P-731/2025-15

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sudcu ovog suda Branku Malenici, u pravnoj stvari tužitelja TU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Vuković i Lalić u Splitu, protiv tuženika pod 1 BU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Ljubičić i Vrdoljak u Splitu, pod 2 HU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i pod 3 ĐU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koje zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Ivančević i partneri u Splitu, radi utvrđenja i uknjižbe prava vlasništva, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 9. srpnja 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja, tuženika pod 1 i njegovog punomoćnika Marka Ljubičića, odvjetnika u Splitu te punomoćnice tuženih pod 2 i 3 Anite Juretić, odvjetnice u Splitu, na ročištu radi objave 12. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da je tužitelj TU, OIB: [osobni identifikacijski broj] isključivi vlasnik za cijelo dijela nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], oznake zemljišta voćnjak i pašnjak, površine 668 m2, upisane u Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], i to dijela koji je u nalazu i mišljenju i skici mjesta očevida izrađenog od stalnog sudskog vještaka za geodeziju Dražena Bušića dana 8. siječnja 2024. oznake 594/23, omeđen točkama "P,Q,R,X,Y,Z,L,M,N,O,P“ u površini od 338 m2, stoga su temeljem ove presude tuženi dužni trpjeti parcelaciju nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica], oznake zemljišta voćnjak i pašnjak, površine 668 m2, upisane u Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], na način da se iz navedene nekretnine izdvoji njezin fizički i geometrijski točno određeni realni dio, pobliže označen i opisan ovoj točki izreke i taj dio formira kao samostalna čestica zemljišta s novim brojem te provedbu navedene parcelacije u katastru i zemljišnoj knjizi za K. O. [katastarska općina].

II Tužitelj je ovlašten temeljem ove presude i prijavnog lista temeljem kojeg će se provesti parcelacija čest. zem. [katastarska čestica], oznake zemljišta voćnjak i pašnjak, površine 668 m2, upisane u Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], u zemljišnoj knjizi kod nadležnog suda zatražiti i postići upis prava vlasništva za cijelo na novoformiranoj čestici zemljišta nastaloj tim prijavnim listom na svoje ime, uz istodobno brisanje razmjerno upisanog prava vlasništva s imena tuženika BU, OIB: [osobni identifikacijski broj], HU, OIB: [osobni identifikacijski broj] i ĐU, OIB: [osobni identifikacijski broj], a bez bilo kakvog njihovog daljnjeg sudjelovanja ili pristanka.

III Utvrđuje se da je tužitelj TU, OIB: [osobni identifikacijski broj] isključivi vlasnik za cijelo dijela nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], oznake zemljišta voćnjak i pašnjak, površine 577 m2, upisane u Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], i to dijela koji je u nalazu i mišljenju i skici mjesta očevida izrađenog od stalnog sudskog vještaka za geodeziju Dražena Bušića dana 8. siječnja 2024. oznake 594/23, omeđen točkama „A,B,C,D,E,F,G,H,I,J,K,L,Z,Y,X,S,T,U,V,A“ u površini od 323 m2 i to dio označen točkama „X,S,E,F,G,H,I,J,K,L,Z,Y,X“, površine 252 m2, a dio označen točkama „A,B,C,D,E,S,T,U,V,A“, površine 71 m2, stoga su temeljem ove presude tuženi dužni trpjeti parcelaciju nekretnine čest. zem. [katastarska čestica], oznake zemljišta voćnjak i pašnjak, površine 577 m2, upisane u Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], na način da se iz navedene nekretnine izdvoji njezin fizički i geometrijski točno određeni realni dio, pobliže označen i opisan ovoj točki izreke i taj dio formira kao samostalna čestica zemljišta s novim brojem te provedbu navedene parcelacije u katastru i zemljišnoj knjizi za K. O. [katastarska općina].

IV Tužitelj je ovlašten temeljem ove presude i prijavnog lista temeljem kojeg će se provesti parcelacija čest. zem. [katastarska čestica], oznake zemljišta voćnjak i pašnjak, površine 577 m2, upisane u Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], u zemljišnoj knjizi kod nadležnog suda zatražiti i postići upis prava vlasništva za cijelo na novoformiranoj čestici zemljišta nastaloj tim prijavnim listom na svoje ime, uz istodobno brisanje razmjerno upisanog prava vlasništva s imena tuženika BU, OIB: [osobni identifikacijski broj], HU, OIB: [osobni identifikacijski broj] i ĐU, OIB: [osobni identifikacijski broj], a bez bilo kakvog njihovog daljnjeg sudjelovanja ili pristanka.

V Nalaže se tuženima, u roku od 15 dana, naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 2.687,82 eur sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od donošenja presude do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri (3) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine.

VI Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika pod 2 i 3 za naknadom parničnog troška.

Obrazloženje

1. Dana 15. studenog 2021. tužitelj je ustao protiv tuženika tužbom radi utvrđenja točno određenih dijelova nekretnina oznake čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] i čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], njihovog izdvajanja i formiranja posebnih katastarskih čestica te upisa prava vlasništva u zemljišnim knjigama. U bitnom navodi kako je suvlasnik 283/668 dijela čest. zem. [katastarska čestica] te suvlasnik 744/1154 dijela čest. zem. [katastarska čestica] te dodaje kako je njegov otac RU, kao vlasnik čest. zem. [katastarska čestica], prihvatio prijedlog vlasnika susjedne nekretnine SU i LU da za potrebe prodaje njihove čest. zem. [katastarska čestica] provedu zamjenu i podjelu dijela njihovih zemljišta, tako da RU pripadne u vlasništvo sjeverni dio čest. zem. [katastarska čestica] (s postavljenim pripadajućim putom), a SU i LU južni dio tih nekretnina, sve kako bi ih prodali roditeljima tuženika T i MU. Nadalje navodi kako je u skladu s postignutim sporazumom dana 17. prosinca 1982. sklopljen kupoprodajni ugovor, prema kojem je površina od 590m2, koja se sastoji od dijelova čest. zem. [katastarska čestica] (oznaka "A") pripala u vlasništvo kupcima T MU, a površina od 600m2, koja se sastoji od dijelova čest. zem. [katastarska čestica] (oznaka "C"), kao i put površine 72m2 (oznaka "B"), pripala u vlasništvo RU. S tim u vezi, predlaže donošenje presude kojom se utvrđuje njegovo isključivo vlasništvo realnih dijelova predmetnih nekretnina.

2. Dana 9. prosinca 2021. zaprimljen je odgovor tuženika pod 1 kojim se usprotivio tužbi i postavljenom tužbenom zahtjevu uz obrazloženje kako su prednici stranaka prije 40-ak godina riješili sve međusobne odnose u vezi predmetnih nekretnina, tako da je upravo on u isključivom njihovom posjedu, što otac tužitelja nikada nije dovodio u pitanje. Smatra u potpunosti neosnovanim tužbene navode u kojima se RU spominje kao vlasnik zemljišnih površina od 600m2 (oznake "C") i površine 72m2 (oznake "B").

3. Dana 23. prosinca 2021. zaprimljen je odgovor tuženika pod 2 i 3 kojim priznaju tužbeni zahtjev u cijelosti.

4. Slijedom iznijetog, dokazni postupak valjalo je provesti u odnosu na tuženika pod 1, a kako je predmet spora utvrđenje točno određenih dijelova nekretnina, nije bilo moguće donijeti presudu na temelju priznanja u odnosu na tuženike pod 2 i 3, jer su tuženici u ovoj pravnoj stvari jedinstveni suparničari, stoga se spor može riješiti istovjetnom odlukom prema svim tuženicima kao upisanim suvlasnicima. Dakle, izvedeni su dokazi pregledom presude zbog ogluhe broj P-968/2020 od 4. veljače 2021., vlasničkih listova od 10. studenog 2021., kupoprodajnog ugovora od 17. prosinca 1982. i njegovog aneksa od 19. studenog 1984. sa skicom lica mjesta, rješenja o nasljeđivanju broj O-2004/04 od 25. ožujka 2010. i broj O-2378/10 od 22, rujna 2010., očevidom održanim na licu mjesta 10. studenog 2023. uz sudjelovanje sudskog vještaka za geodeziju Dražena Bušića, pregledom vještakovog nalaza od 8. siječnja 2024. i očitovanja od 8. ožujka 2024. te njegovim usmenim očitovanjem, saslušanjem svjedoka FU i TUĆ, tužitelja te tuženika pod 1 i 2 kao parničnih stranaka. Sud je odustao od predloženog saslušanja svjedoka UU, držeći ga suvišnim pored ostale dokazne građe kojom je u potpunosti utvrđeno činjenično stanje. Naime, prema navodima predlagatelja tuženika pod 1, predloženi svjedok ima saznanja o gradnji na predmetnom dijelu nekretnine i granici između nekretnina obitelji MU i treće osobe TUĆ, a utvrđivanje tih okolnosti ne bi bilo od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude.

5. Nakon provedenog dokaznog postupka ovaj sud je presudom broj P- 4067/2021-33 od 21. listopada 2024. prihvatio tužbeni zahtjev u cijelosti te utvrdio tužitelja vlasnikom predmetnih nekretnina i ovlastio ga provesti postupak upisa tog prava u zemljišnim knjigama, a tuženima naložio naknaditi mu parnični trošak u iznosu od 2.687,82 eur.

6. Postupajući po žalbama tuženika, Županijski sud u Puli rješenjem je broj Gž- 108/2025-2 od 10. veljače 2025. ukinuo pobijanu prvostupanjsku presudu i predmet vratio na ponovno suđenje, nakon čega je spis zaveden pod novim poslovnim brojem P-731/2025.

7. U nastavku postupka pregledana je cjelokupna gore nabrojana dokazna građa, a stranke nisu imale dodatnih dokaznih prijedloga, već je tuženik pod 1 ustrajao u saslušanju svjedoka UU, što je sud odbio iz prethodno navedenih razloga, a odbio je i njegov prijedlog za izvođenjem dokaza po novom sudskom vještaku za geodeziju kao neosnovan i suvišan, sve iz razloga koji su detaljno navedeni u točki 17. obrazloženja ove presude.

8. Stranke su zatražile naknadu troška postupka.

9. Tužbeni zahtjev je osnovan.

10. Među strankama je kao sporno valjalo utvrditi jesu li osnovani tužba i tužbeni zahtjev postavljen radi utvrđenja tužitelja vlasnikom ovdje spornih, točno određenih dijelova nekretnina čest. zem. [katastarska čestica].

11. Pregledom kupoprodajnog ugovora od 17. prosinca 1982. razvidno je kako su SU pok. Marka, LU pok. Marka i RU pok. RU, svi iz [adresa], prodali PU pok. B i njegovog supruzi MU, oboje iz [adresa], sjeverni dio nekretnina oznake čest. zem. [katastarska čestica]. Prema točki V proizlazi kako su sudionici tog pravnog posla na licu mjesta omeđili dio koji je predmet ugovora i utvrdili kako kupci isplaćuju dogovorenu cijenu samo za površinu od 590m2 na kojoj je predviđena obiteljska kuća, a prodavatelji im ostavljaju pravo prolaza (put) širine 3m, odnosno površinu od 72m2, koji će koristiti prodavatelj RU i kupci T i MU.

12. Pregledom aneksa od 19. studenog 1984. razvidno je kako su sudionici ugovora iz 1982. dopunili njegov sadržaj na način da su utvrdili kako LU i SU prodaju 385m2, odnosno 385/668 dijela čest. zem. [katastarska čestica], a RU prodaje 205m2, odnosno 205/577 dijela čest. zem. [katastarska čestica].

13. Pregledom skice lica mjesta koja je prilog označenom ugovoru i aneksu razvidno je kako su evidentirana tri zemljišna prostora i to oznake A površine 590m2 (LU i SU), oznake B površine 72m2 (put) i oznake C površine 600m2 (RU).

14. Pregledom rješenja o nasljeđivanju ovog suda broj O-2004/04 od 25. ožujka 2010. i broj O-2378/10 od 22. rujna 2010. razvidno je kako je prodavatelja RU pok. RU (umro **.**.2004.) u odnosu na suvlasničkih 744/1054 dijela nekretnine čest. zem. [katastarska čestica] naslijedio za cijelo tužitelj TU.

15. Pregledom vlasničkih listova od 10. studenog 2021. razvidno je kako su predmetne nekretnine upisane kao suvlasničke zajednice parničnih stranaka, tako da je čest. zem. [katastarska čestica], oznake zemljišta voćnjak i pašnjak, površine 668 m2, Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], upisana na ime tužitelja za 2264/5344 dijela, tuženika pod 1 za 385/4008 i 385/1336 dijela, a tuženika pod 2 i 3 za po 385/4008 dijela, dok je čest. zem. [katastarska čestica], oznake zemljišta voćnjak i pašnjak, površine 577 m2, Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], upisana na ime tužitelja za 744/1154 dijela, tuženika pod 1 za 205/3462 i 205/1154 dijela, a tuženika pod 2 i 3 za po 205/3462 dijela.

16. Prilikom očevida održanog na licu mjesta 10. studenog 2023. tužitelj je sudu i sudskom vještaku za geodeziju Draženu Bušiću kao predmet spora pokazao zemljište nepravilnog oblika položeno u smjeru sjever-jug u mjestu [adresa] na otoku Čiovu do kojeg se pristupa s javne asfaltne [adresa]. Krajnji sjeverni dio predmetne površine popločan je kamenim pločama na koje se nadovezuje nekoliko stuba istovjetne podloge, a na njih se nadovezuje zemljana površina čiju krajnju južnu graničnu točku predstavlja stari kameni suhozid položen u smjeru istok-zapad. Sjeverno od njega također je suhozid istovjetnog položaja, a stari kameni suhozid predstavlja granicu i sa zapadne strane. Istočna granica odrediva je, jer tužitelj pokazuje trasu položenu oko 1m od kameno-betonskog zida koji se proteže u smjeru istoka duž opisanog popločanog stubišta i puta. Površina predmetne nekretnine neobrađena je i zapuštena, a obrasla makijom, visokom travom i nešto stabala bora. Ovom prilikom je utvrđeno kako se popločanim putem i stubištem pristupa do ovdje nesporne kuće čiji ključ posjeduje tuženik pod 1.

17. Pregledom geodetskog vještva Dražena Bušića od 8. siječnja 2024. razvidno je kako je vještak identificirao pokazane predmetne nekretnine, utvrđujući kako se radi o dijelovima čest. zem. [katastarska čestica]. Na skici lica mjesta njihovu je ukupnu površinu od 661m2 označio i omeđio točkama „A,B, C,D,E,F,G,H,I,J,K,L,Z,Y,X,S,T,U,V,A. Sporni dio čest. zem. [katastarska čestica] površine 338m2, a u naravi maslinik s položenim gomilama iskrčenog kamena, omeđio je točkama i slovima "P,Q,R,X,Y,Z,L,M,N,O,P. Sporni dio čest. zem. [katastarska čestica], ukupne površine 323m2, omeđio je i označio točkama „A,B,C,D,E,F,G,H,I,J,K,L,Z,Y,X,S,T,U,V,A. U naravi se radi o dijelu maslinika sa složenim gomilama iskrčenog kamena, površine 252m2, koji je omeđio točkama i slovima X,S,E,F,G,H,I,J,K,L,Z,Y,X, dok je preostali dio površine 71m2, u naravi kameno-betonske stube s kameno-betonskom stazom između njih, dijelom dvorište uz jugoistočno pročelje kuće tuženika, dijelom podest ispred ulaza u tu kuću, a dijelom neuređeno zemljište, omeđio i označio točkama i slovima A,B,C,D,E,S,T,U,V,A. Pored toga je naveo kako su čest. zem. [katastarska čestica] osnovane 5. lipnja 1978. na temelju geodetskog elaborata usklađenja zemljišne knjige i katastra, a površinom i oblikom odgovaraju nekretninama katastarskih oznaka 1396 i 1397 koje su u današnjem obliku i površini evidentirane geodetskom izmjerom za K.O. Slatine 1955. U očitovanju od 8. ožujka 2024. vještak je dopunio nalaz i utvrdio kako je kuća obitelji MU s okućnicom položena na nespornom dijelu zemljišta površine 590m2, a na priloženoj skici lica mjesta omeđio je i označio dijelove te površine. Tako je točkama "5,6,7,8,X,R,1,2,3,4,5" omeđio površinu od 351m2 koja u naravi predstavlja dio stambene građevine, dio pomoćne građevine, dvorište i maslinik, dok je točkama "7,A,V,U,T,S,X,8,7" omeđio površinu od 239m2, u naravi dio stambene građevine, dvorište i maslinik. Napominje kako je površina ovih dijelova veća za 6m2 od one upisane u katastru te je izračunom utvrdio kako je tužitelj suvlasnik zemljišta za 655/1245 dijela cjeline, dok su tuženici suvlasnici za 590/1245 dijela cjeline čija je ukupna stvarna površina 1251m2. Na ročištu održanom 25. lipnja 2024. vještak je odgovarao na dodatna pitanja, odnosno primjedbe tuženika pod 1 i tom prilikom ustrajao u prethodno iznesenom nalazu i mišljenju uz obrazloženje kako je nekretnine pokazane na licu mjesta iskazao na skici, identificirao ih i omeđio te označio bojom. Što se tiče naknadno utvrđenog odstupanja od 6m2, pojasnio je kako se radi o zanemarivoj razlici službenih katastarskih podataka u odnosu na stanje na terenu i to prema ukupnoj površini čest. zem. [katastarska čestica], a ne u odnosu na njihove sporne dijelove. Dakle, vještak je na argumentiran, uvjerljiv i razumljiv način ponovio i dodatno razjasnio odlučna utvrđenja, a pri tome je trebalo cijeniti kako sud, a ni parnične stranke nemaju niti osnovna geodetska znanja, tako da primjedbe tuženika pod 1 o navodnom neskladu i greškama vještaka u odnosu na službene geodetske isprave nisu osporile vještakovu stručnost niti dovele u sumnju točnost identifikacije pokazanih nekretnina, njihov položaj u prostoru te pojedinačne i ukupne površine. Ovome je za dodati kako je tuženik ustrajao na razjašnjenjima pitanja granica, odnosno položaja međašnih oznaka u prostoru u odnosu na službene katastarske mape, međutim, predmet ove parnice nije utvrđenje i uređenje međa nekretnina stranaka, već utvrđenje prava vlasništva na točno određenim dijelovima nekretnina koje je tužitelj pokazao prilikom očevida, a sudski vještak detaljno i jasno prikazao na skici lica mjesta. U svakom slučaju, vještak je postupao prema nalogu suda i za potrebe spora, tako da se primjedbe tuženika pod 1 drže proizvoljnim i promašenim, a geodetsko vještvo prihvaća u cijelosti kao stručno i objektivno, radi čega je i odbijen prijedlog za izvođenjem dokaza novim geodetskim vještačenjem po drugom sudskom vještaku.

18. Podneskom od 7. veljače 2024. tužitelj je konačno postavio tužbeni zahtjev i uskladio ga s geodetskim vještvom i skicom lica mjesta na način koji je praktički istovjetan točkama I-IV izreke presude.

19. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka nedvojbeno je utvrđeno kako su pravni prednici parničnih stranaka prilikom sklapanja kupoprodajnog ugovora 1982. jasno utvrdili što je predmet tog pravnog posla, tako da su roditelji tuženika stekli pravo vlasništva zemljišta površine 590m2 i pravo prolaza preko dijela ovdje sporne nekretnine širine 3m. Taj dio površine 72m2, uz preostali dio zemljišta položenog na južnim dijelovima čest. zem. [katastarska čestica], ostao je u vlasništvu RU, a sve u skladu s prethodno postignutim sporazumom koji je sklopio s nećacima SU i LU. Naime, tužiteljev otac, kao dotadašnji vlasnik čest. zem. [katastarska čestica], pristao je na prijedlog braće LU, kao vlasnika čest. zem. [katastarska čestica] o zamjeni i diobi, tako da su ukupnu površinu njihovih nekretnina (prema vlasničkim listovima 1245m2) podijelili na ovdje sporni južni i nesporni sjeverni dio, koji su SU i LU prodali roditeljima tuženika. Međutim, zbog stanja u zemljišnim knjigama i potrebe uknjižbe vlasničkih prava T i MU, pored stvarnih prodavatelja braće LU, iz formalnih razloga označen je i RU, što u svom iskazu potvrđuje i tuženik pod 1. Upravo je radi provedbe ugovora 1984. sklopljen njegov dodatak kojim je preciziran predmet prodaje označavanjem točnih površina i suvlasničkih dijelova koje prodavatelji prenose u vlasništvo kupcima, tako da su braća RU prodali i predali H posjed zemljišta površine 398m2, odnosno suvlasničkih 385/668 dijela nekretnine čest. zem. [katastarska čestica], dok je RU označen kao prodavatelj 205m2, odnosno suvlasničkih 205/577 dijela čest. zem. [katastarska čestica]. Pored toga, sudionici su izradili skicu lica mjesta na kojoj su prikazali i slovom A označili kupljeno zemljište u vlasništvu MU površine 590m2, položeno na sjevernim dijelovima čest. zem. [katastarska čestica], kao i zemljište u vlasništvu RU označeno slovom C površine 600m2 i slovom B površine 72m2, položeno na ovdje spornim, preostalim dijelovima čest. zem. [katastarska čestica]. Prijepor ove parnice za tuženika pod 1 predstavlja zemljište oznake B (put površine 72m2), budući u svom iskazu ističe kako su njegovi roditelji kupili zemljište površine 662m2, ali prethodno nabrojena i preostala dokazna građa ne upućuju na takav zaključak, jer su T i MU označeni kao kupci i stjecatelji površine od 590m2, a ne površine od 662m2 i taj kupljeni prostor sudionici ugovora jasno su označili na skici koja je njegov sastavni dio. U svakom slučaju, ugovor iz 1982. i njegov dodatak iz 1984. proizveli su očekivane pravne učinke, kako među strankama na licu mjesta, tako i u zemljišnim knjigama, jer su suvlasnička prava SU i LU brisana u cijelosti, a kao suvlasnici upisani RU i Đ, odnosno tužitelj i tuženici kao suvlasnici i to u alikvotnim dijelovima, upravo prema navedenim ispravama i skici lica mjesta koju su izradili za tu potrebu. Do zaključenja rasprave nije bilo spomena da su tuženicima ili njihovim roditeljima prilikom upisa u zemljišnim knjigama povrijeđena suvlasnička prava, niti postoji trag da je zbog toga između prednika parničnih stranaka bilo naknadnih nesuglasja ili sporova, a nema ni dokaza da je tuženik pod 1 prije ove parnice pokretao bilo kakve postupke radi ispravka pogrešne uknjižbe. Suprotno tome, Đ su stupili u samostalan posjed kupljenog zemljišta površine 590m2 i na tom prostoru izgradili kuću koju su s pripadajućom okućnicom koristili neometano i neosporavano, dok je RU također neometano koristio ostatak nekretnine koji mu je pripao nakon zamjene i diobe. Dakle, nastavio je koristiti maslinik prema potrebama i mogućnostima, a pristupao preko svog, ovdje spornog popločanog stubišta i puta (površine 72m2), kao jedine moguće komunikacije s javne ceste, o čemu govori prvi susjed i svjedok TUĆ, čiji navodi nisu osporeni ili dovedeni u sumnju. Provedbu ugovorenog na licu mjesta potvrđuje i nalaz sudskog vještaka Dražena Bušića, kako u odnosu na položaj nekretnina stranaka, površine koje su im pripale u posjed nakon diobe između RU i sklopljene kupoprodaje, a svakako i u odnosu na površinu kupljenog zemljišta MU. Pored svega je za istaknuti kako bi bilo neživotno i nelogično da je RU prilikom zamjene i diobe nekretnina prepustio nećacima vlasništvo dijela zemljišta koje predstavlja jedini pristup s ceste do njegove parcele, posebno iz razloga što je zemljište SU i LU lako dostupno, jer je duž čitave sjeverne granice položeno uz tu javnu prometnicu. Nadalje je valjalo cijeniti kako navode iz tužbe u potpunosti priznaju brat i sestra tuženika pod 1, ovdje tuženici pod 2 i 3, a posebno je valjalo cijeniti iskaz tuženika pod 2 kada govori upravo o dijelu predmetnog zemljišta i to onom površine 72m2. Naime, tvrdi kako su njegovi roditelji kupili zemljište površine 590m2, a nisu imali interesa i potrebe kupiti i površinu od 72m2, uz obrazloženje kako je njihova parcela sa sjeverne strane položena uz javnu cestu, čime potvrđuje izneseni zaključak suda. Ovome dodaje kako njegovi roditelji nikada nisu osporavali tužiteljevoj obitelji vlasništvo predmetnih nekretnina, kako su Đ do svoje pristupali sa suprotne, ovdje nesporne zapadne strane i tako sve do 2005. ili 2006. kada je tuženik pod 1 iza očeve smrti na dijelu predmeta spora izgradio stubište i popločao ga kamenom, a nakon toga viđao tužitelja prolaziti tom površinom prilikom obilazaka maslinika. Što se tiče izgradnje spornog stubišta i popločavanja puta, za navesti je kako pored ovako utvrđenog činjeničnog stanja radovi na tom dijelu nekretnine nisu istodobno valjana osnova stjecanja prava vlasništva tuženika pod 1. Naime, njegovi roditelji su ugovorom iz 1982. stekli pravo prolaza tim dijelom zemljišta, stoga ih je očito izveo radi prikladnijeg pristupa kući, a ovo poboljšanje zamjenom podloge svakako je bilo i u interesu RU radi lakšeg pristupa do zemljišta i maslinika. Dakle, tužiteljevom ocu na ovaj način nije ugroženo ili ograničeno vlasničko pravo, stoga radove tuženika pod 1 očito nije držao neovlaštenim svojatanjem ili uznemiravanjem, radi čega nije imao potrebe poduzimati kakve radnje u cilju vlasničke zaštite nekretnine.

20. Na kraju svega proizlazi kako tužba ima valjano činjenično i zakonsko uporište u odredbama Zakona o osnovnim vlasničkim odnosima (Narodne novine broj 53/91, 9/92 i 77/92, dalje ZOVO), koje su bile na snazi u vrijeme sklapanja ugovora i njegovog dodatka, a koje je u ovom slučaju trebalo primijeniti u skladu s odredbom iz čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06,141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17, dalje ZVDSP). Prema odredbi iz čl. 20. st. 1. ZOVO pravo vlasništva se stjecalo po samom zakonu, na temelju pravnog posla i nasljeđivanjem, a kako je već ranije navedeno, tužitelj je dokazao da su ugovor iz 1982. i njegov dodatak iz 1984. proizveli očekivane pravne učinke, kako među njegovim sudionicima, tako i njihovim nasljednicima. Dakle, svi sudionici točno su znali koje su im nekretnine pripale u isključivo vlasništvo i samostalne posjede, tako da je i tužiteljev otac nakon ugovorene zamjene nekretnina i upisa alikvotnih suvlasničkih prava u zemljišnim knjigama, nastavio samostalno pristupati na ovdje spornu površinu i koristiti je prema svojim potrebama i interesima. Ovome je za dodati kako do zaključenja raspravljanja nije priložen dokaz iz kojeg bi proizlazilo da su RU faktičku vlast na nekretninama ometali ili kako osporavali tuženici, njihovi roditelji, braća RU ili treće osobe. Kod takvog stanja stvari, tužitelj je dokazao kako je njegov otac stekao pravo vlasništva predmetnih nekretnina na temelju pravnog posla u skladu s citiranom odredbom iz čl. 20. st. 1. ZOVO, a to vlasničko ovlaštenje tužitelj je stekao nasljeđivanjem nakon očeve smrti, u skladu s odredbama iz čl. 9. Zakona o nasljeđivanju (Narodne novine broj 48/03 i 163/03).

21. U skladu s iznesenim, osnovan je tužbeni zahtjev postavljen radi utvrđenja tužitelja vlasnikom ovdje spornih dijelova čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], sve prema nalazu sudskog vještaka za geodeziju i označavanju tih realnih dijelova nekretnina, a slijedom toga i radi njihovog izdvajanja u posebne čestice te upisa tužitelja vlasnikom u zemljišnim knjigama, radi čega je odlučeno kao u točkama I-IV izreke presude.

22. S obzirom na ishod spora, tužitelj ima pravo na naknadu troška u skladu s odredbom iz čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje ZPP), jer je u potpunosti uspio u sporu, a zbog protivljenja tuženika pod 1 trebalo je provesti cjeloviti dokazni postupak. Priznat mu je trošak zastupanja po punomoćnicima i to sastava tužbe od 15. studenog 2021., obrazloženih podnesaka od 21. ožujka 2023., 7. veljače i 28. ožujka 2024. i 28. ožujka 2025. te zastupanja na ročištima održanim 19. rujna i 10. studenog 2023., 14. veljače, 11. travnja i 25. lipnja 2024. te 8. srpnja 2025. u iznosu od 200,00 eur, za svaku označenu radnju, sve u skladu s Tbr. 7. toč. 1., Tbr. 8. toč. 1., Tbr. 9 toč. 1. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 37/2023, dalje OT). Pored toga priznat mu je trošak pristupa ročištu 25. ožujka 2025. u iznosu od 50.00 eur, jer je odgođeno prije početka raspravljanja (Tbr. 7. toč. 1., Tbr. 9 toč. 5. i Tbr. 54.), a nije priznata nagrada za žalbu od 30. listopada 2024. i njezinu dopunu od 13. studenog 2024., jer je taj pravni lijek odbijen kao neosnovan rješenjem drugostupanjskog suda od 10. veljače 2025. Priznati iznos od 2.250,00 eur valjalo je uvećati za 25% PDV, trošak sudske pristojbe tužbe u iznosu od 26,54 eur, pristojbe presude u iznosu od 26,55 eur te očevida i geodetskog vještačenja u iznosu od 411,28 eur..

23. Na temelju iznesenog, svim tuženima je naloženo naknaditi parnični trošak tužitelja u iznosu od 3.276,87 eur sa zatraženom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja ove odluke do isplate, u skladu i na način propisan odredbom iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23), kako je i odlučeno u točki V izreke presude, jer su u ovom slučaju jedinstveni suparničari, stoga o zahtjevu tužitelja u odnosu na tuženike pod 2 i 3, koji su priznali tužbu, nije bilo moguće odlučiti procesnom presudom na temelju priznanja, već isključivo na istovjetan način prema svim tuženima ovom meritornom presudom, dok je na tužitelju odluka prema kome će na kraju zatražiti naplatu ove tražbine.

24. U odnosu na trošak tuženika pod 2 i 3, zahtjev za naknadom trebalo je odbiti u cijelosti, kako je odlučeno u točki VI izreke presude. Ovo iz razloga što nakon zaprimanja odgovora na tužbu i priznanja tužbenog zahtjeva nije bilo nužno njihovo daljnje sudjelovanje u tijeku dokaznog postupka i zastupanje po punomoćnicima, stoga ni potrebe nazočnosti punomoćnice na ročištu prilikom iskazivanja tuženika pod 2.

Split, 12. rujna 2025.

S u d a c

Branko Malenica

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka njezinog pisanog otpravka. Žalba se podnosi Županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.

DNA:

-pun. tužitelja

-pun. tuženika pod 1

-pun. tuženika pod 2 i 3