REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.broj Pn-3091/2020-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Vesni Horvat kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja HN, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa Krešimir Mateković, odvjetnik iz Odvjetničkog društva MATEKOVIĆ & partneri d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika ĐN, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa Mate Knezović, odvjetnik iz Zagreba, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave dana 15. srpnja 2025. u nazočnosti tužitelja osobno i zamjenika punomoćnika Ivana Sabljića, odvjetnika iz Zagreba i punomoćnika tuženika Mate Knezovića, odvjetnika iz Zagreba, dana 12. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku ĐN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju HN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 2.654,46 EUR/20.000,00 kn, preračunato po fiksnom tečaju konverzije od 7.53450 sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od dana 23. rujna 2020. godine, do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, a od 1.1.2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 2.484,50 EUR sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke tekućom od 12. rujna 2025. do plateža, sve to u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku, na vlastiti trošak, objaviti presudu donesenu u ovoj pravnoj stvari na internet portalu www.totalno.hr.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 24.11.2020. navodi da je dana 26.8.2020. godine na Internet portalu www.totalno.hr objavljen članak "Glavni inspektor Obavještajno- sigurnosne agencije (OSA) Bosne i Hercegovine, HN ugrozio sigurnost vlastite države i služe u kojoj radi?". Citira u članku objavljene neistinite i štetne informacije o tužitelju te ističe da je dana 22.9.2020. od tuženika zatražio objavu ispravka netočnih informacija te da je tuženik istog dana pod nazivom "Isprika HN zbog netočnih navoda prenesenih iz bosanskohercegovačkih medija" na internet portalu www.totalno.hr 22.9.2020. objavio ispravak neistinitih navoda iz navedenog članka. U vezi s navedenim ispravkom tužitelj ističe da je tuženik neistinito objavio da bi navodi koji su objavljeni u članku bili preneseni iz bilo kojeg bosanskohercegovačkog medija budući se radi o navodima koje je izmislio upravo tuženik kako bi tužitelja prikazao u negativnom svijetlu. Objavljene informacije u cijelosti su netočne i neistinite odnosno predstavljaju izrazito uvredljive informacije kojima je tužitelju nanesena velika neimovinska šteta u vidu povreda prava osobnosti koje se očituju u povredi imena, časti, ugleda, dostojanstva te privatnosti obiteljskog života. U odnosu na svaki od iznesenih navoda daje pojašnjenje istaknute činjenice neistinitosti istog. U odnosu na povredu prava osobnosti koja je tužitelju nastala objavom navoda u članku ukazuje da dužnost glavnog inspektora OSA-e podrazumijeva da osoba koja se imenuje na takav položaj ima besprijekornu pozadinu odnosno zahtijeva se da glavni inspektor OSA-e nije sudjelovao u bilo kakvima aferama, skandalima te da ne postoji sumnja u njegovu pristranost i neovisnost. Predmetnim člankom tužitelja se prikazuje kao krajnje nemoralnu osobu koja je spremna otkriti državne tajne, radi ostvarivanja svojih privatnih interesa. Ističe da se našao i u odnosu sa svojim poslovnim suradnicima s obzirom da je prikazan kao osoba koja nastoji, djelujući iznutra otežati i onemogućiti redovni rad OSA-e koja navodno provodi privatne istrage u cilju uklanjanja određenih osoba s njihovih položaja. Isto tako člankom se nastoji netočno insinuirati postojanje neidentificirane ljubavnice tužitelja, a što je posljedično imalo utjecaj i na bračni život tužitelja koji je supruzi morao objašnjavati navode iz predmetnog članka u vezi navodne ljubavne veze s drugom ženom. Isto tako člankom se dovodi u pitanje sav njegov raniji profesionalni rad u kojem je imao uspostavljene odnose s osobama koje su mu dostavljale obavijesti nužne za rad OSA BiH, a od kojih se neke i sada nalaze u formalnom odnosu spram Agencije. Navodima koji su izneseni u članku ugrožava se ranije uspostavljeni odnos jer se tužitelja prikazuje kao nepouzdanu osobu koja je spremna otkriti identitet svojih suradnika i time ih dovesti u opasnost, a tužitelja se onemogućuje u postupku sigurnosnog provjeravanja za bilo kakvu funkciju na koju se dolazi u dodir sa klasificiranim podacima, kako u međunarodnim organizacijama tako i u sigurnosnom sustavu Bosne i Hercegovine. Sve navedeno kod tužitelja je uzrokovalo niz neugodnosti u obliku različitih neugodnih upita članova obitelji, rodbine i prijatelja te poslovnih suradnika te je tužitelj doveden u situacije u kojima je pred nizom osoba morao objašnjavati da izneseni netočni i neistiniti navodi uopće ne odgovaraju istini. Sve navedeno kod tužitelja je izazvalo duševne boli, osjećaj nelagode, preispitivanja vrijednosti vlastite uloge u sustavu sigurnosti i razloga zbog kojeg ga se ovako javno difamira i potpuno neosnovano napada neistinitim navodima koji imaju isključivo cilj ocrniti ga i neistinito prikazati u javnosti. Slijedom navedenog tužitelj je objavom članka pretrpio neimovinsku štetu u vidu povrede prava osobnosti koja se očituje u povredi imena, časti, ugleda, dostojanstva te privatnosti obiteljskog života. Slijedom izloženog predlaže da mu sud pruži pravnu zaštitu na način naveden u podnesku od 10.3.2023. godine.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe da su tužbeni navodi neosnovani i neistiniti. Ističe da je tuženik po primitku tužiteljevog zahtjeva objavio ispravak objavljenih informacija prenesenih iz bosanskohercegovačkih medija dok tužitelj tvrdi da je sve navode izmislio upravo tuženik. Tuženik ukazuje na brojne medijske članke koje prenose postojanje skandala u Obavještajno sigurnosnoj agenciji BiH te privrženost tuženika političkom vrhu BiH. Primjerice tako poziva se na članak objavljen na portalu www.faktor.ba, portal www.freshpress.info. Iz članaka objavljenih na navedenim portalima proizlazi kako je tužitelj mnogobrojno puta bio povezivan sa svojevrsnim skandalima i aferama u OSA-i, a svakako je isto toliko povezivan s političkim vrhom HDZ-a BiH. Samim time je tužbeni navod i to da su istaknuti navodi potekli upravo od tuženika potpuno neistinit i neosnovan. Ističe da tužitelj neosnovano drži odgovorim tuženika za navod da je isti vršio napade na NN i CN te da je tuženik odgovoran za takav podatak u medijima ili da je takav podatak tuženikova izmišljotina, pozivajući se pri tome na članak portala www.radiosarajevo.ba. Isto tako ističe da je neistinit navod tužitelja da su informacije objavljene u spornom članku izvorno potekle od upravo tuženika budući je tuženik prenio vijest od bosanskohercegovačkih medija npr. www.zurnal.ba, www.istraga.ba i drugi. Niti jedna vijest o tužitelju, bilo da se radi o aferama u njegovoj službi, njegovoj povezanosti sa HDZ-om BiH i CN ili kao njegovim eventualnim izvanbračnim vezama nije proizašlo izravno od tuženika niti ju je tuženik prvi objavio. Svaka vijest koja je objavljena na portalu www.totalno.hr prenesena je iz drugih medija, a čega je svjestan i tužitelj. Stoga je nejasno temeljem čega tužitelj smatra da mu je baš tuženik nanio duševnu bol, osjećaj nelagode i preispitivanja vrijednosti vlastite uloge u sustavu sigurnosti kada su prenesene vrijednosti sadržano u duhu informacija koje se o tužitelju prenose već godinama. Slijedom svega navedenog, a osobito iz razloga što tužitelj ničim nije dokazao nastanak neimovinske štete niti opravdanost visine iznosa tužbenog zahtjeva predlaže se tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan. Svoja stajališta iznesena u tužbi i odgovoru na tužbu stranke dodatno iznose u svojim podnescima tijekom postupka.

3. Sud je uvjerenja da je tužba podobna za raspravljanje, sastavljena sukladno odredbama ZPP-a, a isto tako da su ispunjene procesno-pravne pretpostavke za podnošenje tužbe.

4. U tijeku dokaznog postupka izvršen je uvid u sporni članak, zahtjev za ispravak informacije sa dostavnicom, podneske stranaka, ispravak od 23.9.2020., ispis članaka objavljenih na portalu www.faktor.ba, www.radiosarajevo.ba, www.freshpress.info, proveden je dokaz saslušanjem tužitelja te je saslušan svjedok PN.

5. Temeljem provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz sa sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti ovaj sud utvrđuje da je tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete od tuženika kao osobe koja je napisala sporni tekst s naslova pretrpljenih duševnih bolova zbog povrede prava osobnosti točnije povrede imena, časti, ugleda, dostojanstva te privatnosti obiteljskog života zbog članka objavljenog dana 26.8.2020. na internet portalu www.totalno.hr. Među strankama nije sporna objava članka. Sporne su pretpostavke odgovornosti za štetu za koju tuženik smatra da nisu ispunjene. Naknadu štete tužitelj utemeljuje na odredbama Zakona o obveznim odnosima, dalje ZOO koje dovode do povrede prava osobnosti tužitelja. Kao što je ranije rečeno među strankama nije sporna objava članka, već je sporna odgovornost tuženika. Vezano uz odgovornost tuženika isti odgovara kao fizička osoba u skladu s odredbom čl. 1045 u svezi čl. 19 st. 2 Zakona o obveznim odnosima, dalje ZOO. Sud je stajališta da u predmetnom slučaju ne dolazi do primjene Zakona o medijima koji regulira samo odgovornost nakladnika i u određenim slučajevima glavnog urednika (čl. 21 ZM), a što tuženik evidentno nije u odnosu na dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na platež novčanog iznosa naknade štete. Međutim u odnosu na dio tužbenog zahtjeva koji s odnosi na objavu presude budući se radi o šteti koju je tužitelj pretrpio zbog informacije objavljene u mediju pored odredbe čl. 1099 ZOO-a valja primijeniti i odredbu čl. 22 Zakona o medijima. Isto tako valja reći i to da Zakon o medijima ne isključuje ni izravno ni neizravno primjenu propisa koji uređuje matično područje obveznog prava odnosno ZOO-a stoga navodi odgovora tuženika vezano uz odgovornost i primjenu zakona predstavljaju subjektivna tumačenja istog vezano uz primjenu propisa i pitanje odgovornosti, a sve po uvjerenju ovog suda u pokušaju otklanjanja vlastite odgovornosti.

7. Saslušan tijekom postupka tužitelj je u svojem iskazu naveo da je za članak koji je predmet ovog spora saznao na način da je dobio link od jednog od kolega iz policijske agencije. Naveo je da pojedini dijelovi članka i cijeli članak su neistiniti i da predstavljaju napad na njega te da se ovim člankom vrijeđa njegovo dostojanstvo, čast i ugled. U vrijeme objave spornog članka, a i sada zaposlen je na imenovanoj dužnosti glavnog inspektora Obavještajno-sigurnosne agencije Bosne i Hercegovine te da je jedina istinita činjenica u spornom članku činjenica navođenja njegovog imena i funkcije koju obnaša kao i ime oca. Informacije iznesene u članku prikazuju ga kao izdajnika i kao kriminalca što bi nadalje značilo i upućivalo na kazneno djelo. Članak aludira na to da izdaje suradnike koje regrutira što ga dovodi u situaciju potencijalne mete tih suradnika. Ovakve informacije izazivaju tjeskobu i nelagodu. Ističe da se u članku navodi da sa svoje pozicije točnije dužnosti štiti kriminal odnosno da je na tu funkciju došao štiteći kriminal što ne odgovara istini. Naveo je da njegova funkcija ne podrazumijeva da bi nekoga štitio točnije ne radi se o zaštitnoj funkciji, već se radi o nadzornoj funkciji zaštite zakonitosti rada agencije ili kolokvijalno unutarnjoj kontroli. Naveo je da je prije imenovanja na funkciju glavnog inspektora bio na čelu jednog tima koji se bavio borbom protiv organiziranog kriminala, da je taj posao obavljao uspješno za što je i dobivao nagrade. Naveo je i to da ne odgovara isitni činjenica da je za vrijeme njegovog boravka u Sarajevu namještena mu "tzv. H" koja bi izvlačila informacije od njega budući 20 godina živi u sretnom braku i jedina fatalna žena za njega je njegova supruga. Naveo je i to da je otac troje djece adolescenata te da njegova supruga radi kao vjeroučiteljica u školi te imajući u vidu činjenicu posla kojeg supruga obavlja i moralnih vrijednosti koje kroz svoj rad prezentira ovakvi navodi njegovoj supruzi, njemu i obitelji čine nelagodu, uznemirenost i nemir te smatra da je cilj ovakvih neistinitih navoda bio da se unese nemir unutar njegove obitelji. U odnosu na njegov odnos protiv generalnog direktora agencije NN istaknuo je da između njih ne postoji nikakav sukob niti prijepor na osobnoj, profesionalnoj, političkoj, nacionalnoj odnosno bilo kakvoj osnovi. Isto tako je istaknuo i to da vezano uz navode koji se odnose na "urotničku smjenu" CN da isti navodi ne odgovaraju istini budući ne postoji nikakva poveznica između njegovog oca i CN u kontekstu kako se to navodi u članku. Naveo je da ga članak proziva kao "najkorumpiranijeg čovjeka na svijetu" te se članak u cjelini negativno odrazio i na njegovo djelovanje i rad u znanstvenoj zajednici, a isto tako i u njegovom profesionalnom okruženju. Pojašnjavanja i odgovori na pitanja da ono što je u članku nije istinito nije nimalo bilo ugodno i pričinjavalo mu je veliku nelagodu. Članak dovodi u pitanje njegove profesionalne i osobne kvalitete i u konačnici profesionalni integritet. Vezano uz negativne konotacije na području obiteljskog života naveo je da je članak primjerice tako proizveo da je njegov brat nakon što je pročitao članak bio zgrožen, a isti članak nastojao je sakriti od majke budući bi joj predstavljao veliki problem sadržaj članka koji je objavljen jer se radi o inače o osobi načeta zdravlja. Isto tako čitanje ovog članka kod djece može također izazvati negativne konotacije točnije njegova dostupnost na portalu te mogućnost da njihovi prijatelji i vršnjaci mogu pročitati isti te su u tom slučaju izloženi propitkivanju. Mišljenja je da su njegova djeca članak pročitala time da je naveo da je njegova najmlađa kćerka u jednom razgovoru navela "je li to opet o tebi pišu". Vezano uz njegov obiteljski život posebice je naglasio da sa svojom suprugom živi u sretnom braku te da je nakon objave članka primijetio kod supruge "određenu sumnjičavost" time da je naveo da radi u Sarajevu što znači da je odvojen od supruge, a za vikend dolazi obitelji. Vezano uz objavu članka supruga je također postavljala pitanja. Naveo je da prije objave spornog članka nije kontaktira od strane portala niti od strane tuženika kako on tako niti agencija u kojoj radi. Upitan od strane suda naveo je da je cilj ove parnice da se sazna istina, da je na određen način javna osoba te da je u startu zbog svoje funkcije koju obnaša u neravnopravnom položaju točnije nije u mogućnosti braniti sebe i svoju poziciju, već je jedini način da uspije obraniti sebe, sovu čast i ugled bila ova parnica. Mišljenja je da za sve ono što je pretrpio i što je opisao u svojem iskazu mu pripada odgovarajuća naknada. Ne osporava činjenicu da je objavljen ispravak time da je napomenuo da je u naslovu ispravka objavljena neistina, a to je da se radi o navodima prenesenim iz bosanskohercegovačkih medija, a to iz razloga što se u tim medijima ništa ne navodi što piše u ovom članku. Posebice je naveo da je sporni članak koncipiran tako da se ne poziva na točno određeni medij, već se koriste formulacije primjerice "nedavno izjavio u krugu bliskih prijatelja, u novinarskim kuloarima se zna, od samih članova predsjedništva stranke doznajemo" i slično. Osporava da bi mediji u BiH pisali o njemu. Mišljenja je da predmetni čanak nije pisan u dobroj vjeri, već suprotno da mu se našteti kako profesionalno tako i osobno. Članak je objavljen u vrijeme kada je bila u tijeku procedura vezana za funkciju generalnog direktora i zamjenika obavještajne agencije, a izostao je prijedlog za glavnog inspektora te procedura nije završena i ostalo je samo na prijedlogu. Navedeno ističe kao indirektnu vezu uz ovu proceduru i ovaj članak. Naveo je i to da cijeli svoj život nije član niti jedne politike stranke, već isključivo profesionalno radi u obavještajnoj zajednici 23 godine. Naveo je da su njegovi prijatelji, a većina ih radi u policijskim institucijama bili zgroženi ovim člankom, a radi se o prijateljskom krugu i osobama prijateljima još iz djetinjstva. Naveo je i to da je tijekom 2016., 2017. kroz medije spomenut, ali samo njegovo ime ne na način da bi članak pisao o njemu i na ovakav način. Naveo je da od njegove prve tužbe koju je podnio 2018. kod suda u BiH više niti jedan članak nije napisan o njemu do članka koji je predmet ove parnice. Naveo je i to da protiv nekih medija koji su pisali o njemu nije moguće pokrenuti tužbe budući se radi o paraobavještajnim portalima bez naznaka impresuma, glavnog urednika, autora i sl. Kada je smatrao da je granica diskreditacije prešla prag tolerancije pokrenuo je parnicu i nakon toga je prestalo pisanje. Zaključno je naveo da je motivacija ovog članka bila interes pojedinih službenika agencije i to korumpiranih da spriječe njegovu aktivnost koja je bila usmjerena u pravcu sprečavanja takve koruptivne djelatnosti istih.

8. Saslušan tijekom postupka tuženik je u svojem iskazu naveo da je u vrijeme objave spornog članka bio vlasnik internetskog portala www.totalno.hr te inicijali B.B. istaknuti u navedenom članku objavljenom na portalu znače inicijale njegovog imena i prezimena, a to znači da je autor tog članka. Napomenuo je da je ovaj članak pisao prenoseći članke iz drugih medija, a isto tako i temeljem izvora bliskih tužitelju. Zbog proteka vremena ne može se sjetiti koji su to mediji bili, radilo se o bosanskohercegovačkim medijima. Vezano uz izvore bliske tužitelju naveo je da je te izvore smatrao vjerodostojnima time da ih ne želi odavati u smislu navođenja njihovog imena, a radilo se o ostvarenim neposrednim kontaktima sa tim osobama. Naveo je da je prije objave ovog članka pokušao stupiti u kontakt sa tužiteljem preko osoba HDZ-a BiH bliskih tužitelju i Hrvatskog narodnog sabora. Vezano uz cilj ovog članka naveo je da mu je zapravo žao što je ovo napisano, a napisano je iz razloga što je mislio da su izvori s kojima je kontaktirao vjerodostojni o onome što je saznao o tužitelju. Na traženje tužitelja objavljen je demanti i to je učinjeno prije podnošenja ove tužbe. Demanti je uslijedio na zahtjev tužitelja upućen mailom. Naveo je da je njegov cilj uvijek štitit državu i Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu od nepravilnosti, a to je bio i cilj ovog članka dakle ništa zlonamjerno. Smatrao je da je u to vrijeme postojao interes javnosti za objavu ovog članka. Kako je vlasnik portala i osoba koja je autor članka u njegovoj je domeni i urednička obrada članka točnije naslov, podnaslov što je sve sam učinio. U predmetnom slučaju postupao je u dobroj vjeri, objavio je demanti, a isto tako je imao i volju ispričati se osobno tužitelju međutim nije mogao stupiti u kontakt s istim. Mišljenja je da iznesene tvrdnje tužitelju nisu pričinile štetu u smislu povrede prava osobnosti budući je čak i napredovao po njegovom saznanju. Naveo je i to da je njegova greška što se uopće u to upustio. Naveo je da je slobodni novinar, freelancer točnije da nije član hrvatskog novinarskog društva i smatra da je objavom ovog članka pogriješio. Izvori s kojima je komunicirao nisu mu predočili nikakvu dokumentaciju o tužitelju time da je ponovljeno naveo da je pokušao stupiti u kontakt s tužiteljem što nije uspio. Vezano uz zlu namjeru iznesenih navoda naveo je da je to izrečeno od strane njegovih izvora te da je to zlonamjerno od strane njih kao izvora a da je njegova greška što je to prenio i objavio. Naveo je i to da je on samo tragao za istinom te da se sada kaje što je to objavio. Vezano uz posjećenost portala na kojem su objavljene informacije naveo je da isti uopće nije relevantan, da je imao par tisuća pregleda i to najviše iz Hrvatske. Predmetni portal nije ugašen, a funkcionira kao njegova osobna blog stranica.

9. Svjedok PN, supruga tužitelja u svojem je iskazu navela da je predmetni članak pročitala te da informacije iznesene u navedenom članku nisu istinite te da su se negativno manifestirale na njezinog supruga. Vezano za manifestacije koje se odnose na profesionalni život supruga navela je da je iste nisu poznate međutim poznato joj je činjenica kako se to odrazilo na njihov obiteljski život i to ne samo unutar obitelji, već i vezano uz rodbinske, prijateljske i poznaničke odnose. Navela je da je i ona osobno postavljala pitanja svojem suprugu posebice vezano uz navode gdje se u članku spominje navodna ljubavnica njezinog supruga. Navela je da su ona i suprug u braku 23 godine, da imaju troje djece te da su ista u vrijeme objave članka bila u životnoj dobi da su sposobna razumjeti značenje neistinitih informacija koje su iznesene o njezinom suprugu. Tu je posebice istaknula činjenicu upita kćeri da li će se razvesti. Istaknula je i činjenicu da je posebice u vremenu objave članka, a isto je prisutno i sada suprug imao problema sa nesanicom, primijetila je potištenost supruga, a istaknula i to da je u to vrijeme suprug pisao znanstveni rad te da nije mogao pisati. Vezano uz navode objavljene u članku suprug je morao davati svoja pojašnjenja na upite i iz rodbinskog kruga, a isto tako je bilo i telefonskih poziva, a propitkivanja su bila i iz kruga prijatelja i poznanika. Mišljenja je da je njezin suprug javna osoba. Vezano uz njezinog supruga bilo je još objava, a isto tako i objava u Bosni i Hercegovini.

10. Uvidom u sporni članak objavljen dana 26.8.2020. godine na internetskom portalu www.totalno.hr pod naslovom "Glavni inspektor Obavještajno sigurnosne agencije (OSA) Bosne i Hercegovine, HN ugrozio sigurnost vlastite države i službe u kojoj radi?", vlasništvo tuženika sud je utvrdio da su o tužitelju izneseni navodi i informacije navedene u tužbi što ne osporava ni sam tuženik tijekom postupka. Sadržaj spornog članka nije sporan time da stranke tijekom postupka daju svoje viđenje izrečenog u kontekstu odredaba Zakona o obveznim odnosima, dalje ZOO, Zakona o medijima i sudske prakse. Člankom se ukazuje na postupke tužitelja kao glavnog inspektora OSA-e koji se povezuje sa nezakonitim postupanjima vezano uz obavljanje dužnosti u OSA-i a sve u službi ostvarenja privatnih interesa time da se navodima o ljubavnici tužitelja zadire i u privatni i obiteljski život tužitelja.

11. Odredbe Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., dalje: ZOO), kojim je općenito uređeno pitanje naknade štete, valja primjenjivati i tumačiti sukladno Konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine – Međunarodni ugovori“ broj 18/97., 6/99., 8/99. - ispravak, 14/02., 1/06., 13/17., dalje: Konvencija), kako je uostalom izričito propisano člankom 1. stavkom 2. ZM-a, odnosno sukladno judikaturi Europskog suda za ljudska prava (dalje: ESLJP) te Ustavnog suda Republike Hrvatske (dalje: Ustavni sud). U konkretnom slučaju radi se o konkurenciji dvaju ljudskih prava - prava na slobodu izražavanja zaštićenu člankom 10. Konvencije i člankom 38. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10., 5/14., dalje: Ustav) i prava na poštivanje privatnog života (kroz kojega se štiti i pravo na čast i ugled) zajamčenog člankom 8. Konvencije i člankom 35. Ustava.

12. ESLJP je u nizu odluka izrazio pravno shvaćanje da sloboda izražavanja predstavlja jedno od temeljnih načela demokratskog društva i jedan od osnovnih uvjeta za njegov napredak i za ispunjenje svakog pojedinca. Kako ostvarivanje te slobode obuhvaća dužnosti i odgovornosti, ono može biti podvrgnuto formalnostima, uvjetima, ograničenjima ili kaznama propisanima zakonom, koji su u demokratskom društvu nužni. Ta ograničenja moraju biti strogo tumačena, a potreba za njima mora biti uvjerljivo utvrđena.

13. Prema članku 10. stavku 2. Konvencije ograničenje slobode izražavanja dopušteno je samo ako su kumulativno ispunjena tri uvjeta: a) da je ograničenje propisano zakonom (načelo legaliteta); b) da je ograničenje propisano radi zaštite legitimnog cilja (načelo legitimiteta) i c) da je ograničenje neophodno u demokratskom društvu (načelo nužnosti, uključujući načelo razmjernosti).

14. Test nužnosti u demokratskom društvu zahtijeva da sud pred kojim se nađe „zahtjev“ za ograničenje nečije slobode izražavanja utvrdi je li ograničenje slobode izražavanja prijeko društveno potrebno i je li ono razmjerno legitimnom cilju te da za to ograničenje navede relevantne i dostatne razloge. Ograničenje prava na slobodu izražavanja mora se razmotriti u kontekstu slučaja u cjelini, uključujući sadržaj izjava i kontekst u kojem su one dane (Europapress holding d.o.o. protiv Hrvatske, zahtjev broj 25333/06, presuda od 22. listopada 2009.).

15. Ograničenje prava na slobodu izražavanja Ustavni sud tumači imajući u vidu načelo razmjernosti iz članka 16. Ustava.

16. U okolnostima u kojima sporna izjava utječe na ugled, čast, dostojanstvo ili prava drugih, „sukob“ dvaju prava potrebno je rješavati vaganjem relevantnih čimbenika koji se odnose na dvije zaštićene vrijednosti: s jedne strane, pravo na slobodu izražavanja, i s druge strane, pravo na poštovanje osobnog života drugih. Riječ je o pravima koja zaslužuju jednaku zaštitu te je zadatak sudova postići pravičnu ravnotežu tih prava.

17. Pri ocjenjivanju razmjernosti/nužnosti miješanja u pravo na slobodu izražavanja treba uzeti u obzir prirodu i ozbiljnost nametnute sankcije. Dosuđivanje naknade štete oštećenoj osobi mora biti u razumnom odnosu razmjera s pretrpljenim narušavanjem ugleda.

18. Kako bi se osigurala dosljednost i izbjeglo diskrecijsko odlučivanje pri odgovaranju na pitanje koje od sukobljenih prava preteže u konkretnom slučaju i kojemu od njih je potrebno pružiti zaštitu, ESLJP je u predmetu Axel Springer AG protiv Njemačke (zahtjev broj 39954/08, presuda od 7. veljače 2012.) naveo sljedeće okolnosti prema kojima načelno ocjenjuje je li u konkretnom slučaju postignuta pravična ravnoteža između sukobljenih prava: a) doprinos raspravi u javnom interesu; b) u kojoj mjeri je osoba u pitanju poznata javnosti i kakav je sadržaj danih izjava; c) prethodno ponašanje osobe na koju se izjava odnosi; d) metode prikupljanja informacija i njihova provjerljivost; e) sadržaj, forma i posljedice objavljene informacije; f) ozbiljnost dosuđene sankcije i obeshrabrujući učinak.

19. Za razliku od privatnih osoba tužitelj kao javna osoba u sporno vrijeme visoki dužnosnik OSA-e (glavni inspektor) neizbježno je i svjesno otvoreniji za pomno ispitivanje svake njegove riječi i djela i sukladno tome mora iskazivati veći stupanj tolerancije.

20. Ovome valja dodati da i ZOO u članku 1100. stavku 1. propisuje da u slučaju povrede prava osobnosti sud može oštećeniku dosuditi pravičnu novčanu naknadu ako težina povrede i druge okolnosti slučaja to opravdavaju, dakle ne u svakom slučaju povrede prava osobnosti.

21. Sud ne može prihvatiti navode iskaza tuženika o oslobođenju odgovornosti budući se kako navodi radilo o prenošenju članaka iz drugih bosanskohercegovačkih medija iz razloga što se u spornom članku nigdje ne navodi koji su to članci dapače tužitelj se poziva na vlastita saznanja vezano uz objavljeno. Uvidom u članak s portala www.faktor.ba, www.progledajmo.com, www.radiosarajevo.ba, www.freshpress.info tužitelj se samo spominje međutim u navedenim člancima nisu izneseni navodi objavljeni u članku koji je predmet ovog postupka. Isto tako valja reći da i u situaciji da su u člancima objavljenim u bosanskohercegovačkim medijima bili sadržani navodi koji su objavljeni u spornom članku isto ne bi utjecalo na odgovornost tuženika u konkretnom slučaju budući tuženik nije dokazao istinitost izrečenih navoda kojim se vrijeđa privatnost, dostojanstvo, ugled i čast osobe tužitelja dok je s druge strane tužitelj dokazao pretpostavke odgovornosti za štetu. Valja reći i to da je tuženik vezano uz sporne navode u odgovoru na tužbu navodio da je svaka vijest o tužitelju prenesena iz drugih medija dok je u iskazu naveo da se osim preuzimanja članaka iz drugih medija radilo i o izvorima bliskim tužitelju. Vezano uz pozivanje tuženika na odredbu čl. 30 Zakona o medijima valja reći da tuženik nije novinar te da portal čiji je tuženik vlasnik funkcionira kao blog stranica. Nije sporno ni to da tuženik nije kontaktirao tužitelja vezano uz provjeru istinitosti iznesenih informacija.

22. Ovaj sud je uvjerenja da u konkretnom slučaju kako istaknut naslov članka tako i navodi o tužitelju za koji tuženik nije dokazao da su istiniti ukazuje na tužitelja kao osobu izuzetno negativnih osobina kako profesionalno tako i osobno. Sama činjenica objave ispravka od strane tuženika ukazuje da je i sam tuženik bio stajališta o povredi prava osobnosti tužitelja predmetnim člankom, to posebice što je tuženik u svojem iskazu jasno naveo da mu je žao što je ovo napisano i da je njegova greška što se uopće u to upustio. Mišljenje tuženika da su dobivene informacije o tužitelju točne bez njihove provjere nije razlog isključenja odgovornosti tuženika kao ni iskazano žaljenje za objavljeno. Ovaj sud je stajališta da objavljeni ispravak ne predstavlja dostatnu naknadu pretrpljene štete tužitelja.

23. Naslov članka te navodi iz članka o tužitelju da je ugrozio sigurnost vlastite službe i sigurnost Bosne i Hercegovine, da je glavni akter neviđenog skandala u Bosni i Hercegovini, da vrši napade na generalnog direktora Obavještajno sigurnosne agencije, da kuje plan o osveti CN, da s osobama izvan sigurnosnog sustava dijeli povjerljive informacije, da namjerava "odraditi" generalnog direktora OSA-e te postaviti temeljem "rješavanju" čelnika jedne od najjačih stranaka u Bosni i Hercegovini, da je u svađi sa CN te njime manipulira kao sredstvom obračuna s generalnim direktorom OSA-e, da je bio upleten u niz kriminalnih radnji koje su između ostalog uzrokovale propast jedne od najvećih kompanija u Bosni i Hercegovini kao i druge financijske malverzacije, a da svoj položaj uz pokroviteljstvo CN koristi za protuzakonite radnje unutar OSA-e uključujući i provođenje protuzakonitih istraga, CN manipulira tužiteljem i koristi ga kao sredstvo kontrole nad OSA-om, da je tužitelj osoba bez morala, savjesti i odgovornosti, da sudjeluje u napadima na generalnog direktora OSA-e te mu pokušava osporiti diplomu, da je jedna od zvijeri koje upravljaju ama baš svim procesima u Bosni i Hercegovini, da ima ljubavnicu kojoj povjerava tajne informacije kojima raspolaže te da pomoću navodne ljubavnice čelnici Bosne i Hercegovine mogu upravljati njime, da prodaje svoje suradnike čiji je identitet tajan u cilju uništavanja generalnog direktora OSA-e te da tajne informacije prodaje članovima stranke HDZ BiH kao i obavještajnim agentima drugih država, da je spreman otkriti sigurnosnim službama drugih država identitet svojih suradnika te da je očajna osoba bez ikakvog izlaza, po uvjerenju ovog suda kod svakog prosječnog čitatelja sugeriraju i predočuju čitatelju tužitelja kao osobu izuzetno negativnih osobina te ovakve tvrdnje u situaciji da tuženik nije dokazao da su istinite objektivno štete osobnom i profesionalnom ugledu i časti tužitelja te mogu izazvati prezir, nelagodu, propitkivanja i slično. Sud prihvaća jasne i uvjerljive navode iskaza tužitelja da je zbog objavljenog članka te naprijed spomenutih informacija iznesenih o njemu subjektivno osjetio povredu dostojanstva, časti i ugleda točnije postojanje, trajanje, intenzitet povrede prava osobnosti utvrđen je i temeljem jasnog i uvjerljivog iskaza tužitelja saslušanog kao stranke u svrhu dokazivanja. Navode iskaza tužitelja vezano uz povredu prava osobnosti potvrđuje jasan i uvjerljiv iskaz svjedoka IN, supruge tuženika.

24. Svaka povreda časti i ugleda iznošenjem uvredljivih tvrdnji predstavlja štetnu radnju kojom se drugome nanosi šteta i osoba prema kojoj je takvo postupanje usmjereno kao protupravno ima pravo na naknadu štete koju reguliraju propisi obveznog prava. Objektom povrede prava osobnosti, časti i ugleda neke osobe, smatra se ono osobno neimovinsko dobro koje se sastoji u ukupnosti moralnih vrijednosti čovjeka koje on uživa kao član određene društvene sredine u odnosu na njegovo poštenje, znanje, sposobnost i na druge njegove moralne vrijednosti. Dostojanstvo je osobno pravo svakog čovjeka, a sadržano je u pravu svakog da očekuje i zahtijeva od svakog drugog da poštuje njegovu osobnost, da ga ne omalovažava, vrijeđa, kleveće ili da na drugi način povrjeđuje njegovo osjećanje vlastite vrijednosti, da ne umanjuje njegov ugled u društvu. Duševno zdravlje neke osobe predstavlja i povredom izazvanu neugodu, nezadovoljstvo, frustraciju, ljutnju, sram kod te osobe jer i navedeni osjećaji predstavljaju poremećaj dotadašnjeg duševnog mira određene osobe, zadiranje u zaštićenu sferu prava osobnosti na duševno zdravlje oštećenika. Iskaz tužitelja upravo ukazuje na navedeno. Svrha je popravljanja neimovinske štete u nastojanju da se dosuđenim novčanim iznosom postigne što je više moguće pravična i približna djelomična satisfakcija u vidu djelomičnog uklanjana nastalih štetnih posljedica u unutarnjoj sferi oštećenikove osobnosti. Objava ispravka u konkretnom slučaju ne predstavlja dovoljnu naknadu odnosno ne bi bila odgovarajuća pretrpljenoj šteti objavom informacije. Izraz općeg načela odštetnog prava je da oštećenik mora poduzeti sa svoje strane što je u njegovoj mogućnosti da se smanji šteta odnosno ublaže posljedice štetne radnje. Ispravak je nesporno objavljen te je očekivano da objava kod tužitelja smanji osjećaj povrede ugleda i časti. Međutim imajući u vidu naprijed izloženo te odredbe čl. 19 st. 1 i 2 i čl. 1100 st. 1 do 3 ZOO-a sud je stajališta da objavljenim ispravkom tužitelju nije u cijelosti naknađena šteta što je bio razlog prihvaćanja tužbenog zahtjeva tužitelja u cijelosti ili točnije za platež iznosa od 2.654,46 EUR budući to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju. Pri dosuđenju naknade ovaj sud je također vodio računa o tome da se dosuđenom naknadom ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom prirodnom i društvenom svrhom. Odluka o kamatama na dosuđeni iznos temeljena je na odredbi čl. 29 st. 1 i 2 ZOO-a u svezi s čl. 1103 ZOO-a, a ista je dosuđena po stopi naznačenoj u izreci presude tekuća od podnošenja odštetnog zahtjeva do plateža (odštetni zahtjev podnesen dana 22.9.2020., a zatezna kamata dosuđena od dana 23.9.2020.). Navedeno je bio razlog odluke suda kao pod toč. I izreke ove presude.

25. Sud nalazi osnovanim zahtjev tužitelja za objavu presude na Internet portalu www.totalno.hr imajući u vidu odredbu čl. 1099 ZOO-a na temelju koje oštećenik može zahtijevati objavu presude kao i čl. 22 Zakona o medijima budući se radi o šteti koju je tužitelj pretrpio zbog informacije objavljene u mediju. Objava presude u konkretnom slučaju doprinosi činjenici upoznavanja javnosti o neimovinskoj šteti pričinjenoj tužitelju objavom spornih informacija te uz novčanu naknadu po uvjerenju ovog suda potpunom obeštećenju tužitelja što je i osnovni cilj reparacije nanesene štete. Navedeno je bio razlog odluke suda kao u toč. III izreke ove presude.

26. Odluka o trošku parničnog postupka temeljena je na odredbi čl. 154 st. 1 ZPP- a. Trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku određen je sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to temeljem Tbr. 7 toč. 1, Tbr 8 toč. 1 i 3, Tbr. 9 toč. 1 te Tbr. 42 i 48. Trošak se sastoji od troška sastava odštetnog zahtjeva 100 bodova, sastav tužbe 100 bodova, sastav podneska od 23.7.2021. 100 bodova, ročište 12.4.2022. 100 bodova, ročište 14.11.2022. 100 bodova, ročište 23.2.2023. 100 bodova, podnesak 10.3.2023. 100 bodova, podnesak 2.4.2024. 50 bodova, ročište 19.5.2025. 100 bodova te ročište 15.7.2025. 100 bodova ili ukupno 950 bodova što pomnoženo sa vrijednošću jednog boda od 2,00 EUR daje ukupan iznos parničnog troška od 1.900,00 EUR te 25% PDV-a 475,00 EUR ili ukupno 2.375,00 EUR. Tužitelju je dosuđen trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 36,50 EUR te presudu 73,00 EUR koji troškovi su bili nužni za vođenje ovog postupka te je tako tužitelju ukupno utvrđen parnični trošak u iznosu od 2.484,50 EUR. Odluka o kamatama na trošak temeljena je na odredbi članka 30 st. 2 Ovršnog zakona. Navedeno je bio razlog odluke suda kao u toč. II izreke ove presude.

U Zagrebu, 12. rujna 2025.

Sudac

Vesna Horvat

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu u četiri primjerka.

Dna:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika