REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-753/2025-130

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Petri Hertelendi Lovrić, u pravnoj stvari tužitelja HE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Nemanja Nožinić, odvjetnik u Novoj Gradišci, protiv I. tuženika GRAKS-VRATARIĆ d.o.o. Zagreb, Makančeva 15, OIB 47904915254, kojeg zastupa punomoćnik SE, odvjetnik u [adresa], i II. tuženika AXA VERSICHERUNG AG Colonia-Allee 10-20, Koln, SR. Njemačka, Trgovački registar Koln HR B Nr. 21298, matični broj: USt-IdNr. DE 122786679, kojeg zastupa punomoćnica Franka Baica, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Ilej & Partneri u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 16. lipnja 2025., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Maria Maričevića, odvjetnika, punomoćnika I. tuženika SE, odvjetnika i punomoćnika II. tuženika HEN, odvjetnika, **.**.2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja prema I. tuženiku za isplatu naknade štete s osnova izgubljene zarade za razdoblje od siječnja 2012. do srpnja 2022. godine u ukupnom iznosu od 218.281,89 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama.

II. Nalaže se I. tuženiku naknaditi tužitelju parnične troškove od 2.581,32 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 12.9.2025. do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 8 dana, dok se odbija zahtjev tužitelja za naknadom troška u preostalom iznosu preko dosuđenog.

III. Nalaže se tužitelju naknaditi II. tuženiku parnične troškove od 15.500,00 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 12.9.2025. do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 8 dana, dok se odbija zahtjev II. tuženika za naknadom troška u preostalom iznosu preko dosuđenog.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je bio zaposlen kod I. tuženika na radnom mjestu tesara. Dana 20.12.2011. na radilištu I. tuženika u Republici Njemačkoj, Munchen, prilikom vršenja rada na koji je upućen od strane poslodavca, konkretno montaže gotovog betonskog elementa, pretrpio je ozljedu na radu, uslijed čega je zadobio višestruke teške tjelesne ozljede, nagnječenje desnog stopala s oštećenjem lisne i goljenične kosti u smislu višedjelnog loma s pomakom ulomaka, nagnječenje gornjeg i donjeg nožnog zgloba, rupturu ligamenata s vanjske strane gornjeg nožnog zgloba te niz drugih povreda. Do navedenog štetnog događaja je došlo isključivo uslijed očitih manjkavosti i poremećaja u tehnološkom procesu rada kod I. tuženika kao poslodavca i propusta istoga da osigura tužitelju kao radniku sigurno obavljanje posla. Uslijed zadobivenih tjelesnih povreda tužitelj se kontinuirano liječio počev od dana štetnog događaja, te je u tijeku liječenja bio podvrgnut nizu liječničkih zahvata, kao i samom operativnom zahvatu i postoperativnom liječenju te različitim terapijama. Uslijed zadobivenih ozljeda tužitelj je trpio i sada trpi jake i intenzivne fizičke bolove, pretrpio je i sada trpi intenzivan i dugotrajan strah, koji se osobito očitovao kao strah od samog štetnog događaja, strah od ozljeđivanja i posljedica zadobivenih teških tjelesnih ozljeda i ishoda liječenja, uključujući i postoperativni opravak, trajno mu je smanjena životna i radna aktivnost, čitavo vrijeme je na bolovanju, te mu je utvrđena radna nesposobnost, a napose za poslove tesara. Duži vremenski period bila mu je potrebna tuđa njega i pomoć, a zbog uočljivih ožiljaka na tijelu tužitelja i zaostalog šepanja kod tužitelja je ostala naruženost. Tužitelj je uslijed predmetnog štetnog događaja i štetnih posljedica istog imao i materijalne troškove liječenja u iznosu od 2.000,00 kn. Tužitelj potražuje od tuženika i naknadu za izgubljenu zaradu - rentu, koja je prema odluci Vrhovnog suda RH broj Rev-2050/87 definirana kao svaka materijalna korist koja se postiže radom. Navodi da je ostvarivao prosječna mjesečna primanja prije nezgode na radu, u iznosu od oko 2.000,00 EUR neto ili 15.000,00 kn, koji iznos mu je isplaćivan što na račun, a što na ruke. Tužitelj je bio na bolovanju počam od ozljeđivanja 20.12.2011. do listopada 2014., te je za vrijeme bolovanja primao naknadu, a nakon toga je ostvario pravo i otišao u invalidsku mirovinu. S obzirom da je tužitelj nakon povređivanja ostao trajno radno nesposoban, da je nastupilo takvo teško tjelesno oštećenje kod istoga, kao i da isti nije više u mogućnosti privređivati, pa je na taj način materijalno oštećen, to mu pripada pravo na izgubljenu zaradu. Tužitelj navodi da je kao radnik I. tuženika zadobio predmetne povrede, a time i pretrpio štetu na radu kod I. tuženika, zbog čega je I. tuženik na temelju Zakona o radu i Zakona o obveznim odnosima u obvezi nadoknaditi štetu tužitelju. I. tuženik je u predmetnom razdoblju imao s II. tuženikom kao osiguravajućim društvom zaključenu važeću policu osiguranja od odgovornosti, pa kako je nastupio osigurani slučaj, to je i II. tuženik u obvezi naknaditi predmetnu štetu tužitelju. Tužitelj se odštetnim zahtjevima obratio tuženicima za mirno rješenje spora, no do mirnog rješenja spora nije došlo. Tužbenim zahtjevom konačno preciziranim u podnesku od 26.11.2023. tužitelj potražuje od I. tuženika na ime naknade neimovinske štete i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu ukupan iznos od 11.679,61 eura, s osnova izgubljene zarade za razdoblje od siječnja 2012. do srpnja 2022. naknadu štete od ukupno 218.281,89 eura, te od II. tuženika na ime naknade štete – osigurane sume, pored već isplaćenog iznosa od 7.000,00 eura, daljnji iznos naknade štete od 10.000,00 eura, sve sa pripadajućim zateznim kamatama, uz naknadu parničnog troška.

2. U odgovoru na tužbu I. tuženik u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev i to kako glede osnovanosti, tako i glede visine postavljenog tužbenog zahtjeva. I. tuženik ističe kako nije sporno da je tužitelj bio zaposlen kod I. tuženika na temelju Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 28.04.2011. te kako nije sporno da su tužitelj i I. tuženik sklopili dva dodatna Ugovoru o radu, i to Ugovor o radu o upućivanju radnika na rad u inozemstvo te Dopunu uz ugovor o radu od 28.04.2011. za zaposlenje u SR Njemačkoj. Također, nije sporno da se tužitelj na gradilištu I. tuženika ozlijedio dana 20.12.2011., no I. tuženik osporava da je do predmetnog štetnog događaja došlo uslijed navodnih manjkavosti i poremećaja u tehnološkom procesu rada kod I. tuženika, već je do ozljeđivanja tužitelja došlo isključivo krivnjom tužitelja. I. tuženik ističe kako tužitelj neosnovano potražuje naknadu za izgubljenu zaradu - rentu, tim više što isti ničim ne dokazuje da bi u razdoblju nakon štetnog događaja zarađivao iznose od 2.000,00 EUR kako to paušalno i ničim dokazano tvrdi. Isto tako, iz Ugovora o upućivanju tužitelja na rad u SR Njemačku je razvidno kako je tužitelj započeo rad u SR Njemačkoj dana 01.05.2011. (čl. 4) te kako se radnik (tužitelj) dužan vratiti u Republiku Hrvatsku kada mu istekne radna dozvola (čl. 11.). Budući je radna dozvola tužitelju istekla dana 22.12.2011. to bi se isti nakon navedenog datuma vratio na rad u RH, kada zasigurno ne bi zarađivao navedene iznose. Nadalje, iz rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (HZMO), Područni ured Slavonski Brod, Ispostava u Novoj Gradiški, Klasa: UP/I 141-02/14- 01-03429907368, Ur. Broj: 341-11-05/3-14-4059 od 29.08.2014. tužitelju je priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog bolesti 40%, ozljede na radu 30% i profesionalne bolesti 30%. Isto tako, iz rješenja HZMO, Područni ured u Slavonskom Brodu, Ispostava u Novoj Gradiški, Klasa: 141-06/13-01/OB: 03429907368, Ur. Broj: 341- 11-05/3-13-4657 od 30.10.2013. razvidno je kako je tužitelju od 13.06.2013. priznata naknada za tjelesno oštećenje u iznosu od 145,56 kn mjesečno. Iz navedenog je razvidno kako tužiteljeva invalidnost, tj. njegovo priznato pravo na invalidsku mirovinu je samo djelomično (30%) "uzrokovala" navodna ozljeda na radu te mu je za istu ozljedu priznata i dodatna novčana naknada. Priznata profesionalna bolest kod tužitelja nije u uzročnoj vezi s predmetnim štetnim događajem. I. tuženik ističe kako je I. tuženik s II. tuženikom ("AXA" osiguravajućim društvom) u vrijeme nastanka štetnog događaja imao sklopljenu policu osiguranja. S time u vezi, I. tuženik ima saznanja da je II. tuženik isplatio tužitelju određeni novčani iznos po predmetnoj polici osiguranja, a u vezi s predmetnim štetnim događajem. S obzirom na sve navedeno, predlaže se tužbu i tužbeni zahtjev u odnosu na I. tuženika odbiti u cijelosti te tužitelja obvezati na naknadu parničnog troška I. tuženiku.

3. U odgovoru na tužbu II. tuženik prigovara naznačenoj vrijednosti predmeta spora, te opreza radi ističe i prigovor zastare u pogledu zahtjeva tužitelja za naknadu štete prema II. tuženiku. II. tuženik osporava tužbeni zahtjev u cijelosti, i u pogledu osnovanosti i u pogledu visine tužbenog zahtjeva. II. tuženik osporava osnovanost tužbenog zahtjeva jer je sukladno uvjetima police osiguranja II. tuženik već isplatio tužitelju iznos od 7.000,00 EUR kao osiguranu svotu na koju je tužitelj imao pravo za nezgodu prema izračunu i uvjetima predmetne police osiguranja, pa obzirom na tu isplatu, ne postoji više obveza niti odgovornost II. tuženika prema tužitelju iz navedenog događaja. II. tuženik predlaže da sud odbaci ili odbije zahtjev tužitelja kao nedopušten ili neosnovan, uz dosudu nadoknade prouzročenog sudskog troška

II. tuženiku.

4. Sud je u ovoj pravnoj stvari donio presudu posl. br. Pr-781/2017 od 7.1.2025. kojom je djelomično prihvaćen tužbeni zahtjev i dosuđena tužitelju naknada neimovinske štete od I. tuženika u iznosu od 11.679,61 eura sa zateznim kamatama, a odbijen je tužbeni zahtjev za neimovinsku štetu od I. tuženika s osnove izgubljene zarade od ukupno 218.281,89 eura sa pripadajućim kamatama, zahtjev za isplatu zateznih kamata, te zahtjev prema II. tuženiku za isplatom naknade štete od 10.000,00 eura sa pripadajućim kamatama.

5. U žalbenom postupku Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi je presudom i rješenjem broj Gž R-32/2025 od 21.3.2025. djelomično potvrdio prvostupanjsku presudu u dijelu dosuđene naknade neimovinske štete za iznos od 11.679,61 eura, te u odbijajućem dijelu za isplatu zateznih kamata te za isplatom naknade štete od II. tuženika, a djelomično je ukinuo presudu u odbijajućem dijelu s osnova imovinske štete za izgubljenu zaradu od I. tuženika u iznosu od 218.281,89 eura sa pripadajućim kamatama, kao i u dijelu odluke o parničnom trošku i u ukinutom dijelu vratio predmet ovome sudu na ponovno suđenje. Drugostupanjski sud navodi kako je pogrešan pravni stav prvostupanjskog suda da se je tužitelj trebao zaposliti s preostalom radnom sposobnošću te da presude Vrhovnog suda na koje se poziva nisu primjenjive u ovom predmetu.

6. U tijeku ponovljenog postupka sud je proveo dokaz uvidom u svu dokumentaciju koju su stranke dostavile u spis, pročitao je iskaze svjedoka DE (str. 940-941), EE (str. 948-950), ŽE (str. 980- 982), tužitelja (str. 1096-1097), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za medicinu dr. Žarka Rašiću (str. 971-978 i 1027) nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za financije Petre Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o. (str. 1035-1044 i str. 1103-1104), iskaz vještaka dr. Žarka Rašića (str. 1107-1108) te iskaz vještaka Petre Blašković (str. 1108-1109).

7. Ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) i u ovom ponovljenom postupku sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Predmet spora u ovom stadiju postupka je zahtjev tužitelja kao bivšeg radnika I. tuženika za naknadom imovinske štete s naslova izgubljene zarade od ukupno 218.281,89 eura i pripadajućih zateznih kamata zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje povodom ozljede na radu pretrpljene 20.12.2011. na gradilištu I. tuženika u Republici Njemačkoj od I. tuženika kao poslodavca.

9. U ovom stadiju postupka među strankama nije sporno da je tužitelj bio zaposlen kod I. tuženika na radnom mjestu tesara i da je poslove obavljao isključivo u inozemstvu na temelju Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 28.4.2011., Dopune uz Ugovor o radu te Ugovora o radu o upućivanju radnika na rad u inozemstvo od 28.4.2011. Nije sporan nastanak štetnog događaja, aktivna i pasivna legitimacija I. tuženika te činjenica da je tužitelju priznata ozljeda na radu od strane HZZO-a.

10. Sporna je osnova i visina tužbenog zahtjeva u odnosu na izgubljenu zaradu.

11. Tužitelj u ovom postupku potražuje od I. tuženika naknadu imovinske štete po osnovi izgubljene zarade, odnosno razliku plaće koju bi dobivao da je ostao raditi u inozemstvu i naknade za bolovanje, odnosno invalidske mirovine, za period od siječnja 2012. do srpnja 2022. kada je stekao uvjete za starosnu mirovinu, a isto obrazlaže činjenicom da mu je nakon ozljede na radu utvrđena invalidska mirovina zbog djelomične nesposobnosti za rad.

12. I. tuženik se istome protivi navodeći da je tužitelj radio kod I. tuženika od 1.5.2011. na temelju Ugovora o upućivanju radnika za rad u inozemstvo, da se bio dužan vratiti u Republiku Hrvatsku kada mu istekne radna dozvola, a ista je istekla 22.12.2011., to bi se isti nakon navedenog datuma vratio na rad u RH, kada zasigurno ne bi zarađivao iznose koje potražuje.

13. Uvidom u Zapisnik o inspekcijskom nadzoru od 28.3.2014. (list 181-182) utvrđeno je da je direktor tuženika GE izjavio kako je tužitelj bio zaposlen u tvrtci tuženika od 8.4.2010. a obavljao je tesarske poslove na gradilištu, imao je prekid rada od 9.1.2011. do 1.5.2011., a poslove je obavljao samo u inozemstvu u Njemačkoj. Na gradilištu u inozemstvu je radio na montaži metalnih velikopločnih oplata i gotovih betonskih elemenata. Možda je povremeno rukovao u inozemstvu sa ručnom motornom pilom, vibracionom bušilicom na gradilištu te ručnim vibratorom svježeg betona.

14. I uvidom u podatke o zaposlenju od HZMO dostavljene uz tužbu razvidan je početak radnog odnosa tužitelja kod I. tuženika od 8.4.2010.

15. Uvidom u rješenje HZMO od 30.10.2013. broj Klase: 141-06/13-01- 03429907368 (list 193) utvrđeno je da je tužitelju od 3.6.2013. kao posljedica ozljede na radu priznato pravo na naknadu zbog tjelesnog oštećenja u svoti od 144,12 kn mjesečno, a od 1.7.2013. usklađena naknada iznosi 145,56 kn mjesečno.

16. Uvidom u rješenje HZMO od 29.8.2014. broj Klase: UP/I 141-02/14-01- 03429907368 (list 191) utvrđeno je da je tužitelju priznato pravo na invalidsku mirovinu počevši od 3.6.2014. zbog djelomičnog gubitka radne sposobnosti zbog bolesti u omjeru 40%, ozljede na radu 30% i profesionalne bolesti 30%. Isto je utvrđeno i rješenjem HZMO od 5.6.2015. s time da je iznos invalidske mirovne uvećan.

17. Na temelju odredbe članka 103. stavak 1. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 149/09, 61/11, dalje: ZR/09) poslodavac je dužan naknaditi štetu koju radnik pretrpi na radu i u svezi s radom. Budući da nije sporno da je šteta nastala na radu,

I. tuženik odgovara po načelu objektivne odgovornosti (uzročnosti), a prema općim propisima obveznog prava.

18. Prema odredbi čl. 1095. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, u daljnjem dijelu teksta ZOO) propisano je da tko drugome nanese tjelesnu povredu ili mu naruši zdravlje dužan je naknaditi mu troškove oko liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi, a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja. Ako povrijeđeni zbog potpune ili djelomične nesposobnosti za rad gubi zaradu, ili su mu potrebe trajno povećane, ili su mogućnosti njegova daljnjeg razvijanja i napredovanja uništene ili smanjene, odgovorna osoba dužna je plaćati povrijeđenom određenu novčanu rentu, kao naknadu za tu štetu (čl. 1095. st. 2. ZOO).

19. Prema odredbi čl. 1092. st. 1. ZOO oštećenik koji je pridonio da šteta nastane ili da bude veća nego što bi inače bila ima pravo samo na razmjerno sniženu naknadu, a prema st. 2. citirane odredbe, kad je nemoguće utvrditi koji dio štete potječe od oštećenikove radnje ili propusta, sud će dosuditi naknadu vodeći računa o okolnostima slučaja.

20. Zakon o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" br. 157/13 i dalje, dalje: ZOMO) u članku 39. st. 1. propisuje da smanjenje radne sposobnosti postoji kada se kod osiguranika, zbog trajnih promjena u zdravstvenom stanju koje se ne mogu otkloniti liječenjem, radna sposobnost smanji za više od polovice u odnosu na zdravog osiguranika iste ili slične razine obrazovanja. Poslovi prema kojima se ocjenjuje sposobnost za rad obuhvaćaju sve poslove koji odgovaraju njegovim tjelesnim i psihičkim sposobnostima, a smatraju se odgovarajućim njegovim dosadašnjim poslovima.

21. Stavak 2. istog članka propisuje da preostala radna sposobnost postoji kada je kod osiguranika nastalo smanjenje radne sposobnosti iz stavka 1. ovoga članka, ali se s obzirom na zdravstveno stanje, životnu dob, naobrazbu i sposobnost može profesionalnom rehabilitacijom osposobiti za rad s punim radnim vremenom na drugim poslovima.

22. Stavak 3. istog članka propisuje da djelomični gubitak radne sposobnosti postoji kada kod osiguranika postoji smanjenje radne sposobnosti iz stavka 1. ovoga članka, a s obzirom na zdravstveno stanje, životnu dob, naobrazbu i sposobnost ne može se profesionalnom rehabilitacijom osposobiti za rad s punim radnim vremenom na drugim poslovima, ali može raditi najmanje 70% radnog vremena na prilagođenim poslovima iste ili slične razine obrazovanja koji odgovaraju njegovim dosadašnjim poslovima.

23. Stavak 4. istog članka propisuje da potpuni gubitak radne sposobnosti postoji kada kod osiguranika u odnosu na zdravog osiguranika iste ili slične razine obrazovanja, zbog promjena u zdravstvenom stanju koje se ne mogu otkloniti liječenjem, nastane trajni gubitak radne sposobnosti bez preostale radne sposobnosti.

24. Korisnici invalidskih mirovina zbog djelomičnog gubitka radne sposobnosti mogu raditi uz mirovinu, bilo s punim bilo s nepunim radnim vremenom, ali im se u oba slučaja mirovina isplaćuje u umanjenom iznosu, umjesto uz primjenu faktora 0,8, isplaćuje im se mirovina određena faktorom 0,6667.

25. S obzirom da iz rješenja HZMO jasno proizlazi da je kod tužitelja utvrđen djelomičan gubitak radne sposobnosti, a tužitelj u ovom postupku ničim nije dokazao da se nije mogao zaposliti s preostalom radnom sposobnošću nakon ozljede na radu, nema pravo na naknadu štete zbog izgubljene zarade od strane I. tuženika. Naime, tužitelj niti ne tvrdi da je tražio profesionalnu rehabilitaciju odnosno da je tražio od I. tuženika rad na poslovima sa smanjenom radnom sposobnošću. Upravo suprotno, tužitelj je na vlastitu inicijativu otišao u invalidsku mirovinu, a to je razvidno iz njegova iskaza.

26. Treba istaknuti kako je invalidska mirovina pravo osobe, a ne obveza, osoba ne ide u invalidsku mirovinu prisilno niti automatizmom, kao npr. starosna mirovina u koju se odlazi kad se ostvare uvjeti godine staža i godine života. Prema tome, tužitelja nitko nije prisilno tjerao u invalidsku mirovinu, niti poslodavac niti HZMO, on je sam odlučio iskoristiti to svoje pravo te je HZMO donio rješenje o invalidskoj mirovini na inicijativu izabranog liječnika primarne zdravstvene zaštite od strane tužitelja.

27. Pritom se ističe i da nema odgovornosti I. tuženika ako je za nezapošljavanje tužitelja s preostalom radnom sposobnošću mogao biti odgovoran i Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje koji možebitno nije proveo propisanu profesionalnu rehabilitaciju tužitelja. Uz navedeno, odgovornost za to da mu nije utvrđena preostala radna sposobnost, snosi i sam tužitelj, ako je propustio nakon dovršenog liječenja poduzeti odgovarajuće mjere kojima bi mogao smanjiti vlastitu štetu, pa i time što bi, u smislu propisa iz mirovinskog osiguranja, pokrenuo odgovarajući postupak utvrđivanja svoje preostale radne sposobnosti i nakon toga, s tom preostalom radnom sposobnosti, tražio zaposlenje, odnosno zaposlio se. Naime, svaki oštećenik je dužan nastojati da mu šteta bude što manja i u tom smislu poduzimati radnje u skladu sa svojim mogućnostima i prema potrebama, a ako to propusti i tako pridonese da mu šteta nastane ili bude veća, ima pravo samo na razmjerno smanjenu naknadu (čl. 1092. st. 1. ZOO).

28. Slijedom navedenog, tužbeni zahtjev za naknadom štete od I. tuženika po osnovi izgubljene zarade od 218.281,89 eura sa pripadajućim zateznim kamatama je odbijen kao neosnovan. Stoga nisu ocjenjivani dokazi glede provedenog financijskog vještačenja i ostali navodi stranaka na te okolnosti, kao suvišni na odluku.

29. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 2. i čl. 155. ZPP. Prilikom odmjeravanja troškova u ovom sporu sud je utvrdio sljedeće, da je tužitelj u odnosu na osnovu prema I. tuženiku uspio u omjeru od 100%, dok je u odnosu na visinu uspio u omjeru od 5%. S druge strane, I. tuženik je uspio u pogledu visine uspio u omjeru od 95%, a u pogledu osnove njegov uspjeh je 0%. Stoga je sud za tužitelja prema I. tuženiku utvrdio sljedeći omjer uspjeha: 100% + 5% = 105% / 2 = 52,5%, a za I. tuženika: 0% + 95% = 95% / 2 = 47,5%. Kada se od omjera uspjeha tužitelja oduzme uspjeh I. tuženika preostane iznos od 5% uspjeha na strani tužitelja. Ujedno, sud je u odnosu na vrijednost konačno postavljenog tužbenog zahtjeva tužitelju odredio trošak za svaku poduzetu radnju, budući je u odnosu na taj zahtjeva utvrđen i omjer uspjeha u sporu.

30. Tužitelju su kao opravdani priznati troškovi za:

- sastav tužbe od 3.460,00 eura (Tbr.7/1),

- sastav odštetnog zahtjeva od 3.460,00 eura (Tbr.28),

- zastupanje na ročištu 16.11.2017. od 1.730,00 eura (Tbr.9/2),

- zastupanje na ročištu 19.4.2018. od 1.730,00 eura (Tbr.9/2),

- zastupanje na ročištu 10.3.2020. od 1.730,00 eura (Tbr.9/2),

- zastupanje na ročištu 7.10.2020 od 100,00 eura (Tbr.9/2),

- zastupanje na ročištu 17.1.2022. od 3.460,00 eura (Tbr.9/1),

- zastupanje na ročištu 25.4.2022. od 3.460,00 eura (Tbr.9/1),

- zastupanje na ročištu 18.10.2022. od 3.460,00 eura (Tbr.9/1),

- zastupanje na ročištu 19.3.2024. od 3.460,00 eura (Tbr.9/1),

- zastupanje na ročištu 19.6.2024. od 3.460,00 eura (Tbr.9/1),

- zastupanje na ročištu 22.10.2024. od 3.460,00 eura (Tbr.9/1),

- sastav podneska od 27.5.2024. od 3.460,00 eura (Tbr.8/1),

što ukupno iznosi 36.430,00 eura, uvećano za PDV od 25% što ukupno iznosi 45.537,50 eura, a 5% tog iznosa je 2.276,87 eura. Na navedeni iznos tužitelju u cijelosti pripadaju troškovi medicinskog vještačenja od 304,45 eura prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda pa trošak tužitelja sveukupno iznosi 2.581,32 eura.

31. Tužitelj je odbijen sa nadoknadom ostalih zatraženih troškova a isti se odnose na sastav podnesaka koji nisu bili potrebni za vođenje postupka ili se navodi ponavljaju (čl. 155. ZPP) ili su previsoko postavljeni, ili ih nije dokazao odgovarajućim računima (putni troškovi, trošak prijevoda).

32. U odnosu na II. tuženika tužitelj je izgubio parnicu pa mu je dužan u cijelosti nadoknaditi parnične troškove.

33. II. tuženiku su priznati troškovi za :

- sastav odgovora na tužbu od 1.540,00 eura (Tbr.8/1),

- zastupanje na ročištu 16.11.2017. od 1.540,00 eura (Tbr.9/2),

- sastav podneska od 6.12.2017. od 1.540,00 eura (Tbr.8/1),

- zastupanje na ročištu 19.4.2018. od 1.540,00 eura (Tbr.9/2),

- zastupanje na ročištu 10.3.2020. od 1.540,00 eura (Tbr.9/2),

- zastupanje na ročištu 7.10.2020 od 100,00 eura (Tbr.9/2),

- zastupanje na ročištu 17.1.2022. od 1.540,00 eura (Tbr.9/1),

- zastupanje na ročištu 25.4.2022. od 1.540,00 eura (Tbr.9/1),

- zastupanje na ročištu 18.10.2022. od 1.540,00 eura (Tbr.9/1),

- zastupanje na ročištu 19.3.2024. od 1.540,00 eura (Tbr.9/1),

- zastupanje na ročištu 19.6.2024. od 1.540,00 eura (Tbr.9/1)

što ukupno iznosi 15.500,00 eura.

34. II. tuženik je odbijen sa nadoknadom troška za sastav ostalih podnesaka jer isti nisu bili neophodni za vođenje postupka sukladno odredbi čl. 155. ZPP te za trošak prijevoda jer nije dostavio račun.

35. Odluka o zateznim kamatama na trošak parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO.

36. Na temelju odredbe čl. 11. st. 1. toč. 3. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" br. 118/18) tužitelj je oslobođen obveze plaćanja sudskih pristojbi u ovoj pravnoj stvari.

U Zagrebu 12. rujna 2025.

Sutkinja:

Petra Hertelendi Lovrić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 8 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi e-komunikacijom ili pisano u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda za nadležni županijski sud.

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku

2. I. tuženiku po punomoćniku

3. II. tuženiku po punomoćnici