Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split

Poslovni broj: Gž-1186/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, po sudcu dr. sc. Ivanu Tironiju, u pravnoj stvari tužiteljice „Vodoopskrba i odvodnja“ d.o.o. iz Zagreba, Folnegovićeva 1, OIB: 83416546499, zastupane po svom djelatniku UČ, dipl. iur., protiv tuženice NČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Davoru Jeliću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Jelić, Vuković & Vukušić, j.t.d. iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Povrv – 593/2024-6 od 28. ožujka 2025., dana 12. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženice kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Povrv – 593/2024-6 od 28. ožujka 2025., u pobijanom dijelu pod točkama I., IV. i V. izreke presude.

Obrazloženje

1.1. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski je sud donio presudu kojom je u točki I. izreke održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave vršitelja dužnosti javnog bilježnika Margarete Žabčić iz Zagreba, poslovni broj: UPP/OS - Ovrv-1061/2023 od 10. siječnja 2024. (broj sudskog predmeta: Ovrv – 97416/2023) u dijelu u kojem je naloženo tuženici da isplati tužiteljici iznos od 47,06 eura sa zateznim kamatama koje na iznos od 12,66 eura teku od 2. veljače 2023. do isplate, na iznos od 26,87 eura od 2. ožujka 2023. do isplate, te na iznos od 27. lipnja 2023. do isplate.

1.2. Nadalje, prvostupanjski je sud u točkama II. i III. izreke ukinuo navedeni platni nalog u točno određenom dijelu.

1.3. Konačno, prvostupanjski je odlučio i o parničnom trošku na način da je u točki IV. izreke naložio tuženici da s ovog osnova isplati iznos od 38,27 eura sa zateznim kamatama koje na ovaj iznos teku od 28. ožujka 2025. do isplate, dok je u točki V. izreke odbio kao neosnovan zahtjev tuženice za naknadom parničnog troška.

2. Protiv prvostupanjske presude, očigledno u dijelu pod točkama I. i IV. i V. izreke (u kojima tuženica nije uspjela u postupku), tuženica je podnijela žalbu, iz kako navodi, svih žalbenih razloga, dakle zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanja te zbog pogrešne primjene materijalnog prava, žalbenih razloga koji su predviđeni odredbama članka 353. stavak 1. točke 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.

- Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka USRH, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje ZPP). Tuženica u žalbi predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan, odnosno podredno da ju ukine i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje (u pobijanom dijelu).

3. Tužiteljica je podnijela odgovor na žalbu u kojem u bitnome predlaže da drugostupanjski sud odbije žalbu tuženice kao neosnovanu te potvrdi prvostupanjsku presudu (očigledno u pobijanom dijelu pod točkama I., IV. i V. izreke).

4. Žalba tuženice nije osnovana.

5. Predmet spora u ovoj žalbenoj fazi postupka predstavlja zahtjev tužiteljice da joj tuženica s osnova usluge isporučene vode odnosno nepodmirenih računa za vodne usluge, isplati iznos od 47,06 eura sa pripadajućim zateznim kamatama.

6.1. Vršitelj dužnosti javnog bilježnika Margareta Žabčić je dana 10. siječnja 2024. pod poslovnim brojem UPP/OS - Ovrv-1061/2023 od 10. siječnja 2024. (broj sudskog predmeta: Ovrv – 97416/2023) donijela rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave kojim je naloženo tuženici da isplati tužiteljici iznos od ukupno 69,49 eura sa pripadajućim zateznim kamatama, te trošak u iznosu od 25,00 eura.

6.2. Odlučujući o prigovoru tuženice, Općinski građanski sud u Zagrebu je 2. listopada 2024. pod poslovnim brojem: Povrv - 593/2024-2 donio rješenje kojim je stavio izvan snage predmetno rješenje o ovrsi od 10. siječnja 2024. u dijelu u kojem je određena ovrha, te je ukinuo sve provedene ovršne radnje. Postupak je dalje nastavljen kao povodom prigovora protiv platnog naloga.

7. Prvostupanjski je sud potom, nakon provedenog dokaznog postupka, utvrdio kako tuženica za razdoblje na koje se odnose računi: br.43658668 od 15. prosinca 2022., br. 43911755. od 1. veljače 2023. i br. 44808277 od 10. lipnja 2023., nije isplatila tužiteljici s osnova isporučene vodne usluge, ukupan iznos od 47,06 eura

8. Ovu činjenicu prvostupanjski je sud utvrdio na temelju računa koji su izdani tuženici za uslugu isporučene vode za prostor koji koristi tuženica (na adresi [adresa]) i to baš računa: [broj računa] 15. prosinca 2022. na iznos od 12,66 eura, br. 43911755. od 1. veljače 2023. na iznos od 26,87 eura i br. 44808277 od 10. lipnja 2023. na iznos od 7,53 eura (dakle ukupno 47,06 eura). Predmetni računi u suglasju sa odredbom članka 31. stavak 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22. i 6/24.) predstavljaju vjerodostojne isprave. Tuženica ove činjenice u žalbi nije ni pobijala.

9. Slijedom navedenog prvostupanjski je sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je održao na snazi platni nalog sadržan u predmetnom rješenju o ovrsi i to u dijelu u kojem se nalaže tuženici da isplati tužiteljici iznos od 47,06 eura sa pripadajućim zateznim kamatama. Pri tome se prvostupanjski sud pravilno pozvao na odredbe članka 3. stavka 1. točke 6. te članka 42. stavka 1. Zakona o vodnim uslugama („Narodne novine“ broj: 66/19., dalje ZVU), a odluku iz točke I. izreke prvostupanjske presude donesena je i u suglasju sa odredbom članka 451. stavak 3. ZPP-a.

10. U svezi sa žalbenim navodima tuženice, a kojima bi se osporavala točnost i potpunost utvrđenja činjeničnog stanja, za reći je kako u sporu male vrijednosti kakav je ovaj, na što upućuju odredbe članka 458. stavak 1. i 460. ZPP-a, presuda se može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a (osim zbog povrede iz članka 354. stavak 2. točka 3. ZPP-a), i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (odredbe članka 467 st. 1. i 2. ZPP-a). Dakle, drugostupanjski sud u konkretnom slučaju ne ispituje je li prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje budući u sporu male vrijednosti žalba zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije dopuštena u smislu označene odredbe članka 467. stavak 1. ZPP-a.

11. Ispitujući prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu pod točkama I., IV. i V. izreke, kao i postupak koji je prethodio njenom donošenju, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bila počinjena bilo koja od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354 stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, a na koje povrede sukladno odredbama članka 365. stavak 2. i 467. stavak 1. ZPP-a drugostupanjski sud u postupcima male vrijednosti pazi po službenoj dužnosti.

12.1. Tuženica u žalbi u bitnome pobija prvostupanjsku presudu iz razloga jer da je ovrhovoditeljica, sada tužiteljica, prekoračila prekluzivni rok iz članka 461. a stavak 6. ZPP-a. Ovom je odredbom propisano kako u postupku u sporovima male vrijednosti (kao što je ovaj predmetni u suglasju sa odredbom članka 458. stavak 1. ZPP-a) u povodu prigovora protiv platnog naloga odnosno prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave tužitelj je dužan najkasnije u podnesku predanom sudu u roku od 15 dana od dostave prigovora protiv platnog naloga odnosno rješenja kojim je stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu kojim je određena ovrha, iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te predložiti održavanje usmene rasprave. Žaliteljica naime tvrdi kako se tužiteljica na rješenje prvostupanjskog suda koje da je zaprimila 30. listopada 2024. morala očitovati najkasnije u roku od 15 dana, a da je tužiteljica prekoračila taj rok za 1 dan, dostavivši sud podnesak sa „uređenim“ tužbenim zahtjevom i dokazima 15. studenoga 2024.

12.2. U svezi sa ovim žalbenim razlogom za reći je slijedeće. Prvostupanjski je sud rješenjem od 2. listopada 2024. u točki I. stavio izvan snage rješenje o ovrsi kojim je stavio izvan snage predmetno rješenje o ovrsi od 10. siječnja 2024. u dijelu u kojem je određena ovrha, te je ukinuo sve provedene ovršne radnje. U točki VI. izreke, prvostupanjski je sud upozorio ovrhovoditeljicu, sada tužiteljicu, da je obvezna najkasnije u roku od 15 dana iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve te predložiti sve dokaze na okolnost utvrđenja tih činjenica. Tužiteljica je, baš kao što tvrdi i tuženica, ovo rješenje zaprimila 30. listopada 2024., tako da ova činjenica i nije sporna. No, iz spisa je razvidno kako je tužiteljica podnesak sa „uređenim“ tužbenim zahtjevom te dokazima kojima potvrđuje odlučne činjenice, uputila prvostupanjskom sudu 14. studenoga 2024., dakle pravovremeno, a ne 15. studenoga 2024. kako to pogrešno tvrdi tuženica. Da je tome tako razvidno je iz obavijesti o primitku elektroničkog podneska kojom prvostupanjski sud potvrđuje da je tužiteljica predala sudu predmetni podnesak 14. studenoga 2024. (obavijest se nalazi između str. 24. i 25. spisa). Kako je ovaj podnesak tužiteljica uputila sudu u roku od 15 dana (pravovremeno) nije potrebno razmatrati eventualne pravne posljedice prekoračenja roka. Dakle, ovaj žalbeni razlog tuženice nije osnovan.

13. Tuženica je u žalbi istaknula kako nije zaprimila račune tužiteljice na temelju kojih je prihvaćen tužbeni zahtjev. Ni ovaj žalbeni razlog nije osnovan. Naime neovisno o tome je li tuženica predmetne račune zaprimila prije podnošenja prijedloga za ovrhu, ona je u bila u obvezi platiti novčane iznose navedene u njima, a ovo u smislu odredbe članka 69. Zakona o financiranju vodnog gospodarstva („Narodne novine“ broj: 153/09., 90/11., 56/13., 154/14., 119/15., 120/16., 127/17., 66/19. i 36/24.) kao i na temelju odredbi članaka 10. stavak 1., 29. stavak 1. i 183. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08.,125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23, dalje ZOO). Zbog nepotrebnog ponavljanja, a u svezi sa ovim žalbenim razlogom, tuženica se upućuje na odlomak 18. obrazloženja prvostupanjske presude.

14. Odluka o parničnom trošku iz točki IV. i V. izreke prvostupanjske presude, zakonita je i donesena na temelju odredbi članka 154. stavak 1. i 155. ZPP-a.

15. Slijedom navedenog trebalo je žalbu tuženice odbiti kao neosnovanu te potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu pod točkama I., IV. i V. izreke, a ovo na temelju odredbi članka 368. stavak 1. ZPP-a. Stoga je odlučeno kao u izreci ove drugostupanjske presude.

U Splitu 12. rujna 2025.

Sudac:

Dr. sc. Ivan Tironi