1               Poslovni broj Gž-952/2023-2

             

              REPUBLIKA HRVATSKA

              ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola              Poslovni broj Gž-952/2023-2

 

 

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

 

PRESUDA

 

 

Županijski sud u Puli-Pola, po sutkinji Kristini Pavičić-Sirotić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja R. A. iz Z., OIB …, kojega zastupaju punomoćnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda B. K. i I. K., odvjetnici u O., protiv tuženog J. Z. iz Z., OIB …, kojega zastupa punomoćnik Z. K., odvjetnik u Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv dijela presude Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Pn-69/2021-20 od 26. lipnja 2023., dana 11. rujna 2023.,

 

 

                                                                                    presudio je

 

 

1.   Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja te se presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Pn-69/2021-20 od 26. lipnja 2023. potvrđuje u pobijanom dijelu i to u odnosu na toč. 2. izreke - kojom je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja za isplatom iznos od 1.104,34 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 20. travnja 2021. pa do isplate, kao i zahtjev za tijekom zakonske zatezne kamate na priznati iznos neimovinske štete od 2.300,00 eura od 20. travnja 2021. do 30. svibnja 2022., te tijekom zakonske zatezne kamate na priznati iznos imovinske štete od 132,72 eura od 20. travnja 2021. do 25. lipnja 2023., te u odnosu na odluku o troškovima postupka kojom tužitelju nije priznat trošak postupka preko onoga koji je priznat toč. 1. izreke.

 

2. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

1st        Pobijanom presudom suda prvoga stupnja odlučeno je sljedeće:

 

„1.Tuženik J. Z. iz Z., OIB: …, dužan je isplatiti tužitelju R. A. iz Z., OIB: …,

 

- na ime neimovinske štete iznos od 2.300,00 eur, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 31. svibnja 2022. pa do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana,

 

- na ime imovinske štete iznos od 132,72 eur, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 26. lipnja 2023. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana,

 

- parnični trošak u iznosu od 613,76 eur, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 26. lipnja 2023. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

 

2. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja za iznos od 1.104,34 eur sa zakonskim zateznim kamatama od 20. travnja 2021., za zakonsku zateznu kamatu na iznos od 2.300,00 eur od 20. travnja 2021. do 30. svibnja 2022. i za zakonsku zateznu kamatu na iznos od 132,72 eur od 20. travnja 2021. do 25. lipnja 2023.“

 

2nd      Pravovremenom i dopuštenom žalbom navedenu presudu u odnosu na toč. 2. izreke, pobija tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 1100. i čl. 1103. Zakona o obveznim odnosima, te pobija dio odluke o trošku koji se odnosi na razliku između troškovnikom zatraženog iznosa i dosuđenog. Smatra da je sud visinu pripadajuće naknade neimovinske štete prenisko ocijenio, odnosno da se nije rukovodio Orijentacijskim kriterijima i iznosima za utvrđivanje pravične novčane naknade donesenih po Vrhovnom sudu Republike Hrvatske. Prilikom donošenja predmetne odluke sud da je odstupio od recentnih kriterija i sudske prakse za čak 30% i to na štetu tužitelja. Tužitelj smatra da je po svim zatraženim vidovima neimovinske štete naknada mu priznata u preniskom iznosu. Ukazuje na odredbu čl. 1103. Zakona o obveznim odnosima te tvrdi da nije postojao nikakav opravdan razlog odbiti njegov zahtjev za tijekom zatražene zakonske zatezne kamate na priznate iznose neimovinske štete od dana podnošenja tužbe. Osporava i odluku o troškovima postupka, ukazuje da je u odnosu na osnov spora uspio u cijelosti a u odnosu na visinu štete da nije uspio u neznatnom dijelu, pa smatra da mu je sud parnični trošak trebao priznati u cijelosti onako kako ga je i zahtijevao.

Obzirom na navedeno, predlaže da sud drugoga stupnja njegovu žalbu uvaži, presudu preinači u pobijanom dijelu sukladno njegovim žalbenim navodima. Potražuje troškove žalbe.

 

3rd        Sa žalbom tužitelja postupljeno je na temelju odredbe čl. 359. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11.-pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., dalje: ZPP).

 

3rd1st                Odgovor na žalbu nije dostavljen.

 

4th        Žalba tužitelja nije osnovana.

 

5th        Ispitujući pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude u pobijanom dijelu u granicama razloga navedenih u žalbi tužitelja, te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ocjena je ovoga suda da je presuda pravilna i zakonita. Na utvrđeno činjenično stanje materijalno pravo pravilno je primijenjeno.

 

6th        Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom štete zbog povrede prava osobnosti koju je pretrpio u štetnom događaju od 3. lipnja 2020. kada je ozlijeđen od strane tuženika.

 

6th1st                Među parničnim strankama nije sporan nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija i odgovornost tuženika za štetu, već je sporna visina tužbenog zahtjeva tužitelja u dijelu koji se odnosni na neimovinsku štetu - tužitelj smatra da mu je sud u tom dijelu pripadajući iznos štete prenisko odmjerio, sporan je tijek zakonske zatezne kamate na priznati iznos neimovinske i imovinske štete - tužitelj smatra da sud tijek zateznih kamata trebao odrediti onako kako je on to i zahtijevao od dana podnošenja tužbe pa do isplate a ne od dana 31. svibnja 2022. odnosno od dana 26. lipnja 2023. pa do isplate, a također, sporna je odluka o troškovima postupka preko priznatog iznosa do konačno zatraženog obzirom tužitelj smatra da je sud trošak pogrešno odmjerio.

 

6th2nd              Obzirom na povrede koje je tužitelj zadobio u predmetnom štetnom događaju i njene posljedice, tužbenim zahtjevom konačno je zahtijevao (nakon provedenog medicinskog vještačenja) naknadu neimovinske i imovinske štete zbog povrede prava osobnosti u ukupnom iznosu od 3.537,06 euro/26.650,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos neimovinske štete (3.404,34 euro/25.650,00 kn) teče od dana podnošenja tužbe pa do isplate, te iznos imovinske štete od 132,70 euro/1.000,00 kn (tuđe pomoći i njege) sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana podnošenja tužbe pa do isplate.

 

7th        Odlučujući o tako postavljenom tužbenom zahtjevu tužitelja, sud prvoga stupnja je nakon provedenog dokaznog postupka odnosno provedenog medicinskog vještačenja po stalnom sudskom vještaku medicinske struke dr. S. V. - čiji nalaz i mišljenje sud prihvaća objektivnim i stručnim te mu poklonio vjeru, a na koji niti stranke nisu više imale primjedbi, utvrdio slijedeće pravno-relevantne činjenice:

 

-  da je tužitelj u predmetnom štetnom događaju zadobio prijelom vrha i prijelom baze nosne kosti bez pomaka, sa deformacijom nosnog septuma, te manju rezno gnječnu ranu nosa;

 

-  da kod tužitelja kao posljedica ozljeđivanja zaostaje zakrivljenost nosa (nakon prijeloma nosnih kostiju i luksacije septuma) i manje smetnje disanja izraženije noću, a koje posljedice su u potpunosti otklonjene operacijskom korekcijom u travnju 2022., pri čemu je između ozljeđivanja i potpunog oporavka tužitelja nakon operacijskog liječenja proteklo dvije godine;

 

-  da je zbog zadobivenih ozljeda i stanja u razdoblju oporavka nakon ozljeđivanja i razdoblju oporavka nakon operacijskog liječenja tužitelj trpio bol jakog intenziteta 2 dana, bol srednjeg intenziteta 3 dana, a bol slabog intenziteta 3 tjedna;

 

-  da je tužitelj trpio primarni strah jakog intenziteta i kratkog trajanja u času ozljeđivanja i neposredno prije operacije, zatim sekundarni jaki oscilirajući strah kroz 4 dana, umjereni oscilirajući strah kroz 10 dana, a slabiji strah kroz 15 dana;

 

-  da je kod tužitelja zaostalo privremeno smanjenje opće životne i radne aktivnosti od 5% u trajanju od dvije godine s osnova poteškoća s disanjem na nos;

 

-  da je kod tužitelja zaostalo blaže naruženje u ograničenom trajanju od dvije godine u vidu blaže zakrivljenosti nosa koje je u svakodnevnom životu bilo vidljivo okolini.

 

-  da je tužitelju bila potrebna i pomoć i njega druge osobe i to 2 sata dnevno kroz dva i pol tjedna za sve radnje izvan kuće i dio lokomotorno zahtjevnijih radnji tijekom oporavka u kućnom okruženju, ukupno 35 sati;

 

-  da je liječenje tužitelja u potpunosti je završeno dana 31. svibnja 2022. kada je kontrolnim ORL pregledom utvrđeno da je nakon operacije postignuta korekcija zakrivljenosti nosa i prohodnost te da je rana dobro zacijelila.

 

7th1st                Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja sud je utvrdio i zaključio da tužitelju na ime naknade neimovinske štete pripada ukupan iznos od 2.300,00 eura/ 17.329,35 kn, pa je tako tuženika obvezao da tužitelju isplati konačan iznos od 2.432,72 eura / 18.329,33 kn sa zateznom kamatom tekućom od dana 31. svibnja 2022. pa do isplate (dan završetka liječenja). U preostalom dijelu sa iznosom od 1.104,32 eura / 8.320,50 kn na ime neimovinske štete tužitelj je odbijen kao neosnovanim. Sud je odbio i zahtjev tužitelja za tijekom zatezne kamate od dana podnošenja tužbe, tj. od 20. travnja 2021. do 31. svibnja 2022. na priznati iznos neimovinske štete, dok je zahtjev tužitelja za tijekom zatezne kamate na priznati iznos imovinske štete – tuđe pomoći odbio u dijelu od 20. travnja 2021. do 25. lipnja 2023., obzirom je zaključio da zatezna kamata za taj vid štete ima teći od dana 26. lipnja 2023. (od presuđenja pa do isplate).

 

7th2nd              Po ocjeni ovog suda drugog stupnja, sud prvog stupnja dosuđenjem naknade neimovinske štete u iznosu od 2.300,00 eura (s obzirom na kriterij pretrpljenih boli 570,00 eura / 4.294,67 kn, s obzirom na kriterij pretrpljenog straha 630,00 eura / 4.746,74 kn, s obzirom na kriterij zaostalog naruženja iznos od 500,00 eura/ 3.767,25 kn te s obzirom na kriterij duševne boli zbog privremenog smanjenja životne aktivnosti iznos od 600,00 eura / 4.520,70 kn) pravilno je primijenio materijalno pravo iz odredbe čl. 1100. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., dalje: ZOO) vodeći pri tome računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, težini straha, stupnju naruženosti, privremenom zaostalom smanjenju životne aktivnosti tužitelja, sve to uzimajući u obzir i životnu dob tužitelja, ali i cilj kojemu služi ta naknada i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

 

7th3rd                Suprotno žalbenim navodima tužitelja po mišljenju ovog drugostupanjskog suda dosuđena naknada - obzirom na težinu i vrstu povreda, trajanje i jačinu fizičkih bolova i straha, neugodnosti kojima je tužitelj bio izložen za vrijeme liječenja, te sve druge okolnosti u konkretnom slučaju, predstavlja primjerenu naknadu, te dosuđeni iznos naknade štete ima karakter realne i pravične naknade za sve pretrpljene tegobe tužitelja u smislu navedenog propisa, pa se u tom dijelu kako je već navedeno žalba tužitelja ukazuje neosnovanom.

 

7th4th                Ovdje posebno valja naglasiti da Orijentacijski kriteriji na koje se tužitelj poziva nisu izvor prava, oni su donijeti na temelju smjernica koje moraju predstavljati pravičnu satisfakciju za oštećenog i to kako glede njegovog osobnog tako i društvenog gledišta, oni ne predstavljaju matematičku formulu koja automatizmom služi za izračunavanje pravične naknade zbog čega u ovom konkretnom slučaju, po ocjeni ovog suda sada dosuđeni iznosi na ime neimovinske štete predstavljaju pravičnu novčanu naknadu za tužitelja, radi čega je žalba tužitelja i u tom dijelu neosnovana.

 

7th5th                Suprotno žalbenim navodima tužitelja sud prvog stupnja je pravilno primijenio odredbu čl. 1103. ZOO-a kada je na priznati iznos neimovinske štete tijek zatezne kamate odredio od završetka liječenja, tj. od 31. svibnja 2022. pa do isplate. Naime, točno je da prema odredbi čl. 1103. ZOO-a obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Kako iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je liječenje tužitelja završeno dana 31. svibnja 2022. (kada se potpuno stabiliziralo) to i po stavu ovoga suda drugoga stupnja početak tijeka zatezne kamate na naknadu neimovinske štete teče od dana kad su poznate sve posljedice štetne radnje tj. kad završi liječenje oštećenika.

 

7th6th                Suprotno žalbenim navodima tužitelja, ovaj sud drugoga stupnja dijeli pravni stav suda prvoga stupnja da zakonske zatezne kamate na nenovčanu imovinsku štetu – naknadu za pruženu tuđu pomoć i njegu kada tužitelj istu nije plaćao, teku tek od dana donošenja prvostupanjske presude, jer je tek tada poznat točan broj novčanih jedinica koje je tuženik u obvezi isplatiti tužitelju, pa je stoga sud prvoga stupnja pravilno postupio kada je zahtjev tužitelja za tijekom zatraženih kamata odbijen kroz vrijeme od 20. travnja 2021. do 25. lipnja 2023.

 

8th        Tužitelj pobija i odluku o troškovima postupka preko priznatog iznosa do konačno zatraženog troškovnikom koji prileži spisu. Naime, tužitelj ne čini spornim visinu troška koja je tužitelju po pojedinim radnjama odmjerena sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 142/12, 104/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, dalje: Tarifa), po vrijednosti predmeta spora konačno postavljenog tužbenog zahtjeva, međutim tvrdi da je odluka u tom dijelu rezultat jednostavne matematičko-mehaničke podjele, te da je on sa svojim tužbenim zahtjevom uspio u pretežnom dijelu odnosno da je odbijen sa neznatnim dijelom zahtjeva pa da mu pripada trošak postupka sukladno odredbi čl. 154. st. 5. ZPP-a, a ne primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a.

 

8th1st                Niti u tom dijelu žalba tužitelja nije osnovana, jer je sud prvoga stupnja svoju odluku pravilno utemeljio na odredbi čl. 154. st. 2. u vezi sa čl. 155. st. 1. ZPP-a, pri čemu je visinu troškova postupka pravilno odmjerio sukladno odredbama važeće Tarife te je tužitelju dosudio samo one troškove koji su bili potrebni za vođenje postupka. Sud prvoga stupnja dao je jasno obrazloženje razloga kojima se rukovodio prilikom odmjeravanja troškova postupka, a i po stavu ovoga suda drugoga stupnja konačni uspjeh tužitelja sa tužbenim zahtjevom pravilno je odmjeren u omjeru od 36,54% (to je konačni uspjeh tužitelja koji se dobije pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a), pa je sud prvog stupnja pravilno utvrdio da tužitelju na ime njegova zastupanja po punomoćniku odvjetniku i troška dužnih sudskih pristojbi pripada trošak postupka u iznosu od 467,77 euro, koji trošak je pravilno uvećan za trošak plaćenog predujma za nužno medicinsko vještačenje u iznosu od 145,99 euro, što daje konačni trošak tužitelja upravo u priznatom iznosu od 613,76 euro.

 

9th        Obzirom na navedeno, kako nisu ostvareni žalbeni razlozi na koje se pazi po službenoj dužnosti, kao niti oni zbog kojih tužitelj pobija presudu, valjalo odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu primjenom odredbe čl. 368. ZPP-a.

 

10th   Odluka o troškovima žalbe temelji se na odredbi čl. 166. st. 1. u vezi sa čl. 154. st. 1. ZPP-a.

 

                                                       U Puli-Pola, 11. rujna 2023.

 

                            Sutkinja:

 

                            Kristina Pavičić-Sirotić, v.r.