Republika Hrvatska
Općinski sud Sisku
Prekršajni odjel
Petrinja, Trg dr. F. Tuđmana 12
Poslovni broj: Pp-2032/2022-23
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Sisku, po sutkinji Aniti Čalić, uz sudjelovanje Tatjane Kuhar kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv 1. okrivljenog DS i 2. okrivljene RS zbog prekršaja iz članka 22. stavak 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj: 70/17., 126/19., 84/21. i 114/22.; nastavno: ZZNO) u povodu optužnog prijedloga Policijske uprave sisačko-moslavačke, Policijska postaja Glina, klasa: 211-07/22-5/15213, urbroj: 511-10-13-22-1 od 25. srpnja 2022., nakon provedene glavne rasprave održane 18. kolovoza 2025. i 9. rujna 2025., dana 12. rujna 2025. objavio je i
p r e s u d i o j e
I. Na temelju članka 182. točka 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13.,157/13., 110/15., 70/17. 118/18. i 114/22.; nastavno: PZ)
1. okrivljeni US, sin D i LS, djevojački R, rođen **.**.1971. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, OIB: [osobni identifikacijski broj], završio osnovnu školu, umirovljenik, prima mirovinu mjesečno oko 700,00 eura, vlasnik obiteljske kuće na adresi prebivališta, oženjen, otac dvoje maloljetne djece, neosuđivan
2. okrivljena RS, kći U, rođena **.**.1970. u [adresa], Ukrajina, s prebivalištem u [adresa], državljanka Republike Hrvatske, OIB: [osobni identifikacijski broj], neosuđivana
o s l o b a đ a j u s e o d o p t u ž b e
da bi:
II. u vremenskom periodu od 1. siječnja 2022. do 10. lipnja 2022. u [adresa] svojoj kćeri djetetu ES, rođenoj **.**.2008. branili izlaske i druženje s prijateljima, pregledavali joj stvari po sobi bez njezinog znanja, branili joj uporabu mobitela, oduzeli joj školski tablet, prisiljavali ju da odijeva robu po njihovom izboru, govorili joj da je ništarija i propalica, prijetili joj da će ići u dom ako se bude ponašala kako oni žele, te joj na taj način vrijeđali dostojanstvo i kod iste izazvali uznemirenost uslijed čega je iskazivala suicidalne namjere te je rješenjem
CZSS Glina izdvojena iz obitelji
III. pa da bi time počinili prekršaj iz članka 22. stavak 5. u vezi članka 10. stavak 1. točka 3. ZZNO
IV. Na temelju članka 140. stavak 1. i 2. PZ troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava suda.
Obrazloženje
1. Policijska uprava sisačko-moslavačke, Policijska postaja Glina podnijela je optužni prijedlog klasa: 211-07/22-5/15213, urbroj: 511-10-13-22-1 od 25. srpnja 2022. protiv 1. okrivljenog DS i 2. okrivljene RS zbog prekršaja iz članka 22. stavak 5. u vezi članka 10. stavak 1. točka 3. ZZNO.
2. S obzirom da 2. okrivljena RS koja je uredno putem branitelja obaviještena i pozvana na ročišta na glavnu raspravu 18. kolovoza 2025. i 9. rujna 2025. nije pristupila na glavnu raspravu, ali je na glavnoj raspravi prisustvovao njezin izabrani branitelj koji je predložio da se glavna rasprava održi u odsutnosti 2. okrivljene RS koja se trenutno nalazi u [adresa] zbog čega joj je otežan pristup sudu, a kako njezino ispitivanje nije nužno, niti je od utjecaja na zakonito i pravilno donošenje presude pri čemu je uzeto u obzir da je u ovom prekršajnom postupku na okolnosti optužbe ista ispitana u svojstvu osumnjičenika na zapisniku od 13. lipnja 2022., to je sukladno članku 167. stavak 3. PZ glavna rasprava održana i presuda donesena bez njezine nazočnosti.
3. Upitan kakav stav zauzima prema optužbi 1. okrivljeni US izjavio je da je u braku s 2. okrivljenom RS i imaju dvoje zajedničke djece kćer ES rođenu 2008. i kćer ĐS rođenu 2013. Bili su skladna normalna obitelj, dobro su se slagali i lijepo živjeli, a 2. okrivljena RS i on nikada nisu bili nasilni prema djeci. Iz tog razloga u potpunosti osporava i odbacuje navode optužnog prijedloga. Osporava da bi 2. okrivljena RS i on u vremenskom periodu navedenom u optužbi, odnosno od 1. siječnja 2022. do 10. lipnja 2022. kćeri TS branili izlaske i druženja s prijateljima, da bi joj pregledavali stvari po sobi bez njezinog znanja, da bi joj branili uporabu mobitela, da bi joj oduzeli školski tablet, da bi ju prisiljavali da odijeva robu po njihovom izboru, da bi joj prijetili da će ići u dom, a svakako ju nisu vrijeđali nikakvim pogrdnim riječima, pa tako niti riječima navedenim u optužbi, odnosno osporava da bi joj govorili uvrede da je ništarija i propalica. Nije mu poznato ništa o tome da bi kćer TS imala suicidalne namjere i zapravo je bio šokiran kada je Centar za socijalnu skrb Glina nju izdvojio iz obitelji jer uopće nije znao što se događa. Sve optužbe koje je tada, a i poslije kćer ES izgovorila protiv svoje majke i njega su neistine i mišljenja je da su ju na to nagovorile baka i tetka, odnosno njegova majka i sestra s kojima nije u dobrim odnosima jer su alkoholičarke i one su bile ljute na njega zato što im više nije htio davati novce, a imale su jak utjecaj na njegovu kćer ES. Dijete ŠS živi s majkom 2. okrivljenom RS i one su sada u [adresa], a on je redovito s njima u kontaktu tako da zna da je dobro. 2. okrivljena RS i on su u braku, ali ona živi s kćeri ĐS u [adresa] tri godine, a otišla je s djetetom nakon što su se dogodile prijave od strane kćeri ES jer nije htjela riskirati situaciju da im centar za socijalnu skrb uzme i drugo dijete. Na pitanja branitelja 2. okrivljene RS odgovorio je da je 2. okrivljena RS porijeklom iz [adresa], te kćer ĐS i ona sada žive s njezinom majkom. Na daljnji upit je odgovorio da se kćer ES u kritičnom vremenskom periodu družila sa svojim prijateljicama koje su dolazile i u njihovu kuću, družila se s njima i u selu u kojem žive, a njoj nisu branili nikakve izlaske jer ona nije niti bila u dobi da bi izlazila u noćne izlaske u grad jer je tada imala svega 13 godina. Navodi da je TS često izražavala nezadovoljstvo svojim prijateljicama iako se s njima družila. TS je u to vrijeme imala mobitel, a supruga i on joj nikada nisu branili uporabu tog mobitela. Nikada nisu fizički kažnjavali djecu, niti je on kada povisio ton na djecu. Nikada nije zapravo niti disciplinirao djecu jer su djeca više vremena provodila s majkom 2. okrivljenom RS s obzirom da je on dosta izbivao iz kuće zbog lova ili nekih poslova.
4. U dokaznom postupku ispitana su svjedokinje mlt. CS i JS, te je pročitana dokumentacija koja prileži spisu: službena bilješka Centra za socijalnu skrb Glina od 13. lipnja 2022., zapisnik o ispitivanju osumnjičenog DS od 13. lipnja 2022., zapisnik o ispitivanju osumnjičene RS od 13. lipnja 2022., izvješće o pruženoj intervenciji povodom dojave o nasilju u obitelji Policijske postaje Glina od 10. lipnja 2022., a na kraju dokaznog postupka pročitani su izvaci iz prekršajne evidencije za 1. okrivljenog US i 2. okrivljenu RS od 4. lipnja 2025.
5. Svjedokinja ES iskazala je da je do ljeta 2022. živjela s roditeljima 1. okrivljenim DS i 2. okrivljenom RS u obiteljskoj kući u [adresa] zajedno s mlađom sestrom ĐS. Roditelji se nisu baš dobro slagali i znalo je biti svađa između njih dvoje, pa je tako znalo biti vike i galame između roditelja što je nju rastuživalo i uznemiravalo. Od početka 2022. do 10. lipnja 2022. osjećala je nekakvu tugu i uznemirenost i priznala je psihologinji u školi da se samoozljeđuje, te ispričala sve o situaciji u obitelji i odnosu s roditeljima. Tada je imala 13 godina i smatrala je da su roditelji prestrogi prema njoj jer su znali galamiti kada bi dobila loše ocjene u školi, pa su joj tako znali zabraniti uporabu mobitela na kojem je igrala igrice i oduzeti školski tablet jer je na njemu gledala neškolske sadržaje, poput Youtube i slično. Zapazila je da su roditelji nekada pregledavali njezine stvari u sobi, npr. školsku torbu, pernicu i slično. Ne zna što su tražili. Navodi da je tek u toj dobi smjela nositi traperice u školu, a do tada su joj oni određivali što će odijevati, odnosno korigirali su što bi ona odabrala za školu, pa bi oni odabrali neku drugu odjevnu kombinaciju. To se sve odvijalo u dobi do njezine 13. godine. Imala je neke prijateljice u školi, a što se tiče izlazaka i druženja s prijateljima, roditelji joj nisu branili da ima prijatelje, ali nisu željeli da ostaje s prijateljima u gradu poslije škole s obzirom da su živjeli na selu u [adresa] i ona je putovala autobusom. Roditelji joj nisu govorili da je ništarija i propalica, već se sjeća situacije kada su gledali neki prilog na televiziji o policijskoj akademiji i kada je ona rekla da ju to uopće ne privlači i ne zanima, onda su ju roditelji napali da zašto je to tako, da zar želi biti neka propalica. Otprilike u vremenskom periodu koji je predmet postupka ona je iz kuće otuđila novce roditelja, ne zna koliko je točno novaca bilo, a za te novce je kupila mobitel, nešto je potrošila na sebe, nešto je sakrila u madrac, a nešto je vratila u tu kutiju. Kada se to dogodilo roditelji su joj kazali da će ju centar za socijalnu skrb staviti u dom ako se bude tako ponašala, a to su nekada znali reći i kada bi bili drugi problemi i prepirke. Znala je da nije u redu da otuđi novce od roditelja, a razlog što je to učinila je bio taj da se nadala da će to izazvati neku situaciju u kojoj bi zapravo mogla otići iz kuće i ne živjeti više s roditeljima. Smatrala je da su roditelji prestrogi prema njoj i zbog toga je bila nesretna i nezadovoljna u obitelji, a sada je puno sretnija i zadovoljnija od kada živi s udomiteljima u [adresa]. Majka je zajedno s mlađom sestrom otišla u [adresa] i nekada ju zove, ali se ne želi javiti jer zna da majka znade ružno govoriti o ocu i ne želi da onda njemu prenosi neke stvari zbog kojih bi se on mogao naljutiti, pa zato izbjegava razgovor s njom. Boji se da bi majka mogla preokrenuti njezine riječi. S ocem ima povremenu komunikaciju i susrete, ali se ne želi vratiti u kuću u [adresa]. Zadovoljna je u udomiteljskoj obitelji i ima dobar odnos s ukućanima. Na pitanja 1. okrivljenog DS odgovorila je da je u jednom trenutku prije nekoliko mjeseci iskazala želju da bi se možda vratila kući u [adresa] i to je kazala ocu, ali se predomislila jer joj je bolje u udomiteljskoj obitelji nego u [adresa]. Na pitanja branitelja 2. okrivljene RS odgovorila je da je otac 2. okrivljeni US puno smireniji i razumniji od majke 2. okrivljene RS i s njime joj je lakše komunicirati, a naročito sada kada je u novoj vezi s jednom ženom koja na njega dobro utječe. Trenutno ju još uvijek sprječava da s ocem ostvari bliži i prisniji odnos to što je on nagle naravi, a i nisu se dovoljno družili posljednje tri godine tako da bi se trebali još prije toga bolje zbližiti.
5.1. 1. okrivljeni US prigovorio je iskazu svjedokinje mlt. ES u dijelovima u kojima tvrdi da bi roditelji prema njoj bili grubi ili prestrogi.
6. Svjedokinja JS iskazala je da je kćer 2. okrivljene RS, a 1. okrivljeni US je njezin očuh. Sestra ES je bila jako željeno dijete od strane roditelja 1. okrivljenog DS i 2. okrivljene RS i njih dvoje su ju zaista željeli i voljeli, ali je ona od najranije dobi pokazivala probleme u ponašanju. Imala je česte agresivne ispade, bila je razmažena i neposlušna, a posebno se situacija pogoršala kada se rodila najmlađa sestra ĐS jer je TS onda postala strašno ljubomorna i agresivna, te je čak pokušala nauditi mlađoj sestri. 1. okrivljeni US i 2. okrivljena RS zaista su bili dobri roditelji prema svima njima, pa tako i prema ES. Nikada nije osjećala da postoji neka razlika između njih s obzirom da im je ona polusestra. 1. okrivljeni US i 2. okrivljena RS primjenjivali su uvijek normalne uobičajene roditeljske metode. Kada je ES ušla u pubertet njeno ponašanje se pogoršalo u smislu da je počela pušiti, željela je izlaziti i ponašala se kako ne priliči trinaestogodišnjem djetetu. Osim što je pušila i željela izlaziti, znala se vrlo neprimjereno odjenuti za svoje godine u vrlo izazovnu odjeću koja ne priliči djevojčici, na što ju je i ona upozorila da ne može takva izlaziti. Roditelji 1. okrivljeni US i 2. okrivljena RS su pokušali primijeniti prema njoj normalne odgojne metode u smislu da bi poticali da odijeva primjerenu odjeću, ukorili što je bježala iz škole s nastave, a normalno je da roditelji djetetu u dobi od 13 godina brane noćne izlaske i da pregledaju sobu svog djeteta, osobito kada dijete puši i ponaša se neprimjereno. Najmlađa sestra ĐS joj se žalila da je TS prema njoj znala biti jako agresivna, tukla ju je, a osobito kada roditelji ne bi bili u blizini zbog čega se ĐS znala pomokriti u odjeću. Nije nikada čula da bi 1. okrivljeni US i 2. okrivljena RS vrijeđali ES ili da joj prijete, a isto tako nije nikada zamijetila da su bili na bilo koji način agresivni prema njoj ili da su primjenjivali kakve neprimjerene odgojne metode. Bili su dobri roditelji prema TS, kao i prema njoj, a TS je bila sklona govorenju neistine i izmišljanju, te je htjela potpunu slobodu iako je bila dijete, te je željela da se ponaša neprimjereno svojim godinama. Na TS su u toj dobi jako utjecale majka i sestra 1. okrivljenog US koje imaju problema s ovisnošću o alkoholu i lijekovima, te su u zavadi s njime, a više puta su bile na liječenju od ovisnosti u psihijatrijskoj ustanovi. Na upit suda je odgovorila da u kritičnom vremenskom periodu od 1. siječnja do 10. lipnja 2022. nije živjela s njima u kući u [adresa], ali je dobro upućena u obiteljsku situaciju jer su stalno bili u kontaktu i često je dolazila. Čak je jedno vrijeme bila skrbnik najmlađoj sestri ĐS kada je ĐS zbog Marijinih prijava bila privremeno izdvojena iz obitelji, a za što uopće nije bilo potrebe.
7. Uvidom u službenu bilješku Centra za socijalnu skrb Glina od 13. lipnja 2022. utvrđeno je da je Centar za socijalnu skrb Glina 10. lipnja 2022. zaprimio e-mail poruku djelatnice Osnovne škole Glina iz kojeg se saznalo da je maloljetna ES ukrala novce od roditelja 1. okrivljenog DS i 2. okrivljene RS. Izražena je i sumnja na narušeno psihičko zdravlje djeteta ES u smislu suicidalnih misli, samoozljeđivanja i problema s prehranom. Djelatnica Centra za socijalnu skrb Glina sudjelovala je na razgovoru u Policijskoj postaji Glini, te je uz suglasnost majke dijete ES pregledano od strane pedijatra i hospitalizirano u Psihijatrijskoj bolnici za djecu i mladež u Zagrebu koje liječenje je sljedećeg dana prekinula majka djeteta nakon čega su 13. lipnja 2022. djelatnici Centra za socijalnu skrb Glina izvršili terenski očevid na adresi prebivališta obitelji ES, te je donesen zaključak da je roditeljima 1. okrivljenom DS i 2. okrivljenoj RS potrebno izreći žurnu mjeru izdvajanja i smještaja djeteta izvan obitelji, pa je organiziran smještaj djeteta u udomiteljsku obitelj BS u [adresa].
8. Uvidom u zapisnik o ispitivanju osumnjičene RS od 13. lipnja 2022. utvrđeno je da je 2. okrivljena RS prilikom prvog ispitivanja u svojstvu osumnjičenika izjavila da je laž sve što je kćer TS rekla u Centru za socijalnu skrb Glina, te da ju nitko nikada nije zlostavljao na bilo koji način.
9. Uvidom u izvješće o pruženoj intervenciji povodom dojave o nasilju u obitelji Policijske postaje Glina utvrđeno je da je 10. lipnja 2022. 2. okrivljena RS osobno u policijskoj postaji prijavila da ima problema s kćerkom maloljetnom ES koja je bez njezinog znanja uzimala novčana sredstva iz kuće.
10. Uvidom u izvatke iz prekršajne evidencije utvrđeno je da 1. okrivljeni US i 2. okrivljena RS nisu prekršajno osuđivani.
11. U tako provedenom postupku, analizirajući iskaze okrivljenika, svaki dokaz zasebno, kao i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, sud nije mogao na nedvojben način utvrditi da su 1. okrivljeni US i 2. okrivljena RS počinili prekršajno djelo za koje ih optužba tereti, odnosno u postupku nije na nedvojben način dokazano da su počinili prekršaj koji im se optužnim aktom stavlja na teret.
12. Nesporno je da su 1. okrivljeni US, 2. okrivljena RS i žrtva dijete ES osobe na koje se primjenjuju odredbe ZZNO u smislu članka 8. ZZNO jer su 1. okrivljeni US i 2. okrivljena RS roditelji žrtve djeteta ES.
13. Međutim, sporno je da li su 1. okrivljeni US i 2. okrivljena RS u inkriminiranom vremenskom periodu od 1. siječnja 2022. do 10. lipnja 2022. počinili psihičko nasilje u obitelji na štetu žrtve djeteta ES kako im se to stavlja na teret.
14. Naime, 1. okrivljeni US izrijekom osporava odgovornost i krivnju za inkriminirani prekršaj, kao i 2. okrivljena RS koja je već tijekom prvog ispitivanja u svojstvu osumnjičenika osporavala počinjenje inkriminiranog djela.
1. okrivljeni US u svom iskazu detaljno opisuje odnose i dinamiku obitelji u inkriminiranom vremenskom periodu i pritom negira da bi 2. okrivljena RS i on počinili bilo kakvo tjelesno ili psihičko nasilje na štetu djeteta ES. 1. okrivljeni US, kao i 2. okrivljena RS negiraju optužbu u cijelosti, odnosno 1. okrivljeni US izrijekom negira da bi 2. okrivljena RS i on kćeri žrtvi ES branili izlaske i druženja s prijateljima, da bi joj pregledavali stvari po sobi bez njezinog znanja, da bi joj branili uporabu mobitela, da bi joj oduzeli školski tablet, da bi ju prisiljavali da odijeva odjeću po njihovom izboru, da bi joj prijetili da će ići u dom i da bi ju vrijeđali bilo kakvim pogrdnim riječima, pa tako i uvredama navedenim u optužbi nazivajući ju ništarijom i propalicom. Pritom 1. okrivljeni US navodi da je žrtva ES u inkriminirano vrijeme bila u dobi od svega 13 godina, pa prema tome nije niti bila dovoljno stara da bi mogla i smjela izlaziti u noćne izlaske, a da su joj 2. okrivljena RS i on dopuštali da se primjereno svojoj dobi druži s prijateljicama u selu u kojem žive i koje su dolazile u njihovu kuću. Iz iskaza žrtve maloljetne ES koja je ispitana u svojstvu svjedoka proizlazi da je u inkriminirano vrijeme kada je imala 13 godina smatrala da su roditelji prestrogi jer su "znali galamiti kada bi dobila loše ocjene u školi, pa su joj tako znali zabraniti uporabu mobitela na kojem je igrala igrice i oduzeti školski tablet jer je na njemu gledala neškolske sadržaje, poput Youtube …nekada pregledavali njezine stvari u sobi…. korigirali su što bi ona odabrala za školu (odjeću) do njezine 13. godine… nisu branili da ima prijatelje, ali nisu željeli da ostaje s prijateljima u gradu poslije škole s obzirom da su živjeli na selu u [adresa]. Dakle, već iz iskaza žrtve koja je ispitana u svojstvu svjedoka proizlazi da su 1. okrivljeni US i 2. okrivljena RS kao roditelji povremenim oduzimanjem mobitela i tableta zapravo disciplinirali trinaestogodišnju kćer kada bi dobila loše ocijene u školi, a iz razloga što je, kako sama kaže, na mobitelu igrala igrice, a na školskom tabletu pregledavala neškolske sadržaje (npr. Youtube). Isto tako, iz njezinog iskaza proizlazi da joj nisu branili druženje s prijateljima već da su joj branili da u dobi od 13 godina ostaje s prijateljima u gradu poslije škole jer je kući putovala autobusom s obzirom da su živjeli na selu. Pregledavanje sobe ili nekih osobnih stvari djeteta u dobi od 13 godina, te povremeno ograničavanje uporabe mobitela ili tableta, kao i zabrana djetetu u toj životnoj dobi da izlazi u grad (osobito u večernjim i noćnim satima) potpuno su uobičajene i normalne odgojne metode roditelja koji brinu za dobrobit djeteta te životne dobi, te nikako ne mogu predstavljati prekomjerno kažnjavanje ili psihičko zlostavljanje djeteta bez obzira što takve normalne odgojne metode kod djeteta u predpubertetskoj i pubertetskoj dobi izazivaju ljutnju i uznemirenost. U odnosu na dio optužbe kojom se okrivljenike tereti da su žrtvi ES govorili da je ništarija i propalica, svjedokinja maloljetna ES u iskazu je pojasnila da joj 1. okrivljeni US i 2. okrivljena RS nisu govorili da je ništarija i propalica već su joj nakon televizijskog priloga o policijskoj akademiji kada je rekla da ju to ne privlači i ne zanima pitali: "zašto je to tako, da zar želi biti neka propalica". U odnosu na dio optužbe kojom se okrivljenike tereti da su žrtvi prijetili da će ići u dom ako se ne bude ponašala kako oni žele, svjedokinja maloljetna ES je iskazala da su joj 1. okrivljeni US i 2. okrivljena RS kazali da će ju "centar za socijalnu skrb staviti u dom ako se bude tako ponašala", a što su joj rekli nakon što je iz kuće otuđila novce (za koje je kupila mobitel, trošila novce na drugi način). Dakle, u odnosu na ove sporne činjenice iz iskaza svjedokinje ES ne proizlazi da bi 1. okrivljeni US i 2. okrivljena RS žrtvu vrijeđali govoreći joj da je ništarija i propalica, a niti da bi joj prijetili da će ići u dom ako se ne bude ponašala kako oni žele, već je dijete ES ukrala novce od roditelja nakon čega su ju isti samo upozorili da će ju centar za socijalnu skrb staviti u dom ako se takve stvari budu ponavljale što se ne može smatrati uvredama i prijetnjama koje bi vrijeđale dostojanstvo žrtve kako se to okrivljenicima stavlja na teret. I sama žrtva ES u svjedočkom iskazu pojašnjava da je nju rastuživao i uznemiravao odnos između roditelja, a da je roditeljima zamjerala opisane odgojne metode. Iz iskaza svjedokinje JS koja je vrlo detaljno i okolnosno opisala dinamiku u obitelji ES, a osobito odnos 1. okrivljenog DS i 2. okrivljene RS prema djeci, pa tako i žrtvi ES proizlazi da su 1. okrivljeni US i 2. okrivljena RS prema djeci uvijek primjenjivali normalne i uobičajene roditeljske metode, da su jednako voljeli svoju djecu, te da nikada na nikakav način nisu bili nasilni prema žrtvi ES, ali da je žrtva ES već od najranije dobi pokazivala probleme u ponašanju, bila razmažena i neposlušna, te imala česte agresivne ispade koje ponašanje se pogoršalo ulaskom u pubertet u inkriminiranom vremenskom periodu kada je počela pušiti, neprimjereno se odijevala u izazovnu odjeću, željela noćne izlaske i ponašala se kako ne priliči trinaestogodišnjem djetetu zbog čega su 1. okrivljeni US i 2. okrivljena RS kao roditelji pokušavali primjenom normalnih odgojnih metoda usmjeriti dijete na način da su ju poticali da odijeva primjerenu odjeću, ukoravali ju što je bježala s nastave iz škole, pregledavali joj sobu (zbog pušenja cigareta) i branili noćne izlaske, ali pritom na nikakav način nisu bili agresivni, niti su primjenjivali kakve neprimjerene odgojne metode. U svom iskazu u više navrata naglašava da su okrivljenici bili dobri roditelji, a da je žrtva ES u inkriminirano vrijeme bila sklona govorenju neistina i izmišljanju, ponašala se neprimjereno svojim godinama i željela potpunu slobodu iako je bila samo trinaestogodišnje dijete. Zaključno, svjedokinja JS koja je kćer 2. okrivljene RS i sestra žrtve ES vrlo je dobro upućena u obiteljsku situaciju jer je u inkriminiranom vremenskom periodu stalno bila u kontaktu s obitelji i često dolazila kod roditelja i sestara. S obzirom na način na koji su svjedokinje uvjerljivo i detaljno iskazivale, sud je iskaze obje svjedokinje prihvatio kao istinite.
15. Dakle, analizirajući sve izvedene dokaze, sud nije na nedvojben način utvrdio da su u kritičnom vremenskom periodu 1. okrivljeni US i 2. okrivljena RS počinili psihičko nasilje, odnosno napad na psihički integritet žrtve djeteta ES koji bi doveo do njezine uznemirenosti ili povrede dostojanstva u smislu članka 10. stavak 1. točka 3. ZZNO, pa su sukladno načelu in dubio pro reo na temelju članka 182. točka 3. PZ 1. okrivljeni US i 2. okrivljena RS oslobođeni od optužbe.
16. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 140. stavak 1. i 2. PZ.
U Petrinji, 12. rujna 2025.
Zapisničarka
Sutkinja
Tatjana Kuhar, v.r.
Anita Čalić, v.r.
Uputa o pravu na žalbu:
Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe Visokom prekršajnom sudu Republike Hrvatske, u roku od 8 (osam) dana po primitku presude, putem ovog suda, u dva istovjetna primjerka.
Dostavna naredba:
1. Tužitelj
2. 1. okrivljenik
3. 2. okrivljenica
4. Branitelj 2. okrivljenice