REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.br. Pr-472/2023-35

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ivani Starčević kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja PER, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupanog po Dejanu Pavloviću, odvjetniku iz [adresa], protiv tuženika HRVATSKI CRVENI KRIŽ, Ulica Crvenog križa 14, 10000 Zagreb, OIB: 72527253659 zastupan po Hrvoju Matiću odvjetniku iz Zagreba, Petrova 182, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana, 05. lipnja 2025., u prisutnosti tužitelja osobno, punomoćnika tužitelja, te punomoćnika, dana 12. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 10.02.2023. godine tužitelju PER, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] donesena od strane tuženika HRVATSKI CRVENI KRIŽ, Ulica Crvenog križa 14, 10000 Zagreb, OIB: 72527253659, nije dopuštena te stoga radni odnos tužitelja nije prestao.

II. „Utvrđuje se da je radni odnos tužitelja kod tuženika prestao dana 23.Svibnja 2024. g. te se nalaže tuženiku na ime naknade štete na osnovu sudskog raskida isplatiti tužitelju iznos od 5.565,20 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, a sve u roku od 8 dana od donošenja presude".

III. Nalaže se tuženiku HRVATSKI CRVENI KRIŽ, Ulica Crvenog križa 14, 10001 Zagreb, OIB:72527253659, kojeg zastupa izvršni predsjednik PE, nadoknaditi tužitelju PER, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] troškove parničnog postupka u iznosu od 881,64 eura po određenju suda, zajedno sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, koja teče od presuđenja pa do isplate, u roku od 8 (osam) dana pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je neprekidno zaposlen kod tuženika od 17.11.2016. godine (temeljem Ugovora o radu na određeno vrijeme od 04.11.2016. godine) na radnom mjestu administratora te je najrecentniji ugovor o radu s tuženikom sklopio dana 30.12.2022. godine i to na neodređeno vrijeme.

Dana 13. veljače 2023. godine tužitelj je putem e-maila od tuženika primio, "Odlukuo izvanrednom otkazu ugovora o radu" (u daljnjem tekstu: Odluka) od 10.02.2023. godine.

Na navedenu Odluku tužitelj je, u otvorenom zakonskom roku, tuženiku podnio zahtjev za zaštitu povrijeđenog prava zbog nezakonitog otkaza, s prijedlogom da istu Odluku stavi izvan snage.

Navedeni zahtjev tuženik je primio dana 28.02.2023. godine te se na isti očitovao dopisom od 13.03.2023. godine, kojeg je tužitelj primio dana 22.03.2023. godine, a u kojem je tuženik u cijelosti ostao kod Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 10.02.2023. godine.

Pobijana Odluka nije dopuštena jer razlozi za donošenje iste nisu točni ni istiniti, a niti je tuženik kao poslodavac poštovao odredbe Zakona o radu prilikom donošenja iste. Iz pobijane Odluke proizlazi da su razlozi na kojima se ista odluka temelji navedeni nepotpuno, paušalno i netočno, bez navođenja bilo kakvih konkretnih činjenica, odnosno dokaza te stoga pobijana odluka nije zakonita, a ujedno sadrži nedostatke zbog kojih se niti ne može ispitati. Naime, u istoj odluci nisu navedeni nikakvi konkretni dokazi temeljem kojih je tuženik donio pobijanu odluku, već isti samo navodi kako otkazuje Ugovor o radu od dana 30.12.2022. godine zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa koja se odnosi na ponašanje Zaposlenika koje predstavlja spolno uznemiravanje zaposlenica Hrvatskog crvenog križa, no isto nije ničime konkretno obrazloženo, a kamoli dokazano.

Prije svega, tužitelj ističe kako je riječ o iskontruiranom izvanrednom otkazu ugovora o radu, gdje je suočen s neistinitim optužbama bez ikakvog dokaza, a na koje optužbe se tužitelj nije, niti se uopće mogao očitovati kada iste ne postoje, odnosno nisu mu niti predočene u bilo kojem obliku. Međutim, sasvim je jasno kako tužitelj nikada, ni na koji način, nije niti verbalno niti fizički na bilo koji način, a kamoli spolno, uznemiravao bilo kojeg od radnih kolega, neovisno o spolu.

Tužitelj pritom ne osporava da je povremeno s pojedinim kolegama i kolegama bilo pošalica, pa čak i na račun njegove boje kože, no sa

svim tim kolegama odnosi su uvijek bili i više nego primjereni. Pritom, ni u kojem slučaju nije bilo neumjesnih, neprikladnih, socijalno neprihvatljivih, odnosno neželjenih komentara vezano na spolna obilježja zaposlenica i zaposlenika, a koje bi na bilo koji način predstavljali spolno uznemiravanje zaposlenica tuženika.

Tužitelj također osporava navode tuženika iz Odluke da bi se njegovo ponašanje očitovalo u pokušaju udvaranja i komentiranju fizičkog izgleda zaposlenica na poslu, kao i da bi direktno i indirektno pozivao na određene seksualne aktivnosti, odnosno da bi poticao razgovore o intimnim i seksualnim temama čime bi izazivao nelagodu kod zaposlenica. Tužitelj ne osporava da je bilo govora o takvim temama, međutim, isto je bilo jedino u kontekstu spomenutih pošalica te iste pošalice nije nikako inicirao samo tužitelj, već i ostali zaposlenici te se nikada nije radilo o pretjerivanju čime bi se izazvala nelagoda kod bilo kojeg zaposlenika.

Tužitelj u svakom slučaju ustraje na tvrdnji kako s njegove strane nikada nije bilo neželjenih fizičkih kontakata ili bilo kakvih pokušaja neželjenog fizičkog kontakta odnosno predlaganja spolnog odnosa bilo kojem od radnih kolega, neovisno o spolu. Tužitelj pritom ukazuje kako je i prije nego što je zaposlen kod tuženika, kod istoga volontirao i to još od 2014. godine, konkretno od poplave u Gunji i drugim dijelovima istočne Hrvatske pa potom za vrijeme migrantske krize te je dragovoljno odlazio u hotel Porin, a zaposlen je kod tuženika od 04.11.2016. godine. Obzirom da tuženik u svojoj Odluci navodi kako je iz zaprimljenih pritužbi razvidno kako je riječ o ponavljajućem obrascu ponašanja, koje traje već oko pet godina, u najmanju ruku je nevjerojatno da bi se takvo ponašanje ponavljalo više godina, odnosno da bi tužitelj komunicirao na navedeni način te da bi se ostali zaposlenici (a tuženik u spornoj odluci navodi da je riječ o čak četiri osobe) osjećali nesigurno i nelagodno u njegovoj blizini toliki vremenski period, a da se baš nitko od zaposlenika nikada ne bi obratio, odnosno požalio tuženiku zbog istog.

Posebno je pritom znakovita činjenica da su se u prihvatnom centru – u hotelu Porin (koji je bio i radnom mjesto tužitelja) već godinama svako jutro održavali sastanci zaposlenika na kojima je uvijek nazočila barem jedna nadređena osoba (g. UE ili g. RE), a na kojima su svi radnici imali priliku ukazati na sve probleme koje bi imali bilo u odnosu na tražitelje smještaja ili međusobno te na istima nitko nikada nije ukazivao na bilo kakvo problematično ponašanje tužitelja.

Ono što tužitelj posebno ističe jest datum kada je povjerljivi savjetnik tuženika navodno zaprimio sporne pritužbe, odnosno 03.02.2023. godine, a zbog čega je i više nego uvjeren kako je u konkretnom slučaju očito riječ o iskonstruiranom izvanrednom otkazu ugovora o radu. Naime, upravo se tužitelj dana 03.02.2023. godine požalio svome nadređenome, gospodinu UE, kako on ima najniži koeficijent u odnosu na njegove radne kolege na istom radnom mjestu te kako ne može dići kredit, kao i da zimi na posao putuje motorom pa da bi stoga želio porazgovarati s nadređenima o mogućnostima povišenja njegove plaće. Isti mu je kazao da se javi gospođi VE, voditeljici službe na predmetnom radnom mjestu, što je tužitelj i učinio te mu je gospođa VE kazala da se strpi do sljedećeg petka, dakle do 10.02.2023. godine, kada bi eventualno mogli porazgovarati o tome. Toga datuma je tužitelj doista i pozvan u upravu na razgovor, međutim na njegovo krajnje iznenađenje, isti je suočen s ''tajnim optužbama'' bez ikakvih činjeničnih navoda te mu je priopćeno da još nije dobio otkaz, ali da će ga vjerojatno dobiti, što je očito i uslijedilo, a sve samo zato što je zatražio razgovor vezano za svoju plaću.

Dakle, potpuno je jasno kako se pobijana Odluka temelji na neistinitim optužbama, bez ikakvog uporišta, koje su se pojavile odjednom i to baš u "pravom" trenutku, kada je tužitelj odlučio zamoliti povišicu plaće. Pritom tuženik u svojoj Odluci navodi kako je povjerljivi savjetnik povodom ispitivanja svih okolnosti utvrdio navodno ponašanje tužitelja te je, imajući u vidu zaštitu dostojanstva zaposlenica, predložio da se tužitelj udalji s radnog mjesta. Međutim, povjerljivi savjetnik, a niti tuženik u konačnici, nisu imali na umu i zaštitu dostojanstva tužitelja kada su na ovakav način ''utvrdili'' neistinite činjenice, uslijed čega je tužitelju otkazan ugovor o radu zbog izmišljenih optužbi izrazito teškog sadržaja, ne razmišljajući kako će takve optužbe ostaviti ne samo traga na tužitelju, već ga i obilježiti u očima ostalih zaposlenika, a svojih dugogodišnjih kolega.

Tuženik u svojoj Odluci navodi kako je pozvao tužitelja na iznošenje obrane sukladno Zakonskim odredbama te da je istu uzeo u obzir prilikom donošenja Odluke, međutim potpuno je jasno kako navedeno nije istina. Naime, jasno je, kako se navodi tuženika svode samo na navodne riječi četiri zaposlenice, a o kojima se apsolutno išta ne zna, protiv riječi tužitelja bez ikakvih konkretnih dokaza. Riječi tih navodnih zaposlenica tužitelj nije niti vidio niti čuo, pa se postavlja pitanje protiv čega točno i kako se tužitelj uopće mogao braniti !? Pritom tužitelj ističe da i u svojem odgovoru na Zahtjev za zaštitu prava, tuženik i dalje ni na koji način nije predočio nikakve konkretne dokaze. Prema tome, niti jedna optužba tužitelju nije bila prezentirana, odnosno samo mu je rečeno da postoje ''određene pritužbe'', no bez ikakvoga navoda od koga, kako, kada i zašto, pa se samim time nije mogao ni na koju takvu pritužbu očitovati, osim kazati kako ništa od toga nije točno, a što je i istina.

Da je tuženik uistinu uzeo u obzir obranu tužitelja (iako se tužitelj nije niti mogao braniti obzirom da ne zna od čega se točno brani), proveo bi odgovarajući postupak u kojem bi detaljno analizirao sve dokaze, a kojih ovdje očito nema, pa tek potom, ukoliko bi doista utvrdio takvo ponašanje, iznio tužitelju i konačno u samoj Odluci ili barem odgovoru na Zahtjev za zaštitu prava konkretne dokaze kojima iste te optužbe potvrđuje.

Međutim, tuženik je odlučio iskoristiti čl. 134 Zakona o radu, iskriviti ga na način kako to njemu odgovara, pri čemu je iskonstruirana i posebno teška optužba poput spolnog uznemiravanja i to čak četiri radnice (iako je na sastanku dana 10.02.2023. godine tužitelju rečeno kako je bila riječ o pet radnica koje bi on navodno spolno uznemiravao), a sve očito kako bi se što lakše ''riješio'' radnika, odnosno tužitelja, kojem je samo "palo na pamet" tražiti povišenje plaće te na kojeg do toga trenutka nikada nije bilo primjedbi u bilo kojem pogledu od strane ostalih zaposlenika, odnosno posebno zaposlenica tuženika. Obzirom da tuženik nije udovoljio zahtjevu za zaštitu prava tužitelja, a kako je pobijana Odluka nedopuštena, nezakonita i ništetna, tužitelj predlaže da sud po provedenom postupku usvoji tužbu i tužbeni zahtjev, te tuženika obveže na plaćanja troškova ovog parničnog postupka.

2.Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu.

Tuženik ne spori da je 10. veljače 2023. donio Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju, g. PER i to zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa koja se odnosi na ponašanje radnika koje predstavlja spolno uznemiravanje zaposlenica Hrvatskog Crvenog križa, a uslijed kojeg nastavak radnog odnosa više nije bio moguć.

Naime, nakon što je povjerljivi savjetnik Hrvatskog Crvenog križa 3. veljače 2023. zaprimio pritužbe više zaposlenica o spolnom uznemiravanju od strane tužitelja, savjetnik je, sukladno Zakonu o radu, proveo odgovarajući postupak i ispitao optužbe, nakon čega je utvrdio da se radi o ponavljajućem obrascu ponašanja koje kod zaposlenica stvara neugodu i ponižavajuće okruženje, te je predložio da se tužitelj udalji s radnog mjesta, a sve kako bi se spriječilo daljnje uznemiravanje.

Suprotno navodima tužitelja, odluka o otkazu pisano i usmeno je obrazložena tužitelju, nakon što mu je omogućeno da prethodno iznese svoju obranu.

Tuženik ističe kako su svi podaci utvrđeni u postupku zaštite dostojanstva radnika, sukladno članku 134. stavku 10. Zakona o radu („Narodne novine“ 93/14, 127/17, 98/19, 151/22) kao i odgovarajućih odredbi Pravilnika o radu – tajni, međutim tužitelju su sve optužbe koje mu se stavljaju na teret bile prezentirane te je imao mogućnost očitovati se o istima. Tuženik je kao poslodavac, dužan svojim radnicima osigurati sigurne uvjete rada i zaštititi dostojanstvo radnika od bilo kakvog postupanja suradnika i osoba s kojima radnik redovito dolazi u doticaj u obavljanju svojih poslova, ako je takvo postupanje neželjeno i protivno zakonu.

Članak 3. stavak 2. Zakona o suzbijanju diskriminacije („Narodne novine“, broj 85/08 i 112/12) definira spolno uznemiravanje kao svako verbalno, neverbalno ili tjelesno neželjeno ponašanje spolne naravi koje ima za cilj ili stvarno predstavlja povredu dostojanstva osobe, a posebice ako stvara zastrašujuće, neprijateljsko, ponižavajuće, omalovažavajuće ili uvredljivo okruženje.

Budući da je u ovom slučaju, protiv tužitelja podneseno više prijava različitih zaposlenica koje se odnose na spolno uznemiravanje, a koje se očituje u neželjenim, neumjesnim i neprikladnim komentarima vezano za spolna obilježja, komentiranju fizičkog izgleda zaposlenica, poticanju razgovora o seksualnim temama, direktnim i indirektnim pozivima na spolni odnos, a u slučaju nekih zaposlenica i neželjenom fizičkom kontaktu odnosno neželjenom dodirivanju ili pokušaju istoga, vraćanje tužitelja na rad značilo bi direktno dovođenje u opasnost zaposlenica.

Dodatno, postupanje koje predstavlja bilo kakav oblik uznemiravanja ili spolnog uznemiravanja u cijelosti se protivi svim vrijednostima i načelima koje tuženik promiče.

Slijedom navedenoga, budući da spolno uznemiravanje predstavlja osobito tešku povredu radnog odnosa, a osobito uzimajući u obzir narav same povrede, činjenicu da je riječ o ponavljajućem obrascu ponašanja te opasnost koju tužitelj predstavlja za zaposlenice, čime je tuženik kao poslodavac izgubio povjerenje u radnika, nastavak radnog odnosa više nije moguć te tuženik u cijelosti ostaje kod donesene Odluke o izvanrednom otkazu.

Slijedom navedenog, tuženik predlaže odbiti tužbu kao neosnovanu i naložiti tužitelju nadoknaditi tuženiku trošak parničnog postupka.

3.Tijekom postupka sud je izvršio uvid u Ugovor o radu na određeno vrijeme od 4. studenog 2016.g, 31. siječanj 2017.g, 11. srpanj 2017.g, 06. ožujka 2019.g, Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 9. listopada 2019.g, 30. prosinca 2022.g, , Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu, Zahtjev za zaštitu prava tužitelja, Ugovori o volontiranju, Izjava AE , UER, FE, ČE, RER, ME, UE, RE, Službena bilješka o iznošenju obrane 10.02.2023.g tužitelja, ispis poruka DE, Saslušao svjedoke P, DE, ME, FE, ĐE, UE, VE, CE, JE, GE, OE i tužitelja.

4.Cijeneći rezultate provedenog postupka temeljem odredbe čl. 8 Zakona o parničnom postupku utvrđeno je da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.

5.Među strankama je nesporno da je tužitelj s tuženikom zaključio Ugovor o radu na određeno vrijeme od 4. studenog 2016.g, 31. siječanj 2017.g, 11. srpanj 2017.g, 06. ožujka 2019.g, Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 9. listopada 2019.g, 30. prosinca 2022.g,. Nesporno je da je tužđitelj dana 13.veljače 2023.g zaprimio Odluku o osobno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu, i na koju je izjavio u roku Zahtjev za zaštitu prava, a na koji se tuženik očitovao na način da je ostao kod prvotne odluke o otkazu Ugovora o radu. Nesporno jest da je tužba podnesena u zakonskom roku.

6. Među strankama je sporno da li je odluka tuženika opravdana i zakonita obzirom da se radi o prestanku radnog odnosa.

7. U daljnjem tijeku postupka, po uvidu u dokumentaciju priležeću spisu, sud je u tijeku dokaznoga postupka utvrđivao činjenice relevantne za opravdanost odluke o otkazu i to:

- da li su optužbe radnica protiv tužitelj u vezi seksualnoga uznemiravanja istinite

- da li je tužitelju omogućeno iznošenje obrane

- da li se radilo o neželjenim, neumjesnim i neprikladnim komentarima vezano za spolna obilježja,

- da li je na neprimjeren način komentiran fizički izgled zaposlenica, potican razgovor o seksualnim temama, direktnim i indirektnim pozivima na spolni odnos,

- da li je bilo neželjenog fizičkog kontakta odnosno neželjenog dodirivanja ili pokušaju istoga

8. Sud je izvršio uvid u dokumentaciju priležeću spisu koja se odnosi na izjave UER, FE, ČE, RER, ME, UE, RE, te je utvrdio kako su u istima djelatnice iskazivale o događajima iz 2019, 2020 i 2022.g, a Službena procedura tuženika vezano za seksualna uznemiravanja provedena je 2023.g. Svjedoci UE i RE u svojim izjavama su potvrdili kako nemaju nikakvih niti neposrednih niti posrednih saznanja o seksualnom uznemiravanju radnica od strane tužitelja.

9. Svjedokinja AE, zaposlenica je tuženika i poznaje tužitelja. Upoznata je sa činjenicom da je tužitelju otkazan ugovor o radu. Djelomično je upoznata sa razlozima otkazivanja tužitelju. Radi kao i tužitelj u prihvatnom centru. Upoznata je sa pritužbama za seksualno uznemiravanje koje su podnesene protiv tužitelja. Saznanja ima posredno iz razgovora sa kolegicama DE, FE i ME. Potužile su joj se na neumjesne stvari koje prikladne za radno okruženje. Tužitelj se udvarao i ona mu je rekla da prestane i tu je on stao. Nakon toga od strane tužitelja nikada više nije imala nikakve neugodnosti. Samo je čula od kolegica da im se tužitelj previše fizički približavao. Ne zna da li su mu one rekle da to ne radi. Osim nje same koja je izričito zabranila intimniji odnos nije čula da se takav slučaj ponovio sa nekom od kolegica. Tužitelj kod nje nikada nije izazivao nikakav strah. Sa tužitelj nakon što mu je rekla da nije zainteresirana je dalje nastavak radnog odnosa u radnom okruženju bio korektan i sve je bilo uredu. Sa tužiteljem je radila od 2016.g. U prihvatilištu na početku radnog dana počinje koordinacijski sastanak. To služi da bi se predočilo dnevno izvješće i planovi rada. Na tim sastancima nazočne su i nadređene osobe. Na tim sastancima mogu se iznijeti problemi na radnom mjestu vezano za druge kolege. Na tim sastancima nitko nije ukazao na neprimjerno ponašanje tužitelja. Atmosfera je bila radna kakao kada, nekada ležerna, a nekada stroga. Tužitelj je osoba koja se voli šaliti, ponekada smo šalu prihvaćale, a nekada nisu bile za šale raspoložene. Sa tužiteljem se nije družila izvan radnog vremena. Ponekada ju je znao odvesti zbog problema sa kralježnicom sa radnog mjesta kući, međutim to je bilo isključivo zato da joj pomogne jer nije mogla hodati. Jednom prilikom je imala roštilj i svi koji su mogli prespavali su tu noć ostali kod nje, pa i tužitelj i to u dnevnom boravku. To je bilo druženje izvan radnog vremena na kojem su svi prisustvovali. Nakon potresa tužitelj joj je prvi pomogao oko traženja smještaja i prvi se ponudio pomoći. Nikada ju nije neprimjerno dodirivao pred drugim ljudima. Jednom prilikom tužitelj ju je nazvao PER i to joj nije odgovaralo. To je smatrala šalom, ali joj je to smetalo. Nikada ranije nije se žalila na ponašanje tužitelja. Godine 2023. prijavila je tužitelja jer su joj poslodavci tako rekli. Radilo se o nekakvoj anketi gdje su trebale prijaviti da li je bilo nekakvog uznemiravanja vezano za tužitelja, iskrena je osoba i spomenula je neprimjereno udvaranje ali koje je riješila sama. Nije se radilo o pismenoj prijavi, već samo usmeno napomenula ŠE. Nakon što je tužitelj dobio otkaz nikomu nije bilo drago. To je bio razgovor svih, mislim da je i ME bio šok, sve je otišlo predaleko. I gospođa CE je rekla da joj je žao da je tužitelj dobio otkaz. Nema saznanja da li je protiv tužitelja podnesena kaznena prijava. Svi su se žalili na visinu plaće pa i tužitelj. Nakon što je suprotnoj strani i sudu predočena izjava od 03.02.2023. koja se nalazi u odgovoru na tužbu, svjedok odgovara da su joj to pokazali.

Ostaje kod izjave koja joj predočena. Na poseban upit da li izjavu " ti sigurno nosiš tange, ti se sigurno briješ do kraja, ti sigurno imaš grudnjak s podmetačima, znaš kaj digao mi se na tebe" svjedok odgovara da je u pitanju uznemiravanje. Smatra uznemiravanjem da se svjedok prilijepio za nju straga i priljubio, smatra uznemiravanje što je tužitelj na nju nasrnuo u liftu, smatra uznemiravanjem što ju je tužitelj izvrijeđao preko poruka koje su bile toliko neumjesne da ih je izbrisala. Tužitelju je zaprijetila da će ga prijaviti prije nego što je prestao. Međutim, neovisno o tome što su uvrede upućene na ovakav način seksualno uznemiravanje, radi kojega je ista osjećala nelagodu, nije prijavila tužitelja. Kao opravdanje je u svojoj izjavi navela kako je tužitelj “zaštićen” I sa njime je nastavila suradnju u kolegijalnome tonu.

10. U samom iskazu svjedokinje utvrđeno je kako ista o seksualnom uznemiravanju saznaje posredno, I kako je na pokušaj “udvaranja” od strane tužitelja reagirala tako što je rekla “NE” nakon čega je isto prestalo I komunikacija sa tužiteljem se nastavila u kolegijalnom tonu, bez neprimjerenih upadica osobno na njen račun I na račun njenoga seksualnog integriteta. Međutim na upite tuženika vezano za direktne seksualne insinuacije vezano za njenu intimu I neprimjereno dodirivanje u liftu svjedokinja je odgovorila potvrdno. Neovisno o tome što su uvrede upućene na ovakav način, kao I neprimjereno dodirivanje karakteristike seksualnog uznemiravanja, radi kojega je ista navela da je osjećala nelagodu, svjedokinja nije prijavila tužitelja. Kao opravdanje je u svojoj izjavi napisala kako je tužitelj “zaštićen” I sa njime je nastavila suradnju u kolegijalnome tonu.Obzirom na kontradiktornosti u iskazu svjedoka sud istome nije poklonio vjeru, jer je nevjerodostojan u bitnim elementima. Iz iskaza nije bilo moguće utvrdili u kojem je trenutku svjedokinja tužitelju izričito naglasila kako njegovo ponašanje smatra uvredljivim I nasilnim. Iz iskaza proizlazi kako je bilo nasrtanja I svadja I uvreda, no u iskazu je navedeno da su sve to bile “šale”. Obzirom na navedeno sud nije sa izvjesnošću mogao procijeniti da li se kod iskaza svjedoka radi o vrijednosnom stavu vezano za ponašanje tužitelja, o satiri, ili o namjernom ponižavanju, vrijeđanju i u svakom smislu omalovažavanju tužitelja, iznošenjem netočnih tvrdnji.

11. Svjedokinja DE iskazala je kako je zaposlenik tuženika na radnom mjestu Voditelj odjela, Prihvatilišta za traženje međunarodne zaštite. U jednom razdoblju rada s tužiteljem isti joj se udvarao. Simpatija nije postojala. Milijun puta mu je rekla da ne gaji određene simpatije prema njemu, ali on je nastavio sa udvaranjem. Nije se udvarao na primjeran način, već se neprimjereno zafrkavao, ona to nije smatrala smiješnim i sve je preraslo u dodirivanje. Svaki put kada je prošla pored njega dodirnuo ju je nekada za grudi, a nekada za stražnjicu. Prijavila je taj slučaj povjereniku za zaštitu dostojanstva radnika. Samo je ispričala što se dešava. Radnje koji je poduzeo poslodavac rezultiralo je otkazom tužitelja.

Sa tužiteljem je radila od kraja 2017. do otkaza. Radna atmosfera bila je opuštena. Sa tužiteljem nije imala prijateljski već isključivo kolegijalni odnos. Sa tužiteljem kao i sa svakim drugim, zbog atmosfere za vrijeme rada izmjenjivala je poruke koje su predstavljale dvostranu komunikaciju. Nekada je možda bilo komuniciranje izvan radnog vremena. Tužitelj se stalno žalio na visinu svoje plaće. Nije mu nikada pribavljala dodatnu zaradu vezano uz svoje srodnike. Rekla je tužitelju na poslu da može pomoći njenom bratu farbati brod, ali to je rečeno bez ozbiljnih namjera. Tužitelj nikada nije obavljao poslove umjesto nje, tako da joj nije mogao reći kako ih više neće obavljati mjesto nje. Imao je tužitelj periode kada je govorio da neće ništa raditi. Nikada tužitelju nije pokazivala privatne fotografije koji joj je slao drugi muškarac. Svaki dan se u prihvatilištu odražavaju sastanci na početku radnog dana. Sastanku su nazočni svi u tom trenutku koji se nalaze u prihvatilištu Crvenog križa. Ljudi su se godinama žalili na tužiteljevo ponašanje, ne baš svaki dan na sastancima, ali povremeno da. To je bilo 03.02. kada je potpisala izjavu, jer mu je u više navrata rekla da prestane, međutim događaj koji prelio čašu bio je kada joj je prišao s leđa i nabio se na nju. Nitko ju nije potaknuo da ga prijavi. Ranije se žalila kolegici FE na ponašanje tužitelja. Žalila se i ranije i tada kada je sve prelilo čašu. Nitko od svjedoka ne može potvrditi sam čin fizičkog uznemiravanja jer je tužitelj pazio kada nema nikoga.

Nakon što se svjedoku predočava izjava od 03.02.2023. (list 54 spisa), svjedok odgovara da je to ona napisala. 10 dana prije izjave prestala je u cijelosti komunicirati s tužiteljem i to nakon neugodnog fizičkog kontakta. Protiv tužitelja nije podnijela kaznenu prijavu, niti ima saznanja da je netko drugi. U cijelosti ostaje kod izjave od 03.02.2023.vezano uz događaj od 25.01.2023.kada ju je tužitelj primio za stražnjicu. Bila je isključiva namjera da joj dira grudi. Tražila je da smjenski i vikendima ne radi s tužiteljem. Tužitelj je bio upoznat sa činjenicom da ne želi raditi s njim u smjeni, međutim on nije odustajao od namjere da bude u njenoj blizini. Možda u početku je tužiteljevo ponašanje moglo protumačiti kao zaljubljenost, međutim kasnije se radilo o uznemiravanju.

12. Svjedok DE decidirano je iskazivala o načinu ponašanja tužitelja koje je smatrala uvredljivim I ponižavajućim. Radi se o “neprimjerenom zafrkavanju”, “dodirivanj za grudi”, “dodirivanju za stražnjicu””prilazak sa leđa I nabijanje na nju”. Nedvojbeno je iskazala kako je incident vezan uz tužitelja bio uznemiravanje a ne šala I pošalica. Međutim u svojoj Izjavi navela je kako je incident sa tužiteljem započeo kada mu je ona osobno za vrijeme godišnjih odmora slala “zezanciju sa Tik Toka”. Svjedok je u Izjavi pred Povjerenikom za zaštitu dostojanstva tvrdio kako je “neprimjereno udvaranje” tužitelja trajalao skoro pola godine, naglašavalo se mijenjanje smjena od strane tužitelja kako bi radio sa njom. Nakon izvršenoga uvida u prepisku svjedoka I tužitelja sud je utvrdio kako obiluje “smajlićima” vezanim za smijeh I zabavu, te kako se udvaranje tužitelja označava kao šaljivo. Dokument ispisa telefonskih poziva sastvani je dio spisa I dovodi u sumnju iskaz svjedoka.

13. Svjedokinja ME izjavila je kako radi za Crveni križ u prihvatilištu u Zagrebu. Poznaje tužitelja jer je radila sa njim. Puno prije izjave primijetila je da tužitelj ima šale neprimjerene radnom mjestu. Smatra da su izjave neprimjerene kolektivu i radnom okruženju te međusobnim odnosima. U početku smatrala je to prostim, a obzirom da su se te izjave ponavljale nazvala ih je glupim forama. Ne zna da li se tužitelj zlonamjerno ponašao, ali smatra da su to bile neoprezne i ishitrene izjave. Tužitelj je komentirao njenu stražnjicu pa se osjećala jako neugodno. Smatrala je da odnos koji je tužitelj imao u radnoj okolini jest primjeren za privatna druženja, ali ne za radni kolektiv. Tužitelj je upotrebljavao proste izraze. To je bilo u kontekstu pričanja viceva, ali se ona znala s njim oko toga posvađati. Imala je stav i odbijala je takve kontakte. Nakon što je pokazala decidiran stav vezan za tužiteljeve aluzije, on nije postao agresivan i nasilan prema njoj. Prestao je komentirati stvari za koje mu je dala do znanja da joj smetaju. Nije poslije toga bio bezobrazan i nije komentirao nju osobno. Teško joj je generalizirati radnu atmosferu zato što je radila puno staža sa tužiteljem. Više puta je rekla da smatra da se radi o neprimjerenim šalama. Na početku radnog dana održavaju se sastanci i oni služe da se utvrde što su čija dnevna zaduženja. Na sastancima se nikada nije žalilo na tužitelja vezano za spolno uznemiravanje. Sa tužiteljem se upoznala u kampu u Slavonskom Brodu negdje 2015.g, a zajedno su počeli raditi 2016. Sa tužiteljem je u početku imali kolegijalni odnos, a poslije toga i opušteniji privatni odnos, blizak da bi bio korektan , bili su podrška u smrtnim slučajevima i sl. Tužitelju ju je znao fizički dodirnuti, ali to nije smatrala neprimjerenim. Vezano za tužitelja je razgovarala sa VE, a to je bilo prije nego što je uspostavila korektan odnos sa tužiteljem. Smatra da je upravo taj razgovor bio povod davanju izjave od 06.02.2023. Zadnji puta je čula da postoji problem na poslu sa tužiteljem kada su kolegice davale izjavu vezano za seksualno uznemiravanje. Izjavu je davala pred posebnim povjerenikom Hrvatskog crvenog križa, ta je osoba je sročila njene riječi i dala joj na kraju da potpiše izjavu. I druge kolegicu su 06.02.2023. dale svoje izjave. U kontekstu radnog okruženja kao izjave "črni deda" i "Apšisali deda" bile su šala. Par puta je tužitelj takve izjave doživio neugodnima, ali često se znao nasmijati kao šali. Njima je bila namjera ukazati tužitelju koliko neugodna može biti poneka izjava. Tužitelj se požalio na visinu plaće. Bili su iznenađeni da je tužitelj na taj način dobio otkaz. Ona mu nije sugerirala da može tužiti tuženika. Svakodnevno je ulazila u sobu broj 139 i više puta dnevno. Ostaje kod izjave koju je potpisala 06.02.2023. Izjave tužitelja " da je on tronožac, i kako se svi trebaju diviti da je on crnac, a svi znaju da su crnci obdareni, te da je on veliki jebač i da se njemu ona stvar vuče po podu", bile su učestale , čula ih je jednom kada su se vozili po gablec, ne sjeća se svih situacija, ali za tronožac je čula više puta. To je bilo u opuštenoj atmosferi i bio je pokušaj šale. Poznato joj je da postoji incident i problemi između DE i tužitelja.

14. Svjedok nema direktnih saznanja vezano za seksualno uznemiravanje od strane tužitelja, već je posredno čula I to navezano na kolegicu DE. Izjave vezano za boju kože tužitelja I rasu sud je ocijenio višegodišnjim agresivnim ponašanjem unutar radne okoline, zbog čega je kritički cijenio iskaze svih svjedoka.

15. Svjedokinja FE iskazala je kako je radila kao djelatnica - psiholog u prihvatilištu za Azil. Tamo je radila do prosinca prošle godine. Dana 03.02.2023. dala je izjavu vezano za spolno uznemiravanje od strane tužitelja i to VE i ĐE, a konkretnu izjavu dala ĐE. Kada je došla raditi u prihvatilište, u jednom periodu tužitelj je imao lascivne komentare na njen izgled. U tom trenutku smatrala je potpuno neprimjerenim, što je tužitelju izravno dala do znanja. Dala mu je do znanja da joj se ne sviđaju njegove riječi, pogled, gestikulacija i sl. Međutim neovisno o tome tužitelj nije prestajao, to se događalo i ponavljalo kroz jedan period. Tužitelja se radnom kolektivnu etiketiralo kao osobu koja zna uputiti izjave neprimjernog sadržaja. Bilo je to trenutaka kada je to bila zafrkancija, mene to nije zabavljalo, zajedno su se znali smijat, a onda bi ta zafrkancija prešla u nešto neprimjerno. Tužitelj nije mogao uspostaviti neku svoju granicu. Zbog uznemiravanja obratila se RE nadređenom, na što je on rekao u stilu " ma to je U, puti, znaš kakav je". Sa tužiteljem nije bila često u kontaktu, osim kada je ulazila u njihov ured u prihvata i smještaja. Bilo je neprimjereno što je mumljanjem i li na drugi način komentirao njenu stražnjicu. Nije bilo pokušaja fizičkog kontakta. Radila je sa tužiteljem nešto manje od 4 godine. Sa tužiteljem je imala strogo kolegijalni odnos. Na početku radnog dana održavaju se sastanci, i na njima su nazočni nadređeni. Ne sjeća se da bi se na tim sastancima netko požalio na spolno uznemiravanje tužitelja. Tijekom zime znala je odvesti tužitelja do tramvajske stanice. Tužitelja su svi zvali "deda", ali ga nikada nije zvala " črni deda", ni " R". Službenu prijavu protiv tužitelja nije podnijela. Bila je u kontaktu sa kolegicom DE koja joj se potužila na tužitelja da joj ne da mira na radnom mjestu. Kad je DE podnijela prijavu sve su pozvane da se očituju da li im se nešto slično dešava. Rekla je da će dati izjavu jer nije htjela da se nešto tako slično dešava. ĐE snimala je izjave i rečeno joj je da će biti pretipkane. Prije potpisa vjeruje da je pročitala izjavu. Nije podnijela kaznenu prijavu protiv tužitelja i nema saznanja da li je netko od njenih kolegica podnio. Ne zna da li joj se tužitelj požalio na visinu svoje plaće. Izbjegavala je ulaziti u sobu 139, osim ako nije bilo nužno. Imala je samo jednu situaciju kada je vidjela da se tužitelj nadvio nad nju i nije joj omogućio da se pomakne. Tada joj se DE otvorila. Ne sjeća se točno kada je to bilo. Imala je osjećaj da su i DE i U bili zatečeni što se ona pojavila i DE joj je "uputila pogled kao da joj je neugodno".

16. Svjedokinja je potvrdila izjave kolegica vezano za osjećaj nelagode prilikom komunikacije sa tužiteljem, a sve zbog seksualnoga uznemiravanja. Međutim osvrnula se I na agresivno ponašanje usmjereno prema samom tužitelju, koje nije smatrala relevantnim.

17. ĐE poznaje okolnosti otkazivanja ugovora o radu tužitelja. Također je zaposlena kod tuženika. Voditeljica je drugog odjela. Ona je povjerljivi savjetnik za zaštitu dostojanstva radnika. U veljači 2023.godine obratile su joj se kolegice RER, ČE, VER, FE i ME. Tri kolegice javile su se da ih je kolega seksualno uznemiravao, a druge dvije su rekle da ih je verbalno uznemiravao. Dio kolegica naveo je da je to doživljavao prije, a jedna kolegica je rekla da je to doživjela nedavno nakon čega su se odlučile progovoriti. Uzela je njihove izjave razgovarala s njima i njima neposredno nadređenim i uzela njihove izjave. Nakon toga podnijela je prijavu izvršnom predsjedniku. Poznaje tužitelja ali nisu imali bliske kontakte. Prije tog događaja nikada nije bilo pritužbi na ponašanje tužitelja, ona ih nije dobila kao povjerljivi savjetnik. Kolegice su došle u njen ured dana 03.02.2023. i onda je odvojeno razgovarala sa svakom kolegicom. Sa svakom je pojedinačno razgovarala i napravila zapisnik razgovora. Sa tužiteljem nije obavila razgovor.

18. Svjedok je kao Povjerenik tuženika za zaštitu dostojanstva radnika iskazao kako je formalna procedura prijave uznemiravanja obavljena propisno I u zadanom vremenskome okviru, I sve su izjave radnica pismeno dokumentirane prije izricanja sankcije izvanrednoga otkaza.

19. Svjedok SE zaposlenik je tuženika i poznaje tužitelja. Krajem siječnja 2023. AER osobno mu se obratila zbog vrlo neugodne situacije s tužiteljem. Potužila mu se da ju je tužitelj neprimjereno dirao u Centru za smještaj azilanata. Isto tako rekla mu je kako je tužitelju dala do znanja da ne pristaje na takvo ponašanje. Rekla mu je da je nakon toga napustila prostoriju. Kasnije mu je također rekla da ju je i prije pokušavao dodirivati i neumjesno se ponašao. Nije bio prisutan tim događajima. To je isključivo čuo iz njenih iskaza. Rekao je kolegici da će nadležnim a prijaviti slučaj i da mu kaže sve detalje. Priznala je da je i ranije bilo aluzija i opaski na njen izgled i ponašanje i da joj je tužitelj par puta izjavio da je u nju zaljubljen i da se ne može kontrolirati. To je isti dan prijavio voditeljici službe za migrante VE. AER mu je rekla da je takvih situacija bilo i sa drugim kolegicama i to UER, FE, ČE i ME. Nakon razgovora sa AER razgovarao sam s P, zatim sa FE i ČE i sa ME. P u početku nije htjela o tome razgovarati ali na njegovo inzistiranje navela je da je imala sličnih situacija. FE i ČE rekle su mu da ih je samo verbalno maltretirao i to u početku rada u prihvatilištu. Sa ME je razgovarao i ona je izjavila da je imala slična neugodna verbalna iskustva. Sve je to prijavio voditeljici VE. Kasnije su kolegice razgovarale s ĐE koja je o svemu sastavila zapisnik. Tužitelj je i inače u razgovoru sa kolegicama bio neugodan i seksualno sugestivan. To je posebno značajno bilo na radnim jutarnjim sastancima i u par navrata je kolegama znao reći da takav način komunikacije nije primjeren u radnoj okolini. Sedam godina od kako je tamo tužitelj se tako ponašao. Krajem siječnja 2023. on je osobno prijavio događaj s KE. Bio je voditelj odjela neposredno nadređen i voditelj odsjeka i RER. Funkciju povjerljivog savjetnika obavljala je ĐE. Sa tužiteljem je bio u radnom odnosu, početkom isti rang, a poslije nadređeni. Između njih nije bilo animoziteta. Na rad tužitelja nije bilo primjedbi. Radni dan započinje radnim sastankom na kojim se dijele radni zadaci i svi u smjeni su nazočni. Nikada se na tim sastancima nije požalio na ponašanje tužitelja. Radna atmosfera je varirala, bilo je međusobnih zadirkivanja. Osim nakon što se požalila RER nitko ranije se nije požalio na ponašanje tužitelja. Ne može odgovorit da li je nekada bio sam na pauzi. Nikada ih nije vidio da su bili sami. Ne može se sjetiti da li se na većim sastancima netko požalio na ponašanje. Druge kolegice s kojim je razgovarao rekle su da imao seksualne insinuacije na njihov izgled. Točno je da su postojale insinuacije drugih kolega na boju kože tužitelja. Međutim, sve je bilo na njegovu inicijativu. Ponekada je to prihvaćeno kao šala, a ponekada ne. Tužitelj se požalio na visinu svoje plaće. Rekao je da to nije njegova odluka.

20. Svjedok je iskazivao o svojim posrednim saznanjima, no neposrednih saznanja nema.

21. Svjedokinja VE zaposlenica je tuženika i poznaje tužitelja. Tužitelj je dobio izvanredni otkaz zbog spolnog uznemiravanja kolegica. Prema njenim saznanjima kolegice su se potužile nakon niza događaja. Aludiralo se na primjereno zadirkivanje kolegica i njoj je postalo jasno o čemu se radi. Za ponašanje tužitelja prvo je saznala od UE koji je to osobno rekao. Nakon toga nazvala je DE i ponudila joj da dođe u ured da porazgovaraju o svemu što se dogodilo. Misli da je gosp. DE došla u pratnji još jedne kolegice. DE potvrdila je da je tužitelj imao neprimjerenu komunikaciju i da ju je u jednom trenutku dodirivao. Obzirom na institut povjerljivog savjetnika za zaštitu dostojanstva uputila je kolegice osobi koja je za to zadužena. To je tada bila ĐE.

Radilo se o nizu događaja neprimjerenog dobacivanja od strane tužitelja, a što je eskaliralo dodirivanje kolegice DE protiv njene volje. Radilo se o nizu događaja, a ne samo o jednom događaju. Ne zna kada su se drugi događaji dešavali. Ona je treća nadređena tužitelju. Osim ovog događaja i ranije su se žalili na ponašanje tužitelja. Razgovor sa tužiteljem su bili za druge stvari, a to su kašnjenje na posao. Ona je vodila razgovore sa tužiteljem vezano za kašnjenje, a za uznemiravanje nadređena je druga kolegica. Nikada ranije tužitelj njoj nije bio prijavljen za seksualno uznemiravanje. Nije ni prijavljen posebno povjerljivom savjetniku. Njoj osobno tužitelj se nikada nije žalio na visinu plaće. Nakon otkaza tužitelju bilo je promjena u kadroviranju. RER nakon toga postala je voditelj odsjeka prihvatilišta. RE više nije voditelj odsjeka. SE je bio voditelj odjela, a nakon toga stručni suradnik, te promjene nisu u uzročno posljedičnoj vezi sa prijavom protiv tužitelja.

22. Svjedokinja VE iskazivala je kako se način ponašanja tužitelja koji je upućivao na seksualno uznemiravanja učestalo ponavljao kroz dulje vremensko razdoblje I to iz navoda rekla-kazala koje je “čula od kolegica”.

23. Svjedokinja CE poznaje tužitelja jer su zajedno radili u prihvatilištu za azilante. Crveni križ je imao ugovor sa MUP-om. Ona je radila na održavanju zgrade i poznaje sve kolege jer je bila upućena u sve poslove koji su se odvijali u toj zgradi. Tužitelj je u prihvatilište došao 4 godine poslije nje, misli za vrijeme migrantske krize 2016. Okolnosti izvanrednog otkaza joj nisu poznate, nešto je načula. Sa tužiteljem je dugo radila i nikada nije imala probleme u smislu seksualnog uznemiravanja i jako je bila iznenađena kada je to čula. Bila je svaki dan prisutna u istim prostorijama sa tužiteljem, zajedno su pili kavu i upućena je u njegovo ponašanje. Tužitelj je osoba koja je voljela pričati viceve i anegdote, bio je zabavljač. U odnose sa kolegicama nije ulazila i ne zna kakve su prirode. Zna da tužitelj nije imao ekscese koji bi aludirali na povredu dostojanstava kolegica i suradnica, ali što se tiče osobnih odnosa ne može iskazivati, jer su isti osobne prirode. Prije otkaza tužitelja načula da se upucavao nekome. Međutim, o tome saznanja nema, tužitelj je vesela osoba i dobronamjerna. Nije imala dojama da bi nekoj kolegici bilo u njegovom društvu, naprotiv oni su zezali njega. Bilo je pošalica na račun njegove boje kože. Šale su bile otvorene i svi su ih prihvaćali. Ne zna za posebne odnose s nekim od kolega vezano za tužitelja, ali joj je poznato da su ga neki kolegice i kolege vozile u svom autu na posao. Vozila ga je kolegica FE, RER, i još jedna koja ne radi. Stalno je bio sa V. Ona je radila smještaj i bili su zajedno u sobi 139. Ona ga je redovno vozila do vlaka. Posao je bio takav da su svi zaposlenici morali komunicirati zajedno, gotovo kao obitelj. Ne zna kakav je bio odnos sa RER izvan tih okvira. Po njoj odnos je bio normalan. Nije joj poznato da li je tužitelj tražio veću plaću. Pokušala je saznati zbog čega je tužitelj dobio otkaz, ali joj nitko nije ništa rekao.

24. Suprotno navodima ostalih svjedokinja CE kao djelatnik MUP-a nije utvrdila nikakve nepravilnosti u ponašanju tužitelja. Naprotiv, bila je svjedok rasističkih aluzija kolega I kolegica vezano za boju kože tužitelja koju su one smatrale “šalom”.

25. Svjedok JE zaposlenik je tuženika kao stručni suradnik za krizne aktivnosti. Poznaje tužitelja. Poznato mu je da je tužitelj dobio otkaz, ali o razlozima nije razgovarao ni sa kim. Kod tužitelja nikada nije vidio oblik ponašanja koje bi aludiralo na seksualno uznemiravanja kolegica, niti mu je poznato da je bilo takvih prijava. U svom radu svakodnevno je kontaktirao sa tužiteljem i poznato mu je ponašanje tužitelja samo u segmentu neposrednog kontakta s njim. Nije mu poznato da bi se itko od kolega i kolegica žalio na ponašanje tužitelja. Sa tužiteljem nije bio u rangu istog platnog razreda. Tužitelj je od njega zatražio zamjenu smjena jer je opet počeo trenirati juniore nogomet u Belcu. Po njegovom sjećanju tužitelju je izašao u susret 2-3 puta maksimalno. Nije vidi neprikladno ponašanje prema kolegicama. Radni dan započinje u jutarnjim kolegijem kada se priča o dnevnim aktivnostima. Svi su nazočni sastanku. Bilo je normalno da se na tim sastancima raščiste eventualni problemi ali nikada nitko nije spominjao neprimjereno ponašanje tužitelja. Međuljudski odnosi su bili dobri, atmosfera je bila opuštena uz šale. Ne sjeća se šala na račun boje kože tužitelja. On nije u prihvatilištu utoliko mjeri prisutan.

26. Svjedok RE zaposlenik je tuženika na radnom mjestu socijalnog radnika. Nije bio involviran u prijavu tužitelja koja se odnosila na seksualno uznemiravanje kolegica. Nikada mu se nitko nije obratio vezano za tužitelja glede spolnog uznemiravanja. Nije bio involviran u proceduru otkazivanja ugovora o radu tužitelja. Sa tužiteljem je radio 5 godina. Bio je nadređeni tužitelju. Bio je neposredno nadređen kolegicama A, F i Č i FE. Radni dan u prihvatilištu započinje tako da ujutro imaju sastanak gdje se prolaze dnevne aktivnosti i organizacija posla. To su sve otvoreni sastanci i svi mogu iznijeti svoje mišljenje. Na tim sastancima nije bilo primjedbi na ponašanje tužitelja. Nije imao saznanja niti mu se koja kolegica požalila na ponašanje tužitelja. Tužitelji i kolegica A radili su u istoj prostoriji i imali su isti opis posla. Komunicirali su zajedno i radili su u istoj sobi, cijelo vrijeme dok je on radio. Nije primijetio da bi se bilo koja kolegica osjećala neugodno u društvu tužitelja. Tužitelj je imao malu plaću i žalio se na nju. Nakon otkaza tužitelju bilo je kadrovskih primjena. Svjedok je osobno degradiran. Gospođa A je promovirana.

27. Svjedoci RE I JE, koji su cijelo vrijeme prisutni u prostorijama u kojima se rad obavljao, koji poznaju sve djelatnike, negiraju bilo kakav oblik seksualnoga uznemiravanja od strane tužitelja prema kolegicama. Naveli su kako se rad odvijao normalno I kako nije bilo ozbiljnih pritužbi vezano za seksualno uznemiravanje.

28. Svjedokinja GE zaposlenik je tuženika kao provoditelj socijalnih aktivnosti u prihvatilištu. Poznaje tužitelja. Osobno nije bila upoznata sa činjenicom da je bilo kakvih spolnih uznemiravanja tužitelja prema kolegici RER, i tek nakon otkaza čula je neformalno da je spolno uznemiravanje bilo razlog istom. Tužitelj u njenom prisustvu nikada nije imao oblik ponašanja koji bi aludirao za uznemiravanje vezano za spol. Tužiotelja je upoznala za vrijeme migrantske krize 2015/2016. On je bio volonter na terenu. Kako je završila migrantska kriza počeo je raditi u prihvatilištu, kao volonter, a kasnije kao djelatnik tuženika. Radni dan u prihvatilištu započinje jutarnjim sastankom i svi poslije toga idu na svoju radnu poziciju. Bila je orijentirana sa rad sa djecom i nije previše u toku radnog vremena kontaktirala sa tužitelje. Na jutarnjim sastancima kolege imaju mogućnost ukazati na probleme sa drugim kolegama. Na sastancima na kojima su bili svi zajedno niti jedna kolegica se nije žalila na tužitelja. Tužitelj nikada nije bio tema sastanaka, niti izvan sastanaka nitko joj se nije žalio na tužitelja. Bila je prisutna u prostoriji gdje su i tužitelj i kolegica RER bili zajedno za vrijeme radnog vremena. Nije primijetila da li je među njima bilo napetosti. Posao u prihvatilištu je zahtjevniji pa je radna atmosfera varirala. Tužitelj se žalio na svoju plaću, bila je premala.

29. Svjedok OE, zaposlenik je MUP-a i radio je sa tužiteljem. Godine 2014. upoznao se sa tužiteljem jer je Crveni križ partner MUP-a. Imao je uvijek dobru suradnju s tužiteljem pa čak i kada je postao voditelj prihvatilišta. Nikada nije bilo pritužbi za seksualno uznemiravanje od strane djelatnica vezano za tužitelja. Poznaje FER. Ne zna kakva je bila priroda njihova odnosa, jer je suradnja sa tima bila tehnička. Crveni križ ima svoje prostorije, a MUP ima svoje odvojene prostorije. Kao ovlaštene službene osobe u centru su bila uvijek prisutna 2 policajca i koliko zna nikada nije bilo intervencija ozbiljnije prirode zbog seksualnog uznemiravanja. Sa tužiteljem je na profesionalnom nivou suradnja bila dobra. Tijekom dana bio je u neformalnim kontaktima sa osobljem prihvatilišta. Svaki dan je bio u obilasku subjekt i susretao se sa djelatnicima Crvenog križa. Nije primjećivao kakva je atmosfera jer se radi o specifičnom objektu. Radilo se sa specifičnom vrstom populacije i njegov posao je bilo rješavanje problema sa tražiteljima azila, a ne između članova timova. Nije upoznat sa neformalnim zadirkivanjem vezano za boju kože tužitelja. Njegov odnos sa RER je bio korektan. Nikada nije vidio tužitelja i gosp. RER zajedno u prostoriji. Tužitelj je otišao ubrzo i nakon što je svjedok sam premješten, zna da je došla nova voditeljica i da je bilo nekih kadrovskih promjena.

30. Svjedokinja ŽE iskazala je da poznaje tužitelja od 2015. kada je bila izbjeglička kriza i kada je došao kao volonter u tranzitni centar. To je bila migracija stanovništva u tranzitu prema zapadnim zemljama. Sa njim je radila do zadnjeg dana njegovo radnog odnosa. Poznaje jako dobro tužitelja. Zna da je bilo problema vezano za zamjene vikenda radnih, posebno je čula da RER ima probleme sa tužiteljem pa ju je otvoreno i pitala. Na to joj je RER odgovorila kako je sve uredu i ona " PER drži pod kontrolom". Drugih saznanja vezano za taj slučaj nema, osim što je tužitelj dobio otkaz. Neovisno o glasinama da je njihov odnos problematičan, ona i dalje viđala tužitelja i RER zajedno, radili su zajedno u istoj prostoriji i komunicirali. Sukoba vezano za spolnost i intimu sa tužiteljem nije bilo, niti je ona osobno imala takvu komunikaciju, ali da je svađe bilo, bilo je, ona se znala postaviti, podvući granicu i tužitelju prepustiti da sam odluči o svom ponašanju. Tužitelj nakon toga nije bio osvetoljubiv. Tip je čovjeka koji šuti, ne reagira i čeka da se situacija smiri. Nikada nije vidjela da bi tužitelj uznemiravao svoje kolegice, ali nije dovoljno boravila u tom prostoru da bih vidjela sve pojedinosti. Nije stekla dojam da bi gosp. ZE bilo neugodno u društvu sa gosp. M, ali nije imala detaljan uvid u taj odnos. Njihov posao je jako težak i imali su načine da se opuste, a to su bile često pošalice i zafrkancije. Sa tužitelj je imala čisti odnos, nije bilo nikakve zamjerke, mogli su si reći sve što su htjeli. Bilo je šala na račun boje kože. Tužitelj se žalio na visinu plaće. Svako jutro imali su zajedničke sastanke o dnevnim planovima i problematici na poslu. Na sastancima se nitko nije žalio na ponašanje gosp. PER. Nakon što je tužitelj dobio otkaz promijenjena je struktura šefova, šef je postala ZE zajedno sa ĆE, a smijenjeni su SE i RE.

31. Svjedok ŽE pojasnila je kako je rad u prihvatilištu za osobe koje traže Azil bio izuzetno zahtjevan. Šale I pošalice bile su način opuštanja zbog stresne situacije koja je radnike okruživala. Premda agresivnije, cilj im je bio isključivo premjestiti centar pažnje djelatnika sa napete I stresne situacije u neutralnu. Nije bilo izričite namjere uvrijediti bilo koga, povrijediti I uznemiravati, posebno ne kolege koje su izložene I stresu I opasnostima.

32. Tužitelj PER iskazao je kako mu ni danas nije jasno što se dogodilo vezano za prestanak njegovog Ugovora o radu. Žalio se na plaću u sektoru prihvata i smještaja gdje ih je bilo 5 + 2 iz Kutine jer se i tamo zatvorilo prihvatilište, pa su ih doveli u Zagreb, bilo ih je 7 u prihvatnom centru za smještaj. RER je bila jedan od njih. Zbog najmanjeg koeficijenta tražio je preko SE razgovor sa izvršnim predsjednikom gosp. PE. Upućen sam na VE, a ona mu je rekla da malo pričeka i da će se razgovor obaviti. Nakon ga je gospođa VE nazvala i rekla mu je da u petak 10.02. 2023. da ode na razgovor kod gosp. PE, i on je bio uvjeren da se radi o povećanju plaće. Otišao je na razgovor i tu mu je rečeno kako je nastao problem i to ne mali problem već da on 5 godina na radnom mjestu seksualno zlostavlja 5 kolegica. Bio je šokiran, jer mu nije bilo jasno kako je mogao 5 godina zlostavljati 5 žena. Pitao je o kojim se kolegicama radilo, međutim to mu nije rečeno, nego su mu objašnjavali kako to nije uredu i koliko je to teško djelo. Pitao je direktno da li to sada znači da će dobiti otkaz. Rečeno mu je ne. Prezentirali su mu PE i ČER da mora pisati obranu vezanu za prijavu vezano za seksualno uznemiravanje. Nije mogao napisati nikakvu obranu jer nije znao o kojim kolegicama se radi, jer nikoga nije uznemiravao. Onda su ga zamolili da izađe i pričeka. Čekao je nekoliko sati, te su ga onda poslali gosp. MER u svoj ured gdje su mu uručili otkaz. Nije mogao vjerovati što se dešava, a oni su mu rekli da otkaz treba potpisati. To je odbio, tražio je odvjetnika da vidi svoja prava. To ga je užasno privrijedilo. SMS je kontaktirao prijatelja odvjetnika, objasnio mu situaciju i pitao ga da li da potpiše otkaz. Gospođa MER je vršila na njega pritisak da potpiše, a on nje čekao odgovor odvjetnika. Rekao je da neće ništa potpisivati dok se ne konzultira. Odvjetnik mu je rekao da ni slučajno ne potpisujem, dao je svima do znanja da neće potpisati odluku. Kada rekonstruira sva događanja sjeća se da je u prosincu 2022. imao sastanak sa PE i VE gdje su bili pohvaljeni kako dobro rade i nisu spomenuti bilo kakvi drugi problemi. Sastanak se održavao sa EE gdje se raspravljao o problemima i poslovima koji su se obavljali gdje je rečeno da je sve super i da nitko s nikim nema problema. Na tom sastanku bili su on i gosp. SE. Zaposlen je 8-9 godina uz volontiranje od godinu dana i volontiranje za vrijeme poplave u Gunji. Radni dan započinjao je koordinacijskim sastankom koji su vodili ŠE i TE, i tada se pričalo o zadacima i problemima u Crvenom križu. Na tim sastancima nikada nije bilo prijava na njegov radi i na njegovo ponašanje. Na sastancima je često sjedio do RER. Da su optužbe uistinu relevantne ne vjeruje da bi DER sjedila na sastancima do njega. Nitko se na sastancima nije požalio na njegovo ponašanje i neovisno o sastancima. Obzirom da je posao bio stresan svi su se opuštali zezancijom. Bilo je pošalica, bilo je šala na svačiji račun, no ne s namjerom da se nekoga uznemirava, već upravo suprotno da se razbije uznemiravajuća atmosfera prihvatnog centra. Kolegicu ME upoznao je u S. Brodu u migrantskoj krizi. Nikad nije ima niti sklonosti niti seksualnih aluzija prema njoj. Radio je s njom za vrijeme vikenda i nikada se nije žalila na njega. Ono što je specifično kod gosp. ME jeste da se prvo njoj javio i GE nakon što je dobio odluku o otkazu. Gosp. ME ga je hrabrila i tješila riječima kako joj nije jasno zašto se to dogodili. Nije uopće znao da je i ona osobama koje su ga prijavile, obzirom d ga je ohrabrivala da utuži i prijavi cijelu situaciju na sudu da bi pravda pobijedila. Nazivala ga je vikendom i čuli su se sve dok nije saznao da je i ona osoba koja ga je prijavila. Tada je shvatio da to nije baš bio prijateljski odnos. Sa FE nije imao poseban odnos niti je pokazivala seksualne aluzije. Imao je poslovan odnos. Kada mu je trebao prijevoz do autobusnog kolodvora FE bi ga bez problema prevezla. Niti u jednom trenutku nije promišljala, a ona je jedna od osoba koje su ga prijavile. Sa ČE imao je malu nesuglasicu. Prihvat i smještaj imao je svoje principe rada sa tražiteljima azila gdje se ona ubacila i nešto krivo napravila, radila posao koji nije njen, on joj je dao do znanja da radi posao koji nije nje i došlo je do male svađe. Ta svađa je prijavljena ŠE i nakon toga je bio pozvan od gosp. VE i objasnio joj je da se gosp. ČE ubacuje u dio posla koji ona ne radi. Tražio je na uvid e-mail koji je poslala gosp. ČE, ali do dana današnjeg ga nije dobio. Nisu razgovarali jedno vrijeme osim poslovno da bi u prosincu 2022. ista ponudila njemu prijevoz.

Što se tiče LE izjavljuje da je imao jako dobar odnos. Obzirom da je operirala kičmu, bila je zadužena za pripremu odjeće tražitelja azila, i nakon što je složila pakete, pozvala bi ga u skladište da nosi te pakete. Zvala ga za sve teže stvari koje je trebalo pomicati u skladištu. To mu nikada nije bio problem i uvijek se odazivao. Isto tako ga je zvala da joj pomogne pošišati travu u kući u [adresa]. Kada je bio zagrebački potres gosp. LE pitao je u kakvom je stanju njena kuća i da li treba smještaj. Smještaj nije prihvatila kod njega, ali joj je rekao da će razgovarati sa ŠE kako bi s privremeno smjestila ustanove Crvenog križa.

DE je premještana iz Hrvatskog Crvenog križa u prihvatilište, jer je imala sukob sa ĐER, ne zna točno razloge, ali od prvog dana kada je došla u prihvatilište ona i on su imali poslovni odnos. On je putovao autobusom i vlakom na posao, ona ga je lažno prijavila. Njemu je zadnji autobus bio u 18,00 sati i on je zamolio D da 2 sata ranije dolazi na posao kako bi imao klizno radno vrijeme i stigao na autobus. Obzirom da je DE to bilo sumnjivo išla je provjeriti na vozni red gdje je vidjela da postoji Đ prevoznik sa zadnjim autobusom 20,30 sati. On je dobivao mjesečnu kartu za prevoznike C koji je bio jeftiniji, ali zadnji autobus imao u 18,00 sati. NE to nije znala pa ga je prijavila i napravila mu je problem kod VE gdje je bio pozvan na razgovor. Objasnio je VE vozne redove. Zbog toga problema nije razgovarao sa NE. Kada su ponovno počeli razgovarati, sve je krenulo u normalni odnos i razgovore. Na taj način su došli do ove situacije gdje on nije bio svjestan da postoji problem vezano za seksualno uznemiravanje. Često su bili sami u sobi 139 i sjedili na balkonu gdje je NE pušila i razgovarali o svemu. DE nije osoba koja bi trpila seksualno zlostavljanje jer je ona prijavljivala svaku sitnicu, npr. netko bi došao i uredu ostavio kavu, ona bi automatski otišla do SE i to prijavila. Ona bi to prijavila i govorila bi da je to ured prihvata i smještaja gdje svatko ima svoj ured i da ne dolaze pušiti i da joj ljudi smetaju. Drugim riječima gosp. DE tražila je da se zabrani drugima dolazak u sobu gdje ona može pušiti. Ona je imala balkon, a drugi ga nisu imali. U biti njoj je trebao snažni muškarac koji može više nositi. Jedina osoba s kojom nije vikendima radio bila je J. U jednom trenutku postavio je to pitanja direktno DE gdje mu je odgovorila da dvoje ljudi iz prihvata i smještaja ne mogu raditi vikendom. To je bio jedan od principa nadređenih. Zamjene smjena nije tražio vikendom već kroz tjedan obzirom na malu plaću, a mogao je dodatno zaraditi treniranjem djece u NK Milen Grad iz Budinščine. ZE mu je u 12. 2022. ponudila da ide pomoći njenom bratu na moru da ih farbaju i urede za sezonu. Na pauzi za ručak je bio najčešće sa DE i zao im se pridružiti SE. Čak su se i častili na pauzama. ME nije mogla imati saznanja kakav je atmosfera u sobi gdje radio, jer je imala svoj ured. Znala je viđati njega i DE kako sjede na balkonu. U sobu su morali svi ulaziti jer se vodila evidencija o radnom vremenu gdje su se morali zaposleni potpisati. Uvijek je bilo zadirkivanja između njega i gosp. DE. Nikada se nisu zbog toga svađali ili prestajali komunikaciju. Kada se trebao zamijeniti za smjenu sa FE tada je shvatio da DE mijenja afinitete. Jedno priča kada je u njegovom društvu, a drugo kada razgovara sa FE. Sa njim je ok, sve može, radila bi u prihvatnom centru, a kada treba njemu zamjena smjene ode kod FE i priča protiv njega. FE se odbila zamijeniti za smjenu. Gospođu ZE nije dodirivao po tijelu, a niti bilo koju drugu kolegicu nije dodirivao po tijelu. Zezancija nije bila na temu seksualnosti.

Na izričit upit da li je bilo zezancija na temu "tronožac", "veliki jebač", " ona stvar mu se vuče po podu", tužitelj je odgovorio da je imao problema sa prostatom, a što su djevojke znale pa su ga i zezale " da više ne može". Zezale su ga da je "jedan od tamnoputih koji to ne može i koji nema veliki penis". Nikada nije bilo priče o tome da hoda i da mu se vuče. Zafrkancija je bila benevolentna. On ima probleme sa prostatom i zbog toga ima probleme sa erektivnom disfunkcijom što su svi znali i na taj račun su se i zafrkavali, uvijek je to shvaćao da je to zafrkancija, a ne duboke poruke. Nikakve veze ne bih imao zamjene smjena sa njegovim kontaktom sa gosp. ZE, njemu je najveći problem bio prijevoz do posla i tako si je uređivao radno vrijeme. Ona je njega prijavila što je ona zločesta osoba, a ne da bi izbjegavala kontakte sa njim i smjene.

33. Tužitelj je iskazao kako mu radni odnos kod tuženika više nije moguće nastaviti te predlaže sudski raskid ugovora o radu sa danom 23.05.2024. Star je 53 godine, neoženjen, nema uzdržavanih članova obitelji, ima 15 godina radnog staža, od toga 8 godina kod tuženika. Zbog otkaza osjeća se deprimirano jer nije očekivao otkaz obzirom da sa kolegicama imao uvijek dobre odnose, a kada ga je ravnatelj pozvao nadao se povišici plaće. Dobio je terapiju zbog iznenadnog stresa kako bi mogao spavati i funkcionirati.

34. Prema odredbi članka 7. stavak 5. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 38/95, 54/95, 65/96, 17/01, 82/01, 114/03, 123/03, 142/03, 30/04, 68/05, 149/09, 61/11, 82/12, 73/13, 93/14, 127/17 i 98/19 u daljnjem tekstu: ZR ZR-a poslodavac je dužan zaštititi dostojanstvo radnika za vrijeme obavljanja posla od postupanja nadređenih, suradnika i osoba s kojima radnik redovito dolazi u doticaj u obavljanju svojih poslova, ako je takvo postupanje neželjeno i u suprotnosti s tim zakonom i drugim zakonima. Prema odredbi čl. 134. st. 9. ZR- a ponašanje radnika koje predstavlja uznemiravanje ili spolno uznemiravanje predstavlja povredu obveze iz radnog odnosa.

35. Na temelju provedenog postupka, nakon uvida u Izvješće Povjerenika za zaštitu dostojanstva radnika, analizirajući iskaz tužitelja i sve provedene dokaze, kako pojedinačno tako i u njihovoj uzajamnoj povezanosti, Sud nije s izvjesnošću mogao utvrditi da bi tužitelj počinio tešku povredu radne obveze sa posljedicom odluke o Izvanrednom otkazu Ugovora o radu na način i pod uvjetima kako je to opisano u Obrazloženju Odluke o otkazu. Naime, prilikom utvrđivanja seksualnoga uznemiravanja kao posebno neprihvatljivoga ponašanja u radnoj sredini, a kojim se vrijeđa dostojanstvo radnika, potrebno je detaljno i vjerodostojno obrazložiti odluku. Međutim, vezano za iskaze oštećenih radnica u postupku pred Povjerenikom, koji su upućivali na ozbiljno narušenu radnu disciplinu izazvano seksualnim uznemiravanjem, iste su u prvome dijelu iskaza davale općenite i paušalne izjave, dok ih je u tijeku ispitivanja bilo potrebno podsjetiti na relevantne pojedinosti iskaza koje su dale ranije, posebno u dijelu kojim se eksplicitno navode riječi i ponašanje tužitelja. S druge strane, većina svjedoka je iskazala kako nisu utvrdili da postoji bilo kakvo dodirivanje koje bi ukazivalo na nekakvu seksualnu konotaciju , već upravo suprotno da su svi radnici (ZE, ČE, Č, FE i PER) zajedno radili i da je između njih bila normalno kolegijalno ponašanje, a posebno Bogatić i tužitelj koji su dijelili sobu i često dolazili i odlazili zajedno sa posla.

36. Naime, radi se o kontradiktornim iskazima tužitelja, svjedoka ŽE, OE, djelatnika MUP-a, RE, BE, s jedne strane i svjedoka RER, ČE, VER, FE i ME. Tužitelj je u svojoj obrani u potpunosti porekao navode o seksualnome uznemiravanju, ističući kako prema kolegicama nije bilo nikakvoga vrijeđanja, niti omalovažavanja, naprotiv, pošalice i insinuacije koje bi upućivale na ozbiljno uznemiravanje bile su upućene njemu zbog boje kože i erektivne disfunkcije izazvane bolešću prostate. Tužitelj tvrdi kako je sve izjave upućene njemu osobno prihvaćao kao šalu, i na isti način odgovarao sarkazmom na svoj vlastiti račun. Svi svjedoci jednoznačno tvrde kako nije bilo nikakvih kritičnih događaja koji bi upućivali na ozbiljno poremećene odnose u radnoj okolini. Posebnu pažnju tužitelj je usmjerio na osobnos svjedoka DE koja je bila sklona preuveličavanju svakodnevnih događaja na radnom mjestu i histrionskim ispadima kako bi na sebe privukla pažnju. Tužitelj negira kako ju je vrijeđao i dodirivao te iskaz smatra malicioznom insinuacijom. Nadalje, iz iskaza svjedoka FE sud je zaključio kako je „Sa tužiteljem imala strogo kolegijalni odnos“, a kada je zatekla njega i DE u neposrednome kontaktu..“ Imala je osjećaj da su i DE i U bili zatečeni što se ona pojavila i DE joj je "uputila pogled kao da joj je neugodno". „, koji je prema izjavi DE bio „prijelomni trenutak kada je tužitelja odlučila prijaviti“.

37. Iz svega navedenog je sud utvrdio da se ponašanje tužitelja ne može okvalificirati kao seksualno uznemiravanje, jer su međusobni kontakti tužitelja i kolegica RER, ČE, VER, FE i ME bili prisni, opušteni, da je sama svjedokinja DE inicirala prisnost sa tužiteljem zajedničkim dolascima i odlascima sa posla, a da postupanje tužitelja prilikom sms komunikacije ne predstavlja uznemiravanje, jer se i sama svjedokinja smijala njegovim opaskama i udvaranju. Naime, navedeno ponašanje, kojim bi se narušavao osobni integritet radnika kroz dulje vremensko razdoblje, striktno je definirano kao teško kazneno djelo, i podložno je kaznenome gonjenju. U svome iskazu, djelatnici MUP-a, koji su svakodnevno nadzirali rad i zbivanja unutar Centra za prihvat izbjeglica i osoba koje su zatražile Azil, nikada nisu niti uočili niti prijavili neprimjereno ponašanje tužitelja, niti je isto zabilježeno snimkama nadzornih kamera u Prihvatilištu.

38. S obzirom na navedeno, kontradiktorne iskaze tužitelja i iskaza svjedoka, te kako je dokaze koji idu na štetu tužitelja prikupljao isključivo tuženik, i kako su neke zaposlenice, kao što je AE, znatno izmijenile iskaz i to u tolikoj mjeri da ju je trebalo podsjećati što je bila izjavila, sud ne nalazi dokazanim da je tužitelj narušavo dostojanstvo svojih kolegica na način da ih je neprimjereno dodirivao po grudima i stražnjici te insinuirao seksualni odnos. Neovisno o navedenom zaključku suda, valja istaknuti da je poslodavac odmah po prijavi svjedoka zbog ponašanja tužitelja, proveo postupak utvrđivanja da li je bilo uznemiravanja.

39.Slijedom navedenoga sud je utvrdio kako je Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 10.02.2023. godine tužitelju PER, donesena od strane tuženika nije dopuštena, obzirom da tuženik nije dokazao tešku povredu obveze iz radnog odnosa ili neku drugu osobito važne činjenice, zbog koje, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć te je odlučio kao u točci I izreke Presude.

40. Obzirom da je tužitelj zatražio sudski raskid radnoga odnosa sa danom 23.05.2024.g., sud je u točci II izreke odlučio sukladno odrebi članka 125 ZR, obzirom da radniku nije prihvatljivo nastaviti radni odnos.

41. Sukladno odredbi članka 125 st 1 ZR a na zahtjev radnika tužitelju je dosuđena naknadu štete u iznosu od pet propisanih ili ugovorenih mjesečnih plaća toga radnika, ovisno o trajanju radnoga odnosa, starosti te obvezama uzdržavanja koje ga terete. Tužitelj je star 53 godine, neoženjen, nema uzdržavanih članova obitelji, ima 15 godina radnog staža, od toga 8 godina kod tuženika. Zbog otkaza osjeća se deprimirano jer nije očekivao otkaz obzirom da sa kolegicama imao uvijek dobre odnose, a kada ga je ravnatelj pozvao nadao se povišici plaće. Slijedom navedenoga sud je odlučio kao naknadu štete dosuditi istome iznos od 5.565,20 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja Presude sukladno odredbi članka 29/1 ZOO.

42. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st 1. ZPP- a , a trošak se sastoji od troška zastupanja po punomoćniku u osobi odvjetnika. Tužitelju je priznata jednokratna nagrada za cijeli prvostupanjski postupak prema Tbr. 7. toč. 2. alineja 6. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika u iznosu od 500,00 eura, uvećano za 25% PDV-a ili 125.00 eura što ukupno iznosi 625,00 eura. Tužitelju je dosuđen I trošak dolaska na ročišta 6.5.2025.g I 5.6.2025.g svaklo po 50 bodova što uz vrijednost jednog boda od 2,00 eura iznosi 200,00 eura, a uz 25% PDV u iznosu od 50,00 eura sveukupno iznosi 250,00 eura, uz trošak pristojbe na Tužbu 6,64 eura . Sveukupni trošak dosuđen tužitelju iznosi 881,64 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja Presude do isplate, kako je odlučeno u točci III Izreke Presude.

43. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 12.rujna 2025.

Sutkinja:

Ivana Starčević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa iste. Žalba se podnosi pisano u 4 istovjetna primjerka ovome sudu, a o njoj odlučuje nadležni drugostupanjski sud.

DNA:

1. Tužitelju po pun.

2. Tuženiku po pun.

3. Spis