REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

P-39/2020

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sutkinji Snježani Cvitanović, u pravnoj stvari tužitelja MT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Ivanu Rađi, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika HANZA MEDIA d.o.o., Koranska 2, 10000 Zagreb, OIB: 79517545745, zastupano po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Hanžeković & Partneri d.o.o., radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 14. svibnja 2025. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja PT, odvjetničkog vježbenika kod Ivana Rađe. Odvjetnika u Splitu i i zamjenika punomoćnika tuženika ŠT, odvjetničke vježbenice u OD Hanžeković i partneri te po objavi 12. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku HANZA MEDIA d.o.o., Koranska 2, 10000 Zagreb, OIB: 79517545745 u roku od 15 dana s naslova naknade neimovinske štete radi povrede prava osobnosti isplatiti tužitelju MT, OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 1.000,00 eura sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate, po referentnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke a koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok se sa više zatraženim od 1.654,46 eura ovo traženje tužitelja odbija kao neosnovano.

II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana isplatiti tužitelju parnični trošak od 635,74 eura sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate, dok se sa više zatraženim od 1.037,26 eura ovo traženje tužitelja odbija kao neosnovano.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 31. siječnja 2020. podnio tužbu protiv tuženika radi naknade štete, navodeći kako je u dnevnom listu tuženika "Slobodna Dalmacija" 03. prosinca 2019. na 7 stranici objavljen članak pod naslovom " poslije pet godina: ekipi iz škvera novi proces" te sa podnaslovom " ĐT, MT, M, Tramontana, P, ĆT i TT bili oslobođeni za štetu od 4.7 milijuna dolara, a Vrhovni sud kaže da to nije bilo dobro, vrativši sve na početak" kojim sadržajem grubo tereti i kleveće tužitelja.

1.1. U predmetnom članku novinar sumira tzv. " aferu škver" i sudski postupak koji je kasnije vođen protiv 8 okrivljenika među kojima je bio i tužitelj a koji su svi bili prvostupanjskom presudom županijskog suda u Splitu oslobođeni od optužbe, koju presudu je ukinuo Vrhovni sud RH te predmet vratio na ponovno suđenje. Članak iznosi svakakve navode i daje nepotpunu, pogrešnu i iskrivljenu sliku o samom događaju povod kojeg se vodio kazneni postupak o samom kaznenom postupku uključujući i istragu. Svi navodi su neistiniti i tendenciozni sa ciljem stvorit pogrešnu sliku o tužitelju a što je sve poznato i novinaru i glavnom uredniku koji je odobrio članak i tekst istoga. Naime, navodima iz teksta novinar izvrće istinu te se navodi javnost da sumnja u tužitelja kao nekoga tko je radio na štetu Brodosplita, koji je tada bio u vlasništvu RH-a a time i društva u ukupnosti, posebno imajući na umu da dnevne novine Slobodne Dalmacije su regionalne novine koje se najviše čitaju na području Dalmacije. Novinar je znao i morao znati da glavni direktor kao član uprave bio taj koji je dogovarao taj prethodni posao kojega novinar navodi kao dobar posao. Osim toga, kako ugovor tako i pobočna pisma se provjeravaju i nadziru pa ukoliko novinar to nije znao mogao je kontaktirati tužitelja za pojašnjenje što isti nije napravio. Osim toga novina u tekstu jasno navodi da se u optužnici protiv tužitelja navodi da je ĐT podizao novac i prebacivao ga na svoj, tužiteljev i Luetićev račun, koji navod se ne nalazi nigdje u samoj optužnici. U činjeničnom opisu kaznenog djela koje se stavlja tužitelju na teret se na str. 4 optužnice navodi" a okrivljenik ĐT nakon što je taj novac doznačen na račun tvrtke M cartur u Grazu podizao taj novac s navedenog računa i dalje ga doznačavao a okrivljenici ZT, HT, LT, TT i IT primali taj novac na račune u Austriji..", gdje se nigdje ne navodi tužitelj. Iz toga se može zaključiti da je ovo primjer sramoćenja i klevetanja tužitelja.

1.2. Nakon objave ovog članka tužitelj se obratio tuženiku tražeći ispravak i ispriku, što tuženik nije objavio uz obrazloženje da bi objave komentara koje je tužitelj tražio ispravkom bili u suprotnosti sa zakonom i dobrim običajima koja bi mogla nakladnika dovesti do odgovornosti za štetu. Dakle, tuženik je odbio objaviti ispravku i ispriku tužitelja temeljem članka 21. i 22. Zakona o medijima.

1.3. Radi navedenog tužitelj radi zaštite svog prava osobnosti i dostojanstva kao prirodnog čovjekovog prava predložio je sudu tužbom donijeti presudu temeljem odredbe članka 22. Zakona o medijima u svezi sa člankom 1100. Zakona o obveznim odnosima obvezati tuženika da u roku od 15 dana tužitelju isplati naknadu neimovinske štete radi povrede pravo osobnosti 20.000,00 kn tj. eura sa zakonskim zateznim kamatama od 31. siječnja 2020. do ispale, kao i naknaditi mu parnični trošak sa zakonskim zateznim kamatama.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu od 09. ožujka 2020. protivi se tužbi držeći kako je tužbeni zahtjev neosnovan. Ističe, kako postojanje pretpostavki odgovorni za štetu tužitelj dokazuje sukladno članku 21.st.6. Zakona o medijima ( Narodne Novine 59/04,84/11 i 81/13 –dalje ZM).

2.1. Ukoliko bi tužitelj dokazao postojanje pretpostavki odgovornosti za štetu, tuženik drži kako je u konkretnom slučaju ispunjena pretpostavka iz čl. 21.st.4. t.1. i 3. ZM-a koja ga ekskulpira od deliktne odgovornosti.

2.2. Što se tiče objave ispravke tuženik navodi kako je upravo sam tužitelj pridonio tome da mu šteta ako je nastala bude veća. Naime, tuženik je tužitelja dopisom od 30. prosinca 2019. upozorio na činjenicu da glavni urednik sukladno čl. 42.st.4. ZM-a nije dužan objaviti ispravak na način na koji ga je tužitelj koncipirao jer isti nije uskladio tzv demanti sa Ša. Uostalom podnošenje tužbe radi objave ispravke informacije nije preduvjet za podnošenje tužbe radi naknade štete, radi čega tuženik predlaže sudu odbaciti tužbu kao nedopuštenu a podredno odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan i obvezati tužitelja na naknadu troškova postupka tuženiku.

3. Tužitelj nakon izvedenih dokaza saslušanjem tužitelja i svjedoka ŽT, kao i vještačenjem od strane stalnog sudskog vještaka dr. Nikole Sikirice ustraje u navodima iz tužbe.

4. Tuženik ustraje u navodima iz tužbe, drži kako je provođenje vještačenja od strane psihijatra, a na dani nalaz i mišljenje nije imao primjedbi time da trpljenje neugodnosti u trajanju od 3 dana drži kako ne može opravdati potencijalno dosuđivanja naknade štete.

5. Sud je u postupku izveo dokaze pregledom i čitanjem novinskog članka iz Slobodne Dalmacije objavljen 03.12.2019. pod nazivom " Poslije 5 godina: ekipi iz škvera novi proces" ( str 6.), Optužnica RH Županijskog državnog odvjetništva u Splitu broj K-DO- 16/07od 15.listopada 2010. ( 29-82.), dopis glavnog uredniku Slobodne Dalmacije Hansa Media d.o.o. od 18.12.2019., ( str 12,13.), presliku primke povrtnice sa potvrdom preporučene pošiljke ( str 14.), dopis glavnog urednika Slobodne Dalmacije od 30.12.2019. ( str 15.), preslika privatne tužbe zaprimljene pred Općinskim sudom u Splitu 29.01.2020. protiv ŽT ( str 16.), saslušanje svjedoka JT ( str 103,104.), tužitelja ( str 104,105), nalaz i mišljenje Nikole Sikirice, specijalista psihijatra ( str 110-113.), uvid u predmet Općinskog suda u Splitu br. K- 94/2020 koji je vođen po privatnoj tužbi tužitelja protiv ŽT.

6. Stranke su popisale parnični trošak.

7. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

8. Među strankama nije sporno:

- da je tuženik u dnevnom listu "Slobodna Dalmacija" 03. prosinca 2019 na 7 stranici objavio čanak pod naslovom " poslije pet godina: ekipi iz škvera novi proces" sa podnaslovom " ĐT, MT, M, ZT, P, LT i TT bili oslobođeni za štetu od 4.7 milijuna dolara, a Vrhovni sud kaže da to nije bilo dobro, vrativši sve na početak";

- da je dnevni tisak "Slobodna Dalmacija" najčitaniji list na području županije Splitsko dalmatinske,

- da se tužitelj javio tuženiku tražeći ispravak informacije, koji isti nije objavio,

- da je protiv tužitelja podignuta optužnica 15. listopada 2010. na temelju koje se vodio postupak pred Županijskim sudom u Splitu pod brojem K-110/10,

- da je tužitelj podnio privatnu tužbu radi kleveta koja je zaprimljena pred Općinskim sudom u Splitu pod br. K-94/2020 a koji postupak je dovršen obustavom kaznenog postupka nakon što se optuženik ŽT ispričao tužitelju, kako to proizlazi iz uvida u spis Općinskog suda u Splitu.

9. Među strankama je sporno je li tuženik kao nakladnik odgovoran za štetu koju trpi tužitelj radi objave spornog članka sukladno odredbi članaka 21., 22. i 23. zakon o medijima ( Narodne novine br. 59/2004 , 84/2011 , 81/2013 , 114/2022 - dalje ZM), kao i visina naknade neimovinske štete koja prouzročena tužitelju od strane tuženika.

9.1. Naime, kao sporno u ovom postupku valjalo je raspraviti je li objavljivanjem predmetnog članaka došlo do povrede prava osobnosti tužitelja, u vidu povrede dostojanstva časti i ugleda, narušenoga psihičkog zdravlja te povrede prava privatnosti, odnosno je li tužitelj objavom spornog članka doživio takav intenzitet duševnih boli koji predstavljaju zakonski uvjet za dosuđenje pravične novčane naknade.

9.2.Naime, tim odredbama propisano i to:

- čl.21. st.1. da nakladnik koji informacijom objavljenom u mediju prouzroči drugome štetu dužan ju je naknaditi, izuzev u slučajevima propisanim ovim Zakonom, st.2. da je šteta umanjenje nečije imovine ili sprječavanje njezina povećanja (materijalna šteta) te nanošenje drugom fizičkog ili psihičkog bola ili straha (nematerijalna šteta), st.3. da se na utvrđivanje odgovornosti za naknadu štete primjenjuju se propisi o obveznim odnosima, osim ako ovim Zakonom nije drugačije određeno.st.4. da nakladnik ne odgovara za štetu ako je informacija kojom je šteta učinjena:

– vjerno izvješće s rasprave na sjednici tijela zakonodavne, izvršne ili sudbene vlasti, te tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave ili na javnom skupu ili je prenesena iz akta tijela zakonodavne, izvršne ili sudbene vlasti ili tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, a njezin smisao nije promijenjen uredničkom obradom,

– objavljena unutar autoriziranog intervjua,

– utemeljena na točnim činjenicama ili na činjenicama za koje je autor imao osnovani razlog povjerovati da su točne i poduzeo je sve potrebne mjere za provjeru njihove točnosti, a postojalo je opravdano zanimanje javnosti za objavu te informacije i ako je postupano u dobroj vjeri,

– fotografija oštećenika snimljena na javnome mjestu ili je fotografija oštećenika snimljena uz njegovo znanje i pristanak radi objavljivanja, a oštećenik nije zabranio objavljivanje, odnosno ograničio pravo autora fotografije na iskorištavanje djela,

– točna, a iz okolnosti slučaja proizlazi da je novinar u dobroj vjeri zaključio da se oštećenik slaže s njezinim objavljivanjem,

– proizašla iz vrijednosnih sudova autora čije je objavljivanje bilo u javnom interesu i ako je ta informacija dana u dobroj vjeri,

- st.6. da postojanje pretpostavki odgovornosti za štetu dokazuje tužitelj, dok postojanje pretpostavki za oslobođenje od odgovornosti za štetu iz stavka 4. ovoga članka dokazuje tuženik, a st.6. da ako je informacija autorizirana, a pojedini dijelovi sadrže očevidne uvrede ili klevete, autorizacija ne isključuje i solidarnu odgovornost nakladnika i glavnog urednika, ukoliko nisu postupali u dobroj vjeri;

- člankom 22. st.1. da se nematerijalna šteta u pravilu se naknađuje objavljivanjem ispravka informacije i isprikom nakladnika, te isplatom naknade sukladno općim propisima obveznog prava, st.2. da pravo na tužbu za naknadu nematerijalne štete sukladno općim propisima obveznog prava ima osoba koja je prethodno zatražila od nakladnika objavljivanje ispravka sporne informacije odnosno isprike nakladnika kada ispravak nije moguć,

- člankom 23. ZM-a da se tužba za naknadu štete može se podnijeti najkasnije u roku od tri mjeseca od dana saznanja za objavu informacije kojom je šteta prouzročena.

9.3. Što se tiče koncepcije neimovinske štete i naknade takve štete prema ZM-u, potrebno je primijeniti odredbe Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08 i 125/11, 78/15., 29/18., dalje ZOO), koji se u ovoj pravnoj stvari primjenjuje temeljem odredbe čl. 1163. st. 1. tog Zakona, a prema odredbi čl. 21. st. 3. ZM-a koji propisuje da se na utvrđivanje odgovornosti za naknadu štete primjenjuju propisi o obveznim odnosima, osim ako Zakonom nije drugačije određeno. ZOO uveo je objektivnu koncepciju štete navodeći u odredbi čl. 1046. da je šteta povreda prava osobnosti čime je utvrđen pojam neimovinske štete. To znači da šteta nastaje samom povredom nekog prava osobnosti, a posljedice takve povrede koje se očituju u fizičkoj i/ili duševnoj boli, predstavljaju kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade, a u skladu s odredbom čl. 1100. ZOO-a. To znači da će se u sporovima protiv nakladnika radi naknade neimovinske štete uzrokovane objavom informacije pravno priznatom štetom smatrati ona povreda prava osobnosti koja je uzrokovala fizičke i/ili psihičke boli, odnosno strah odgovarajuće jakosti i trajanja. Zaštićena prava osobnosti samo su primjerice nabrojana u odredbi čl. 19. st. 2. ZOO- a gdje se spominje pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr.

10. Sukladno odredbi članka 22.st.2. ZM-a za podnošenje tužbe za naknadu neimovinske štete potrebno je da se tužitelj obratio nakladniku radi objavljivanja ispravke sporne informacije, što je u konkretnom slučaju tužitelj napravio dopisom od 18. prosinca 2019. upućenom tuženiku kojim traži objavljivanje ispravku sporne informacije kao i ispriku radi objave iste.

10.1. Tuženik u svom odgovoru na tužbu tvrdi da zahtjev tužitelja od 18. prosinca 2019., kojim je od glavnog urednika zatražio objavu ispravka informacije, nije zahtjev u smislu odredbe članka 41. Zakona o medijima jer zatraženi ispravak ne označava koje se informacije ispravljaju.

11. Uvidom u objavljeni sporni članak novinar sumira i kritičkim tonom osvrće se na provedeni prvostupanjski postupak koji se vodio pred Županijskom sudu u Splitu te razloge ukidanja donesene oslobađajuće presude između ostalog i u odnosu na tužitelja. U tekstu članka koji se odnosi na tužitelja kao tadašnjem direktoru "Brodosplita" novinar se poziva na tekst optuženice i ono što se istome stavlja na teret i to da osim što sklopio ugovor vrijednosti od 51,5 milijuna dolara po tankeru ( ugovorena su 4 tankera) da je sklopio dodatna pisama po kojima se "Brodosplit" obvezao vratiti 1,9% ugovorene provizije od ugovorene cijene, time da je po uplati od 5 mil dolara vraćeno 4,7 mil. dolara naručitelju, da je isti od strane prvooptuženog ĐT dobio na svoj račun određena novčana sredstva, kao i M i drugim osobama u Austriji.

11.1. Naime, uvidom u tekst optužnice koju navodi novinar članka, nigdje se ne spominje da bi tužitelj od strane ĐT dobio novčana sredstva, već su navedene druge osobe obuhvaćene tom optužnicom. Optužnicom se tužitelju stavlja na teret da je doveo u zabludu ( znajući i zatajivši) Nadzorni odbor Brodosplita iznoseći razloge zaključenja pobočnih pisama a da je znao i da je zatajio kako se iznosi ugovoreni pismima nisu odnosili na u njima navedene troškove ( kupčeve isporuke i kupčevog konzaltinga) ) nego da se omogući povrat novca kupcu iz Brodosplita nakon uplate iznosa kupca, a koji ga nije imao namjeru utrošiti u navedene troškove u pismima kao i da je zaključio posrednički posao sa Uniship Holdings Limited Limassol, na ime provizije iznos od 1,9% ugovorene cijene, kojim postupanjima da je omogućio ĐT veliku nepripadnu materijalnu korist, a čiju isplatu da je tužitelj odobrio, te da je ĐT nakon što je taj novac doznačen na račun tvrtke McArtur taj novca podizao sa računa i doznačio određena novčana sredstava OT, HT, ĆT, TT i RT.

12. Uvidom u dopis tužitelja od 18. prosinca 2019. razvidno je da je tužitelj tražio ispravak netočnih i neistinitih navoda članka glede prebacivanju novca tužitelju od strane ĐT, jer da to ne stoji u optužnici, kao i navod u vezi sa pobočnim pismima koja su prezentirana kao dodatak ugovora što ne odgovara istini jer su ista sastavni dio ugovora, na koji način je tužitelj ispunio zahtjev iz članka 41. ZM-a.

12.1. Naime, iz zahtjeva za ispravak informacije jasno proizlazi, čiji pravodobni primitak tuženik nije ni osporavao, informacija, odnosno navodi na koje se ispravak odnosi i nadnevak njezine objave. Dakle, tužitelj je na adresu glavnog urednika pravodobno, unutar roka određenog člankom 40. stavkom 2. ZM, dostavio zahtjev kojim traži objavu ispravka objavljene informacije, pri čemu zahtjev sadrži dovoljno podataka iz kojih proizlazi da ne postoji opravdani razlog za sumnju u podatke i članka koji tužitelj želi ispraviti. S obzirom na takav stav ovog suda ovaj sud zaključuje da je ispunjena procesna pretpostavka za dopustivost podnošenja tužbe sudu, radi naknade nematerijalne štete.

13. Tužitelj kao parnična stranka u svom iskazu navodi kako je kazneni postupak je počeo 2007. a predmetni tekst je objavljen krajem 2019. koji je iniciran rješenjem VSRH kojim je ukinuta prvostupanjska oslobađajuća presuda ŽS u Splitu koja je donesena 2013. Svaki put pa i ovaj put bi ga tekst pogodio vraćajući ga u nelagodna stanja, stanja depresije, srama, na način da bi trebao konzumirati lijekove za smirenje i spavanje, znao bi po mjesec dana ne izlaziti iz kuće, ograničiti svoje kretnje po gradu na način da bi izbjegavao poznanike i općenito stanovnike grada. Sam tekst se bazira na netočnim podacima jer nikada nije po optužnici bio optužen da bi za sebe prisvojio neku imovinsku korist već isključivo da je to omogućio drugoj osobi odnosno ĐT. Kao predsj. uprave je kod poslova velike vrijednosti odlučivao sa ostalim članovima uprave, time da se ne bi mogao potpisati ovako vrijedni ugovor da isti nije odobrio nadzorni odbor. Procedura je bila da bi ugovor potpisao on, pa bi onda ugovor išao na nadzorni odbor a ukoliko nadzorni odbor ne bi dao suglasnost za zaključenje istog isti bi bio pravno nevažeći. Predmetni ugovor je bio složen, sastojao se od niza predugovora kojim se reguliraju određeni dijelovi cjelokupnog procesa i sastavni dio tog ugovora su i ta pobočna pisma. Dakle, kao predsj. uprave ja sam potpisao i pobočna pisma koji su sastavni dio glavnog ugovora a za sve je dao suglasnost nadzorni odbor. Autor spornog novinskog teksta me nikada nije nazvao da provjeri istinitost tih informacija u vezi sa ovom odlukom. Neugodnosti osim njega da su doživjeli i članovi obitelji, supruga, sin i dvije kćeri koje su isto tako se osjećale neugodno radi navedenog članka. Čovjek misli da može neke stvari zaboraviti, međutim, u ovom slučaju kada se čovjek smatra ispravnim, svako podsjećanje na vođenje tog kaznenog postupka ga dodatno potrese. Članovi nadzornog odbora su imenovani od strane Vlade RH jer je tada RH bila vlasnik Brodograđevna industrija d.d. Split unutar kojega se nalazilo i Brodosplit Brodogradilište d.o.o. Osim nadzornog odbora ugovor se daje na uvid Hrvatskoj brodogradnji a da bi ugovor stupio na snagu potrebno je da Vlada RH donese odluku o garanciji avansnih garancije koje izdaje HABOR. O takvom ugovoru su upoznati i min. financija, min. gospodarstva. Ne sjeća se je li tekst članka objavljen online na Internetskom portalu, taj tekst je pročitao u tiskanom izdanju, time da demanti članka nije objavljen. Obratili smo se nakladniku i tražili demanti članka jer je to preduvjet za tužbu.

14. Svjedok ŽT inače autor spornog teksta u svom iskazu navodi da za SD radim već 16-17 g. O vođenju kaznenog postupka protiv tužitelja i drugih optuženih, prije ovog predmetnog članka napisao je još jedan ili dva. Predmetni članak je napisao na temelju rješenja VSRH kojim je isti ukinuo oslobađajući presudu ŽS u Splitu, koje rješenje VSRH je dobio neformalnim putem. Tekst je napisao na temelju te odluke kao i ranijih novinskih članaka kolega koji su pisali o tom procesu. Optužnicu nije nikada pročitao niti vidio iako se na nju pozvao u navedenom tekstu. Te informacije koje sam dobio nisam provjeravao, nisam kontaktirao tužitelja. Taj kazneni bio je interesantan široj javnosti a što je bio motiv pisanja spornog članka. Ne može se sjetiti je li u rješenju VSRH bila citirana optužnica a tužitelja nije kontaktirao jer to nije smatrao za potrebnim obzirom na rješenje VSRH koji je ukinuo oslobađajuću presudu.

15. Ovaj sud ocjenom gore izvedenih dokaza, drži kako je javnost doista imala interes doznati što je Vrhovni sud odlučio postupajući po žalbi na prvostupanjsku oslobađajuću presudu u slučaju "Brodosplita". Međutim, tekst novinskog članka osim što negativno ocjenjuje rad pravosuđe, isti tužitelja i ostale optuženike drži krivim za počinjenje kaznenog dijela zlouporabe položaja i ovlasti te pranja novca, bez da je donesena pravomoćna sudska odluka, javno ga osuđujući za namjernu obmanu Nadzornog odbora, kako bi drugome omogućio stjecanje imovinske koristi, ne uzimajući u obzir tužiteljevu " pretpostavku nevinosti". Osim toga, autor članka nije se potrudio niti pročitati optužnicu, već je saznanja o njoj temeljio na ranijim tekstovima drugih novinara, kako to sam iskazuje, kao što nije niti kontaktirao tužitelja, što je posljedično dalo rezultat netočnog prenošenja sadržaj optužnice, pretenciozno u negativističkom stavu prema optuženicima pa tako i da je tužitelj primio novčanu korist radi onoga što mu stavlja na teret, tj da je ostvario on sam novčanu korist, iako se optužnicom tužitelju stavlja na teret da je drugima omogućio stjecanje nepripadne imovinske koristi. Stoga, ovaj sud zaključuje, kako ne bih postojali razlozi otklanjanja odgovornosti tuženika za predmetnu štetu u smislu odredbe članka 21.st.4.t.1. ZM-a jer isti nije vjerno prenio podatke iz akta tijela sudbene vlasti tj optužnice. Stavljajući u omjer interes javnosti tj pravo slobode govora novinara spram osobnog prava tužitelja na dostojanstvo, čast i ugled, ovaj sud, drži, kako bi manje senzacionalistički i osuđujući ton članka zadovoljio interes javnost o donesenoj odluci Vrhovnog suda po žalbi Županijskog državnog odvjetnika u konkretnom slučaju, bez da se tužitelja stavlja u negativan kontekst. Isto tako, za zaključiti je da tuženik nije postupio niti u dobroj vjeri kada je stavio tužitelja u negativni osuđujući kontekst iznoseći neistine glede primanja novca kao i omogućavanje drugima pranje novca, tim više što je ukinuta prvostupanjska presuda bila oslobađajuća za tužitelja. Ovako koncipiran članak obojen osuđujućim tonovima, apostrofirajući one činjenice iz optužnice koje potkrjepljuju takav ton, bez da se novinar u bilo kojoj rečenici pozove na pretpostavku tužiteljeve nevinosti, na koji način je tužitelja stavio u negativni presuđujući kontekst, bez mogućnosti obrane tj davanja svoje izjave jer ispravak i isprika nisu objavljen, kako to proizlazi iz uvida u odgovor tuženika na dani tekst ispravke, uzimajući u obzir iskaz tužitelja, predstavlja osnovu odgovornosti tuženika za utuženu naknadu neimovinske štete tužitelja. Naime po mišljenju ovoga suda tuženik nije dokazao postojanje eskulpacijskih razloga jer se u konkretnoj pravnoj stvari ne radi o prenošenju sadržaja akta javne vlasti, a niti je tijekom postupka tuženik dokazao da je provjerio sadržaj prikupljenih informacija, a niti da je postojalo opravdano zanimanje javnosti za objavu informacije, pa ovaj sud zaključuje da autor informacije nije postupao u dobroj vjeri.

15.1. Stoga, ovaj sud je mišljenja da je ocjenom svih elementa objavljene informacije tj. članka, uključujući obradu teksta s naslovom i podnaslovom, načina iznošenja pribavljenih informacija te njegov ukupni sadržaj u kojem se detaljno iznose podaci o tužitelju i osobama koje su navodno sudjelovale, ne samo da je nakladnik objavio proizvoljne navode, a za koje je nakladnik nije provjerio njihovu istinitost. Dakle, nakladnik je objavio članak da je tužitelj počinio više kriminalnih radnji poradi čega ovaj sud zaključuje da uistinu ne postoje okolnosti koje oslobađaju nakladnika od odgovornosti za štetu. Dakle, iz samog sadržaja članka čitatelji su znali identitet tužitelja, da je tužitelj počinio više kriminalnih radnji i da će biti izručen. Stoga, ovaj sud u cijelosti zaključuje da se u konkretnom slučaju radi o iznošenju netočnih i nepotpunih informacija u situaciji kad je autor tog teksta imao mogućnost u potpunosti provjeriti točnost i istinitost svojih navoda. Za zaključiti je da autor nije poduzeo sve mjere za provjeru točnosti objavljenog, te da ne postoje pretpostavke za oslobođenje odgovornosti tuženika od odgovornosti za štetu sukladno odredbi članka 21. stavka 4. ZM-a. Autor predmetnog članka postupao je po ocjeni ovog suda neprofesionalno, isključivo s ciljem da manipuliraju s javnošću o predmetnom događaju, a ne postupanjem u dobroj vjeri, a što i proizlazi iz činjenice da je mogao na jasan i nedvosmislen način provjeriti navode o konkretnom događaju.

16. Na temelju navedenog ovaj sud smatra da je objavljivanjem sporne informacije povrijeđeno zaštićeno pravo na dostojanstvo, ugled i čast tužitelja, te da je tuženik objavljujući netočnu, neistinitu i neprovjerenu informaciju odgovoran za štetu koja takvom objavom nastane, te je dužan nadoknaditi je sukladno odredbi članka 1098. ZOO-a.

17. Sud je u postupku izveo dokaz vještačenjem od strane stalnog sudskog vještaka specijaliste psihijatra dr. Nikole Sikirice koji u svom nalazu i mišljenju od 19. veljače 2025.navodi kako iz priložene dokumentacije i nakon psihijatrijskog pregleda za duševno zdravlje tužitelja u odnosu na objave tuženika nema elemenata na osnovu kojih bi se zaključilo da su navedeni događaji doveli do razvoja simptoma kod tužitelja koji bi bili dostatni za postavljanje dijagnoze nekog specifičnog psihijatrijskog poremećaja prema međunarodnoj klasifikaciji bolesti. Imajući također u vidu psihijatrijski pregled i afirmaciju potpuno psihološki razumljivih neugodnih emocija kod objave članaka koji je tužitelj doživio kao nepreveden napad na svoj ugled i čast , to je potpuno razumljivo da je tužitelj trpio različite neugodne emocije kao što su anksioznost, tjeskoba, nesanica, otežana mogućnost koncentracije, povremene epizode razdražljivosti i strah od posljedica objave članka u smislu utjecaja istoga na njegove međuljudske odnose, odnose sa poslovnim partnerima, prijateljima, rodbinom. Zaključnog je mišljenja da je tužitelj trpio gore navedene neugodne emocije umjerenog do visokog intenziteta kod sam objave članaka i to u trajanju jedan dan visokog intenziteta, te još do dva dana nakon objave članka umjerenog intenziteta, te je također trpio neugodne emocije blažeg do umjerenog stupnja nekoliko dana prije i nekoliko dana nakon sudskih ročišta koja su se održavala u ovom predmetu što bi uvijek nesumnjivo predstavljalo tzv. psihološku retraumatizaciju.

17.1. Dakle, tužitelj je trpio gore navedene neugodnosti glede napada na njegovo dostojanstvo, ugled i čast koji je izazvao predmetni članak, posebno kraj činjenice da je isti objavljen u tisku "Slobodna Dalmacija" koji dnevni tisak je najčitaniji u mjestu prebivališta i rada tužitelja i njegove obitelji.

18. Sukladno utvrđenom ovaj sud smatra da je tužitelj zbog povrede prava osobnosti odnosno zaštićenog prava na čast i dostojanstvo trpio duševne boli pa da je time dokazao i postojanje pretpostavki odgovornosti za štetu kako to propisuje odredba članka 21. stavak 6. ZM-a, a u svezi s odredbom članka 1100. stavka 1. ZOO-a, stoga ovaj sud smatra primjerenim obvezati tuženika na naknadu štete tužitelju u visini od 1.000,00 eura ocjenjujući ovaj iznos primjerenim u konkretnom slučaju, dok je za više zatraženo i to za iznos od 1.654,46 eura tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan, slijedom čega je odlučeno kao pod točkom I. izreke ove presude. Tužitelj, osim navoda da je imao neugodnosti, nije dokazao da je uslijed objave tog članka imao teže neugodnosti, osim toga, autor toga članka ŽT se u kaznenom predmetu koji se vodio po privatnoj tužbi tužitelja, ispričao tužitelju na koji način je tužitelj dobio moralnu zadovoljštinu. Ovaj sud je vodio računa da se dosuđenom naknadom neimovinske štete ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom prirodom i društvenom svrhom, a cijenio je značenje povrijeđenog dobra i jakost pretrpljenih duševnih bolova.

18.1. Tužitelju su priznate i zatezne kamate od presuđenja pa do isplate obzirom da se u konkretnom slučaju radi o naknadi neimovinske štete temeljem odredbe članka 1103 ZOO-a prema ocjeni iste u vrijeme presuđenja, a sukladno odredbi članka 29. stavka 2. ZOO-a, pa je za više zatraženu kamatu tužbeni zahtjev valjalo odbiti.

19. Odluka o parničnom trošku se temelji na odredbi članka 154. st.2. i članka 155. Zakona o parničnom postupku (Narodne Novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08,3 57/11,148/11 (pročišćeni tekst) - dalje ZPP i 25/13, 89/14, 70/19, 80/22,114/22, 155/23 ) i Tbr. 7. 8., 9.,10.,36., 42, 48. i 50 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 62/93, 87/93,16/94, 11/96, 91/04, 148/09,142/12 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 126/22, 138/23- dalje Tarife).

19.1. Priznati parnični trošak prema VPS od 2.654,46 eura sastoji se od sastava tužbe od 100 bodova, za zastupanje na ročištima od 17.06.2020., 14.05.2025. i 26.09.2024. za svaku radnju po 100 bodova, te za zastupanje na ročištu od 21.05.2024. od 50 bodova po Tbr.9.t.2., te za pristup na ročište za objavu presude od 12.09.2025. od 50 bodova, što ukupno iznosi 500 bodova. Prema vrijednosti boda po važećoj Tarifi od 2,00 eura iznosi 1.000,00 eura koje valja uvećati za 25% PDV-a od 250,00 eura, sudsku pristojbu tužbe od 73,00 eura te troškove vještačenja što ukupno iznose 1.673,00 eura. Međutim kako je tužitelj u osnovu uspio sa 100% a u visini sa 38%, ( 138/2=69-31= 38%) to je tužitelj u ovoj parnici uspio sa 38% pa ga pripada parnični trošak od 635,74 eura, dok se sa više zatraženim od 1.037,26 eura ovo traženje tužitelja odbija kao neosnovano.

19.2. Tužitelja pripadaju i zakonske zatezne kamate od presuđenja do isplate temeljem odredbe članka 151.st.3. ZPP-a, a koje su određene temeljem odredbe članka 29.st.2. ZOO-a.

19.3. Radi navedenog valjalo je odlučiti kao u točki II izreke ove presude.

U Splitu, 12. rujna 2025.

Sutkinja

Snježana Cvitanović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi ovom sudu elektroničkom komunikacijom ili u 3 primjerka (čl.106.a st.5.ZPP), a o žalbi odlučuje županijski sud.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA: - pun tužitelja

- pun. tuženika

- u spis