REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj:P-1587/2023-38
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Andrijani Markić Jurišić kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja ČR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Ana Galoši Comisso, odvjetnica u Zagrebu, Palmotićeva 35, protiv tuženika Blue Iris Resolution d.o.o., Zagreb, Ilica 1a, OIB: 87064273078, kojeg zastupa punomoćnik Marko Kallay, odvjetnik u Zagrebu, Ilica 1a, radi utvrđenja i isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 3. srpnja 2025. u prisutnosti tužitelja i njegove punomoćnice te z. punomoćnika tuženika OR, odvjetničkog vježbenika, 12. rujna 2025.
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuju se ništetnim odredbe Ugovora o financijskom leasingu motornog vozila broj HR/010901112 sklopljenog 21.11.2007. između tužitelja ČR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i pravnog prednika tuženika Blue Iris Resolution d.o.o., Zagreb, Ilica 1a, OIB: 87064273078 u dijelu koji se odnosi na ugovaranje valute uz koju je vezana glavnica, PDV i svi troškovi obrade i naknada za švicarski franak, sadržanih u članku 3. Ugovora o financijskom leasingu: Vrijednost objekta leasinga, članku 4. Učešće, u članku 5. Ukupni iznos naknada, u članku 7. Davatelj leasinga će obračunati primatelju leasinga jednokratni trošak obrade zahtjeva u iznosu od CHF 255,77 protuvrijednost u kunama po srednjem tečaju HNB na dan izdavanja računa, uvećan za porez na dodanu vrijednost, u članku 8. i 9. Ugovora, Specifikacija otplate leasinga.
II. Nalaže se tuženiku Blue Iris Resolution d.o.o., Zagreb, Ilica 1a, OIB: 87064273078 isplatiti tužitelju ČR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 2.382,19 € sa zateznom kamatom tekućom na iznose kako slijedi:
- 0.09 € od 15.01.2008. pa do isplate,
- 1.40 € od 15.01.2008. pa do isplate,
- 0.09 € od 18.02.2008. pa do isplate,
- 1.50 € od 18.02.2008. pa do isplate,
- 0.38 € od 17.03.2008. pa do isplate,
- 5.85 € od 17.03.2008. pa do isplate,
- 0.27 € od 15.04.2008. pa do isplate,
- 4.65 € od 15.04.2008. pa do isplate,
- 0.04 € od 16.06.2008. pa do isplate,
- 0.55 € od 16.06.2008. pa do isplate,
- 0.39 € od 16.10.2008. pa do isplate,
Poslovni broj P-1587/2023-38 :
- 5.77 € od 16.10.2008. pa do isplate,
- 0.86 € od 12.11.2008. pa do isplate,
- 5.71 € od 12.11.2008. pa do isplate,
- 0.48 € od 12.11.2008. pa do isplate,
- 0.66 € od 08.12.2008. pa do isplate,
- 2.49 € od 18.12.2008. pa do isplate,
- 2.73 € od 18.12.2008. pa do isplate,
- 9.15 € od 12.01.2009. pa do isplate,
- 2.36 € od 12.01.2009. pa do isplate,
- 19.91 € od 16.01.2009. pa do isplate,
- 0.33 € od 16.01.2009. pa do isplate,
- 25.27 € od 18.02.2009. pa do isplate,
- 0.38 € od 18.02.2009. pa do isplate,
- 17.16 € od 19.03.2009. pa do isplate,
- 0.26 € od 19.03.2009. pa do isplate,
- 17.78 € od 15.04.2009. pa do isplate,
- 0.27 € od 15.04.2009. pa do isplate,
- 15.22 € od 26.05.2009. pa do isplate,
- 0.23 € od 26.05.2009. pa do isplate,
- 13.17 € od 29.06.2009. pa do isplate,
- 0.20 € od 29.06.2009. pa do isplate,
- 16.01 € od 23.07.2009. pa do isplate,
- 0.09 € od 23.07.2009. pa do isplate,
- 15.64 € od 25.08.2009. pa do isplate,
- 0.16 € od 23.07.2009. pa do isplate,
- 15.22 € od 28.09.2009. pa do isplate,
- 0.17 € od 28.09.2009. pa do isplate,
- 13.68 € od 15.10.2009. pa do isplate,
- 0.16 € od 15.10.2009. pa do isplate,
- 16.47 € od 19.11.2009. pa do isplate,
- 0.18 € od 08.12.2009. pa do isplate,
- 19.11 € od 29.12.2009. pa do isplate,
- 0.22 € od 29.12.2009. pa do isplate,
- 20.96 € od 29.01.2010. pa do isplate,
- 0.25 € od 29.01.2010. pa do isplate,
- 21.21 € od 01.03.2010. pa do isplate,
- 0.26 € od 01.03.2010. pa do isplate,
- 25.38 € od 22.03.2010. pa do isplate,
- 3.19 € od 22.03.2010. pa do isplate,
- 21.90 € od 28.04.2010. pa do isplate,
- 5.06 € od 28.04.2010. pa do isplate,
- 21.47 € od 31.05.2010. pa do isplate,
- 5.46 € od 31.05.2010. pa do isplate,
- 26.65 € od 23.06.2010. pa do isplate,
- 6.78 € od 23.06.2010. pa do isplate,
- 27.35 € od 29.07.2010. pa do isplate,
- 6.98 € od 29.07.2010. pa do isplate,
- 30.54 € od 14.08.2010. pa do isplate,
- 7.62 € od 14.08.2010. pa do isplate,
- 33.57 € od 02.10.2010. pa do isplate,
- 6.61 € od 02.10.2010. pa do isplate,
Poslovni broj P-1587/2023-38 :
- 32.30 € od 03.11.2010. pa do isplate,
- 4.99 € od 03.11.2010. pa do isplate,
- 42.56 € od 29.11.2010. pa do isplate,
- 6.45 € od 29.11.2010. pa do isplate,
- 49.22 € od 17.12.2010. pa do isplate,
- 44.11 € od 21.01.2011. pa do isplate,
- 11.92 € od 25.03.2011. pa do isplate,
- 39.62 € od 25.03.2011. pa do isplate,
- 16.25 € od 25.03.2011. pa do isplate,
- 47.39 € od 25.03.2011. pa do isplate,
- 10.27 € od 24.05.2011. pa do isplate,
- 39.97 € od 24.05.2011. pa do isplate,
- 29.81 € od 06.06.2011. pa do isplate,
- 72.85 € od 06.06.2011. pa do isplate,
- 57.24 € od 06.06.2011. pa do isplate,
- 18.71 € od 26.07.2011. pa do isplate,
- 66.56 € od 26.07.2011. pa do isplate,
- 22.63 € od 17.08.2011. pa do isplate,
- 68.41 € od 17.08.2011. pa do isplate,
- 9.17 € od 24.08.2011. pa do isplate,
- 13.01 € od 24.08.2011. pa do isplate,
- 2.91 € od 15.10.2011. pa do isplate,
- 62.01 € od 15.10.2011. pa do isplate,
- 7.37 € od 15.11.2011. pa do isplate,
- 61.71 € od 15.11.2011. pa do isplate,
- 8.20 € od 15.12.2011. pa do isplate,
- 61.68 € od 15.12.2011. pa do isplate,
- 10.42 € od 01.02.2012. pa do isplate,
- 80.15 € od 01.02.2012. pa do isplate,
- 76.65 € od 01.02.2012. pa do isplate,
- 3.51 € od 17.02.2012. pa do isplate,
- 80.04 € od 17.02.2012. pa do isplate,
-699.85 € od 17.02.2012. pa do isplate, sve po stopi koja se za razdoblje do 31.07.2015. određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01.08.2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku Blue Iris Resolution d.o.o., Zagreb, Ilica 1a, OIB: 87064273078 isplatiti tužitelju ČR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime naplaćene jednokratne naknade iznos od 183,42 € sa zateznom kamatom tekućom od 10.12.2007. do isplate po stopi iz čl.1. Uredbe o visini stope
Poslovni broj P-1587/2023-38 :
zatezne kamate ("Narodne Novine" 153/04) za razdoblje do 31.12.2007., od 01.01.2008. do 31.07.2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01.08.2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
IV. Utvrđuje se da ne postoji tražbina tuženika Blue Iris Resolution d.o.o., Zagreb, Ilica 1a, OIB: 87064273078 u iznosu od 6,87 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos od:
-2,44 € od dana 04.12.2007. godine do isplate
-0,12 € od dana 04.12.2007. godine do isplate
-1,93 € od dana 03.05.2008. godine do isplate
-0,01 € od dana 03.05.2008. godine do isplate
-0,16 € od dana 02.07.2008. godine do isplate
-0,08 € od dana 02.07.2008. godine do isplate
-1,13 € od dana 02.08.2008. godine do isplate
-0,07 € od dana 02.08.2008. godine do isplate
-0,93 € od dana 02.09.2008. godine do isplate, sve po kamatnoj stopi i to, za razdoblje od 04.12.2007. do 31.12.2007. po čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate (NN 72/02) po stopi od 15% godišnje, od 01.01.2008. do 31.07. 2015. do 31.07. 2015. sukladno članku 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima po eskontnoj stopi HNB- a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine pa do 31.12.2022. god. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, od 01.01.2023. god. po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 01.01.2024. god. po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.
V. Nalaže se tuženiku Blue Iris Resolution d.o.o., Zagreb, Ilica 1a, OIB: 87064273078 nadoknaditi tužitelju ČR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] trošak parničnog postupka u iznosu 2.144,94 € sa zateznom kamatom tekućom od 12.09.2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo
Poslovni broj P-1587/2023-38 :
polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
VI. Odbija se zahtjev tuženika Blue Iris Resolution d.o.o., Zagreb, Ilica 1a, OIB: 87064273078 za naknadu troškova postupka.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi od 9.ožujka 2023. i tijekom postupka navodi da je s prednikom tuženika - Hypo Leasing Kroatien d.o.o. - sklopio 21. studenog 2007. Ugovor o financijskom leasingu motornog vozila, uz naknadu za obradu zahtjeva u iznosu 255,77 CHF plativo u kunama prema srednjem tečaju HNB-a, sve na rok 60 mjeseci, da su jednokratni troškovi obrade zahtjeva i pribave objekta leasinga obračunati u CHF, kao i pdv (što je protivno čl.81. Zakona o porezu na dodanu vrijednost), a prednik tuženik odnosno tuženik nije kreditna institucija i stoga nije mogao sklapati ugovore u stranoj valuti protivno odredbama Zakona po bankama te da se u konkretnom slučaju radilo o tekstu ugovora koji je s unaprijed otisnutim sadržajem pripremio i predložio prednik tuženika, bez mogućnosti pojedinačnog pregovaranja, a isti po svojoj namjeni predstavlja i opće uvjete ugovora, pa kako je prednik tuženika koristio ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da mu prije i u vrijeme zaključenja ugovora nije dao potpunu informaciju o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na punoj obavijesti odnosno nije mu objasnio razloge i pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope i valutne klauzule vezana uz CHF i odnos s drugim odredbama ugovora tako da on na temelju jasnih i razumljivih kriterija može predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga za njega proizlaze, što je sve imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, to tužitelj predlaže, pozivom na čl.296., čl.320., čl.322., čl.323. i čl.1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22, 156/22, 155/23; dalje: ZOO-a), čl.96. i čl.97. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br.79/07, 125/07, 79/09 i 89/09) te Direktivu Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima (Sl. I. EZ 1993 L 95/29), donošenje presude sadržaja pobliže opisanog u stavku I. izreke presude odnosno presude kojom se tuženiku nalaže da mu isplati iznos od 2.079,77 € po osnovi razlike u tečaju CHF s pripadajućom kamatom te iznos od 312,04 CHF u protuvrijednosti € s naslova jednokratne naknade za obradu kredita s pripadajućom kamatom.
1.1. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom, nakon izrade nalaza i mišljenja vještaka na okolnost visine zahtjeva, tužitelj predlaže odlučiti kao u stavku II. i III. izreke presude.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom prethodnog postupka osporava visinu i osnov zahtjeva i navodi da su sporne odredbe ugovora o leasingu o valutnoj klauzuli u CHF tužitelju bile jasne, razumljive i lako uočljive, o svim navedenim odredbama se pojedinačno pregovaralo te iste nisu suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovale znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka na štetu tužitelja te da u konkretnom slučaju nema mjesta primjeni odluke iz kolektivnog spora jer se radi o ugovoru o leasingu. Također ističe prigovor zastare i prigovor radi prebijanja tzv. negativne razlike te opreza radi osporava činjenične navode na kojima tužitelj temelji svoj zahtjev, a o kojima ovisi pravovremenost, dopuštenost i urednost tužbe te legitimacija stranaka.
2.1. U odnosu na konačno postavljen tužbeni zahtjev koji se odnosi na isplatu tuženik ističe protivljenje preinaci tužbe povišenjem zahtjeva te svoj prigovor radi prebijanja
Poslovni broj P-1587/2023-38 :
usklađuje s nalazom i mišljenjem vještaka na iznos 6,87 € s pripadajućim kamatama pobliže opisano u st. IV. izreke presude.
3. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u financijsku dokumentaciju, predmetni ugovor o financijskom leasingu i izvadak iz registra, proveo vještačenje po vještaku dipl.oec. Darku Prpiću iz Darfin d.o.o. te saslušao tužitelja.
3.1. Preostalu dokumentaciju sud nije posebno razmatrao i cijenio jer istu ne nalazi odlučnom za predmet spora.
3.2. U odnosu na protivljenje tuženika preinaci tužbe ističe se da je tužitelj u podnesku od 25. ožujka 2025. djelomično preinačio tužbu povećanjem zahtjeva nakon nalaza i mišljenja vještaka, slijedom čega je takva preinaka dopuštena u smislu čl.190.st.2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje:ZPP).
4. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, u skladu s čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan te da nema tražbine tuženika prema tužitelju po osnovi tzv. negativne razlike.
5. Iz dokumentacije u koju je izvršen uvid kao relevantno proizlazi slijedeće:
-da je tuženik slijednik Hypo Leasing Kroatien d.o.o.,
-da je između tužitelja, kao primatelja leasinga i prednika tuženika, kao davatelja leasinga zaključen 21. studenog 2007. ugovor o financijskom leasingu motornog vozila na trajanje od 6 mjeseci, u kojem su vrijednost objekta leasinga, učešće, ukupni iznos naknada, jednokratni trošak obrade zahtjeva uz pdv i rate vezani uz valutu CHF, time da je iznos rate vezan i uz 3-mjesečni Libor,
-da su u financijskoj dokumentaciji navedeni anuiteti, datum dospijeća, kamata i porez te iznos troškova obrade.
6. U odnosu na tuženikovo osporavanje činjeničnih navoda tužbe na kojima tužitelj temelji svoj zahtjev ističe se kako sud ne nalazi da bi predmetna tužba bila nepravovremena, nedopuštena ili neuredna, slijedom čega se prigovor u tom pravcu ocjenjuje paušalnim i ničim potkrijepljenim.
7. Neosnovan je i prigovor nedostatka legitimacije stranaka jer iz dokumentacije u koju je izvršen uvid jasno proizlazi da je između istih zaključen predmetni ugovor koji je u cijelosti ispunjen te po osnovi kojeg tužitelj traži isplatu u smislu čl.1111.st.1. i čl.1115. ZOO-a u vezi s čl.323.st.1. ZOO-a.
8. Iz iskaza tužitelja, prihvaćenog u potpunosti kao iskren i neposredno uvjerljiv te u skladu s dokumentacijom u koju je izvršen uvid, proizlazi da je po struci policajac i nema stručnih znanja iz područja bankarskog poslovanja, da prilikom sklapanja ugovora nije dobio projekciju kretanja tečaja CHF niti su mu objašnjeni nekakvi posebni rizici, a rečeno je kako je CHF za njega povoljniji, da je ugovor pripremio djelatnik tuženika i nije se mogao "cjenkati" odnosno utjecati na sadržaj ugovornih odredaba, da mu nije rečeno što su točno troškovi obrade zahtjeva i o čemu ovise te na isto nije mogao utjecati, da je ugovor potpisan u sadržaju kako mu je dan, da je rata narasla za oko 500,00 do 600,00 kn, čak i više i da je znao da se to može desiti ne bi taj ugovor uzeo te da je sredstvima ugovora kupljeno vozilo koje je koristio za osobne potrebe, a rate je otplaćivao na račun tuženika.
9. U trenutku sklapanja spornog ugovora 21. studenog 2007. na snazi je bio Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" 79/07; dalje: ZZP/07), koji je u odredbi čl.3. definirao potrošača kao svaku fizičku osobu koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu u svrhe koje nisu namijenjene njegovoj poslovnoj djelatnosti niti obavljanju djelatnosti slobodnog zanimanja.
9.1. Imajući u vidu dokumentaciju u koju je izvršen uvid i prihvaćeni iskaz tužitelja sud nalazi da je tužitelj imao status potrošača.
Poslovni broj P-1587/2023-38 :
10. Prema čl.96. ZZP/07 ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i smatra se da nije bilo pojedinačnog pregovaranja ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca, a ukoliko trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.
10.1. Prema čl.99. ZZP/07 nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive, dok iz čl.102. ZZP/07 proizlazi da je nepoštena ugovorna odredba ništava.
10.2. Iz sadržaja odredaba predmetnog ugovora po pitanju valutne klauzule vezane uz CHF i prihvaćenog iskaza tužitelja za zaključiti je da se o istima, koju je unaprijed formulirao prednik tuženika, nije pojedinačno pregovaralo odnosno da tužitelj nije imao utjecaja na njihov sadržaj, kao i da se radi o standardnoj stipulaciji ugovora.
10.3. Sud nadalje nalazi da je tužitelju trebalo na temelju jasnih i razumljivih kriterija objasniti odredbe ugovora o valutnoj klauzuli kako bi mogao predvidjeti posljedice koje iz tog ugovora za njega proizlaze, što podrazumijeva i odgovarajuće odredbe Općih uvjeta financijskog leasinga o kojima tužitelj nije bio u poziciji pregovarati. Dakle, tužitelju je trebalo biti objašnjeno zašto, kako i konkretno temeljem čega te u kojem smjeru će se u budućnosti njegova mjesečna obveza kretati, posebno imajući u vidu i činjenicu mogućnosti promjene mjesečne rate jer je vezana i za 3-mjesečni Libor, iz čega proizlazi daljnji zaključak da ugovor sadrži dva promjenjiva bitna elementa – spornu valutnu klauzulu u CHF i promjenjivu kamatnu stopu.
10.4. Dakle, prednik tuženika, kao trgovac koji je unaprijed pripremio sporni ugovor, kao tipski, bio je dužan maksimalno odgovorno pristupiti tužitelju, kao potrošaču, i pomoći mu da se, u okviru zakonom dopuštenih mogućnosti, koristi njegovim uslugama, ali ne i na štetu samom sebi. Znanje i iskustvo prednika tuženika je zasigurno superiorno u odnosu na znanje prosječnog potrošača i zato je prednik tuženika bio dužan tužitelja ozbiljno informirati o smislu i sadržaju svih odredaba ugovora odnosno Općih uvjeta financijskog leasinga, pa tako i odredbe koje se odnose na valutnu klauzulu u CHF te mu skrenuti pozornost i objasniti parametre o kojima ovisi visina njegove buduće mjesečne obveza, što u konkretnom slučaju nije učinjeno. Posebno se napominje da nije dovoljno da je određena odredba potrošaču samo gramatički razumljiva, već je potrebno da potrošaču budu na jasan način objašnjeni razlozi i pojedinosti mogućeg načina promjene visine njegove mjesečne obveze tako da on na temelju razumljivih kriterija može predvidjeti njihove ekonomske posljedice na svoju financijsku situaciju.
10.5. Slijedom navedenog sud nalazi da prednik tuženika nije tužitelja u potpunosti i jasno informirao o svim rizicima ugovaranja obveze vezane uz valutu CHF i isto je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, što je u suprotnosti s načelom savjesnosti i poštenja odnosno sud nalazi da su odredbe predmetnog ugovora u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula vezana uz CHF nepoštene i ništetne u smislu čl. 96. i čl.102. ZZP/07, čl. 3-4., čl.269., čl.272. i čl. 323. ZOO-a te Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima (Sl. I. EZ 1993 L 95/29) i stoga je odlučeno kao u stavku I. izreke presude.
11. U odnosu pak na odredbu ugovora čl.7. pobliže opisanu u stavku I. izreke presude koja se odnosi na jednokratni trošak obrade zahtjeva valja napomenuti da je upravo na tuženiku teret dokazivanja da se s tužiteljem pojedinačno pregovaralo o uvjetima - navedenoj spornoj odredbi, pa kako prihvaćeni iskaz tužitelja i stipulacija te
Poslovni broj P-1587/2023-38 :
odredbe, koje je očito standardna, proizlazi da se o sadržaju iste nije pojedinačno pregovaralo, to sud nalazi da tuženik nije uspio dokazati suprotno.
11.1. Također valja istaći i to da je navedena odredba, same po sebi, uočljiva i gramatički razumljiva, međutim, to ne znači da je poštena.
11.2. Sud je, prilikom ocjene da li je sporna odredba poštena, uzeo u obzir narav usluge na koju se ugovor odnosi u vrijeme kad je sklopljen te ostale okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora odnosno razmatrao je pitanje da li bi prednik tuženika, pod uvjetom da je na pošten i pravedan način poslovao s tužiteljem, mogao razumno očekivati da bi tužitelj prihvatio takve ugovorne odredbe da se o njima pojedinačno pregovaralo. Kada se uzme u obzir činjenica da sporna odredba ne sadrže nikakve podatke o stvarno pruženim uslugama i nastalim troškovima na koje se odnosi, niti ima dokaza da bi tužitelju bilo dano usmeno obrazloženje o postojanju opravdanosti naplate tih usluga / troškova, to nema mjesta zaključku da bi prednik tuženika mogao razumno očekivati da bi tužitelj pristao na tu odredbu u pojedinačnim pregovorima.
11.3. U odnosu pak na ispitivanje postojanja znatnije neravnoteže valja istaći da nije moguće niti utvrditi na što se konkretno ti troškovi odnose, a da bi se moglo eventualno kvantitativno ekonomski ocijeniti i usporediti ukupan iznosa transakcije na koju se ugovor odnosi i troškova koji terete potrošača.
11.4. Osim toga, značajna neravnoteža može proizlaziti i iz same činjenice da dovoljno ozbiljno oštećuje pravni položaj u koji je stavljen potrošač u smislu nametanja dodatne obveze koja nije predviđena dispozitivnim zakonskim pravilima.
11.5. S obzirom da sporna odredba ne sadrže konkretan opis troškova ili usluga koji se naplaćuju kroz naknadu za trošak obrade zahtjeva, a sud nalazi da ti troškovi ili usluge koje se pružaju u zamjenu za spornu naknadu nisu sami po sebi razumljivi, a isto tako nalazi da nema mjesta zaključku da bi ti troškovi, koji su na ovaj način u cijelosti prebačeni na tužitelja, bili na bilo koji način razmjerni u odnosu na visinu u kojoj su stvarno nastali, to proizlazi daljnji zaključak da tuženik ničim nije dokazao visinu i opravdanost troškova obrade zahtjeva (koji se vjerojatno odnose na njegove troškova poslovanja).
11.6. Dakle, ne radi se o samorazumljivim troškovima, već je na tužitelja spornom odredbom prenesena obveza plaćanja troškova za koje nema dokaza da bi odgovarali stvarno pruženim uslugama ili troškovima i stoga sud nalazi da su te okolnosti utjecale na pravni položaj tužitelja i stvorile značajnu neravnotežu na njegovu štetu, što je u suprotnosti sa zahtjevom dobre vjere jer tuženik nije dokazao da sporna naknada odgovara stvarno pruženim uslugama i nastalim troškovima.
11.7. Slijedom navedenog, kako se radi o ugovoru kojeg je prethodno pripremio prednik tuženika odnosno tipskom ugovoru te iz rezultata cjelokupnog postupka proizlazi da se o spornoj odredbi koja se odnosi na trošak obrade zahtjeva nije pregovaralo, to je prouzročena značajna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača – tužitelja, što upućuje na daljnji zaključak da je ta odredba nepoštena odnosno ništetna u smislu čl. 96. i čl.102. ZZP/07, čl. 3-4., čl.269., čl.272. i čl. 323. ZOO-a te Direktive i stoga je odlučeno kao u stavku I. izreke presude.
12. Nadalje, u odnosu na visinu zahtjeva ističe se da iz nalaza i mišljenja vještaka, prihvaćenog u potpunosti jer je izrađen u skladu s pravilima struke i temeljem raspoložive dokumentacije, kao relevantno proizlazi da je 10. prosinca 2007. naplaćen trošak obrade zahtjeva iznosi 183,42 €, da razlika u iznosu obroka primjenom tečaja na dan računa u odnosu na obroke primjenom tečaja na dan sklapanja ugovora, i to za obroke za koje je utvrđeno više plaćanje, iznosi 2.382,19 €, pri čemu su pojedini iznosi i datumi dospijeća / plaćanja vidljivi na l.199. do 200. spisa, dok tzv. negativna razlika iznosi 6,87 €.
Poslovni broj P-1587/2023-38 :
13. Po pitanju prigovora zastare ističe se da zastarni rok kod restitucijskog zahtjeva počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora (pravno shvaćanje sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. odnosno 31. siječnja 2022.).
13.1. Dakle, zastara u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO-a, kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. U konkretnom bi slučaju to značilo od pravomoćnog okončanja predmetne parnice, pa se prigovor zastare ukazuje neosnovanim.
14. Slijedom navedenog sud nalazi da je tuženik u obvezi prema tužitelju vratiti sve što je stekao temeljem djelomično ništetnog ugovora po osnovi valutne klauzule u CHF odnosno po osnovi troška obrade zahtjeva, dakle, bez osnove i to sa zateznom kamatom od dana stjecanja jer se ima smatrati nepoštenim stjecateljem. Kako iz prihvaćenog nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da razlika u iznosu obroka primjenom tečaja na dan računa u odnosu na obroke primjenom tečaja na dan sklapanja ugovora, i to za obroke za koje je utvrđeno više plaćanje, iznosi 2.382,19 €, pri čemu su pojedini iznosi i datumi dospijeća / plaćanja vidljivi na l.199. do 200. spisa, to je valjalo odlučiti kao u stavku II. izreke presude odnosno kao u stavku III. izreke presude s obzirom da je 10. prosinca 2007. naplaćen trošak obrade zahtjeva iznosi 183,42 €, sve temeljem čl.323.st.1., čl.1111.st.1., čl.1115. i čl.29. ZOO-a.
15. U odnosu na prigovor radi prebijanja odnosno pitanja tzv. negativne razlike napominje se da promjenom tečaja na niže od onog koji je bio početan u svakom slučaju nije došlo do povrede interesa potrošača, pa kako tuženik niti ne ulazi u kategoriju potrošača, a isto tako nije narušena niti ravnoteža u ugovornom odnosu prednika tuženika i tužitelja u tom smislu i tužitelj plaćanjem manjeg anuiteta zbog tečaja nižeg od početnog nije ništa primio / stekao, to nema niti obveze vraćanja, slijedom čega nema tražbine tuženika prema tužiteljici i stoga je odlučeno kao u stavku IV. izreke presude .
15.1. Ukazuje se i na odluku C-140/22, SM, KM protiv mBank, presuda Suda EU od 7. prosinca 2023., koja isključuje mogućnost umanjenja naknade koju potrošač zahtijeva za protuvrijednost kamata na glavnicu koje bi kreditna institucija primila da je ugovor ostao na snazi jer je to protivno Direktivi 93/13, koje tumačenje je primjenjivo i u slučaju tzv. negativne tečajne razlike.
16. Tužitelj je imao troškove postupka odmjerene u skladu s čl.154.st.1. ZPP-a, vrijednosti predmeta spora, Tbr.7-9 i 46 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to za sastav tužbe i podnesaka od 20.12.2023., 18.1.2024., 25.3.2025. i 8.4.2025. te pristup na ročišta 9.10.2024. i 3.7.2025. po 200,00 €, za pristup na ročište 4.6.2025. iznos od 50,00 €, uz pdv u iznosu 362,50 €, trošak vještačenja u iznosu 265,45 € te trošak pristojbe na tužbu u iznosu 33,63 € i presudu u iznosu 33,63 (ukoliko bude plaćena u roku 3 dana od elektroničke dostave presude) – sveukupno 2.144,94 € s pripadajućom kamatom temeljem čl. 29.st.2. ZOO i čl.151.st.3. ZPP-a.
16.1. S obzirom da je tužitelj u cijelosti uspio u parnici tuženiku ne pripada pravo na naknadu troškova postupka.
U Zagrebu, 12. rujna 2025.
SUDAC:
ANDRIJANA MARKIĆ JURIŠIĆ
Poslovni broj P-1587/2023-38 :
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u elektroničkom obliku u roku od 15 dana od dana primitka, putem ovog suda na županijski sud.
DNA:
1. pun. tužitelja
2. pun. tuženika