REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U VUKOVARU

Vukovar, Županijska 31

Poslovni broj: Pp-423/2025-27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vukovaru, po sucu Ankici Sabo, uz sudjelovanje zapisničarke Tatjane Štipak, rješavajući u prekršajnom postupku protiv okrivljenika Hrvatsko društvo logoraša srpskih koncentracijskih logora, zbog prekršaja iz čl. 229. st. 1. t. 1. Zakona o radu („Narodne novine“ broj: 93/14, 127/17, 98/19, 151/22 i 64/23), povodom optužnog prijedloga Državnog inspektorata, Područnog ureda Osijek, Službe za nadzor radnih odnosa Klasa: 116-02/22-01/37 od 17. ožujka 2022., nakon završene glavne i javne rasprave dana 9. rujna 2025., u nazočnosti Stjepana Šporčića, branitelja okrivljenika i u odsutnosti i tužitelja, temeljem članka 183. Prekršajnog zakona dana 12. rujna 2025. u odsutnosti stranaka, javno objavio i

p r e s u d i o  j e

Okrivljenik Hrvatsko društvo logoraša srpskih koncentracijskih logora, sa sjedištem u [adresa], Š [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], žiro račun kod Zagrebačke banke, jedan zaposlenik, prekršajno nekažnjavana pravna osoba, vodi se drugi prekršajni postupak a ne vodi se kazneni postupak,

k r i v  j e

Okrivljenik Hrvatsko društvo logoraša srpskih koncentracijskih logora, poslodavac, što evidenciju o radnom vremenu radnika ne vodi na način propisan odredbama Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima,

-evidencija o radnom vremenu za listopad 2021. za radnicu ŠČ ne sadrži sve podatke iz Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima, na način da Radnica ŠČ u razdoblju od 10.10.2021. do 31.10.2021. nije koristila neplaćeni dopust, već je u navedenom razdoblju obavljala ugovorene poslove njegovateljice korisnika u Vukovaru, dok je poslodavac u radnom vremenu za listopad 2021. za imenovanu radnicu evidentirao 168 sati ne nazočnosti na poslu zbog korištenja neplaćenog dopusta a koji radnica nije koristila,

II. čime je okrivljenik počinio prekršaj iz čl. 5. Zakona o radu, u svezi čl. 8. Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima (NN 73/17) a kažnjiv po čl. 229. st. 1. t. 1. istog Zakona,

III. pa se okrivljeniku na temelju citiranog propisa, a uz primjenu odredbe članka 37. Prekršajnog zakona ("Narodne novine" broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22),

i z r i č e

NOVČANA KAZNA u iznosu od 1.040,00 (tisućučetrdeset) eura.

IV. Na temelju odredbe čl. 33. st. 10. Prekršajnog zakona ("Narodne novine" broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22) okrivljenik je obvezan platiti novčanu kaznu u roku od 30 dana po pravomoćnosti ove presude. Ukoliko novčana kazna u navedenom roku ne bude naplaćena u cijelosti ili djelomično, primijenit će se odredbe čl. 34. Prekršajnog zakona.

V. Na temelju čl. 152. st. 3. i čl. 183. st. 2. Prekršajnog zakona, sud upozorava okrivljenika da ako u roku koji mu je određen za plaćanje novčane kazne uplati dvije trećine izrečene novčane kazne (693,33 eura) smatrat će se da je novčana kazna u cjelini plaćena.

VI. Na temelju odredbe čl. 139. st. 3. u svezi s odredbom čl. 138. st. 2. t. 3. i st. 3. Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 (trideset) eura u roku od 30 dana od pravomoćnosti ove presude, jer će se isti u protivnom naplatiti prisilno, sukladno čl. 152. st. 4. i 11. Prekršajnog zakona.

Obrazloženje

1. Državni inspektorat, Područni ured Osijek, Služba za nadzor radnih odnosa podnio je ovom sudu optužni prijedlog Klasa: 116-02/22-01/37 od 17. ožujka 2022., protiv I-okrivljenika Hrvatsko društvo logoraša srpskih koncentracijskih logora i II-okrivljenika ŽČ, zbog prekršaja iz čl. 229. st. 1. t. 1. 34. i st. 2. Zakona o radu i zbog prekršaja iz čl. 10. st. 1. t. a. i st. 2. Zakona o minimalnoj plaći. Sud je donio presudu br. Pp-255/2022-19 od dana 12. rujna 2024. na koju presudu je branitelj I-okr. uložio žalbu te je spis dostavljen VPS u Zagrebu, a isti je ukinuo presudu u odnosu na točku 1. pobijane presude i u tom dijelu predmet vratio na ponovno odlučivanje.

2. EČ, predstavnik I-okrivljene pravne osobe se na glavnoj raspravi dana 16. srpnja 2024. očitovao o krivnji i izjavio da nisu krivi. Ostaje u cijelosti kod pisane obrane za koju predlaže da se pročita i uzme kao njihova usmena obrana.

U pisanoj obrani od 27. lipnja 2024. navode da u bitnome osporavaju počinjenje prekršaja kako im se to optužnim prijedlogom stavlja na teret i smatraju da nije u cijelosti pravilno utvrđeno činjenično stanje. Navode da to što ih se tereti da ne vode kao poslodavac pravilno evidencije o radnom vremenu temelji se isključivo na neistinitom iskazu ŠČ, jer da ista u periodu od 01.10.2023 do 31.10 2023. nije dolazila na posao, niti je svoj nedolazak opravdala, a kako bi joj se izbjeglo otkazivanje radnog odnosa, u evidencijama o radnom vremenu naznačeno je da je koristila neplaćeni dopust. Nakon što je utvrđeno da navedena radnica nije radila niti je koristila neplaćeni dopust otkazan joj je ugovor o radu, no evidencije nisu retroaktivno mijenjane. Navode dalje da je predmetna radnica lagala pred Državnim inspektoratom i dostavila lažne popisne liste jer su svi korisnici koje je ona njegovala u srodstvu s njom, te ih se ne može uzeti kao vjerodostojne zbog pristranosti korisnika. Navode dalje da su se u ovom projektu svi djelatnici ponedjeljkom održavali sastanke kako bi se pratio tijek provedbe programa i na kojim sastancima su se potpisivali, te je utvrđeno za ŠČ u razdoblju od 20.09.2021. do 08.11.2021.g. nema niti jednog potpisa iako ista tvrdi da je obavljala radne zadatke.

Ističu dalje da je HDLSKL neprofitna organizacija koja nema vlastite izvore financiranja, te isplata mjesečnih plaća za zaposlenike izravno ovisi o tijelu koje vrši uplatu sredstava na račun Udruge kroz projektno financiranje. Ukoliko Nacionalna zaklada za razvoj civilnog društva ne uplati na vrijeme namjenska sredstva za provedbu projekta tada niti Udruga nije u mogućnosti na vrijeme isplatiti plaće. Udruga niti jednim svojim postupkom nije dovela u pitanje isplate plaća zaposlenicima nego su to bile isključivo administrativne prepreke na koje Udruga nema nikakvog utjecaja. Dakle isplata plaće zaposlenicima je bila direktno povezana sa uplatom namjenskih sredstva Udruzi od strane Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva, te je stoga i došlo do kašnjenja u isplati plaća zaposlenicima, no isplata je ipak izvršena sa manjim zakašnjenjem.

U odnosu na točku 3. optužnog prijedloga točno je da radnicima nisu dostavili obračune dugovane a neisplaćene plaće no ističu da je to propust knjigovođe čija je to bila dužnost.

Predlažu da se obrana I-okr. prihvati, te da se oslobodi svake prekršajne odgovornosti.

3. U dokaznom postupku ispitani su svjedoci MČ, UČ, ZČ, JČ, BČ, ŠČ i NČ.

4. Svjedokinja MČ je na glavnoj raspravi dana 1. srpnja 2025. godine izjavila da je u HDLSKL radila unutar projekta Pomoći u kući, misli da je počela negdje 2020. a nije sigurna do kada je radila, da li do 2021. ili 2022. Sjeća se da je ŠČ radila s njima ali se ne sjeća na koji način je prestala raditi. Također se sjeća da se svakog ponedjeljka održavao koordinacijski sastanak u udruzi. ŠČ koliko se sjeća je nekada bila a nekada nije na sastancima.

Na poseban upit branitelj svjedokinja navodi da se perioda od 10. mjeseca 2021. pa na dalje ne sjeća.

Voditelj tih koordinacijskih sastanaka je bio JČ.

Na upit branitelja svjedokinja odgovara da joj Udruga nije ostala dužna u bilo kojem smislu.

5. Svjedokinja UČ je na glavnoj raspravi dana 1. srpnja 2025. godine izjavila da se sjeća da je od samog početka projekta koje je provodilo HDLSKL počela raditi negdje u 3. mjesecu 2020. sa njom je radila i ŠČ. Misli da ih je ukupno radilo 7 ili 8 osoba. Koliko se sjeća u 11. mjesecu 2021. prestala je raditi ŠČ i još nekoliko kolegica. Zna da je prestala raditi jer im nisu isplaćivali plaće. Plaće su kasnile a zadnja plaća je kasnila četiri mjeseca. Koliko je njoj poznato ŠČ je počela raditi u nekoj školi. Ostale djelatnice nisu dolazile na sastanke koordinacije u 10. mjesecu 2021. a u 11. mjesecu su dolazile one koje su ostale raditi i to ona, ZČ i NČ a ona ne zna kada je točno prestala raditi, odnosno prešla na drugo radno mjesto ŠČ. One su pred kraj mjeseca na sastanku koordinacije dobile dnevnik rada koji je bio za idući mjesec. U dnevniku rada su morali ispunjavati datume, popis korisnika i vrijeme koje su utrošili na pojedinog korisnika, potom bi te naloge predavali u Udrugu pred kraj mjeseca kako bi ih se isplatila plaća. Na njeno pitanje JČ joj je rekao da nije do njih to što im ne isplaćuju plaće nego do Zagreba, ona je njemu vjerovala ali ona je htjela znati kada će im se početi redovito isplaćivati plaća. Na kraju su njoj isplatili sve dugove.

6. Svjedokinja ZČ je na glavnoj raspravi dana 1. srpnja 2025. izjavila da je radila unutar projekta u HDLSKL od 2020. a ne može se sjetiti kojeg mjeseca točno, mi nisu četiri mjeseca dobili plaću u 2021. i nisu dolazili raditi, odnosno ona nije dolazila u Udrugu ali je išla kod korisnika. Ona gospođu ŠČ ne poznaje tako da ne znam da li je ona dolazila raditi ali nitko nije primio plaću u to vrijeme i to 4 mjeseca. Oni su kod korisnika svi išli, odnosno ona je išla a njeno mišljenje je da su išli i drugu ali nisu išli u udrugu. U udrugu su išli ponedjeljkom samo 2 sata čistiti prostorije udruge. Oni su unatoč tome dobivali radne naloge od JČ koji im je bio šef. Na kraju su one dobile sve zaostatke plaće.

Na poseban upit branitelja svjedokinja odgovara da je ŠČ dolazila ponedjeljkom na koordinaciju na početku a kasnije kad nisu primali plaću nitko nije dolazio. Ta četiri mjeseca bila su 7,8, 9 i 10 mjesec, dok su u 11 mjesecu ponovno počeli dolaziti na koordinaciju kada su dobili isplatu plaće.

7. Svjedok JČ je na glavnoj raspravi dana 1. srpnja 2025. izjavio da je bio voditelj projekta Pomoć potrebitima koji je trajao počev od 3. mjeseca 2020. do prvog mjeseca 2022. a voditelj je bio do 30. rujna 2021. Nositelj projekta je bilo HDLSKL. Rad je bio organiziran tako da se svakog ponedjeljka održavao sastanak, a bilo je uposleno oko 8 radnika, njima su se dijelile evidencijske liste koje su oni popunjavali i predavali na kraju radnog mjeseca kako bi mogli kontrolirati da li ispunjavaju svoje obveze u smislu radnog vremena. Plaće su kasnile nekih dva mjeseca za 9 i 10 mjesec su bile isplaćene u 11 mjesecu. Nadalje upitan kako to zna obzirom da nije bio voditelj u 11 mjesecu svjedok odgovara da je točno da nije bio voditelj ali je ostao raditi unutar udruge kao administrativni tajnik u punom radnom vremenu. Tokom mjeseca listopada niti jedna osoba koja je bila zaposlena nije dolazila na koordinacijske sastanke, jer su djelatnice prosvjedovale zbog neisplate plaće. Prije toga sve do trenutka kada je on bio voditelj sve djelatnice su dolazile na koordinacijske sastanke.

Na upit branitelja svjedok odgovara da djelatnica ŠČ nije dolazila na sastanke u 10 mjesecu a u 11 mjesecu je dobila izvanredni otkaz. To iz razloga što su ostale djelatnice potpisale Zahtjev za neplaćeni dopust dok je to ŠČ to odbila. Posebno upitan svjedok odgovara da se na kraju ne može sjetiti za koje mjesece radnice nisu primale plaću ali im je ponuđeno da potpišu zahtjev za neplaćeni dopust a to im je ponuđeno zato što neće dolaziti na posao, a na posao nisu htjele dolaziti jer nisu primile plaću. Taj zahtjev je odbila potpisati ŠČ i u 11 mjesecu dobila izvanredni otkaz zbog toga što nije dolazila na posao a nije imala potpisan zahtjev za neplaćeni dopust.

8. Svjedok BČ je na glavnoj raspravi dana 1. srpnja 2025. izjavio da je bio voditelj projekta Pomoć u zajednici a koje je provodilo HDLSKL i to zadnja tri mjeseca odnosno 10, 11 i 12 mjesec 2021. Bilo je 8 zaposlenih a on za razdoblje prije 10 mjeseca 2021. ne zna da li su isplaćene plaće a siguran je da jesu jer su ljudi radili. On je od ŠČ primio prijetnje putem telefona i zna da je ovdje zbog nje. Za ŠČ zna da je dobila izvanredni otkaz u 11. mjesecu 2021. On nju ne poznaje ali znam da nije primila plaću za 10. mjesec. Na poseban upit sutkinje odgovara da se zaposlenici nisu pojavljivali na koordinacijama koje su se održavale ponedjeljkom zato što nije bilo novaca i nisu im isplaćene plaće.

Svjedok navodi da nije točno da je rekao da se nitko nije pojavljivao na koordinaciju ponedjeljkom iako je to rekao u nazočnosti branitelja I-okr.

Svjedok se ispravlja i navodi "Dolazili su, ali više ne znam tko".

Na pitanje branitelja svjedok odgovara da je ŠČ dobila otkaz jer nije dolazila a na pitanje zašto ostali djelatnici nisu dobili otkaz svjedok odgovara da su dolazili ali ne zna kada. Ne može se sjetiti tko je dolazio a tko nije.

Njega je nazvala ŠČ, možda krajem 10. ili početak 11. mjeseca 2021. ona je tvrdila da je sa njim razgovarala a onnije znao tko je ona, nije ništa stigao pitati jer je ona njemu prijetila da zna gdje stanujem i sl. Ona je tvrdila da je ona bila kod njega kao voditelja a on je rekao da nije i da je ne poznaje. Nadalje na upit sutkinje svjedok odgovara da nije vidio kako izgleda Zahtjev za neplaćeni godišnji ne zna tko ga je potpisao, pretpostavlja da je to predložio poslodavac ali da nije bilo prisile.

9. Svjedokinja ŠČ je na glavnoj raspravi dana 9. rujna 2025. izjavila da je bila zaposlena u Udruzi Hrvatskih logoraša prije nekih 5-6 godina ne može se sjetiti točno od kada. Taj projekt u kojem je bila zaposlena trajao je nekih dvije godine odnosno nešto malo manje a prestala je raditi kada su im prestali isplaćivati plaće. Misli da je njih bilo ukupno 6 zaposlenih u okviru tog projekta. Oni su svako jutro dolazili u Udrugu prvo malo tamo očistili a potom su dobivali radne zadatke od JČ. Svako od nas je imao po 5 osoba kojima su išli pomagati a svakodnevne radne obaveze im je priopćavao Ž. Tri mjeseca prije kraja tog projekta prestali su dobivati plaće. Dio žena koji je radio je imao pravo na trošak a dio ne, ne znam zašto. Ona se ne može sjetiti datuma obzirom da je prošlo puno vremena. Doista se ne može sjetiti sada, s odmakom vremena, točnih datuma.

Na poseban upit branitelja kako joj je prestao radni odnos svjedokinja odgovara da su joj oni dali otkaz a posebno upitana izjavljuje da su to bili Ž i pok. g. ŽČ. Otkaz je dobila iz razloga što nije htjela potpisati papir na kojem je pisalo da su joj isplaćene sve plaće. Nadalje upitana odgovara da se na to rješenja o otkazu žalila nekom g. u FINI, jer koliko se sjeća netko ju je tamo poslao, a taj gospodin joj je pomogao jer joj je rekao da to sve prijavi Državnom inspektoratu što je ona i učinila. Nadalje upitana da li se sjeća 10. mjeseca 2021. i da li je dolazila u Udrugu svjedokinja odgovara da jeste.

Branitelj nije više imao pitanja za svjedokinju ali stavlja primjedbu na njen iskaz: "Svjedokinjin iskaz nije istinit u djelu u kojem svjedokinja navodi kako joj je otkaz uručen zbog toga što nije htjela potpisati dokument kako je primala plaču a koju nije primila, zatim u djelu u kojem navodi kako je u 10. mjesecu 2021. dolazila svakodnevno u Udrugu te da je uložila nekakvu žalbu, te da je ovaj iskaz u suprotnosti sa iskazima do sada saslušanih svjedoka"

10. Svjedokinja NČ je na glavnoj raspravi dana 9. rujna 2025. izjavila da se sjeća da je radila u okviru projekta pomoći starijim osobama ali se ne može točno sjetiti kada je to počelo niti se može sjetiti koliko je radilo osoba. Sjeća se da nije dobila plaću za 10. mjesec ali ne zna koje godine. Plaće su inače kasnile koje je ona dobila naknadno ali za ovaj 10. mjesec nije nikada dobila plaću. Prestala je tamo raditi jer joj je prestao ugovor. On se sjeća gđe. ŠČ ali koliko se sjeća ona nije radila do kraja projekta već je prestala raditi u 11. mjesecu, mjesec dana nakon što nisu dobili plaću. Koliko se sjeća oni nisu dobili plaću ni za 8 ni za 9 mjesec pa su se one dogovorile da u 10 mjesecu neće ići u Udrugu čistiti ali da će ići kod klijenata. Ona je išla kod svojih klijenata a za gđu ŠČ ne može reći jer ne zna. Oni su dobili pismeno potvrdu na kojoj je pisalo da se odriču dugovane plaće za 10. mjesec što je ona potpisala jer je razmišljala da joj ubrzo istječe ugovor pa da bar ima pravo sa BIRO-a, još dvije kolegice su potpisale tu potvrdu među njima nije bila gđa ŠČ. Nakon toga ubrzo sve kolegice koje nisu potpisale više nisu radile a misli da su dale otkaz ali nisam sigurna.

Na poseban upit sutkinje svjedokinja odgovara da su te kolegice otišle nakon 10. mjeseca uključujući i gđu ŠČ ali ne zna točno, rekla bi da je to bio početak 11. mjeseca.

11. U dokaznom postupku izvršen je uvid u Zapisnike o inspekcijskom nadzoru (stranica 6-16 spisa), Evidenciju za mjesec listopad 2021. HDLSKL za radnicu ŠČ (stranica 19 spisa), Obračunsku listu za ŠČ (stranica 20 spisa), Potpisnu listu za radnicu ŠČ (stranica 21-40 spisa), Izvadak iz Zagrebačke banke o isplatama plaća (stranica 42-43 spisa), pročitana je pisana obrana okr. (stranica 63-65 spisa) i Iskazi svjedoka na Zapisniku od 01.07.2025., te je izvršen uvid u Izvadak iz prekršajne evidencije za okrivljenika (stranica 45-46 spisa).

12. Sud je dana 9. rujna 2025. godine završio glavnu i javnu raspravu u nazočnosti branitelja okrivljenika a u odsutnosti okrivljenika i tužitelja a dana 12. rujna 2025. donio i javno objavio presudu u odsutnosti stranaka.

13. Uvidom u Zapisnik o inspekcijskom nadzoru razvidno je da je radnica ŠČ bila u radnom odnosu kod okrivljenika od 17.03. 2020. do 17.11.2021.g., da je ugovor o radu s njom sklopljen na određeno vrijeme za razdoblje od 17.03.2020.g. do 31.01.2022.g. za poslove njegovatelja, ugovoreno razdoblje isplate plaće najkasnije do 15-og u mjesecu za prethodni mjesec. Odluka o izvanrednom otkazu od strane poslodavca donesena je 17.11.2021.g. zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa uslijed koje nastavak radnog odnosa nije moguć, radnica je odluku o otkazu primila 01.12.2021.g. te ju je odjavio s mirovinskog i zdravstvenog osiguranja s danom 17.11.2021.g. Nadalje iz očitovanja predsjednika udruge od 22.02.2022.g. razvidno je da radnica ŠČ nije podnijela zahtjev za neplaćeni dopust za 10. mjesec 2021.g.okrivljenik za radnicu ŠČ za mjesec listopad u Evidenciji o radnom vremenu radnika naveo da je ista u razdoblju od 01.10.do 31.10.2021. g. koristila neplaćeni dopust. Iz Evidencija o radnom vremenu razvidno je da je radnici ŠČ upisano 168 sati neplaćenog dopusta za 10. mjesec 2021.g.

13.1. Uvidom u Zapisnik o ispitivanju svjedoka sa stranice 14 spisa, koji je dio Zapisnika o inspekcijskom nadzoru razvidno je da je ŠČ propisno upozorena u bitnome izjavila da je u razdoblju od 17.03.2020.g. do 17.11.2021.g. bila u radnom odnosu kod okrivljene pravne osobe koji joj je prestao izvanrednim otkazom dana 17.11.2021.g. Odluku o izvanrednom otkazu poslodavac joj je dostavio poštom a ona ga je zaprimila dana 01.12.2021. Zajedno s otkazom poslodavac joj je dostavio i odjave sa mirovinskog i zdravstvenog osiguranja, a odjave su izvršene sa danom 17.11.2021,g. Svjedokinja iznosi da je smatrala da će joj radni odnos prestati sporazumom a ne izvanrednim otkazom, obzirom da je kod poslodavca postojao problem s isplatom plaća. Navodi dalje da nije točno da nije radila u 10-om mjesecu 2021.g., već suprotno navodi da je posao njegovateljice obavljala redovito od ponedjeljka do petka od 7,00 do 15,00 sati kod četiri korisnika na području [adresa], o čemu prilaže dokaz u vidu evidencije rada za cijeli mjesec (stranica 21-40). U evidencijama je navodila za pojedine dane radne sate, opis poslova za svakog pojedinog korisnika, a korisnici su to svojim potpisom potvrdili. Evidencije je na kraju mjeseca predala u prostorijama udruge voditelju projekta kako bi joj se evidentirali sati i isplatila plaća, s tim da je sebi ostavljala kopije takvih evidencija. Navodi nadalje da u listopadu 2021.g. nije dolazila na sastanke koji su se održali dva ponedjeljka u mjesecu ali je svoj nedolazak opravdala voditelju. Poslodavac ju je tražio da potpiše zahtjev za neplaćeni dopust za listopad 2021. jer je postojao problem s isplatom plaća što je ona odbila jer je radila cijeli mjesec, no unatoč tome poslodavac joj je dana 22.11. 2021.g. osobno dostavio obračun plaće za listopad 2021.g, u kojem je obračunao sate neplaćenog dopusta (stranica 20 spisa). Navodi dalje da joj nije isplaćena plaća za mjesec listopad 2021, već samo doprinosi. Navodi nadalje da joj je isplaćena plaća za 11. mjesec 2021. tek 14.02.2022.g., te da joj nisu dostavljeni obračuni dospjele a neisplaćene plaće za oba mjeseca do kraja mjeseca u kojima je neisplaćena plaća dospjela.

13.2. Uvidom u potpisne liste evidencije rada njegovateljice za mjesec listopad 2021. radnice ŠČ razvidno je da je ista posao njegovateljice u tom razdoblju obavljala kod korisnika VČ, TČ, FČ i CČ te su na svakoj pojedinoj listi evidentirani sati rada i opis posla a svaki odrađeni sati potpisani su od strane njegovateljice i korisnika (stranica 21-40 spisa).

14. Sud je temeljem svih provedenih dokaza, materijalnih dokaza u spisu na stranici 6-20 spisa i iskaza svjedoka (točke 4-10 ovoga obrazloženja) utvrdio da je okrivljenik počinio prekršaj iz članka 5. Zakona o radu u vezi članka 8. Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima, kažnjivo po članku 229. stavak 1.Zakona o radu, na način da evidencija o radnom vremena za listopad 2021.g. za radnicu ŠČ ne sadrži sve podatke iz gore navedenoga Pravilnika.. jer je utvrđeno da ista nije u razdoblju od 10.10.2021.g. do 31.10.2021.g. koristila neplaćeni dopust kako joj je to poslodavac evidentirao i to kao 168 sati na ime neplaćenog dopusta, već je u navedenom razdoblju obavljala ugovorene poslove njegovateljice kako je to i razvidno iz potpisnik lista sa stranice 21-40 spisa. Naime okrivljenik poriče počinjenje prekršaja ali iz iskaza svjedoka Ž koji je u to vrijeme bio voditelj projekta i zaposlenik je okrivljenika jasno proizlazi da u 10. mjesecu 2021.g. nije dolazila niti jedna od zaposlenica u Ured na koordinacijske sastanke jer su „protestirali“ radi neisplate plaća, dok svjedok BČ izjavljuje da je također bio voditelj projekta u okrivljenoj pravnoj osobi prvo navodeći da se zaposlenici nisu pojavljivali na koordinacijama, a potom se ispravlja i dodaje da su dolazili ali on ne zna tko. Iz iskaza svjedokinja UČ, ŠČ, NČ i ZČ u bitnome proizlazi zbog ne isplate plaća većina djelatnica nije dolazila na koordinacijske sastanke, ali su radile s korisnicima. Također proizlazi da im je ponuđeno da potpišu neplaćeni dopust odnosno, kako iznosi svjedokinja NČ „da se odreknu plaće za 10. mjesec“ što je odbila učiniti ŠČ kako iznosi u svojem svjedočkom iskazu. Svjedokinja NČ nadalje iznosi da radnice koje nisu potpisale odricanje od plaće „više nisu radile“. Svjedokinja ŠČ navodi da je otkaz dobila jer nije htjela potpisati izjavu koja joj je ponuđena od strane poslodavca i na kojoj je pisalo da su joj isplaćene sve plaće.

U odnosu na prekršajno djelo pod točkom 1 optužnog prijedloga, nepobitno je utvrđeno, a što i okrivljenik ne poriče da radnica ŠČ nije zatražila neplaćeni dopust za mjesec listopad 2021., no unatoč tome istoj je za navedeni mjesec evidentirano da je koristila neplaćeni dopust a potom joj je uručen otkaz jer da neopravdano nije radila u 10. mjesecu 2021., a zatim joj je uručen obračun plaće na kojem joj je evidentirano 168 sati neplaćenog dopusta. Dakle nesporno je da okrivljenik nije vodio evidenciju o radnom vremenu za radnicu ŠČ na propisan način sukladno Pravilniku o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima.

Temeljem tako provedenih dokaza, obrane okrivljenika pravne osobe, ovaj sud je nedvojbeno utvrdio da je okrivljenik počinio prekršaj upravo na način kako mu se to i stavlja na teret i kako je navedeno u izreci ove presude, te ga je oglasio krivim, ne nalazeći okolnosti na strani okrivljenika koje bi isključile njegovu krivnju u konkretnom slučaju.

15. Prilikom odmjeravanja kazne okrivljeniku za počinjeni prekršaj, sud je cijenio sve okolnosti iz članka 36. stavka 1. i 2. Prekršajnog zakona, a kao olakotnu okolnost na strani okrivljenika sud je cijenio da nije prekršajno kažnjavan, dok mu otegotnih okolnosti nije našao, te je cijeneći olakotne okolnosti okrivljeniku izrekao uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona, ublaženu novčanu kaznu kako je navedeno u izreci presude, smatrajući da takva vrsta i mjera kazne odgovara stupnju krivnje i težini djela koje je počinio okrivljenik i da će se takvom vrstom i mjerom kazne djelovati na okrivljenika da ne čine ovakve i slične prekršaje, ali i na sve druge da ne čine prekršaje.

16. Novčana kazna smatrat će se u cjelini plaćenom ako okrivljenik plati dvije trećine izrečene novčane kazne u roku navedenom u izreci presude temeljem članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona.

17. Sud je okrivljenika obvezao na plaćanje troška vođenja prekršajnog postupka koji je odmjeren obzirom na složenost i trajanje prekršajnog postupka.

18. Slijedom iznijetog riješeno je kao u izreci ove presude.

U Vukovaru 12. rujna 2025.

Zapisničar

Sudac

Tatjana Štipak, v.r.

Ankica Sabo, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude stranke mogu uložiti žalbu Visokom prekršajnom sudu RH u Zagrebu, u roku od 8 dana po primitku ove presude. Žalba se podnosi pismeno u dva istovjetna primjerka, putem ovoga Suda, bez plaćanja sudske pristojbe.

DOSTAVITI:

1. Tužitelju

2. Okrivljeniku

3. Branitelju okrivljenika

4. Spis