REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U ŠIBENIKU

Gž Ovr-184/2025-2

Šibenik, Stjepana Radića 81

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, po sucu pojedincu Marti Plančić, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja: A1 Hrvatska d.o.o. sa sjedištem u [adresa],OIB: 29524210204, kojega zastupa Tihomir Zec, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Zec & partneri d.o.o. sa sjedištem u [adresa], protiv ovršenika:

JČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi ovrhe naplate troškova postupka, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Splitu broj Ovr-1346/2025-3 od 11. lipnja 2025.g., dana 12. rujna 2025.g.

r i j e š i o  j e

I Odbija se žalba ovrhovoditelja kao neosnovana, te se u pobijanom dijelu kojim odbijen zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova u iznosu od 62,50 EUR-a, potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu broj Ovr-1346/2025-3 od 11. lipnja 2025.g.

II Odbija se zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troška sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je rješenjem broj Ovr-1346/2025-3 od 11. lipnja 2025.g., obvezao ovršenika u roku od 8 dana naknaditi ovrhovoditelju troškove postupka izvansudske ovrhe u iznosu od 93,75 EUR-a sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske odluke; odbio zahtjev ovrhovoditelja kojim traži daljnji trošak u iznosu od 62,50 EUR-a.

2. Citiranu prvostupanjsku odluku pravovremenom i dopuštenom žalbu, u dijelu u kojem odbijen njegov zahtjev za naknadu daljnjih troškova u iznosu od 62,50 EUR- a, pobija ovrhovoditelj uopćeno navodeći da žalbu podnosi iz svih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, dalje: ZPP), iako sadržajno isto pobija zbog pogrešne primijene materijalnog prava. Očitom omaškom navodi da pobija t. II prvostupanjske odluke, iako ista ne sadrži t. II, ali iz sadržaja žalbe jasno proizlazi da je nezadovoljan prvostupanjskom odlukom prema obrazloženju koje mu u okviru dosuđenog troška postupka nije priznat trošak pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti. Predlaže da sud preinači pobijanu prvostupanjsku odluku, podredno ukine je i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, te traži trošak sastava žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Pobijani dio rješenja prvostupanjski sud taj dio svoje odluke obrazlaže time da se radi o radnji koju je obavila treća osoba – javni bilježnik u ispunjavanju svoje zakonom propisane dužnosti u smislu čl. 283. st. 1. i 4. Ovršnog zakona (Narodne novine br. 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020, 114/2022, 6/2024; dalje: OZ).

6. Suprotno žalbenim tvrdnjama ovrhovoditelja sud prvog stupnja pravilno je primijenio materijalno pravo kada je odbio zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti.

7. Prema članku 14. stavak 4. OZ-a ovršenik je dužan ovrhovoditelju naknaditi troškove koji su bili potrebni za ovrhu.

8. Ovrhovoditelj je u zahtjevu za naknadu troškova postupka zatražio i trošak pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti u iznosu od 62,50 EUR pozivom na Tbr. 36. stavak 2. Tarife, koji propisuje da za izvid ili pribavu pravomoćnosti ili izvršnosti presude, rješenja i platnih naloga odvjetniku pripada nagrada od 25 bodova.

9. Odredba članka 283. OZ-a propisuje da će javni bilježnik bez zahtjeva ovrhovoditelja staviti potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti na rješenje o ovrsi koje je donio ako u roku od 15 dana od isteka roka za prigovor ne zaprimi prigovor (stavak 1.), te da će rješenje o ovrsi s potvrdom o pravomoćnosti i ovršnosti javni bilježnik dostaviti ovrhovoditelju (stavak 4.). Isto tako Pravilnik o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku ("Narodne novine" br. 9/21., 18/22., 154/22.) u članku 5. propisuje način utvrđivanja naknade za radnje javnog bilježnika koje, između ostalog, uključuju i radnju izdavanja potvrde pravomoćnosti i ovršnosti.

10. Kako iz citirane odredbe članka 283. stavak 1. i 4. OZ-a proizlazi da javni bilježnik izdaje potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti na rješenje o ovrsi i isto dostavlja ovrhovoditelju bez zahtjeva ovrhovoditelja, kao i da iz stanja u spisu proizlazi da je javni bilježnik upravo na taj način postupio, a da ovrhovoditelj niti ne navodi da je potvrda pravomoćnosti izdana na njegov zahtjev, to je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da ovrhovoditelj nema pravo na naknadu troška pribave potvrde pravomoćnosti i ovršnosti jer taj trošak nije imao. Naime, sama činjenica što je nagrada za izdavanje potvrde propisana u Tbr. 36. st. 2. Tarife nije dovoljna da bi ovrhovoditelj imao pravo na trošak u situaciji kada radnja nije poduzeta.

10.1. Ovrhovoditelj se u žalbi poziva na pravno shvaćanje izraženo u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-74/2023 tvrdeći da iz te odluke proizlazi da ovrhovoditelju pripada pravo na zatraženi trošak pribave potvrde o pravomoćnosti i ovršnosti. Međutim, odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 14. veljače 2023. broj Rev-74/2023 na konkretan slučaj nije primjenjiva. To iz razloga što je u navedenoj odluci izraženo pravno shvaćanje da Tarifa ne uvjetuje da stranka mora dokazati da je upravo njen punomoćnik pribavio klauzulu pravomoćnosti ili ovršnosti, odnosno izraženo je shvaćanje da taj trošak pripada stranci (ovrhovoditelju) bez obzira tko je pribavio klauzulu pravomoćnosti i ovršnosti, ali u toj odluci činjenično nije bilo sporno da je potvrda pravomoćnosti i ovršnosti pribavljena na zahtjev ovrhovoditelja (jer se radilo o sudskoj odluci), dok u ovom postupku citirana zakonska regulativa iz članka 283. stavak 1. i 4. OZ-a isključuje zahtjev ovrhovoditelja, pri čemu ovrhovoditelj u žalbi niti ne tvrdi da je za izdavanje potvrde bio potreban njegov zahtjev.

10.2. Što se tiče pozivanja žalitelja na pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj Su-IV-101/2023-5 od 05. lipnja 2023.g., valja reći da, a kako to u obrazloženju pobijane odluke i navodi prvostupanjski sud, u konkretnom slučaju ovrhovoditelj nije dokazao da mu je taj trošak doista i nastao, da je na bilo koji način bio angažiran za pribavu klauzule. Postojanje klauzule pravomoćnosti i ovršnosti samo po sebi ne znači da je ovrhovoditelju nastao i trošak, niti to proizlazi iz pravnog shvaćanja Vrhovnog suda na koje se ovrhovoditelj poziva. U svom pravnom shvaćanju Vrhovni sud navodi da ovrhovoditelj ima pravo naknade troška "za radnju pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti u tom postupku", a u konkretnom slučaju ovrhovoditelj nije dokazao da je poduzeo i jednu radnju za pribavu iste niti to proizlazi iz stanja spisa. Također bitno je napomenuti da sukladno čl. 10. st. 1. ZPP koji se temeljem čl. 21. st. 1. OZ primjenjuje u ovom postupku, stranke su dužne uz što manje troškova provesti postupak. Izmjene i dopune OZ u kojem je i donesena odredba čl. 283. st. 4. idu za tim da se troškovi ovrhe što više smanje.

11. Iz obrazloženih razloga, a kako su ocijenjeni neosnovanim žalbeni navodi ovrhovoditelja, te kako ovaj sud ne nalazi ni da bi prvostupanjski sud počinio ijednu od bitnih povreda iz čl. 365. st. 2. ZPP-a na koje pazi po službenoj dužnosti, žalbu ovrhovoditelja valjalo je odbiti kao neosnovanu, a rješenje suda prvog stupnja potvrditi primjenom odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a u vezi s člankom 21. stavak 1. OZ-a.

12. Temeljem čl. 166. st. 1. ZPP-a ovaj sud je odlučio i o zahtjevu ovrhovoditelja za naknadu troška sastava žalbe, te isti kao neosnovan odbio jer ovrhovoditelj u cijelosti nije uspio sa žalbom, pa u smislu odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a nema osnova za obvezivanje ovršenika na naknadu mu tih troškova.

U Šibeniku, 12. rujna 2025.g.

S U D A C

Marta Plančić