REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj:P-31/2025-37

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Andrijani Markić Jurišić kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja UL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Berislav Velčić, odvjetnik u Zagrebu, Ilica 311, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, kojeg zastupa punomoćnik Branimir Iveković, odvjetnik u Zagrebu, Strossmayerov trg 8, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 10. srpnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i z. punomoćnika tuženika ČL - odvjetničkog vježbenika, 12. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 isplatiti tužitelju UL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 4.374,85 Eur sa zateznom kamatom tekućom na iznose kako slijedi:

- 1,94 Eur od 8.1.2008. do isplate,

- 3,93 Eur od 8.2.2008. do isplate,

- 7,34 Eur od 12.3.2008. do isplate,

- 2,21 Eur od 8.4.2008. do isplate,

- 0,19 Eur od 8.5.2008. do isplate,

- 2,71 Eur od 7.6.2008. do isplate,

- 1,39 Eur od 9.9.2008. do isplate,

-18,00 Eur od 7.10.2008. do isplate,

- 6,87 Eur od 11.11.2008. do isplate,

-21,01 Eur od 7.12.2008. do isplate,

-23,19 Eur od 13.1.2009. do isplate,

-24,17 Eur od 10.2.2009. do isplate,

-22,04 Eur od 6.3.2009. do isplate,

-22,57 Eur od 7.4.2009. do isplate,

-18,31 Eur od 6.5.2009. do isplate,

-15,18 Eur od 1.7.2009. do isplate,

-16,02 Eur od 31.7.2009. do isplate,

-17,67 Eur od 1.9.2009. do isplate,

-17,52 Eur od 1.10.2009. do isplate,

-15,86 Eur od 1.11.2009. do isplate,

-18,98 Eur od 1.12.2009. do isplate,

-21,50 Eur od 1.1.2010. do isplate,

-25,07 Eur od 31.1.2010. do isplate,

-24,25 Eur od 27.2.2010. do isplate,

-29,09 Eur od 1.4.2010. do isplate,

-28,17 Eur od 1.5.2010. do isplate,

-29,97 Eur od 29.5.2010. do isplate,

-45,47 Eur od 1.7.2010. do isplate,

-42,28 Eur od 30.7.2010. do isplate,

-52,03 Eur od 1.9.2010. do isplate,

-48,66 Eur od 1.10.2010. do isplate,

-43,24 Eur od 30.10.2010. do isplate,

-54,68 Eur od 1.12.2010. do isplate,

-69,22 Eur od 1.1.2011. do isplate,

-58,92 Eur od 1.2.2011. do isplate,

-62,54 Eur od 1.3.2011. do isplate,

-57,94 Eur od 1.4.2011. do isplate,

-58,77 Eur od 30.4.2011. do isplate,

-78,27 Eur od 1.6.2011. do isplate,

-80,17 Eur od 1.7.2011. do isplate,

-96,08 Eur od 31.7.2011. do isplate,

-87,74 Eur od 1.9.2011. do isplate,

-78,62 Eur od 1.10.2011. do isplate,

-76,78 Eur od 1.11.2011. do isplate,

-76,08 Eur od 1.12.2011. do isplate,

-80,39 Eur od 31.12.2011. do isplate,

-84,14 Eur od 1.2.2012. do isplate,

-84,64 Eur od 1.3.2012. do isplate,

-82,05 Eur od 31.3.2012. do isplate,

-83,80 Eur od 28.4.2012. do isplate,

-85,00 Eur od 1.6.2012. do isplate,

-82,98 Eur od 1.7.2012. do isplate,

-83,51 Eur od 1.8.2012. do isplate,

-82,00 Eur od 25.8.2012. do isplate,

-78,73 Eur od 29.9.2012. do isplate,

-82,22 Eur od 1.11.2012. do isplate,

-83,89 Eur od 1.12.2012. do isplate,

-82,72 Eur od 29.12.2012. do isplate,

-76,14 Eur od 1.2.2013. do isplate,

-81,73 Eur od 1.3.2013. do isplate,

-82,22 Eur od 30.3.2013. do isplate,

-80,03 Eur od 1.5.2013. do isplate,

-73,22 Eur od 1.6.2013. do isplate,

-73,05 Eur od 30.6.2013. do isplate,

-74,72 Eur od 31.7.2013. do isplate,

-77,40 Eur od 1.9.2013. do isplate,

-81,11 Eur od 1.10.2013. do isplate,

-79,20 Eur od 1.11.2013. do isplate,

-80,55 Eur od 30.11.2013. do isplate,

-82,09 Eur od 1.1.2014. do isplate,

-83,04 Eur od 1.2.2014. do isplate,

-85,07 Eur od 1.3.2014. do isplate,

-84,41 Eur od 1.4.2014. do isplate,

-82,17 Eur od 1.5.2014. do isplate,

-81,45 Eur od 29.5.2014. do isplate,

-81,78 Eur od 1.7.2014. do isplate,

-84,31 Eur od 1.8.2014. do isplate,

-86,45 Eur od 28.8.2014. do isplate,

-86,01 Eur od 30.9.2014. do isplate, sve po stopi koja se za razdoblje do 31.7.2015. određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1.8.2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1.1.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kao i nadoknaditi mu trošak parničnog postupka u iznosu 2.289,94 Eur sa zateznom kamatom tekućom od 12.9.2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Utvrđuje se da ne postoji tražbina tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 prema tužitelju UL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u iznosu 7,16 EUR.

III. Odbija se zahtjev tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 za naknadom troškova parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 28.12.2021. navodi da je s tuženikom 13.9.2007. sklopio ugovor o kreditu s primjenom valutne klauzule CHF, uz otplatu u 84 jednakih mjesečnih obroka u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika za CHF važećem na dan dospijeća i redovnu kamatu od 5,49 % godišnje - promjenjivu u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora te da prilikom sklapanja tog ugovora njemu nisu prezentirani mogući rizici nekontroliranog rasta tečaja CHF, kao i mogućeg uvećanja rasta mjesečnog anuiteta s tim u svezi, pa kako su odredbe tog ugovora o valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF ništetne i on je zbog promjene tečaja CHF plaćao veće rate od početne, to predlaže, pozivom na odluke Trgovačkog suda u Zagrebu broj:P- 1401/12 od 4.7.2013. i Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske broj: Pž-6632/17 od 14.6.2018. u vezi s čl. 81., 82. i 90. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" 96/13), čl.96-97. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09), 138.a Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 75/09, 133/09, 78/12, 56/13), čl. 118 Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" 41/14) i čl. 502. a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine"

53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje:ZPP), donošenje presude kojom se tuženiku nalaže da mu isplati iznos od 33.410,21 kn sa zateznom kamatom tekućom na pojedine dijelove tog iznosa od dospijeća do isplate.

1.1. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom, nakon izrade nalaza i mišljenja vještaka, tužitelj predlaže donošenje presude kojom se tuženiku nalaže da mu isplati iznos od 32.962,32 kn / 4.374,85 Eur sa zateznom kamatom tekućom na pojedine dijelove tog iznosa od dospijeća do isplate.

2. Tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu te u bitnom navodi da je tužba neuredna jer se traži isplata u cijelosti paušalnog iznosa, bez dostave isprava na temelju kojih bi se mogla utvrditi visina i osnova predmetnog tužbenog zahtjeva, a isto tako nisu predloženi niti svi potrebni dokazi i činjenice, da u konkretnom slučaju nema mjesta automatskoj primjeni odluka na koje se tužitelj poziva, već je potrebno utvrditi je li strankama bilo poznato značenje valutne klauzule i njenih učinaka i u tom je pravcu upravo na tužitelju teret dokaza, da su tužitelju stavljeni na znanje promotivni uvjeti zaduženja i on je imao mogućnost odlučiti se za druge valute, ali je u potpunosti svjesno odabrao kredit denominiran u CHF i moralo mu je biti jasno da se će se isplata vršiti u protuvrijednosti te valute jer se radi jasnoj odredbi koja sama po sebi ne može biti preciznija te da je taj ugovor solemnizirana isprava i kao takva je jasno istumačena tužitelju od strane javnog bilježnika,. Također ističe prigovor zastare i uvjetnog prijeboja eventualne razlike kada je tečaj CHF bio niži od onog u trenutku isplate kreditnog iznosa, osporava tužitelju pravo na naplatu i tijek zateznih kamata i navodi da tužitelj nije dokazao svoj status potrošača niti da je ugovor sklopljen isključivo u potrošačke svrhe.

2.1. U konačnici, na ročištu održanom 10.7.2025., tuženik usklađuje svoj prigovor radi prijeboja s nalazom i mišljenjem vještaka u iznosu 53,98 kn te predlaže da sud taj iznos konvertira.

3. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u ugovor o kreditu, prijepis knjigovodstvene kartice, otplatni plan i potvrdu javnog bilježnika, proveo financijsko vještačenje po vještaku Petri Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o. i saslušao tužitelja.

3.1. Preostalu dokumentaciju sud nije posebno razmatrao i cijenio jer istu ne nalazi odlučnom za predmet spora.

3.2. Prijedlog tuženika da mu se dodijeli dodatni rok radi dostave dokaza na koje se poziva u odgovoru na tužbu - promotivni uvjeti i izračun kreditnog zaduženja - sud nije prihvatio jer je tuženik imao sasvim dovoljno vremena dostaviti dokaze na koje se poziva, pri čemu se rukovodio i odredbom čl.10.st.1. ZPP-a

4. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, u skladu s čl. 8., ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan te da ne postoji tražbina tuženika prema tužitelju po osnovi tzv. negativne razlike.

5. Iz dokumentacije u koju je izvršen uvid kao relevantno proizlazi slijedeće:

-da je između tužitelja, kao korisnika kredita i tuženika, kao kreditora zaključen 13.9.2007. ugovor o kreditu s namjenom kupnje vozila (čl.6.), u kunskoj protuvrijednosti 22.949,99 CHF po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita (čl.1.), uz promjenjivu kamatnu stopu u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora koja u trenutku sklapanja ugovora iznosi 5,49 % (čl.2.) i rok otplate kredita 84 mjeseca (čl.4.) u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF na dan dospijeća, a prema otplatnom planu (čl.7.),

-da je javni bilježnik Damir Andrašić 17.9.2007. potvrdio da je tužitelju gore navedeni ugovor pročitan i upozoren je da isti ima snagu ovršnog javnobilježničkog akta,

-da su u otplatnom planu (l.35. i 36.spisa) navedeni otplatna kvota, redovna kamata i iznos anuiteta, dok su u prijepisu knjigovodstvene kartice precizno navedeni anuiteti, datum dospijeća i plaćanja istih uz prikaz tečajne razlike i kamate,

6. U odnosu na prigovor tuženika da je tužba neuredna ističe se da ista sadrži sve što je propisano odredbom čl.106. ZPP-a.

7. U odnosu pak na stajalište tuženika da u konkretnom slučaju nema mjesta automatskoj primjeni odluka na koje se tužitelj poziva te da je potrebno utvrditi je li strankama bilo poznato značenje valutne klauzule i njenih učinaka, valja istaći da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač, konkretno ovdje tužitelj, osobno pokrene radi naknade štete/isplate s ciljem otklona povrede koja je uzrokovana postupanjem tuženika (u tom se pravcu upućuje i na odluku Vrhovnog suda Rev-3142/2018), pa kako iz odluke Trgovačkog suda u Zagrebu od 4.7.2013. broj:P-1401/12, Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-7129/13 od 13.6.2014. i Pž-6632/17 od 14.6.2018. odnosno Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revt-249/14-2 od 9.4.2015. i Rev-2221/18 od 3.9.2019. proizlazi da kod ugovaranja valutne klauzule i promjenjive kamatne stope obveza potrošača istovremeno ovisi o dva promjenjiva bitna elementa i zato je posebno rizična - potrošač u vrijeme zaključenja ugovora ne zna koji iznos glavnice kredita izražene u kunama će biti u obvezi tijekom dugoročne otplate vratiti banci niti koju će cijenu u vidu kamate za to platiti, to jednostrano određivanje kamate uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača protivno načelu savjesnosti i poštenja, a isto tako je nepoštena i ništetna ugovorna odredba ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica CHF.

7.1. S obzirom da je sud u konkretnom slučaju vezan za utvrđenja iz gore navedene parnice, to se ukazalo izlišnim izvođenje personalnih dokaza na okolnost utvrđivanja ništetnosti konkretnih ugovornih odredaba o valutnoj klauzuli u CHF.

7.2. Međutim, iz odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj:U-III-5458/2021 od 30.6.2022. proizlazi da su u pojedinačnim potrošačkim sporovima banke ovlaštene tvrditi i dokazivati da su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu ipak na drugi način dale odgovarajuće obavijesti potrošaču o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredaba na određivanje njegove novčane obveze i da je potrošač, unatoč punoj obaviještenosti, svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora, slijedom čega je u konkretnom slučaju tuženiku omogućeno dokazivanje te okolnosti, kao i utječe li ista na primjenjivost (direktni učinak) pravomoćnih presuda donesenih u kolektivnom sporu i na ocjenu poštenosti (ništetnosti) odredaba konkretnog ugovora.

7.3. Prijedlog tuženika da se izvede dokaz saslušanjem javnog bilježnika nije prihvaćen jer saslušanjem istog nije moguće dokazivati obaviještenost potrošača prije sklapanja ugovora s obzirom da javni bilježnik pri solemnizaciji nije mogao objasniti potrošaču rizike fluktuacije tečaja CHF koji nisu bili navedeni u ugovoru kojeg solemnizira niti je imao takve ovlasti.

7.4. Nadalje, iskaz tužitelja sud je prihvatio kao iskren i neposredno uvjerljiv u dijelu iz kojeg kao bitno proizlazi da je kredit upotrijebljen za namjenu za koju je podignut, da je kupljeni automobil koristio za osobne potrebe, da prije predmetnog nikad nije podizao kredit, da od tuženika nije dobio nikakve projekcije kretanja tečaja CHF, usporedbu te valute s nekom drugom ili podatke o nekakvom riziku vezanom uz CHF, a rečeno mu je da je CHF za njega najbolji pa se zato na isti odlučio, da su ga papiri tj. ugovor već čekali u auto kući i on ih je odnio na ovjeru kod javnog bilježnika te da mu je na samom početku rata iznosila 1.300,00 kn, a narasla je na oko 2.400,00 ili 2.500,00 kn i da je znao da će se to desiti kredit ne bi podigao.

7.5. S obzirom na prihvaćeni iskaz tužitelja i okolnost da je tuženik odustao od prijedloga za saslušanje svog zaposlenika na odlučne okolnosti iz toč.7.2. obrazloženja presude, sud nalazi da tuženik nije učinio vjerojatnim da bi u konkretnom slučaju postupio drugačije nego što je bilo predmetom dokazivanja i raspravljanja u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača odnosno da bi tužitelja u potpunosti obavijestio o naravi, rizicima i posljedicama spornih odredbi.

7.6. U odnosu pak na osporavanje tužitelju statusa potrošača valja istaći da iz dokumentacije u koju je izvršen uvid i prihvaćenog iskaza tužitelja jasno proizlazi da tužitelj ima status potrošača, a da tuženik, na kojem je teret dokaza u tom smislu, nije uspio dokazati da suprotno (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske Rev 18/2018 od 26.5.2020.).

7.7. Slijedom navedenog za zaključiti je da se u predmetnom individualnom sporu ima primijeniti pravno utvrđenje iz postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, tj. utvrđenje da su ništetne odredbe ugovora o valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF, a time su ništetne i odredbe predmetnog ugovora o kreditu zaključenog između stranaka 13.9.2007. u istom dijelu, sve temeljem Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" 96/03), čl.138.a Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" 79/07,125/07,79/09, 89/09, 78/12, 56/13), čl.118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" 41/14,110/15,14/19), uz daljnju primjenu Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5.4.1993. o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima (Sl. I. EZ 1993 L 95/29) u vezi s čl. 3-4., 269., čl.272. i 323. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22, 156/22, 155/23; dalje: ZOO) te čl.502.a i c ZPP.

8. Također valja napomenuti da okolnost na koju upućuje tuženik - da je sporni ugovor o kreditu solemniziran sama po sebi ne otklanja primjenu gore navedenih propisa niti utječe na pravo tužitelja zatražiti zaštitu u smislu čl.1111.st.1. i čl.1115.

ZOO-a u vezi s čl.323.st.1.ZOO-a,

9. Po pitanju prigovora zastare ističe se da zastarni rok kod restitucijskog zahtjeva počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora (pravno shvaćanje sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. i 31. siječnja 2022.). S obzirom na pravomoćnost odluke u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača zastarni je rok po pitanju valutne klauzule počeo teći 14.6. 2018., pa kako je tužitelj podnio tužbu 28.12.2021. to se prigovor zastare ukazuje neosnovanim u smislu čl.225. ZOO-a.

10. Nadalje, u odnosu na visinu zahtjeva ističe se da iz nalaza i mišljenja vještaka, prihvaćenog u potpunosti jer je izrađen u skladu s pravilima struke i temeljem raspoložive dokumentacije, kao relevantno proizlazi da ukupan iznos preplata, uzevši u obzir rast anuiteta zbog rasta tečaja CHF u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita, iznosi 32.962,32 kn, dok iznos koji je manje plaćen zbog pada tečaja - tzv. negativna razlika, iznosi 53,98 kn, pri čemu su pojedini iznosi i datumi vidljivi na l.103-105. spisa.

11. Slijedom navedenog sud nalazi da je tuženik u obvezi prema tužitelju vratiti sve što je stekao temeljem djelomično ništetnog ugovora, dakle, bez osnove i to sa zateznom kamatom od dana stjecanja jer se ima smatrati nepoštenim stjecateljem, pa kako iz prihvaćenog nalaza i mišljenja proizlazi da ukupan iznos koji je više plaćen zbog promjene tečaja iznad onog koji je vrijedio na dan isplate kredita iznosi 32.962,32 kn, pri čemu su pojedini iznosi i datumi vidljivi na l.103-105. spisa, to je tužbeni zahtjev valjalo prihvatiti i odlučiti kao u stavku I. izreke presude temeljem čl.323.st.1., čl.1111.st.1., čl.1115. i čl.29. ZOO-a u vezi s odredbama Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" 57/2022.) i primjenu fiksnog tečaja konverzije od 7,53450.

12. U odnosu na prigovor radi prebijanja ističe se da promjenom tečaja na niže od onog koji je bio početan u svakom slučaju nije došlo do povrede interesa potrošača, pa kako tuženik niti ne ulazi u kategoriju potrošača, a isto tako nije narušena ravnoteža u ugovornom odnosu stranaka u tom smislu i tužitelj plaćanjem manjeg anuiteta zbog tečaja nižeg od početnog nije ništa primio / stekao, to nema niti obveze vraćanja, slijedom čega nema tražbine tuženika prema tužitelju i stoga je odlučeno kao u stavku II. izreke presude.

12.1. U tom pravcu se upućuje i na odluku C-140/22, SM, KM protiv mBank, presuda Suda EU od 7.12.2023., koja isključuje mogućnost umanjenja naknade koju potrošač zahtijeva za protuvrijednost kamata na glavnicu koje bi kreditna institucija primila da je ugovor ostao na snazi jer je to protivno Direktivi 93/13, koje tumačenje je primjenjivo i u slučaju eventualne tzv. negativne tečajne razlike.

13. Tužitelj je imao troškove postupka odmjerene prema vrijednosti predmeta spora te Tbr.7-9 i 46 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to za sastav tužbe i podnesaka od 21.4.2022., 23.6.2022., 30.8.2022. i 6.9.2022. te pristup na ročišta 9.6.2022.,1.6.2023. i 10.7.2025. po 200,00 Eur, uz pdv u iznosu 400,00 Eur, trošak vještačenja u iznosu 199,08 Eur te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu 45,46 Eur i presudu u iznosu 45,40 Eur - sveukupno 2.289,94 Eur s pripadajućom zateznom kamatom prema čl. 29.st.2. ZOO i čl.151.st.3. ZPP-a, koji trošak je tužitelju dosuđen u cijelosti temeljem čl.154.st.1. ZPP-a.

13.1. Tužitelju nije priznat trošak ročišta radi objave presude temeljem čl.155.st.1. u vezi s čl. 335.st.9-10. ZPP-a. Naime, ako stranka ne pristupi na ročište na kojem se presuda objavljuje sud presudu ističe na internetskoj stranici e-oglasna ploča sudova, a stranka ovjereni prijepis iste može naknadno preuzeti u sudskoj zgradi, iz čega proizlazi da je presuda stranci dostupna putem interneta istoga dana kada se održava ročište radi objave presude i njezin dolazak na to ročište, a time i trošak, nije potreban za vođenje parnice. Posebno se napominje da okolnost što je odredbom Tbr.9/3 OT-a propisano pravo na nagradu za ročište na kojem se presuda objavljuje ne otklanja primjenu čl.155.st.1. ZPP-a.

13.2. Tuženiku ne pripada pravo na naknadu troškova postupka, što uključuje i trošak sastava žalbe i pristojbe, jer je tužitelj u cijelosti uspio u parnici.

U Zagrebu, 12. rujna 2025.

SUDAC:

ANDRIJANA MARKIĆ JURIŠIĆ

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u elektroničkom obliku u roku od 15 dana od dana primitka. Žalba se podnosi putem ovog suda na Županijski sud u Dubrovniku.

DNA:

pun. stranaka