Poslovni broj: Povrv-508/2024-8

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27, Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji Ani Kuzmanić, u pravnoj stvari tužitelja HEP- TOPLINARSTVO d.o.o. za proizvodnju i distribuciju toplinske energije, OIB 15907062900, Miševečka 15a, Zagreb, zastupan po punomoćniku Josipu Mađariću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika UD, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćniku Antunu Franetoviću, odvjetniku u Splitu, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 21. kolovoza 2025. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja RD, odvjetničkog vježbenika, te punomoćnika tuženika odvjetnika Antuna Franetovića, na ročištu za objavu presude, 12. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e :

I Djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju vršitelja dužnosti javnog bilježnika Marijana Buljana u Sinju, posl. br. Ovrv-19520/2023 od 6. rujna 2023. godine kojim se nalaže ovršeniku UD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da ovrhovoditelju HEP-TOPLINARSTVO d.o.o. za proizvodnju i distribuciju toplinske energije, OIB: 15907062900, Miševečka 15a, 10000 Zagreb, na temelju vjerodostojne isprave i to: izvadak iz poslovnih knjiga, 1, namiriti tražbinu u iznosu od 41,84 eura uvećanu za zakonske zatezne kamate koje teku:

• na iznos od 1,51 EUR od 15.12.2022.,

• na iznos od 6,45 EUR od 30.12.2022.,

• na iznos od 9,51 EUR od 28.01.2023.

• na iznos od 9,48 EUR od 24.02.2023.

• na iznos od 8,13 EUR od 24.03.2023.

• na iznos od 6,76 EUR od 25.04.2023.

do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od 01.01.2024. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok se djelomično platni nalog ukida u dijelu kojim je naloženo namirenje tražbine u iznosu od 0,97 EUR uvećan za zatezne kamate koje teku od 24. 6. 2022. do isplate, te se tužbeni zahtjev u tom dijelu odbija kao neosnovan.

II Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 163,27 eura, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenja (12. rujna 2025.) do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok se za više traženi iznos od 24,85 eura (do iznosa od 188,12 eura) zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1.1. Tužitelj (ranije ovrhovoditelj) je 11. srpnja 2023. javnom bilježniku podnio je prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave - izvatka iz poslovnih knjiga protiv tuženika (ranije ovršenika) zbog neplaćenog dospjelog potraživanja u iznosu od 42,81 eura sa zateznim kamatama, kao i da mu naknadi troškove ovršnog postupka sa zateznim kamatama koje teku od donošenja rješenja o ovrsi do isplate.

1.2. Rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Marijane Buljan, poslovni broj Ovrv- 19520/2023 (UPP/OS-Ovrv-694/2023), od 6. rujna 2023., naloženo je ovršeniku (sada tuženiku) da ovrhovoditelju (sada tužitelju) namiri navedenu tražbinu, te je radi prisilne naplate navedene tražbine, određena predložena ovrha.

2.1. Protiv tog rješenja o ovrsi tuženik je u svojstvu ovršenika podnio prigovor, pobijajući rješenje u cijelosti slijedom čega je Općinski sud u Splitu rješenjem poslovni broj Ovrv-19520/2023 od 10. svibnja 2024. rješenje o ovrsi stavio izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha, ukinuo provedene radnje, te odredio postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

2.2. U prigovoru protiv rješenja o ovrsi tuženik je istaknuo prigovor zastare za potraživanja dospjela do 12. srpnja 2022., te u odnosu na utuženo potraživanje navodi da se radi utrošku za toplinsku energiju koju je tužitelj pogrešno obračunao jer nitko u stanu ne živi. Tuženik navodi da uredno podmiruje fiksne troškove i to snagu za proizvodnju toplinske energije i snaga za distribuciju toplinske energije i naknade za djelatnost i nepotrošenu toplinsku energiju, dok isključivo spori Tarifna stavke Energija za proizvodnju toplinske energije (kn/kWh) i Tarifne stavke Energija za distribuciju toplinske energije (kn/kWh), dakle varijabilne troškove.

2.3. U prigovoru dalje navodi da u zgradi ne postoje radijatori na stepeništima i spremištima u zajedničkim dijelovima zgrade. Navodi da se stan ne koristi od 28. kolovoza 2015. o čemu je obavijestio tužitelja i tome postoji e-mail korespondencija. U toj komunikaciji tuženiku je navedeno da je u obvezi plaćati samo fiksne troškove i naknade, zbog čega su mu stornirani računi za rujan, listopad, studeni i prosinac 2015., kao i za siječanj 2016., koji su koji su u sebi sadržavali nepostojeću potrošnju toplinske energije (varijabilne troškove) i fiksne (stalne) troškove (ukupno 938,83 kune) i ispostavio za isto razdoblje nove račune samo fiksne (stalne) troškove u ukupnom iznosu 540,36 kuna koje mu je tuženik u cijelosti i na vrijeme uplatio.

3.1. Podneskom od 27. svibnja 2024. tužitelj se očitovao na prigovor tuženika na rješenje o ovrsi te naveo da su krajnji kupci, ukoliko ne troše toplinsku energiju u svom prostoru niti borave u istom, dužni su plaćati fiksne troškove koji uključuju trošak snage i naknadu, kao i dio toplinske energije koji je obračunat temeljem udjela površine njihove samostalne uporabne cjeline u ukupnoj površini svih samostalnih uporabnih cjelina priključenih na zajedničko mjerilo toplinske energije. Tuženik je kao potrošač toplinske energije priključen na zajedničko mjerilo. Račun za toplinsku energiju osim stavke energija, sadrži fiksne stavke naknade za djelatnost kupca i opskrbe toplinskom energijom, a koje su krajnji kupci dužni podmirivati bez obzira na činjenicu koristi li se u prostoru energija ili ne.

3.2. U odnosu na unutarnje instalacije, nije moguće precizno odrediti količinu toplinske energije koju te instalacije otpuštaju u svakom stanu. Naime, ta količina ne obuhvaća samo toplinu koju unutar dotičnog stana otpuštaju materijalni elementi unutarnjih instalacija, poput vodova i cijevi koji prolaze kroz taj stan, nego i izmjenu topline između grijanih prostora i prostora koji se ne griju. Stoga, stanovi, poslovni prostori u zgradi u suvlasništvu nisu međusobno toplinski neovisni jer se toplina izmjenjuje između grijanih prostora, manje grijanih prostora ili prostora koji ne griju, stoga je teško pojedinačno moći odrediti točnu potrošnju svakog stanara dotične zgrade u suvlasništvu u pogledu toplinske energije koju otpuštaju unutarnje instalacije.

3.3. Tužitelj se protivio saslušanju predstavnika stanara, svjedoka iz PUZ TD, svih stanara, tuženika, jer okolnost da tuženik ne živi u predmetnom stanu nije sporna niti je bitna za ishod spora. Računi za fiksne troškove uredno su ispostavljeni tuženiku, ako je uočio nepravilnosti mogao je osporiti račune najkasnije u roku od 15 dana od dana izdavanja računa, a neosporeni dio bio je dužan platiti u roku dospijeća, što nije napravio. Radi se o dugovanju tuženika za isporučenu toplinsku energiju za poslovni prostor koji se nalazi na adresi [adresa], na kojoj adresi je tuženik uknjižen u zemljišnim knjigama kao vlasnik poslovnog prostora, u suvlasničkom dijelu s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-9). Tuženik je ujedno i krajnji kupac temeljem Ugovora o potrošnji toplinske energije br. 192042201401.

3.4. Tim podneskom tužitelj je uredio tužbeni zahtjev (ne radi se o preinaci tužbenog zahtjeva) kako glasi u izreci presude.

4. Podneskom od 26. lipnja 2024. tuženik je ustrajao u prigovoru zastare, a u odnosu na podnesak tužitelja od 27. svibnja 2024. tuženik se očitovao na način da je vlasnik stana, a ne poslovnog prostora na adresi [adresa] u [adresa]. Navodi da je tužitelj u pisanom obliku u najmanje dva navrata obavijestio tuženika da je u stalnoj obvezi plaćati tužitelju samo fiksne troškove i ništa više, da bi potom tvrdio da se radi o zajedničkoj potrošnji (hodnici, stepenište, spremište, potkrovlje), a sada tvrdi da se radi o 30%-tnim gubicima na toplovodnoj mreži, a sve nakon stalnog „pritiskanja“ tuženika da se točno odredi što je tih 30%. Nesporno je da u zgradi [adresa] postoji veći broj stanova čiji vlasnici nisu ugradili razdjelnike i tih 30% potrošnje pripada njima.

5.1. U dokazne svrhe sud je pregledao izvadak iz poslovnih knjiga tužitelja na dan 6.srpnja 2023. (list 12 spisa), izjava CD od 30. travnja 2019. (list 33 spisa), prijava štete od 28.8.2015 (list 37-39 spisa), očitovanje tužitelja od 4. lipnja 2019.), e-mail korespondencija (list 41-43 spisa), odgovor tužitelja na osporavanje računa 3/21 od 30. travnja 2021. (list 57 spisa), prijepis računa za 5/2022, 11/2022, 12/2022, 10/22, 2/2023, 1/2023, 3/2023 (list 58-73 spisa), posebni zk izvadak 2282 e- 9 k. o. [katastarska općina] (list 74-75 spisa), Ugovor o potrošnji električne energije sklopljen između tužitelja i suvlasnika zgrade [adresa], Rudeška 95-101 Zagreb od 18. veljače 2016. (list 76-104 spisa).

5.2. Sud je odbio daljnje dokazne prijedloge saslušanjem svjedoka stanara zgrade [adresa] u [adresa] kao i očevid na licu mjesta kao suvišne, jer nisu bili potrebni za donošenje meritorne odluke, dok nije saslušao tuženika jer je njegov punomoćnik na ročištu glavne rasprave na kojem je određeno njegovo saslušanje naveo da tuženik zbog zdravstvenog stanja nije u mogućnosti dati iskaz pred sudom te priložio liječničku potvrdu.

6. Stranke su popisale parnični trošak.

7. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

8.1. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za isplatu neplaćenog iznosa od 42,81 eura po računima za toplinsku energiju za mjesece 5/2022., 10/2022., 11/2022., 12/202.2, 1/2023., 2/2023., 3/2023., koje je tuženik djelomično platio.

8.2. U konkretnom slučaju, a sukladno članku 460. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23.; dalje: ZPP), radi se o sporu male vrijednosti.

9.1. Među strankama nije sporno da je tužitelj vlasnik posebnog dijela nekretnine koji se nalazi u zgradi u [adresa] u [adresa]., za koje mu tuženik izdaje račune pod šifrom krajnjeg kupca 31920170199. Nije sporno da je stan je izgorio u požaru 2015. godine, da od tada tuženik ne živi u predmetnom stanu te se za stan ne isporučuje električna energija, odnosno nema potrošnje prema ugrađenom razdjelniku u stanu.

9.2. Među strankama je sporno je li iznos dospio do 12. srpnja 2022. (0,97 eura) u zastari te je li tuženik, pored fiksnih troškova označenih u računima kao "snaga za proizvodnju i distribuciju toplinske energije i "naknadu za djelatnost opskrbe toplinskom energijom i djelatnost kupca toplinske energije" dužan plaćati i stavku "energija za proizvodnju i distribuciju toplinske energije".

10. U provedenom postupku pregledom isprava navedenih u točki 5.1. obrazloženja sud je utvrdio sljedeće odlučne činjenice:

- da je tuženiku za mjesec 5/2022 izdan račun od 91,59 kn/12,16 eur[1] sa dospijećem 23. lipnja 2022., za 10/2022. od 89,87 kn/11,93 eura), za 11/2022. od 126,95 kn/16,85 eura, za 12/202.2, 1/2023. od 149,79 kn/19,88 eur, za 2/2023. od 139,61 kn/18,53 eura te za 3/2023. od 129,29 kn/17,16 eur (list 58-73 spisa)

- da je tuženik po tim računima izvršio djelomične uplate i to za mjesec 5/2022. 11,01 eura, za 10/2022. 10,21 eura, za 11/2022. 10,35 eura, za 12/2022. 10,40 eura, za 1/2023. 10,40 eura, za 2/2023. 10,30 eura te za 3/2023. 10,40 eura (list 12 spisa),

- da je u računima obračunat utrošak za toplinsku energiju i naknada prema 3 stavke: 1. energija za proizvodnju i distribuciju toplinske energije

2. snaga za proizvodnju i distribuciju toplinske energije

3. naknadu za djelatnost opskrbe toplinskom energijom i djelatnost kupca toplinske energije

- da je tuženik ranije prigovarao ispostavljenim računima (račun za 3/2021.), a prigovor nije usvojen od strane tužitelja (list 57 spisa)

- da je zgrada [adresa], Rudeška 95-101 Zagreb spojena na zajedničko mjerilo za centralno grijanje oznake VR029, VR030, VR031 i VR032

- da tuženik u stanu ima ugrađen razdjelnik, a da u zgradi ima stanova koji nisu ugradili razdjelnik

- da je na spornim računima iskazan broj impulsa očitanih s razdjelnika: 0 (s iznimkom 2 impulsa za siječanj 2023., bez izračuna potrošnje), da je omjer veličina za raspored energije UR:UPOV/OS 70:30, a kao model raspodjele naveden je 3EG

11. Pravilnikom o načinu raspodjele i obračunu troškova za isporučenu toplinsku energiju ("Narodne novine" br. 99/2014., 27/2015., 124/2015., dalje: Pravilnik), koji je još uvijek na snazi na temelju odredbe članka 33. stavak 5. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o tržištu toplinske energije ("Narodne novine" br. 67/2025.) definirani su relevantni pojmovi:

1. isporučena toplinska energija - toplinska energija isporučena na zajedničkom mjerilu toplinske energije,

2. samostalna uporabna cjelina - posebni dio građevine koji čini samostalnu funkcionalnu cjelinu,

3. ukupni troškovi toplinske energije - sastoje se od troškova za isporučenu toplinsku energiju i troškova priključne snage iz termoenergetske suglasnosti, odnosno, ako ne postoji termoenergetska suglasnost, priključna snaga utvrđuje se primjenom faktora 50 W/m[3] , uz uvjet da tako utvrđena priključna snaga ne može biti veća od tehničkih mogućnosti distribucijske mreže i nazivnih vrijednosti opterećenja priključka, uključujući i mjerila toplinske energije,

4. mjerilo toplinske energije - uređaj kojim se mjeri količina isporučene toplinske energije na obračunskom mjernom mjestu, sukladno propisima iz područja mjeriteljstva i tehničkim uvjetima distributera/opskrbljivača toplinskom energijom, radi obračuna toplinske energije,

5. uređaj za lokalnu razdiobu isporučene toplinske energije (razdjelnik) - uređaj kojim se određuje udio toplinske energije isporučene samostalnoj uporabnoj cjelini u ukupno isporučenoj toplinskoj energiji izmjerenoj na zajedničkom mjerilu toplinske energije, 6. zajedničko mjerilo toplinske energije - mjerilo toplinske energije kojim se mjeri količina isporučene toplinske energije na obračunskom mjernom mjestu,

1 Fiksni tečaj konverzije: 1 EUR = 7,53450 HRK

7. uređaj za regulaciju odavanja topline - termostatski radijatorski set (termostatski ventil i termostatska glava), odnosno uređaj kojim se može podešavati (regulirati) potrošnja toplinske energije,

8. zajednička potrošnja - potrošnja toplinske energije izmjerena na zajedničkom mjerilu toplinske energije umanjena za ukupnu potrošnju toplinske energije izmjerene na zasebnim mjerilima toplinske energije te za izračunatu ili izmjerenu potrošnju toplinske energije za pripremu potrošne tople vode,

9. zasebno mjerilo toplinske energije - mjerilo toplinske energije kojim se mjeri količina isporučene toplinske energije za samostalnu uporabnu cjelinu,

10. kupac toplinske energije - pravna ili fizička osoba koja u ime i za račun vlasnika i/ili suvlasnika zgrade/građevine obavlja djelatnost kupca toplinske energije u samostalnom, zatvorenom i centralnom toplinskom sustavu, kupuje energent za proizvodnju toplinske energije u samostalnom toplinskom sustavu, odnosno kupuje toplinsku energiju od opskrbljivača toplinskom energijom u zatvorenom ili centralnom toplinskom sustavu,

11. zajedničko posebno mjerilo toplinske energije - mjerilo toplinske energije kojim se mjeri količina isporučene toplinske energije za pripremu potrošne tople vode ili mjerilo toplinske energije kojim se mjeri količina isporučene toplinske energije za grijanje prostora.

12. Polazeći od pojma isporučene toplinske energije, koja se odnosi na zajedničko mjerilo (dakle na isporučenu energiju za cijelu zgradu), te činjenici da se radi o zgradi u kojima suvlasnici za svoje posebne samostalne cjeline nisu ugradili zasebno mjerilo toplinske energije (kojim se kojim se mjeri količina isporučene toplinske energije za samostalnu uporabnu cjelinu), već razdjelnike (na temelju kojeg se računa udio toplinske energije isporučene samostalnoj uporabnoj cjelini u ukupno isporučenoj toplinskoj energiji izmjerenoj na zajedničkom mjerilu toplinske energije), svi suvlasnici, uključujući i tuženika koji stan ne koristi, dužni su sudjelovati u podmirivanju obračunate isporučene toplinske energije na zajedničkom mjerilu prema jednom od modela propisanog Pravilnikom.

13. U konkretnom slučaju, a što je sud utvrdio uvidom u uspostavljene račune to je model 3EG (obračun prema članku 10. Pravilnika), pri čemu je naveden UR 70 - postotak isporučene toplinske energije na zajedničkom mjerilu toplinske energije koji se obračunava prema udjelu broja očitanih impulsa u samostalnoj uporabnoj cjelini u ukupnom broju očitanih impulsa u svim samostalnim uporabnim cjelinama (%), a UPOV/US 30- postotak isporučene toplinske energije na zajedničkom mjerilu toplinske energije koji se obračunava prema udjelu površine samostalne uporabne cjeline u površini svih samostalnih uporabnih cjelina (%), s korekcijskim faktorom 2, što znači da se 70% ukupnog troška toplinske energije računa prema očitanim impulsima, a 30% prema površini stanova, dakle fiksno.

14. U e-mail odgovoru na prigovor tuženika na ispostavljeni račun za 3/2021. (list 57 spisa) tužitelj je naveo da je omjer veličina UR:UPOV=70:30 u skladu s Odlukom o načinu raspodjele i obračunu troškova za isporučenu toplinsku energiju na zajedničkom mjerilu toplinske energije koju su potpisali predstavnici suvlasnika zgrade.

15.1. Ugovorom o potrošnji električne energije sklopljen između tužitelja i suvlasnika zgrade [adresa], Rudeška 95-101 Zagreb od 18. veljače 2016. (list 76-104 spisa) nije utvrđena preraspodjela troškova, već je ugovorena primjena Zakona o tržištu toplinske energije, općih uvjeta i mrežnih pravila te metodologija utvrđivanja tarifnih stavki te drugih zakonskih i podzakonskih akata (čl. 26.). Člankom 21. ugovoreno da je ovlašteni predstavnik krajnjih kupaca (predstavnik suvlasnika) može tražiti na temelju odluke donesene većinom suvlasnika preraspodjelu količine isporučene energije u slučaju praznog stana, nedovoljne temperature uslijed greške na unutrašnjim instalacijama i slično, u kojem slučaju se preraspodjela u slučaju smanjenja količine toplinske energije obavlja na način da je krajnji kupac (suvlasnik) zgrade dužan plaćati troškove energije u iznosu utvrđenom odlukom suvlasnika, dok je sve ostale troškove toplinske energije i naknade dužan plaćati u punom iznosu.

15.2. Tuženik nije dokazao da je od tužitelja predstavnik krajnjih kupaca tražio drugačiju preraspodjelu količine isporučene energije za zgradu od one koja je iskazana na utuženim računima UR:UPOV=70:30.

16. To znači u konkretnom slučaju da je tuženik kao suvlasnik zgrade koja je spojena na zajedničko mjerilo dužan je plaćati one troškove toplinske energije (30% ukupno isporučene toplinske energije za zgradu) koji se računaju prema površini stana, dakle fiksno, kako je i iskazano u utuženim računima pod prvom stavkom ""energija za proizvodnju i distribuciju toplinske energije"" (uvijek ista jed. cijena 0,05094 za proizvodnju i 0,002323 za distribuciju), dok tuženik ne plaća varijabilni dio (70% ukupno isporučene toplinske energije za zgradu) koji se računa prema očitanim impulsima, jer su očitani impulsi 0, s napomenom da tužitelju varijabilni dio osporene stavke nije niti iskazan na računima.

17.1. Stoga je neosnovan prigovor tuženika da nije u obvezi plaćati stavku utuženih računa "energija za proizvodnju i distribuciju toplinske energije", jer se suprotno stavu tuženika ne radi o varijabilnoj stavci koja se računa po potrošnji toplinske energije, već o fiksnoj stavci čija visina ovisi o obračunatoj isporučenoj energiji za cijelu zgradu, a onda se dijeli sa obračunatom jediničnom cijenom (uvijek istom) prema površini stana.

17.2. Drugim riječima, svi suvlasnici, neovisno imaju li ugrađen razdjelnik ili ne, suprotno stavu tuženika, sudjeluju u podmirivanju troška isporučene energije očitane na zajedničkom mjerilu iskazane u računu stavkom "energija za proizvodnju i distribuciju toplinske energije", čiji trošak se sastoji od fiksnog dijela (prema površini stana), te o varijabilnog dijela (prema očitanim impulsima za suvlasnike sa razdjelnikom, a prema površini za suvlasnike bez razdjelnika), u omjeru 30% za fiksni dio i 70% za varijabilni dio, s tim da tuženik ne sudjeluje u podmirenju varijabilnog dijela jer su očitani impulsi s razdjenika 0, a kako i stoji u utuženim računima.

18. Osnovan je prigovor zastare na utuženi iznos od 0,97 eura s dospijećem 22. lipnja 2022., budući da je postupak pokrenut 11. srpnja 2023. podnošenjem prijedloga za ovrhu, a zastarni rok je godinu dana od dospijeća prema odredbi članka 232. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23.).

19. Slijedom navedenog, na temelju odredbe članka 451. stavak 3. ZPP-a valjalo je održati platni nalog na snazi, osim u dijelu koji se odnosi na iznos od 0,97 eura koji je u zastari, u kojem dijelu je valjalo tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan, kako je odlučeno u točki I izreke presude.

20. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 5. ZPP-a, prema kojoj je tuženik koji je uspio u neznatnom dijelu dužan nadoknaditi tužitelju sve troškove postupka i to trošak jednokratne naknade za cijeli postupak prema Tar. br. 7. toč. 9. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23.) u iznosu od 100,00 eura, što s PDV-om od 25% iznosi 125,00 eura, plaćeni predujam i nagradu javnom bilježniku 25,00 eura te trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 13,27 eura, ukupno 163,27 eura, dok se za više traženo (188,12 eura) zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan, kako je odlučeno točkom II izreke presude.

U Splitu, 12. rujna 2025.

SUTKINJA:

Ana Kuzmanić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o tom ročištu) odnosno od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o tom ročištu). Žalba se podnosi Općinskom sudu u Splitu, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud Republike Hrvatske.

Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Žalba protiv ove presude ne odgađa ovrhu (čl. 467.a ZPP-a)

DNA:

- punomoćnik tužitelja

- punomoćnik tuženika

- u spis