00 EUR, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. U tužbi se navodi da je tužitelj isključivi nasljednik svoje pok. majke ŽP i to temeljem rješenja o nasljeđivanju O-830/11. Općinskog suda u Splitu, temeljem kojeg je naslijedio nekretninu označenu kao ½ čes.zgr.1014/3 Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], da je njegova majka kao pravni prednik nekretninu stekla dana 11.5.2009. godine kupoprodajom od prethodnih vlasnika za iznos od 45.000,00 Eura, koji novac da je stekla prodajom svoje nekretnine na Drveniku za iznos od 45.000,00 Eura. Temeljem tog ugovora od 11.5.2009.godine majka tužitelja se upisala odmah u zemljišne knjige, a tužitelj je stupio kao sin u posjed stana i počeo ga uređivati. Primitkom tužbe u predmetu Pst-1112/11 da tužitelj saznaje da tuženik traži utvrđenje vlasništva gore opisane nekretnine i to temeljem ugovora o kupoprodaji između njegove majke i tuženika kojega prilikom sklapanja istog nisu potpisali niti majka tužitelja kao prodavateljica, a niti tuženik. U ime majke tužitelja isti da je potpisala DP u ime obrta [obrt] zlorabeći punomoć prodavateljice, dok da tuženik uopće tada nije potpisao ugovor već kasnije kad je ugovor predan na uknjižbu koja je odbijena jer je punomoćnik bio obrt a ne fizička osoba. Nadalje, da sam tuženik u svom iskazu u predmetu Pst-1112/11 u kojem je tužitelj navodi da je „ dao zetu KP 20.000 Eura za kupnju stančića koji je realizirao cijeli posao a da on stan nije vidio i da nikad nije ušao u posjed, te da je također naveo da je ugovor potpisao tek kasnije nakon ovjere javnog bilježnika a prije uknjižbe. Iz samog ugovora koji je predan na uknjižbu da je vidljivo da je kupoprodajna cijena 20.000. Eura i da prodavateljica tj. punomoćnica potvrđuje da je primila cjelokupni iznos kupoprodaje u iznosu od 20.000. Eura. U svom iskazu pred sudom u predmetu Pst-1112/11 punomoćnica iz tog ugovora, DP kao svjedokinja, da je navela da kupoprodajna cijena po tom ugovoru nikad nije uplaćena, već samo kapara od 10000.Eura, za koju nema potvrdu da bi je isplatila majci tužitelja. Također da je navela da su ona i njen suprug sa zetom tuženika ĐP imali 14 kupoprodaja za koje nije plaćena kupoprodajna cijena. Iz svega navedenog da proizlazi da bi majka tužitelja prodala prvo svoju nekretninu na Drveniku za 45000. Eura, da bi potom ugovorom od 11.5.2009.god. za 45000. Eura kupila stančić u [adresa] kojega bi konačno dana 12.7.2010.god. prodala i to putem punomoćnika za iznos od 20.000.Eura. Ističe se da za predmetni stan prodavateljica nikad nije primila kupoprodajnu cijenu, te da ne postoji potvrda o prijemu bilo kojeg iznosa kupoprodajne cijene.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se istoj protivi u cijelosti kao i tužbenom zahtjevu, prigovara označenoj vrijednosti predmeta spora koja je u tužbi naznačena na iznos od 10.000,00 kn kao preniskoj i nerealnoj, obzirom da je u ugovoru čije poništenje traži tužitelj kupoprodajna cijena ugovorena u iznosu od 20.000,00 eura. Nadalje ističe da nije ispunjen nijedan razlog koji bi predmetni ugovor činio ništetnim, jer da činjenica da je u ime prodavateljice ugovor potpisala opunomoćenica ne čini taj ugovor ništetnim, kao niti činjenica da je tuženik ugovor potpisao nakon što je prodavateljica po punomoćnici ovjerila svoj potpis, budući da potpis kupca nije potrebno ovjeriti, te da je ugovor sklopljen kada ga potpišu obje stranke osobno ili putem opunomoćenika. Ističe se kako je presudom Općinskog suda u Splitu, posl. broj Po-39/2015 od 28.12.2021.g., a koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Varaždinu, posl. broj Gž-495/2022 od 06. travnja 2022.g. pravomoćno odbijen tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži utvrđenje da nije istinita i pravno valjana vlastoručno potpisana punomoć koju je njegova majka potpisala i temeljem koje je sklopljen predmetni ugovor. Zaključuje kako se cijela tužba temelji na činjenici da tužitelj smatra kako njegovoj majci nije u cijelosti isplaćena ugovorena kupoprodajna cijena, a da eventualno neispunjenje obveza preuzetih ugovorom nije razlog za utvrđenje ništetnosti ugovora već eventualno razlog za traženje raskida ugovora a koji zahtjev majka tužitelja kao prodavateljica nikada nije podnijela, zbog čega su tužitelju su protekli svi zakonski rokovi za pobijanje ili traženje raskida predmetnog ugovora odnosno za potraživanje isplate kupoprodajne cijene pa da isti svoja prava pogrešno pokušava ostvariti preko instituta utvrđenja ništetnosti budući da takav zahtjev ne zastarijeva, zbog čega predlaže odbiti tužbu.

3. U dokaznom postupku pregledana je sva pisana dokumentacija u spisu i to:

Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 11.5.2009.g., prijedlog za uknjižbu od 14.5.2009.g., Kupoprodajni ugovor od 29.8.2007.g., Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 12.7.2010.g., rješenje Z-6596/10 od 1.3.2011,g., presuda Općinskog suda u Splitu Po-39/15. od 26.12.2021.g., presuda Županijskog suda u Varaždinu Gž-495/22. od 6.4.2022.g., presuda Županijskog suda u Osijeku Kž-505/2022. od 12.1.2023.g., presuda Općinskog suda u Splitu K-539/13 od 27.4.2023.g., izveden je dokaz saslušanjem parničnih stranaka te je pregledan spis Općinskog suda u Splitu P-3583/2022.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Tužbeni zahtjev usmjeren je na utvrđenje ništetnosti Ugovora o kupoprodaji koji je zaključen između ŽP i FP dana 12.srpnja 2010.god.pred Javnim bilježnikom Daliborom Pavlovićem iz [adresa] pod ovjerom br: Ov-3794/10 od 12.07.2010.godine.

6. Između stranaka nije sporno da su dana 12. srpnja 2010. godine, majka tužitelja ŽP, po punomoćnici DP, kao prodavateljica i FP, ranije označeni tuženik, prednik tužene OP, kao kupac, zaključili Ugovor o kupoprodaji ovjeren kod javnog bilježnika Dalibora Pavlovića iz [adresa] pod br: Ov-3794/10 od 12.07.2010.g.

7. Između stranaka je sporno jesu li u konkretnom slučaju ispunjene zakonske pretpostavke za utvrđenje predmetnog ugovora ništetnim.

8. Odredbom čl. 322.Zakona o obveznim odnosima propisano je da je ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo. Člankom 323. ZOO-a propisano je da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran je svome suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti.

9. Kupoprodajnim ugovorom od **.**.2007.g. ĆP, uz suglasnost i pristanak svoje supruge ŽP, prodao je ČP ½ dijela čest. zgr. [katastarska čestica] kuća i dvorište te ¼ dijela čest. zem. [katastarska čestica] okućnica, sve k. o. [katastarska općina] Drvenik, za iznos od 30.000 EUR, s time da je Aneksom ugovora od 30.8.2007.g. kao kupoprodajna cijena utvrđen iznos od 45.000 EUR. Kupoprodajnim ugovorom od **.**.2009.g. ŽP ( majka tužitelja ) kupila je od MP, BP i AP nekretninu označenu kao čest. zgr. [katastarska čestica], za udio od 48/96 cjeline, za iznos od 45.000 EUR. Predmetnim Ugovorom o kupoprodaji nekretnine od **.**.2010.g., ŽP, zastupana po [obrt]" vlasništvo DP, prodala je čest. zgr. [katastarska čestica] u naravi prizemlje i kat, površine 29 m2, za iznos od 20.000 EUR. Iz navedenog bi proizlazilo da je majka tužitelja pok. ŽP, nekretninu koju je kupila 11.5.2009.g. za iznos od 45.000 EUR, nakon nešto više od godine dana, odnosno 12.7.2010. godine prodala za iznos od 20.000 EUR, znači za iznos od 25.000 EUR manje od iznosa koji je dala pred godinu dana za taj isti stan.

10. Na okolnosti iz tužbe izveden je dokaz saslušanjem parničnih stranaka. Tužitelj JP, pok. ĆP, u svom je iskazu naveo da je njegova pok. majka TP kupila derutni stan u [adresa]. godine, u naravi prostor na dva kata, prizemlje površine 15 m2, i kat površine 12 m2, u kojemu danas on živi. U vrijeme kupnje stan nije bio priključen na kanalizaciju. Navodi da je njegova majka taj stan kupila od novaca koje je dobila prodajom djedovine na Drveniku. Upitan od koga je majka kupila stan navodi da je majka kupila stan posredstvom agencije za prodaju nekretnina " [obrt]". Bio je šokiran kada je krajem svibnja 2011. godine dobio tužbu tužitelja FP za utvrđenje prava vlasništva stana. Pokušao je stupiti u kontakt sa vlasnikom agencije kojega nije našao, rečeno mu je da je agencija zatvorena. Dodaje kako je dana 1. srpnja 2010. godine, kada je otišao provjetriti stan, u prostor pristupila njemu nepoznata muška osoba koja ga je upitala da li se stan prodaje, on mu je odgovorio da se stan ne prodaje. Kasnije je u Slobodnoj Dalmaciji uočio članak koji je pisao o tzv. "kralju plaža" iz čije je fotografije prepoznao osobu koja se interesirala za stan. Kasnije je u nekoliko navrata dobivao telefonske pozive od strane osoba koje su se interesirale za stan, a on im je odgovarao da se stan ne prodaje. Jedne prigode sa sastao sa zainteresiranom gospođom u Trogiru koja mu predočila punomoć agencije kojom je navodno njegova majka agenciju ovlastila da proda stan. Navodi da je u tom vrijeme njegova majka već bila u jako lošem zdravstvenom stanju. Majka je imovinu u Drveniku prodala ČP, s tim da je najprije je odredila cijenu u iznosu od 30.000,00 EUR-a, a kasnije se sa kupcem dogovorila za iznos od 45.000 Eur, koji iznos je odnijela u agenciju za kupnju stana u [adresa], da bi kasnije, kako tvrde tuženici, taj isti stan prodala za 20.000,00 EUR-a što da nije točno. Navodi kako je njegovoj cijeloj obitelji situacija u kojoj su se našli zbog opisanih događaja nanijela veliku štetu, nakon smrti roditelja bio je prisiljen prodati obiteljski stan na Bačvicama u kojemu su svi zajedno živjeli, a za koji je u obitelji postojao dogovor da se neće prodavati. Na upit pun. tužitelja navodi da njegova majka nikada nije vidjela FP niti mu je pokazala stan niti je predala posjed niti ključeve stana. Na daljnje pitanje navodi da je FP u svom iskazu pred sudom na navedena pitanja odgovorio jednako kao i on sada. Nije mu poznato je li FP potpisao nekakav ugovor jer cijeli taj odnos kupoprodaje ne postoji. Na daljnje pitanje navodi da otkad je ušao u posjed predmetnog stana nikad ga nitko od tamo nije tjerao niti se njegov posjed na neki način mijenjao. Majka nikad nije spominjala niti rekla da bi taj stan prodala. Na upit tuženika je li pokušao poništiti punomoć koju mu je pokazala gospođa sa kojom se sastao u Trogiru navodi da nije. Na daljnje pitanje navodi kako se na kraju ispostavilo da postoji punomoć sa potpisom njegove pok. majke s time da se punomoć odnosi na kupnju nekretnine. Navodi kako je njegova majka u to vrijeme bila slijepa pa je moguće da joj je podmetnuto, a osobito radi toga što bi majka odlazila u agenciju odakle bi se vraćala nakon 5 - 6 sati, a ona bi mu govorila da su je puštali da ih čeka dok oni nešto obave, da bi je vodili da nešto potpiše i da bi joj uzeli osobnu iskaznicu. Na daljnje pitanje je li uspio u sudskom postupku poništiti punomoć koja je izdana za kupnju stana navodi da nije.

11. Tužena OP u svom je iskazu navela da je jedne prigode njen zet, ĐP zvan " U", pitao njenog sada pok. supruga FP pitao bi li kupio neki stan za 40.000,00 EUR-a, na što su oni pristali jer su se htjeli osigurati za starije dane da ne ovise o djeci, pa je njen suprug zetu dao navedeni iznos kako bi kupio stan. Koliko joj je poznato, njen zet je kupio tri stana. O tim poslovima nije vodila računa jer su to sve radili zet i njen pokojni suprug tako da joj nije poznato je li se suprug ikada sreo sa prodavateljicom ŽP. Upitana je li joj poznato da bi njen suprug otišao vidjeti stan koji je ( navodno ) kupio suprug sjeća se da joj je govorio je da je stan derutan, a je li ga vidio ili ne nije joj poznato. Na upit pun. tužitelja je li ikada pitala supruga zbog čega je zetu dao 40.000,00 EUR-a, obzirom da je kupoprodajna cijena stana iznosila 20.000,00 EUR-a navodi da ga to nikad nije pitala. Nadalje navodi da nikada nije bila u posjedu niti su joj ikad predani ključevi predmetnog stana. Na daljnje pitanje je li joj poznato da bi njen suprug potpisao predmetni kupoprodajni ugovor tužena navodi da pretpostavlja da ga je potpisao. Sve te poslove vezane za kupnju vodio je njihov zet, nije joj poznato ništa od toga.

12. Pravomoćnom presudom Općinskog suda u Splitu K-539/13 od 27.4.2021.g., donesenoj u kaznenom postupku koji se vodio protiv okrivljenih DP ( osobe kojoj je majka tužitelja ŽP izdala punomoć za kupnju stana u [adresa] a navodno i za prodaju tog istog stana predniku tužene FP, ) i njenog supruga ZP, radi počinjenja šest kaznenih djela prijevare iz čl. 224. KZ/97, DP je proglašena krivom za šest kaznenih djela prijevare iz čl. 224. st. 4. KZ- a, dva produljena kaznena djela iz čl. 224. st. 4 KZ-a, kazneno djelo prijevare iz čl. 236. st. 1. KZ-a, što znači da je s ciljem da sebi pribavi protupravnu imovinsku korist dovela nekoga lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu i time ga navela da ovaj na štetu svoje imovine nešto učini, a počinjenjem kaznenog djela pribavljena je znatna imovinska korist i počiniteljica je postupala s ciljem pribavljanja takve koristi, nakon čega je osuđena na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju četiri godine i šest mjeseci. Izjašnjavajući se o osnovama optužnice okrivljena DP je navela da se smatra krivom za sva kaznena djela koja joj se stavljaju na teret. Sud je u navedenoj presudi kao otegotne okolnosti naveo da je predmetna kaznena djela okrivljena DP počinila sa najvišim stupnjem krivnje, postupala je s izravnom namjerom, svjesna protupravnosti svog ponašanja. Motiv ili pobuda iz kojih su djela počinjena bila je materijalno se okoristiti. Jačina ugrožavanja zaštićenog dobra očituje se ne samo u ugrožavanju tuđe imovine ispunjenjem obilježja djela, nego i u okolnostima počinjenja djela i iznosima imovinske koristi koja višestruko premašuje iznose koji zakon predviđa za kvalificirano kazneno djelo prijevare. nadalje okrivljena DP četiri je puta kazneno osuđivana zbog kaznenih djela prijevare i prijevare u pokušaju. Protiv nje se vode i drugi kazneni postupci. Kaznena djela koje je okrivljena DP počinila i zbog kojih je navedenom presudom pravomoćno proglašena krivom, počinjena su u razdoblju od 2009. do 2013. godine.

13. Kada se navod tužitelja da njegova pokojna majka ŽP, u trenutku potpisivanja punomoći DP ( kao vlasnici obrta za promet nekretnina ), za kupnju stana u [adresa] nije bila svjesna toga da istu ovlašćuje i na prodaju tog istog stana i to za cijenu koja je za više od dvostruko niža od one za koju je taj stan kupila, godinu dana nakon što ga je stekla, sagledaju u kontekstu kriminalnih radnji koje je u tom razdoblju poduzimala DP, opisanih u citiranoj kaznenoj presudi, tada se stječe kompletna slika ( nesretnih ) okolnosti u kojima se našla majka tužitelja, uz činjenicu da joj nikada nije isplaćen niti dio kupoprodajne cijene iz ugovora za kojeg, po stavu ovog suda, nije niti znala da postoji. Navodni kupac FP kao niti njegova supruga tužena OP, nikada nisu bili u predmetnom stanu, niti su imali ključ od istog, jer je u posjedu stana od trenutka kupnje bio tužitelj JP.

14. Sukladno čl. 322. Zakona o obveznim odnosima ništetan je onaj ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo. Pojam „moral društva“ obuhvaća sve segmente društvenih odnosa, pa tako i one poslovnog i pravnog prometa koji se odvijaju između pojedinaca kao članova društvene zajednice. Pojam „moral društva“ nije zakonom definirana kategorija, zbog čega se ocjenjivanja je li određeno ponašanje društveno moralno ili ne, treba ocjenjivati u okolnostima svakog pojedinog slučaja. U okolnostima konkretnog slučaja, polazeći od činjenice da je prednica tužitelja, pok. ŽP kao ugovorna stranka spornog ugovora bila pravno neuka stranka, lošeg zdravstvenog stanja, slabovidna, umrla je nepunu godinu nakon nastanka predmetnog ugovora, s druge strane, činjenica da je osoba kojoj je izdala punomoć za zaključenje kupoprodajnog ugovora višestruko osuđivana osoba radi počinjenja kaznenih dijela prijevare, koja djela su počinjena u razdoblju kada je sastavljen i predmetni kupoprodajni ugovor, ovaj sud smatra da je DP kao punomoćnica prednice tužitelja, kada je u ime ŽP potpisala predmetni kupoprodajni ugovor svjesno na nesavjestan, nepošten, neprofesionalan i nemoralan način postupila suprotno svrsi zbog koje ju je pok. ŽP angažirala. Zbog svega navedenog, tužbeni zahtjev tužitelja usvojen je u cijelosti te je odlučeno kao u izreci presude.

15. Odluku o troškovima postupka sud je donio sukladno odredbi članka 154 stavka 1 i članka 155 Zakona o parničnom postupku te Tarife o nagradi i naknadama za rad odvjetnika, zbog čega je tužitelju odobren parnični trošak kako slijedi: sastav tužbe, pristup na ročišta 24.2.25.g., 30.4.2025.g. i 16.7.2025.g., sve po 100 bodova, ukupno 400 bodova, što uz vrijednost boda u iznosu od 2,00 EUR iznosi 800,00 EUR, plus 200,00 EUR na ime 25% PDV-a, te 100,00 EUR za sudsku pristojbu tužbe i presude, sve ukupno iznosi 1.100,00 EUR, zbog čega je odlučeno kao u izreci presude pod točkom II.

U Supetru, dana 12. rujna 2025. godine

Sutkinja

Katarina Heinrich

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dostave presude. Žalba se izjavljuje pismeno u tri primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Županijski sud u Splitu. Odluka kojom se završava spor u postupku male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka čl. 354. st. 2. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Presuda na temelju priznanja može se pobijati zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka ili zbog toga što je izjava o priznanju dana u zabludi ili pod utjecajem prisile ili prijevare.

Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje sud neće dostavljati presudu prema odredbama Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 25/13) o dostavi pismena. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, sud će na ročištu uručiti ovjereni prijepis presude. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e-oglasne ploče sudova osam dana, računajući od dana kada je održano ročište za objavu. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 335. ZPP-a).

Dostaviti:

1. odvj. Rino Petričić, [adresa]

2. odvj. Davor Drmić, [adresa]