Republika Hrvatska

Općinski sud u Gospiću

Stalna služba u Otočcu

Bartola Kašića 7

Otočac

Poslovni broj: Pr-50/2022-28

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Gospiću Stalna služba u Otočcu po sutkinji Slavki Nikšić kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice CB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 53220 Otočac, zastupana po Dijani Kolman Vrane, odvjetnici u Samoboru, protiv tužene HB kao vl. OPG BRAJKOVIĆ ŠTEFICA, OIB: [osobni identifikacijski broj] Prozor 148, 53220 Otočac, zastupane po punomoćniku Frani Bobincu odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu i isplate, VPS: 3.639,06 eura, nakon održane glavne i javne rasprave 28. kolovoza 2025. u prisutnosti parničnih stranaka i njihovih punomoćnika, 12. rujna 2025., javno objavivši

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da nije dopušten otkaz ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika od dana 23. travnja 2022. godine, kojim je tužena otkazala tužiteljici ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 01. srpnja 2021. godine.

II. Raskida se ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen dana 01. srpnja 2021. godine između tužiteljice i tužene s danom 27. lipnja 2022. godine.

III. Nalaže se tuženoj isplatiti tužiteljici naknade bruto plaće kako slijedi;

- za razdoblje od 23. travnja 2022. pa do 30. travnja 2022. godine iznos od 172,56 EUR

- za razdoblje od 01. svibnja 2022. godine pa do 31. svibnja 2022. godine iznos od 724,79 EUR

- za razdoblje od 01. lipnja 2022. godine pa do 27. lipnja 2022. godine iznos od 567,33 EUR,

sve zajedno sa zateznim kamatama koje teku na svaki pojedini iznos od 16. dana u svakom mjesecu za prethodni mjesec, pa sve do isplate po stopi propisanoj čl. 29 Zakona o obveznim odnosima koja se do 31.12.2022. godine određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope Hrvatske narodne banke na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 01.01.2023. godine do 30.12.2023.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 31.12.2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženoj da isplati tužiteljici naknadu štete u iznosu 2.174,38 EUR bruto zajedno s zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenja pa do isplate prema kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili graničnoj kamatnoj stopi proizašloj iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a koja se određuje za svako polugodište, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, uvećanoj za 3 postotna poena, u roku od 15 dana.

V. Nalaže se tuženoj nadoknaditi tužiteljici troškove ovog postupka u iznosu od 1.950,00 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, koja teče od presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, računajući od dana donošenja prvostupanjske presude pa sve do isplate, u roku od 15 dana.

VI. Odbija se tužiteljica sa preostalim zahtjevom za naknadom parničnog troška, odnosno sa iznosom od 200,00 eura, kao neosnovanim.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je ustala tužbom protiv tužene radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu navodeći da je tužiteljica s tuženom 1. srpnja 2021. zaključila Ugovor o radu na neodređeno vrijeme za radno mjesto konobara, da bi 23. travnja 2022. godine tužena donijela Odluku o otkazu ugovora o radu uvjetovanom skrivenim ponašanjem radnika. Tužiteljica je Odluku o otkazu ugovora o radu primila 26. travnja 2022. putem pošte te je 6. svibnja 2022. protiv iste podnijela istoj zahtjev za zaštitu prava na koji zahtjev se tužena očitovala, a očitovanje je tužiteljica zaprimila 31. svibnja 2022. Tužiteljica drži da je predmetna Odluka o otkazu ugovora o radu nezakonita i nedopuštena budući da tužena nije imala opravdani razlog za davanje istog. Ističe se kako je sukladno Zakonu o radu poslodavac dužan prije redovitog otkazivanja ugovora o radu uvjetovanog ponašanjem radnika pisano upozoriti radnika na obvezu iz radnog odnosa i ukazati mu na mogućnost otkaza u slučaju nastanka povrede te obveze, kao i omogućiti radniku da iznese svoju obranu te ispravi svoje eventualne greške u radu, a što tužena ništa od navedenog nije učinila. Osporava se da bi navedeni otkazni razlozi bili istiniti, dapače, navodi se da je tužiteljica kao konobarica doprinijela povećanju gostiju i poslovanju tužene. Također se ističe da je kao otkazni razlog navedeno i da je "radnica odbila odraditi otkazni rok", a da tužiteljica nije mogla odbiti odraditi otkazni rok prije no što je dobila predmetnu Odluku o otkazu. Dapače, tužiteljica navodi da joj je tužena 20. travnja 2022. protuzakonito dala usmeni otkaz zbog skrivenog ponašanja, iako je do tada nikada nije upozorila na bilo kakvo neizvršavanje obveza te joj je pri tome strogo zabranila daljnje obavljanje rada na radnom mjestu konobara. Naposljetku, navodi i da je neopravdana nedoumica tužene da li je tužiteljica stvarno bila bolesna u razdoblju od 5.4. do 17.4.2022.. Stoga se predlaže utvrditi da predmetni Otkaz ugovora o radu nije dopušten, a kako nastavak radnog odnosa kod tužene tužiteljici više nije prihvatljiv, to se predlaže da se sudski raskine zaključeni ugovor o radu, da se naloži tuženoj da od dana nezakonitog prestanka radnog odnosa pa do dana sudskog raskida radnog odnosa isplati tužiteljici naknadu plaća, kao i da isplati tužiteljici naknadu štete, a što je sve uređeno tužbenim zahtjevom po provedenom financijsko-knjigovodstvenom vještačenju podneskom od 2. srpnja 2025. godine, list 83 i 84 spisa.

2. U odgovoru na tužbu tužena se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu navodeći prvotno da je tužba "neuredna i nepodobna za raspravljanje". Potom se navodi da su tvrdnje u tužbi paušalne te tužena ostaje u cijelosti kod iznijetih razloga u Odluci o otkazu ugovora o radu i u svom odgovoru na Zahtjev za zaštitu prava. Naglašava se da je u vremenu kada se tužiteljica bez opravdanog razloga nije pojavila na poslu bio pojačan obujam poslova zbog Uskrsa i uskrsnih blagdana, a o čemu je ista imala saznanja. Također se navodi da je tužiteljica tijekom rada aljkavo i neuredno obavljala svoje poslove slijedom čega se predlaže odbacivanje tužbe, podredno odbijanje tužbe i tužbenog zahtjeva.

3. Tijekom provedbe dokaza izvršen je uvid u Ugovor o radu na neodređeno vrijeme broj 01-21, list 6 – 10 spisa, u Odluku o otkazu ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika, list 11 i 12 spisa, u Zahtjev za zaštitu prava, list 13 i 14 spisa, u odgovor na Zahtjev za zaštitu prava, list 17 i 18 spisa, u Izvješće o privremenoj nesposobnosti za rad, list 22 spisa, u Obračunske liste, list 24

– 27 spisa, u Obračun isplaćene plaće, list 28 – 35 spisa, saslušan je svjedok IB, list 43 spisa, izvršen je uvid u Nalaz vještaka, list 69 – 74 spisa te su saslušane parnične stranke, list 87 – 90 spisa.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Prvotno valja istaći da je nedvojbeno da su parnične stranke 1. srpnja 2021. godine zaključile Ugovor o radu na neodređeno vrijeme broj 01-21 i to za radno mjesto konobar.

6. Nadalje, iz Odluke o otkazu Ugovoru o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika od 23. travnja 2022. godine proistječe da je tužena kao poslodavac tužiteljici CB kao radnici otkazala Ugovor o radu "radi kršenja obveza iz radnog odnosa uvjetovano skrivljenim ponašanjem" . Iz izreke navedene Odluke proistječe da je naznačeno da otkazni rok iznosi 15 dana, ali da ga radnica odbija odraditi. Iz obrazloženja navedene Odluke razvidno je da kao otkazni razlog tužena navodi da se tužiteljica nekoliko mjeseci nakon zasnivanja radnog odnosa "počela neodgovorno ponašati i nezadovoljavajuće se zalagati na radu, nekvalitetno obavljati svoj posao konobara, što je rezultiralo materijalnim gubitkom za poslodavca – došlo je do znatnog smanjenja prometa". Nadalje proistječe da tužena kao poslodavac kao otkazni razlog navodi to što joj tužiteljica nije predočila nalaze o obavljenim fizikalnim terapijama te da je ona kao poslodavac "ostala u nedoumici da li je radnica stvarno bilo bolesna". Naposljetku se kao otkazni razlog navodi i to da se radnica nakon isteka bolovanja ne pojavljuje na poslu "niti se javlja poslodavcu 18.4.2022. godine", već da su se susrele tek 20.4.2022. godine kada je tužiteljica bila usmeno upozorena na povredu obveze iz radnog odnosa i na mogućnost otkaza ugovora o radu, te konačno, s obzirom da je tužiteljica "odbila odraditi otkazni rok te se nije pojavila na poslu od 20. – 22.4. da je poslodavac donio Odluku o otkazu ugovora o radu 23.4.2022. godine".

7. Odredba čl. 115. st. 1. t. 3. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, 151/22 i 64/23 – dalje: Zakon o radu) propisuje da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisane ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, u slučaju, između ostalog, i ako radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika).

7.1. S druge pak strane, odredba čl. 119. st. 1. istoga Zakona navodi da je poslodavac dužan prije redovitog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika pisano radnika upozoriti na obvezu iz radnog odnosa i ukazati mu na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede te obveze, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini. St. 2. istoga čl. propisuje pak da je prije redovitog ili izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini. Isto tako odredba čl. 120. st. 1. navedenog Zakona propisuje da otkaz mora biti u pisanom obliku, a čl. 121. st. 1. navodi da otkazni rok počinje teći od dana dostave otkaza Ugovora o radu.

8. Iz obrazloženja Odluke o otkazu ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika kao jedan od otkaznih razloga navodi se i da se tužiteljica kao radnica nekoliko mjeseci nakon zasnivanja radnog odnosa počela neodgovorno ponašati i nezadovoljavajuće zalagati na radu, nekvalitetno obavljati svoj posao konobara, a što da je rezultiralo materijalnim gubitkom za poslodavca.

9. S obzirom da je Ugovor o radu na neodređeno vrijeme, a koji je otkazan, između parničnih stranaka zaključen 1.7.2021., a Odluka o otkazu zbog gore naprijed navedenog otkaznog razloga je donesena 23.4.2022. godine, to je nedvojbeno da poslodavac nije postupio sukladno odredbi čl. 119. st. 1. Zakona o radu, odnosno nije tužiteljicu kao radnika pisano upozorio na obvezu iz radnog odnosa i ukazao joj na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede te obveze, premda nisu utvrđene okolnosti zbog kojih to ne bi bilo opravdano očekivati od poslodavca da učini.

10. S druge pak strane, vezano za istaknuti otkazni razlog nepredočavanja liječničke dokumentacije, a zbog čega je tužena kao poslodavac "ostala u nedoumici da li je radnica stvarno bila bolesna", valja istaći da spisu prileži Izvješće o privremenoj nesposobnosti za rad tužiteljice i to od 5.4.2022. pa do 17.4.2022. godine. Isto tako, na temelju iskaza parničnih stranaka proizilazi da je tužiteljica pravovremeno najavila odlazak na bolovanje zbog provođenja fizikalnih terapija, a što je prema navodima same tužiteljice naišlo i na razumijevanje same tužene, dapače, i tužena potvrđuje da je imala namjeru platiti joj izostanak iz rada i "bez ikakvih doznaka".

10.1. Kao otkazni razlog u osporavanoj Odluci o otkazu tužena navodi i okolnost da se tužiteljica kao radnica ne pojavljuje na poslu 18.4.2022. godine kada je trebala doći i poslodavcu predati "doznake o bolovanju", no, s druge pak strane, iz Ugovora o radu na neodređeno vrijeme, a u čl. 4. razvidno je da je radno vrijeme raspoređeno u 6 radnih dana jednokratno, u tjednu od utorka do nedjelje iz čega proistječe da je ponedjeljak neradni dan, a 18.4.2022. je osim toga bio i blagdan, Uskrsni ponedjeljak.

11. Odredba čl. 135. st. 3. Zakona o radu propisuje da je u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu na poslodavcu ako je ugovor o radu otkazao poslodavac, a na radniku samo ako je on ugovor o radu otkazao izvanrednim otkazom ugovora o radu.

12. Ovaj Sud je saslušao parnične stranke te iz iskaza tužiteljice proistječe da je na bolovanju bila od 5.4. 2022 – 17.4.2022. koje bolovanje je najavila tuženoj koja joj je, dapače, i kazala da neka "samo vodi računa o svom zdravlju". Navodi da je 18.4.2022. godine bio ponedjeljak, da je to bio neradni dan ugostiteljskog objekta odnosno za nju kao radnicu slobodan dan te da je odmah drugi dan, tj. 19.4.2022. došla raditi, no, da nije zatekla tuženu u ugostiteljskom objektu već ju je telefonski nazvala i zapitala je gdje je, na što je ona uzvratila protupitanjem: "A gdje si ti?!". Dogovorile su se da ona dođe sutradan na razgovor što je i učinila pa je onda, dakle, došla kod tužene 20.4.2022. kojom prilikom da je tužena bila "jako ljuta" te joj prigovorila zašto nije došla za Uskrs raditi, a Uskrs je bio te nedjelje 17.4.2022., na što da joj je uzvratila da zna da je tada bila na bolovanju upravo zaključno sa 17.4., da je 18.4. ponedjeljak i to neradni dan, na što da joj je tužena odgovorila da se ona sigurno tako dogovorila s doktorom "kako bi za Uskrs bila sa svojom djecom". Potom na njezino pitanje što će dalje biti, da joj je tužena uzvratila da će joj dati otkaz, a ona da je potom kazala da će biti fer te da će odraditi otkazni rok. Tužena joj je uzvratila da će odraditi otkazni rok, ali pod uvjetom da uopće ne komunicira s gostima te da "ne ulazi u šank" na što da je onda tuženoj odgovorila da onda ne može raditi svoj posao osim što bi mogla čistiti štale te da na to ne može pristati. Tužiteljica navodi da joj je, dakle, tužena usmeno kazala da joj daje otkaz, a onda nakon par dana, misli 26.4.2022.,da je dobila pisanu Odluku o otkazu te smatra da zbog svega više nije moguć nastavak rada nje kod tužena. Naposljetku, ističe da joj nitko nije za vrijeme rada kod tužene prigovarao u smislu kvalitete njezinog rada, pri čemu misli na goste i tuženu.

13. Tužena pak u svome iskazu navodi da je tužiteljica radila kao konobarica u lokalu "Miki" te da bi samo ponekad ispekla pizzu te ističe da je u početku radila odlične pizze, međutim, kako se udaljavala od njih da se udaljavala i od posla pa da bi onda samo za svoje prijatelje pravila dobre pizze, a pizze za goste bi često završavale u smeću. Potvrđuje da je tužiteljica najavila da će u Zagrebu obaviti fizikalnu terapiju, da nije bilo govora o bolovanju već da joj je ona to htjela u dobroj namjeri platiti "bez ikakvih doznaka", a da je bilo riječ o desetak dana terapije. Navodi da su se dogovorili da dođe raditi za Uskrs 17.4.2022. jer su imali puno posla, međutim, da nije došla, a da je 18.4. bio Uskrsni ponedjeljak s tim da je ponedjeljak i inače neradni dan lokala pa je tužiteljica došla na posao 19.4.2022., u utorak, upravo kada je ona, tužena, bila službeno odsutna u Gospiću. Da ju je tužiteljica telefonski pozvala pa da su se dogovorile da dođe sutradan, 20.4.2022. te je tužiteljica doista i došla sa svojim suprugom te navela da nije mogla doći za Uskrs raditi jer su joj došla djeca. Da je tada donijela i doznake odnosno dokaz o bolovanju i to za razdoblje od 2. – 17.4.2022., da je kazala tužiteljici da ako želi otkaz da će ga dobiti, ali da mora odraditi otkazni rok u trajanju od 15 dana na što da je ona kazala da neće te su ona i suprug otišli. Nakon toga da se više nije pojavila iako je očekivala da će doći raditi 21., 22., 23.4. ili eventualno odraditi otkazni rok, no, da se ona više nije pojavila pa da je onda donijela Odluku o otkazu ugovora o radu i poslala tužiteljici poštom. Također navodi da nije tužiteljici dala usmeni otkaz iako ga spominje u pisanoj Odluci o otkazu kao što se navodi i da nije odradila niti otkazni rok jer da je sam tužiteljičin suprug kazao "e pa to je za otkaz", na što da je ona uzvratila da onda može i otkaz, ali da joj mora odraditi otkazni rok. Osporava da bi tužiteljici zabranila ulazak u šank i komunikaciju s ljudima, već da joj je samo kazala da će ga odraditi i to nebitno da li će samo dolaziti na posao sjediti, ležati ili da će ga odraditi. Priznaje da nije u pisanom obliku upozoravala tužiteljicu na obveze iz ranog odnosa odnosno na povrede te obveze osim što ju je usmeno upozorila jedne prilike kada je pronašla bačene pizze u košu za smeće.

14. S obzirom da je teret dokazivanja postojanja otkaznih razloga u konkretnom slučaju na strani poslodavca, tj. tužene, po ocjeni ovoga Suda, tužena nije dokazala da bi egzistirali otkazni razlozi navedeni u Odluci o otkazu ugovora o radu. Naime, nedvojbeno je da je tužiteljica bila na bolovanju u razdoblju od 5. travnja – 17. travnja 2022. godine, a što je prethodno i najavila tuženoj kao poslodavcu te joj i predala odgovarajuću dokumentaciju po "zatvaranju" bolovanja. Nadalje, nedvojbeno je da je predmetnim Ugovorom o radu ponedjeljak određen kao neradni dan za tužiteljicu, a navodni dogovor tužiteljice i tužene o tome da će ista raditi na dan Uskrsa tj. 17. travnja 2022. nije dostatno dokumentiran, a osim toga, prema Izvješću o privremenoj nesposobnosti za rad, tužiteljica je i toga dana bila privremeno nesposobna za rad, odnosno na bolovanju te se ne može držati da je neopravdano izostala sa rada navedenog dana.

15. Doduše, svjedok IB, tuženičin suprug, navodi da su i on i supruga mu tužiteljici kazali da je "trebaju za Uskrs" te da je ona navela da će doći, no, kao što je rečeno, navedenog datuma tužiteljica je bila privremeno nesposobna za rad.

16. Naposljetku, Sud smatra kontradiktornim navod u Odluci o otkazu ugovora o radu u smislu da je "radnica odbila odraditi otkazni rok i nije se pojavila na poslu 20., 21. i 22.4.2022. godine – ukupno tri dana zaredom" pa da je stoga poslodavac donio Odluku o otkazu ugovora o radu. Naime, kako je to naprijed navedeno, otkazni rok počinje teći od dana primitka Odluke o otkazu ugovora o radu, a kako je Odluku o otkazu ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika od 23.4.2022. godine tužiteljica poštom zaprimila 26. travnja 2022. godine (što je nesporno među strankama), to, dakako, otkazni rok nije mogao početi teći prije no što je Odluka o otkazu uopće uručena tužiteljici.

17. Isto tako, nedolazak tužiteljice na posao 20. 21. i 22.4.2022. godine ovaj Sud ne smatra neopravdanim izostankom cijeneći sve okolnosti slučaja te imajući u vidu najavu neopravdane odluke o otkazu od strane tužene te očito nepovratno narušene odnose između parničnih stranaka nakon čega tužiteljica navodi da se počela konzultirati sa svojom odvjetnicom. Neživotno je da bi nakon takvog verbalnog konflikta kakvog opisuju obje strane te dijametralno suprotnih gledišta na prava i obveze tužiteljice vezano za dane 17. i 18. travnja 2022. kao i nakon usmene najave otkazanog ugovora o radu tužiteljica nastavila radni odnos kod tužene.

18. Naprotiv, s obzirom na sve izneseno, ovaj Sud drži da valja utvrditi da nije dopušten otkaz tužene kao poslodavca, a s obzirom da tužiteljici očito nije prihvatljivo nastaviti radni odnos kod tužene, to je sud na zahtjev tužiteljice kao radnika odredio dan prestanka radnog odnosa i to sa predloženim danom od 27. lipnja 2022. godine, a sve sukladno čl. 125. st. 1. Zakona o radu.

19. Naime, prema navodima tužiteljice ista je zasnovala radni odnos kod novog poslodavca 28. lipnja 2022. godine. Osim toga ovaj Sud je zbog utvrđenja da otkaz predmetnog ugovora o radu nije dopušten naložio tuženoj i isplatu naknade bruto plaće i to za razdoblje od 23. travnja 2022. – 27. lipnja 2022. godine u ukupnom iznosu od 1.464,68 eura bruto, odnosno sve prema nalazu i mišljenju vještakinje za financije i knjigovodstvo (list 69 - 74 spisa), čijem nalazu Sud poklanja punu vjeru, a na isti nisu niti uloženi prigovori, a sve temeljem čl. 95. st. 3. Zakona o radu.

20. Isto tako, pozivom na gore navedenu odredbu čl. 125. st. 1. Zakona o radu valjalo je usvojiti i zahtjev tužiteljice i za naknadom štete zbog nedopuštenosti otkaza i to u iznosu od zatražene tri ugovorene mjesečne plaće tužiteljice. Sud je kao ugovorenu mjesečnu plaću tužiteljice uzeo prosječnu plaću za razdoblje od siječnja – ožujka 2022. (tromjesečno razdoblje prije otkaza ugovora) te prihvaća da su tri tužiteljičine prosječne mjesečne plaće u bruto 2 iznosu 2.174,38 eura, kako je to utvrdila stalna sudska vještakinja mr. oec. Snežana Sikirić (list 74 spisa).

21. Naime, Sud sukladno odredbi čl. 125. st. 1. Zakona o radu može dosuditi naknadu štete u iznosu od najmanje tri, a najviše osam propisanih ili ugovorenih mjesečnih plaća toga radnika, ovisno o trajanju radnog odnosa, starosti te obvezama uzdržavanja koje terete radnika.

22. Stoga je Sud imao u vidu da je tužiteljica kao radnik radila kod tužene kao poslodavca nepunih 10 mjeseci, da je sada u dobi od 55 godina te stoga smatra da je ovaj iznos naknade štete primjeren navedenim okolnostima.

23. Zatezne kamate na dosuđene iznose presuđene su temeljem čl. 29. st. 1 i 2 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 78/15), imajući u vidu dospijeće isplata plaća za svaki pojedini mjesec kao i imajući u vidu da na iznos dosuđene naknade štete zatezne kamate teku od presuđenja jer je tek donošenjem prvostupanjske presude utvrđen sudski raskid Ugovora o radu zbog kojeg tužiteljica i ima pravo na naknadu štete.

24. Tužiteljica je u cijelosti uspjela u parnici slijedom čega joj je tužena dužna naknaditi prouzročeni parnični trošak, sve temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a.

25. Sud je prema ispostavljenom troškovniku priznao trošak za sastav tužbe u iznosu od 200,00 eura, nadalje, za zastupanje na ročištima od 18.10.2022., 2.11.2022. te 28.8.2025., u iznosu od po 200,00 eura za svaku radnju. Nadalje, priznat je trošak podneska od 2. srpnja 2025. kojim je uređen tužbeni zahtjev sukladno nalazu vještaka u iznosu od 200,00 eura.

Sud nije priznao zatraženi trošak za sastav podneska od 29. lipnja 2023. (list 50 – 52 spisa) budući je zadatak financijsko-knjigovodstvenom vještaku tužiteljica mogla iznijeti i usmeno na pripremnom ročištu te sastav ovog podneska ne može pasti na teret protivne strane, neovisno o uspjehu u sporu.

Proistječe da je ukupni trošak zastupanja iznos od 1.000,00 eura, a što sa pripadajućim PDV-om od 250,00 eura daje iznos od 1.250,00 eura, a sve prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Tom iznosu valja dodati trošak vještačenja u iznosu od 700,00 eura koji trošak je bio nužan te se stoga ne umanjuje prema uspjehu tužitelja u parnici te proistječe da je tuženik dužan isplatiti tužitelju na ime prouzročenog parničnog troška iznos od 1.950,00 eura.

26. Sa preostalim zahtjevom za naknadnom parničnog troška u iznosu od 200,00 eura tužiteljica se odbija, kao neosnovanim.

27. Zatezne kamate presuđene su temeljem čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23).

28. Temeljem iznesenog, odlučeno je kao u izreci.

U Otočcu 12. rujna 2025.

Sutkinja

Slavka Nikšić

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju istovjetnih primjerka za sud i protivnu stranu, u roku od 15 dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. O žalbi odlučuje Županijski sud.

O tom obavijest

1. Dijana Kolman Vrane, odvjetnica u Samoboru

2. Frane Bobinac, odvjetnik u Zagrebu