REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-1385/2024-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu po sucu tog suda Adeli Turkalj, u pravnoj stvari tužitelja GC iz [adresa], OIB- [osobni identifikacijski broj] zastupanog po punomoćniku Domagoju Kovaču, odvjetniku iz [adresa], protiv tuženika Zagrebački električni tramvaj d.o.o., Zagreb, Ozaljska 105, OIB- 82031999604, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene 1. rujna 2025., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Mirka Kovača, odvjetnika i punomoćnice tuženika CC, diplomirane pravnice (generalna punomoć SU 198/23), 12. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku Zagrebačkom električnom tramvaju d.o.o., Zagreb, Ozaljska 105, OIB-82031999604 da tužitelju GC iz [adresa], OIB- [osobni identifikacijski broj] u roku od 15 dana isplati bruto iznos od 4.501,59 eur sa zakonskom zateznom kamatom obračunatom od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa, osim kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanog u navedenom iznosu, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom na iznos od :

- 103,74 eur od 16. studenog 2019. do isplate,

- 100,94 eur od 16. prosinca 2019. do isplate,

- 111,99 eur od 16. siječnja 2020. do isplate,

- 114,91 eur od 16. veljače 2020. do isplate,

- 95,83 eur od 16. ožujka 2020. do isplate,

- 106,56 eur od 16. travnja 2020. do isplate,

- 102,71 eur od 16. svibnja 2020. do isplate,

- 99,32 eur od 16. lipnja 2020. do isplate,

- 107,08 eur od 16. srpnja 2020. do isplate,

- 109,43 eur od 16. kolovoza 2020. do isplate,

- 101,21 eur od 16. rujna 2020. do isplate,

- 104,24 eur od 16. listopada 2020. do isplate,

- 104,47 eur od 16. studenog 2020. do isplate,

- 61,26 eur od 16. prosinca 2020. do isplate,

- 112,27 eur od 16. siječnja 2021. do isplate,

- 101,31 eur od 16. veljače 2021. do isplate,

- 94,31 eur od 16. ožujka 2021. do isplate,

- 108,60 eur od 16. travnja 2021. do isplate,

- 106,35 eur od 16. svibnja 2021. do isplate,

- 99,96 eur od 16. lipnja 2021. do isplate,

- 105,02 eur od 16. srpnja 2021. do isplate,

- 97,59 eur od 16. kolovoza 2021. do isplate,

- 1,47 eur od 16. rujna 2021. do isplate,

- 22,32 eur od 16. listopada 2021. do isplate,

- 111,00 eur od 16. studenog 2021. do isplate,

- 110,54 eur od 16. prosinca 2021. do isplate,

- 114,62 eur od 16. siječnja 2022. do isplate,

- 105,01 eur od 16. veljače 2022. do isplate,

- 96,06 eur od 16. ožujka 2022. do isplate,

- 109,84 eur od 16. travnja 2022. do isplate,

- 100,81 eur od 16. svibnja 2022. do isplate,

- 105,28 eur od 16. lipnja 2022. do isplate,

- 105,07 eur od 16. srpnja 2022. do isplate,

- 100,50 eur od 16. kolovoza 2022. do isplate,

- 108,71 eur od 16. rujna 2022. do isplate,

- 101,20 eur od 16. listopada 2022. do isplate,

- 96,18 eur od 16. studenog 2022. do isplate,

- 103,93 eur od 16. prosinca 2022. do isplate,

- 103,86 eur od 16. siječnja 2023. do isplate,

- 110,10 eur od 16. veljače 2023. do isplate,

- 100,02 eur od 16. ožujka 2023. do isplate,

- 54,68 eur od 16. travnja 2023. do isplate,

- 53,05 eur od 16. svibnja 2023. do isplate,

- 57,67 eur od 16. lipnja 2023. do isplate,

- 54,87 eur od 16. srpnja 2023. do isplate,

- 50,72 eur od 16. kolovoza 2023. do isplate,

- 61,92 eur od 16. rujna 2023. do isplate,

- 53,03 eur od 16. listopada 2023. do isplate,

- 56,08 eur od 16. studenog 2023. do isplate,

- 1,00 eur od 16. prosinca 2023. do isplate,

- 0,95 eur od 16. siječnja 2024. do isplate,

- 1,04 eur od 16. veljače 2024. do isplate i

- 0,95 eur od 16. ožujka 2024. do isplate.

II Nalaže se tuženiku Zagrebačkom električnom tramvaju d.o.o., Zagreb, Ozaljska 105, OIB-82031999604 da tužitelju GC iz [adresa], OIB- [osobni identifikacijski broj] u roku od 15 dana naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.437,50 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 12. rujna 2025. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok se dio zahtjeva za naknadom troškova postupka u iznosu od 1.187,50 eur odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je dana 7. listopada 2024. podnio tužbu ovom sudu protiv tuženika radi isplate. U tužbi navodi da je temeljem Ugovora o radu od 20. lipnja 2016. zaposlenik društva Zagrebački električni tramvaj d.o.o. na radnom mjestu "Kontrolor karata I", šifra radnog mjesta ZS044, koeficijent složenosti poslova 2,00 na temelju kojeg mu je vršen obračun plaće sukladno Kolektivnom ugovoru.

Nadalje, navodi da Kolektivni ugovor za radnike u trgovačkom društvu Zagrebački električni tramvaj d.o.o. od 31. prosinca 2019. u čl. 67. uređuje osnovnu plaću radnika definirajući da osnovnu plaću radnika za puno radno vrijeme čini zbroj umnoška osnovice i koeficijenta karakteristične skupine poslova i zadaća u koju je razvrstano radno mjesto na koje je radnik raspoređen, stalnog dodatka i dodatka na radni staž.

Ističe da je uz radno mjesto na koje je raspoređen, općim aktom tuženika sistematizirano i radno mjesto "Kontrolor karta II", koeficijent složenosti 2,20 te da radnici na radnim mjestima "Kontrolor karata I", i "Kontrolor karata II", suštinski obavljaju identične poslove i iste složenosti. Također ističe da mu je za jednak posao isplaćivana za 10% manja plaće od plaće radnika koji je raspoređen na radno mjesto "Kontrolor karata II" te stoga smatra da je diskriminiran u odnosu na druge radnike tuženika koji obavljaju jednak posao.

Naglašava da odredbe o određivanju i jednakosti plaća sadržane u člancima 90. i 91. Zakona o radu ne uređuju jednakost plaća žena i muškaraca, već općenito uređuju jednakost plaća istih radnih mjesta te je isto stajalište zauzela i sudska praksa.

2. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom u podnesku od 28. svibnja 2025. tužitelj predlaže da se naloži tuženiku da mu na ime razlike plaće isplati ukupan iznos od 4.501,59 eur bruto sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na pojedine mjesečne iznose od 16. u mjesecu za prethodni mjesec, osim kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanog u navedenom iznosu. Također potražuje troškove ovog postupka s kamatom od presuđenja do isplate.

3. U odgovoru na tužbu tuženik osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Prvenstveno, tuženik ističe da u ovom predmetu nisu ispunjene procesne pretpostavke za podnošenje tužbe, jer je prije podnošenja tužbe tužitelj, ukoliko je već smatrao da je njegovo pravo iz radnog odnosa povrijeđeno, morao uputiti zahtjev poslodavcu za zaštitu prava radnika, sukladno odredbi čl. 133. Zakona o radu, što je propustio učiniti. S obzirom na navedeno predlaže da sud tužbu i tužbeni zahtjev odbaci jer nisu ispunjene procesne pretpostavke za podnošenje predmetne tužbe. Nadalje, ističe da su tužba i tužbeni zahtjev u cijelosti neutemeljeni te da tužitelj ničim ne dokazuje opravdanost svog tužbenog zahtjeva.

Također ističe da tužitelj u tužbi pogrešno navodi da je kod tuženika zaposlen temeljem Ugovora o radu od 20. lipnja 2016. na radnom mjestu „Kontrolor karata I“ jer sukladno podacima iz njegovih evidencija, tužitelj radi na radnom mjestu „Kontrolor karata“ temeljem Ugovora o radu zaključenog 8. travnja 2024. Nadalje, ističe da tužitelj u tužbi pogrešno navodi da je njegovim općim aktom za radno mjesto „ G karata II“ utvrđen koeficijent složenosti 2,20 jer su sukladno Katalogu radnih mjesta po grupama složenosti poslova – Grupa složenosti poslova IV. (KV, SSS) 1,81 – 2,10, a koji je sastavni dio Pravilnika o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta ZET-a iz 2015., bila utvrđena sljedeća radna mjesta: - Kontrolor karata I – koeficijent složenosti poslova 2,00, - Kontrolor karata II – koeficijent složenosti poslova 2,10.

Naglašava da je nakon donošenja Kolektivnog ugovora za radnike u trgovačkom društvu Zagrebački električni tramvaj d.o.o. od 31. prosinca 2019., Povjerenstvo za tumačenje odredaba i praćenje primjene Kolektivnog ugovora u trgovačkom društvu Zagrebački električni tramvaj d.o.o. na 9. sjednici održanoj 18. ožujka 2022. jednoglasno donijelo Zaključak, odnosno dalo obvezujuće tumačenje da se do donošenja priloga iz čl. 182. Kolektivnog ugovora za radnike u trgovačkom društvu Zagrebački električni tramvaj d.o.o. (Kataloga radnih mjesta) primjenjuje pojedinačni koeficijent složenosti poslova za pojedino radno mjesto utvrđen sklopljenim ugovorom o radu.

Također naglašava da je tužitelj u utuženom razdoblju s poslodavcem imao sklopljene Ugovore o radu - Ugovor o radu od 20. lipnja 2016., Ugovor o radu od 19. travnja 2023. i Ugovor o radu od 8. travnja 2024. Nadalje naglašava da je plaća tužitelja određena Ugovorom o radu, u skladu s važećim aktima koje je donio poslodavac (Kolektivnim ugovorom), a prema odredbi čl. 90. Zakona o radu, poslodavac je dužan radniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu utvrđenom ugovorom o radu te je prema tome, izvršio svoju ugovornu obvezu.

Ističe kako je tužitelj mogao odbiti ponudu Ugovora o radu tj. ne potpisati isti ukoliko nije bio zadovoljan ponuđenim koeficijentom složenosti poslova za radno mjesto za koje je zaključio Ugovor o radu.

Također ističe da su tužiteljevi navodi kako je u neravnopravnom položaju i diskriminiran u odnosu na njegove druge zaposlenike koji obavljaju jednak posao neutemeljeni i ničim dokazani, budući da su zaposlenici na istom radnom mjestu imali utvrđen koeficijent složenosti poslova 2,00 i primali su plaću u skladu s navedenim koeficijentom.

Ukazuje da je ugovor o radu dvostranoobvezni pravni posao koji nastaje suglasnošću volja poslodavca i radnika te da su tužitelju već u vrijeme sklapanja Ugovora o radu bile poznate sve činjenice i okolnosti vezane uz navedeno radno mjesto pa tako i odredbe vezane za određivanje plaće. Naglašava da je samim time, tužitelj znao i pristao da mu plaća bude određena sukladno koeficijentu koji je utvrđen za navedeno radno mjesto, odnosno 2,00.

Nadalje, naglašava da je tužba neuredna i da bi sud tužitelja trebao pozvati na ispravak i dopunu tužbe sukladno članku 109. Zakona o parničnom postupku. Također naglašava da su netočni navodi tužitelja da su drugi radnici kod tuženika, zaposleni na drugom radnom mjestu, obavljali isti rad s istim uvjetima kao i tužitelj u utuženom razdoblju, budući suprotno navodima tužitelja, postoje razlike u radu i poslovima koji su obavljali radnici na različitim radnim mjestima, odnosno razlike između obavljenog posla i uvjeta pod kojima su ih obavljali.

Osporava visinu tužbenog zahtjeva, jer tužitelj nije priložio valjane dokaze na kojima temelji razlike plaće koje potražuje tužbom. Ističe da tužitelj nema pravo potraživati zakonske zatezne kamate na porez na dobit i prirez kao sastavni dio bruto plaće radnika, jer prema čl. 22. st. 3. važećeg Zakona o porezu na dohodak, zatezne kamate koje se na zakašnjele isplate plaće isplaćuju po sudskoj presudi, ne smatraju se dohotkom i ne podliježu oporezivanju. Ističe da s obzirom na navedeno, treba odbiti zahtjev tužitelja da joj isplati zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu.

Zaključno predlaže da sud tužbu odbaci, odnosno podredno donese presudu kojom će odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

4. Na ročištu održanom 3. srpnja 2025. tuženik je učinio nespornom visinu tužbenog zahtjeva i tijek kamate.

5. Radi ocjene osnovanosti tužbenog zahtjeva sud je izvršio uvid u Ugovore o radu na neodređeno vrijeme od 20. lipnja 2016., 19. travnja 2023. i 8. travnja 2024. (str. 8-9, 79-81 i 82-84 spisa), Pravilnik o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta Zagrebačkog holdinga d.o.o. Podružnice ZET od 24. srpnja 2015. sa Prilogom 3. – Katalog radnih mjesta po grupama složenosti poslova (str. 17-26, 27-33 spisa), Kolektivni ugovor za radnike u Trgovačkom društvu Zagrebački električni tramvaj d.o.o. od 31. prosinca 2019. (str. 34-74 spisa), Zaključak Povjerenstva za tumačenje odredaba i praćenje primjene KU-a od 18. ožujka 2022. (str. 75-76 spisa), Ugovor o radu sklopljen između BC i tuženika (str. 103-104 spisa) i Karte radnog mjesta Kontrolor karata I, II i III (str. 127-129 spisa).

6. Proveden je dokaz saslušanjem svjedoka BC (str. 123-124 spisa), VC (str. 124 spisa), SC (str. 170-171 spisa) i OC (str. 171-172 spisa) te saslušanjem tužitelja (str. 125 spisa).

7. Na ročištu održanom 1. rujna 2025. tužitelj je odustao od prijedloga za saslušanjem preostalih predloženih svjedoka.

8. Sukladno odredbi čl. 299. st. 3. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje ZPP) sud nije uzeo u obzir dokumentaciju dostavljenu u spis podneskom tužitelja od 8. srpnja 2025. jer je istu dostavio nakon zaključenja prethodnog postupka, a nije dokazao da ju bez svoje krivnje nije mogao dostaviti prije zaključenja prethodnog postupka.

9. Na temelju tako provedenog postupka, a cijeneći dokaze sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a, sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev osnovan.

10. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom razlike plaće zbog primijenjenog manjeg koeficijenta složenosti poslova (2,00 odnosno 2,10, umjesto 2,20) prilikom obračuna i isplate plaće za razdoblje od listopada 2019. do veljače 2024.

11. Među strankama nije sporno da je tužitelj bio radnik tuženika i to na temelju Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 20. lipnja 2016. na radnom mjestu Kontrolora karata I i koeficijentom složenosti poslova 2,00, zatim Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 19. travnja 2023. na radnom mjestu Kontrolora karata i koeficijentom složenosti poslova 2,10 te Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 8. travnja 2024. na radnom mjestu Kontrolora karata i sa koeficijentom složenosti poslova 2,20.

12. Također nije sporna visina tužbenog zahtjeva i tijek kamata.

13. Među strankama je sporna pravna osnovanost tužbe i tužbenog zahtjeva.

14. Prijedlog tuženika da sud odbaci tužbu jer mu se tužitelj sukladno odredbi čl. 133. Zakona o radu (NN 93//14,127/17, 98/19,151/22,146/23 i 64/23, dalje ZR) nije prije podnošenja tužbe obratio sa zahtjevom za zaštitu prava, sud je ocijenio neosnovanim.

Naime, odredbom čl. 133. st. 3. ZR-a propisano je da zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom ne može zahtijevati radnik koji prethodno poslodavcu nije podnio zahtjev iz st. 1. ovoga članka, osim u slučaju zahtjeva radnika za naknadom štete ili drugog novčanog potraživanja iz radnog odnosa.

Kako se u konkretnom slučaju radi o novčanom potraživanju tužitelja ne postoji njegova obveza prethodnog obraćanja poslodavcu prije utuženja te su navodi tuženika da nisu ispunjene procesne pretpostavke za podnošenje tužbe i da tužbu treba odbaciti u cijelosti neosnovani.

15. Neosnovan je i navod tuženika da nisu ispunjene procesne pretpostavke za dopustivost stupnjevite tužbe, budući je tužitelj uz tužbu dostavio dokaz (str. 4 spisa) da se 23. srpnja 2024. obratio tuženiku sa zahtjevom za dostavom dokumentacije potrebne za postavljanje tužbenog zahtjeva. S obzirom da mu tuženik zatraženu dokumentaciju nije dostavio, tužitelj je 7. listopada 2024. podnio tužbu sukladno odredbi čl. 186. b ZPP-a.

16. Vezano za navod tuženika da tužitelja treba pozvati na ispravak i dopunu tužbe, treba ukazati na to da je tijekom postupka, očitujući se na navode iz odgovora na tužbu, tužitelj prihvatio prigovore tuženika u pogledu visine koeficijenta te je konačno uredio tužbeni zahtjev sukladno izračunu koji je sačinio tuženik.

17. Nadalje vezano za Zaključak Povjerenstva za tumačenje odredaba i praćenje primjene KU-a od 18. ožujka 2022., a na koji se poziva tuženik, treba ukazati da isti nije primjenjiv u konkretnom slučaju jer se navedeni Zaključak, odnosno Tumačenje odnosi na zahtjeve radnika kojima traže sklapanje dodataka ugovora o radu kako bi se povećali koeficijenti složenosti poslova, a što nije predmet ovog postupka.

18. Iz Pravilnika o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta Zagrebačkog holdinga d.o.o. Podružnice ZET od 24. srpnja 2015. Prilog 3., Katalog radnih mjesta po grupama složenosti poslova proizlazi da su u grupi složenosti poslova IV. navedeni Kontrolor karata I s koeficijentom složenosti 2,00, Kontrolor karata II s koeficijentom složenosti poslova 2,10, a u grupi složenosti poslova V. naveden je Kontrolor karata III s koeficijentom složenosti poslova 2,20, čime je od strane prednika tuženika određena različita visina plaće za Kontrolore karata.

19. Iz karte radnog mjesta za Kontrolora karata I, Kontrolora karata II i Kontrolora karata III proizlazi da su opisi poslova za svako pojedino radno mjesto identični, ista je odgovornost i uvjeti rada i niti za jedno radno mjesto nisu propisana dopunska znanja niti posebni uvjeti za obavljanje poslova. Jedina razlika, osim u koeficijentu složenosti poslova, je ta što je za radno mjesto Kontrolor karata I predviđena stručna sprema KV, a za C karata II i III SSS, a što u konkretnom slučaju nije odlučno, s obzirom na činjenicu da svi Kontrolori karata (I, II i III) obavljaju iste poslove, imaju istu odgovornost i rade u istim uvjetima rada, kao i na činjenicu da se tužitelju sklapanjem novih Ugovora o radu u utuženom periodu mijenjao koeficijent složenosti poslova bez obzira što je obavljao iste poslove i u istim uvjetima rada te s obzirom na to da su pojedini radnici tuženika u utuženom periodu imali viši koeficijent složenosti u odnosu na tužitelja, a obavljali su iste poslove i u istim uvjetima rada.

20. Iz iskaza tužitelja proizlazi da kod tuženika radi 9 godina i cijelo vrijeme radi na radnom mjestu Kontrolora karata, a u utuženom periodu koeficijent složenosti poslova mu je bio 2,0, s time da je 2023. sklopio Ugovor o radu te mu je koeficijent bio 2,10, a 2024. je napravljena nova sistematizacija te je sklopio novi Ugovor i koeficijent mu je sada 2,20. Navodi da mu je neposredno nadređena osoba u utuženom periodu bio OC.

Pojašnjava da su njegovi poslovi kao C da ujutro dođe na posao, zaduži uređaj za kontrolu karata, s time da radi u timovima i to 2, ili 3, nekada i četvero te vrši provjeru ispravnosti karata kod putnika u tramvaju ili autobusu. Ističe da se njegovi poslovi kao ni uvjeti rada nisu mijenjali od kada se zaposlio, odnosno ni kada je imao sklopljen Ugovor o radu za Kontrolora karata I, u odnosu na poslove i uvjete rada kada je sklopio Ugovore za Kontrolora karata i kada mu je koeficijent narastao na 2,10, odnosno 2,20.

Nadalje navodi da mu je poznato da po sistematizaciji postoje radna mjesta Kontrolor karata I, II i III, ali ističe da ne postoji razlika u obavljanju poslova niti u uvjetima rada, već samo u koeficijentu. Navodi da su mu BC i VC kolege s posla te je i s jednim i drugim radio u timu.

Na pitanje pun. tuženika, tužitelj navodi da danas radi u timu sa VC i da im je smjena počela u 6 ujutro te su ujutro bili na poslu i sa posla su došli na sud.

21. Iz iskaza svjedoka BC proizlazi da kod tuženika radi od 2016., s time da je naziv njegovog radnog mjesta od 2016. pa do 1. ožujka 2024. bio Kontrolor karata i koeficijent složenosti poslova mu je bio 2,20, a 1. ožujka 2024. došlo je do promjene sistematizacije i naziv njegovog radnog mjesta je sada zamjenik kontrolora koordinatora i koeficijent složenosti mu je povećan na 2,30. Navodi da cijelo vrijeme obavlja iste poslove, odnosno poslove Kontrolora karata, a neposredno nadređena osoba mu je cijelo to vrijeme OC.

Također navodi da tužitelja poznaje kao radnog kolegu, te da su obavljali iste poslove i to poslove Kontrolora karata. Naglašava da su često radili skupa jer su formirani po timovima.

Ističe da su Kontrolori karata imali različite koeficijente i misli da je tužitelj u utuženom periodu imao koeficijent 2,0. Pojašnjava da su poslovi Kontrolora karata poslovi pregleda ispravnosti karata u tramvaju i autobusu te ističe da je tužitelj obavljao iste poslove kao i on i u istim uvjetima rada, s time da rade u timovima i najčešće ih je troje u timu, a ponekad ih zna biti 2 ili 4.

Navodi da ne zna koja je razlika između Kontrolora karata I, II i III jer svi obavljaju iste poslove i u istim uvjetima rada.

22. Iz iskaza svjedoka VC proizlazi da kod tuženika radi 37 godina, a u utuženom periodu radio je na radnom mjestu Kontrolora karata, a kasnije na radnom mjestu Kontrolora koordinatora, ali se točno ne sjeća datuma kada je počeo raditi na ovom zadnjem radnom mjestu. Navodi da mu se koeficijent složenosti poslova u utuženom periodu mijenjao, odnosno bio je 2,40 i 2,50. Također navodi da mu je u jednom periodu šef bio UC, a poslije njega OC. Nadalje navodi da tužitelja poznaje kao radnog kolegu, koji je u utuženom periodu radio kao Kontrolor karata i obavljali su identične poslove. Ne zna koji koeficijent složenosti poslova je imao tužitelj u utuženom periodu, a njihovi poslovi su bili kontrola karata putnika u tramvaju i autobusu.

Ističe da nije postojala razlika ni u poslovima ni u uvjetima rada između njega i tužitelja. Poznato mu je da po sistematizaciji postoje Kontrolori karata I, II i III te ističe da ni u obavljanju poslova, kao ni u uvjetima rada ne postoji nikakva razlika između tih radnih mjesta. Navodi da rade katkad u dvoje, katkad u četvero tako da je radio i s tužiteljem u paru kao Kontrolor karata.

Na posebno pitanje pun. tuženika je li ima i neke dodatne poslove i zaduženja s obzirom da ima Ugovor za Kontrolora koordinatora, navodi da nema nikakve dodatne poslove, odnosno obavlja poslove Kontrolora karata kao i tužitelj, s time da pojašnjava da je prije uvođenja aparata u tramvaje i autobuse, a što je bilo prije utuženog razdoblja, obavljao i poslove Kontrolora karata kao i dodatne poslove.

23. Iz iskaza svjedoka SC proizlazi kod tuženika radi od 2016., s time da cijelo vrijeme radi na radnom mjestu Kontrolora karata. Navodi da je kada je počeo raditi imao koeficijent složenosti poslova 2,00, a od 2023. je imao 2,10, s time da je pred godinu dana isti porastao na 2,20, kada je bila nova sistematizacija. Nadalje navodi da mu je neposredno nadređena osoba u utuženom periodu bio OC. Također navodi da tužitelja poznaje kao radnog kolegu, rade na istom radnom mjestu kao Kontrolori karata te misli da je tužitelj imao koeficijent složenosti poslova kao i on, s time da su u utuženom periodu neki od kolega koji su obavljali iste poslove kao on i tužitelj imali veći koeficijent složenosti poslova. Ističe da su kolege koji su imali viši koeficijent složenosti poslova radili iste poslove kao tužitelj i on i radili su u istim uvjetima rada. Naglašava da isti nisu imali nikakve dodatne poslove te pojašnjava da su njihovi poslovi kao Kontrolora karata poslovi pregleda ispravnosti karata putnika u tramvaju i u autobusu. Poznato mu je da u sistematizaciji postoji radno mjesto Kontrolor karata I, II i III, s time da ističe da svi obavljaju iste poslove, rade u istim uvjetima, a razlika je samo u koeficijentu složenosti poslova. Navodi da je radio zajedno u timu s tužiteljem.

Na posebno pitanje pun. tužitelja navodi da poznaje BC, kao radnog kolegu te da isti radio na poslovima Kontrolora karata kao i tužitelj i on, s time da je njegov koeficijent složenosti poslova bio veći.

24. Iz iskaza svjedoka OC proizlazi da kod tuženika radi 26 godina, a u utuženom periodu radio je na radnom mjestu Voditelja kontrole karata. Navodi da je tužitelju neposredno nadređena osoba i da je isti u utuženom periodu radio na radnom mjestu Kontrolora karata i imao je koeficijent složenosti poslova 2,0. Također navodi da se tužitelju u utuženom periodu, bez obzira što je sklapao nove Ugovore o radu, poslovi koje je obavljao kao ni uvjeti rada u kojima je obavljao svoje poslove nisu mijenjali.

Nadalje navodi da je radnicima BC, VC i SC također neposredno nadređena osoba te da su BC i SC obavljali poslove Kontrolora karata, s time da je BC imao koeficijent složenosti poslova 2,20. Navodi da je VC obavljao poslove Kontrolora koordinatora koji se razlikuje od Kontrolora karata jer isti nadzire grupu kontrolora i njihov rad i imao je koeficijent složenosti poslova 2,40.

Pojašnjava da su poslovi Kontrolora karata da dođe na Ljubljanicu, preuzme uređaj i sa grupom kontrolora koji su pisani za taj dan odlazi na sektor za koji je određen te vrši kontrolu ispravnosti karata putnika u tramvaju i autobusu i eventualno piše prijave.

Također navodi da mu je poznato da u sistematizaciji radnih mjesta postoji radno mjesto Kontrolor karata I, II i III, s time da su radnici na svim tim radnim mjestima obavljali iste poslove, u istim uvjetima rada, ali im je koeficijent složenosti bio različit.

Na posebno pitanje pun. tužitelja navodi da je BC obavljao poslove Kontrolora karata i nije imao dodatne poslove.

Na daljnje pitanje pun. tužitelja navodi da je VC također zaduživao aparat za kontrolu karata i obavljao je poslove kontrole ispravnosti karata putnika, s time da je bio odgovoran za grupu s kojom je radio. Navodi da sada imaju samo troje radnika na radnom mjestu C te on ponekad zaduži radnika Kontrolora karata da obavlja i tu funkciju koju inače radi VC.

Na daljnje pitanje pun. tužitelja navodi da je u radnom listu pisalo koga je on odredio za vođu grupe, s obzirom na to da postoji manjak radnika koji rade na radnom mjestu Kontrolora koordinatora, s time da radno mjesto vođa grupe nije sistematizirano. Navodi da u utuženom periodu vođe grupe nisu dobivali nikakvu naknadu za taj dodatni posao.

25. Sud je iskaze tužitelja i svjedoka BC, VC, SC i OC ocijenio istinitim, životnim i uvjerljivim budući su istovjetno iskazivali o poslovima koje obavljaju Kontrolori karata te da ne postoji razlika između radnika tuženika na radnom mjestu Kontrolor karata I, II i III niti u poslovima koje obavljanju niti u njihovim uvjetima rada, budući svi Kontrolori karata rade na način da prvo dođu na posao, uzimaju aparat te u timovima od 2, 3 ili 4 kolega izlaze na teren i vrše pregled ispravnosti karata putnika u tramvajima i autobusima. Nadalje iz njihovih suglasnih iskaza proizlazi da su pojedini radnici tuženika – Kontrolori karata imali različiti koeficijent složenosti poslova, a time i različitu plaću bez obzira što su obavljali iste poslove i imali jednake uvjete rada kao i jednaku odgovornost za obavljene poslove. Isto proizlazi i iz Ugovora o radu sklopljenog između BC i tuženika 2016. (str. 103-104 spisa) iz kojeg je vidljivo da BC obavlja poslove Kontrolora karata III i ima koeficijent složenosti poslova 2,20, za razliku od tužitelja i svjedoka SC koji su u utuženom razdoblju obavljali iste poslove i u istim uvjetima rada kao i svjedok BC, ali su imali manji koeficijent složenosti poslova (prvo 2,00, a zatim 2,10), a time i manju plaću.

Dakle iz iskaza tužitelja i svih saslušanih svjedoka proizlazi da nije postojala razlika u obavljanju poslova i u uvjetima rada između radnika tuženika zaposlenih na radnim mjestima Kontrolora karata I, II i III, već su svi Kontrolori karata obavljali identične poslove i u istim uvjetima rada.

26. Tuženik tijekom postupka nije dokazao da postoji razlika u poslovima koje obavljaju Kontrolori karata I, II i III te je sud zaključio da ne postoje objektivni i opravdani razlozi kojima bi se mogao opravdati različit koeficijent složenosti poslova za navedena radna mjesta, a posljedično tome i različita visina plaće.

27. Odredbom čl. 91.st.1. ZR-a propisano je da je poslodavac dužan isplatiti jednaku plaću radnici i radniku za jednak rad i rad jednake vrijednosti. Navedenu odredbu, a koja se odnosi na jednakost plaće žena i muškaraca valja tumačiti ekstenzivno tako da se ne odnosi samo na osobe različitog spola nego na jednakost plaće svih radnika koji obavljaju jednake poslove bez obzira na naziv radnog mjesta. Tu treba naglasiti da su sukladno čl. 91. st. 4. ZR-a ništetne odredbe Ugovora o radu koje je tužitelj sklopio s tuženikom, a kojima je koeficijent za obračun plaće tužitelju na radnom mjestu Kontrolor karata I, a zatim na radnom mjestu Kontrolor karata utvrđen u visini od 2,00 odnosno 2,10 umjesto u visini od 2,20, jer je tužitelj u utuženom razdoblju obavljao isti posao u istim uvjetima kao i radnici tuženika na radnom mjestu Kontrolora karata III, a koji su u navedenom razdoblju primali plaću prema koeficijentu 2,20.

Stoga nije odlučan navod tuženika da su tužitelju u vrijeme sklapanja Ugovora o radu bile poznate sve činjenice i okolnosti vezane za radno mjesto kao i za određivanje plaće i da je potpisivanjem Ugovora pristao da mu plaća bude određena prema koeficijentu navedenom u Ugovoru.

28. Na okolnost visine tužbenog zahtjeva tužitelj je predložio provođenje financijskog vještačenja, a tuženik je predložio da sačini izračun razlike plaće tužitelja za utuženi period sa čime se tužitelj suglasio te je u skladu s dostavljenim izračunom uredio tužbeni zahtjev.

29. Prigovor tuženika da tužitelj nema pravo potraživati kamate na porez na dobit i prirez kao sastavni dio bruto plaće sud nije uzeo u obzir budući tužitelj navedeno konačno postavljenim tužbenim zahtjevom nije niti potraživao.

30. Kako je nesporna visina tužbenog zahtjeva i tijek kamate, sud je tužitelju na ime razlike manje isplaćenih plaća za utuženo razdoblje dosudio iznos od 4.501,59 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na pojedine mjesečne iznose od 16.- og u mjesecu za prethodni mjesec, osim kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanog u navedenom iznosu.

31. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje ZOO), koja propisuje da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje pored glavnice i zatezne kamate.

32. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154. st.1. ZPP-a, a u svezi s čl.155. ZPP-a.

33. Trošak je odmjeren temeljem važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika razmjerno vrijednosti predmeta spora i u okviru zahtjeva za naknadu troškova.

34. Trošak tužitelja sastoji se od troška sastava tužbe u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 7/1), troška sastava podneska od 28. svibnja 2025. (29. svibnja 2025.) u iznosu od 50,00 eur (Tbr. 8/4), troška pristupa na ročišta 4. veljače 2025., 12. svibnja 2025., 3. srpnja 2025. i 1. rujna 2025. u iznosu od 200,00 eur za svako (Tbr. 9/1) i troška pristupa na ročište na kojem se presuda objavljuje u iznosu od 100,00 eur (Tbr. 9/3), a što ukupno iznosi 1.150,00 eur.

35. Navedenom iznosu dodan je PDV od 25% u iznosu od 287,50 eur, pa ukupan trošak tužitelja iznosi 1.437,50 eur, dok se dio zahtjeva za naknadom troškova postupka u iznosu od 1.187,50 eur odbija kao neosnovan.

36. Naime, sud tužitelju nije priznao trošak sastava podneska od 16. prosinca 2024. jer ga je ocijenio nepotrebnim za vođenje ovog postupka budući je podneskom od 29. siječnja 2025. ispravio pogrešne navode iz podneska od 16. prosinca 2024.

37. Nadalje, sud tužitelju nije priznao niti trošak sastava podneska od 29. siječnja 2025. (30. siječnja 2025.), jer je navedeni podnesak predan tuženiku na ročištu održanom 4. veljače 2025. te je navode istog mogao navesti na ročišnom zapisniku.

38. Sud tužitelju nije priznao niti trošak sastava podneska od 15. svibnja 2025. jer isti ne prileži spisu.

39. Također mu nije priznao niti trošak sastava podneska od 28. svibnja 2025. (29. svibnja 2025.) u zatraženom iznosu, jer se ne radi o obrazloženom podnesku, već podnesku kojim je tužitelj uredio tužbeni zahtjev sukladno izračunu tuženika.

40. Nije mu priznao niti trošak sastava podneska od 8. srpnja 2025. jer je istim dostavio dokumentaciju nakon zaključenja prethodnog postupka, a koju sud nije cijenio, kako je to naprijed obrazloženo.

41. Nadalje sud je tužitelju priznao zatraženu kamatu na parnični trošak sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a, po stopi određenoj odredbom čl. 29. ZOO-a.

42. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 12. rujna 2025.

Sudac:

Adela Turkalj

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

- punomoćniku tužitelja

- tuženiku