Poslovni broj: Us I-3157/2024-7
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Vlahu Bassegli Gozze, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Andreje Fortunić, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice HUN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenica Maja Topić, odvjetnica u Zagrebu, Kralja Držislava 4, protiv tuženog Grada Zagreba u Zagrebu, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi novčane pomoći roditelju odgojitelju, 12. rujna 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Poništava se rješenje Grada Zagreba, Gradonačelnika, KLASA: UP/II- 551-06/23-014/1513, URBROJ: 251-02-01/001-23-2, od 17. svibnja 2023.
II. Nalaže se tuženiku da u roku od 60 dana od dana povrata spisa donese odluku o prigovoru tužiteljice.
III. Nalaže se tuženiku Gradu Zagrebu u Zagrebu, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, da u roku od 60 dana od dana pravomoćnosti odluke o troškovima ovog upravnog spora, tužiteljici naknadi troškove u iznosu od 3.750,00 Eura (tritisućesedamstotinapedeset eura).
IV. U preostalom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadom troškova ovog upravnog spora se odbija.
Obrazloženje
1. Rješenjem Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku, Odjela za demografski razvoj, Odsjeka za pronatalitetnu politiku, KLASA: UP/I-551-06/22- 013/1429, URBROJ: 251-09-22-1/002-22-02, od 30. studenog 2022. (u daljnjem tekstu Prvostupanjsko rješenje), zamjenjuje se ranije rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport, KLASA: UP/I-551-06/17-013/568, URBROJ: 251-10-01-17-2, od 3. travnja 2017., na način da se ranije određena novčana pomoć, Prvostupanjskim rješenjem usklađuje s Odlukom o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja.
2. Osporenim rješenjem odbijen je prigovor tužiteljice, izjavljen protiv Prvostupanjskog rješenja, uz obrazloženje tuženika kako su prigovori tužiteljice cjelovito otklonjeni presudama Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, broj: Usoz
– 8/22 od 5. srpnja 2022. i Usoz – 143/22 od 27. veljače 2023., a u kojima je taj Sud zauzeo stavove o zakonitosti općeg akta koji je pravni temelj Prvostupanjskog rješenja. Stoga se zaključuje da takve odluke imaju opće važenje pa se prigovori u tom smislu ne mogu s uspjehom isticati u ocjenama zakonitosti pojedinačnih odluka proizašlih iz ocjenjenog općeg akta.
3. Tužiteljica u tužbi i tijekom spora u bitnome navodi kako je Prvostupanjsko rješenje potpisala neovlaštena osoba te da je u konkretnom slučaju izostalo objašnjenje iz kojeg razloga je tuženik odstupio od svoje prakse postupanja po kojoj je takva rješenja poništavao, odnosno uopće i izostalo obrazloženje dijela njenog prigovora usmjerenog u tom smislu. Bez obzira na ovu okolnost navodi kako joj je već ranije priznato pravo na novčanu pomoć i to u trenutku kada nisu bili propisani uvjeti, odnosno razlozi njenog umanjenja. Mišljenja je da je istim stekla legitimno očekivanje da će i nastavno ostvarivati prava kako su joj ranije bila zajamčena. Ovom dodaje kako u njenom slučaju nisu postojali uvjeti za donošenje drugostupanjskog rješenja, jer prije donošenja te odluke nije odlučeno o njenom zahtjevu za izuzećem gradonačelnika. Isto tako smatra da u konkretnom nisu bili ispunjeni ni uvjeti za vraćanje predmeta prvostupanjskom tijelu na ponovno odlučivanje, jer nisu razmotreni navodi iz njezinog prigovora koji su se odnosili na to da službenici u prvostupanjskom tijelu ne udovoljavaju kriterijima neovisnosti i nepristranosti, u bitnome navodeći da su zbog unutarnjeg ustrojstva, načina rada i hijerarhije odnosa u Gradu Zagrebu te službene osobe podložne utjecaju gradonačelnika. Obrazlaže da je vezano za zahtjev za izuzeće navela da je upravo gradonačelnik taj koji je inicirao ukidanje prava na novčanu pomoć te da je upravo po njegovom prijedlogu došlo do donošenja Općeg propisa kojim su joj umanjena stečena prava. Navodi da je gradonačelnik više puta javno istupao u medijima te da je u svojim istupima govorio o potrebi ukidanja novčane pomoći i o štetnosti daljnjeg ostvarivanja tog prava. Mišljenja je da prvostupanjsko tijelo nije moglo pokrenuti upravni postupak po službenoj dužnosti samo na temelju Izmjene njegovog ranijeg općeg propisa, ali i da je rok naveden u članku 6. tog propisa u trenutku donošenja Prvostupanjskog rješenja, protekao. Ukazuje kako u ovom predmetu nije proveden ispitni postupak, pa da samim time nisu utvrđene činjenice i okolnosti bitne za razjašnjenje pravog stanja stvari, niti joj je omogućeno ostvarenje i zaštita njezinih prava i pravnih interesa. Navodi da, nakon pokretanja postupka po službenoj dužnosti, uopće nije obavještena o postojanju postupka, iz kojeg razloga u istom nije ni sudjelovala. Smatra da miješanje u njezino pravo vlasništva nije bilo zakonito. Osporava ocjenu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske u predmetu u kojem je ocjenjivao zakonitost Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o dojeli novčane pomoći za roditelja odgojitelja. Predlaže Sudu da poništiti osporeno i Prvostupanjsko rješenje, uz naknadu troškova ovog upravnog spora.
4. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom spora u bitnome navodi da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev, iz razloga sadržanih u obrazloženju osporenog rješenja.
5. Sud je 28. svibnja 2025. i 10. rujna 2025. održao usmenu i javnu raspravu, zaključenu u prisutnosti opunomoćenice tužiteljice i u prisutnosti opunomoćenice tuženika, čime je strankama, u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24.), dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.
6. Radi ocjene zakonitosti osporenog rješenja Sud je u istog izvršio uvid, kao i uvid u Prvostupanjsko rješenje te je, radi točnog utvrđenja činjeničnog stanja, izveo dokaz uvidom u spis tuženika i priložene isprave.
7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja Sud je, sukladno članku 114. stavku 3. Zakona o upravnim sporovima, utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.
8. Ne ulazeći detaljno u razmatranje merituma ovog spora, Sud navodi kako je kao potpisnik Prvostupanjskog rješenja naveden HU, bez da je u tom rješenju naznačeno svojstvo i ovlaštenje za njegovo potpisivanje.
9. Člankom 23. stavkom 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09. i 110/21.), propisano je da u upravnom postupku postupa službena osoba u opisu poslova koje je vođenje tog postupka ili rješavanje o upravnim stvarima, sukladno propisima o ustrojstvu javnopravnih tijela.
10. Člankom 23. stavkom 3. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09. i 110/21.), određeno je da ako u javnopravnom tijelu nema osobe ovlaštene za rješavanje o upravnoj stvari, rješenje donosi čelnik tijela.
11. Sukladno citiranim odredbama proizlazi kako je u konkretnom prvostupanjskom postupku, kao službena osoba u svojstvu rješavatelja, morala sudjelovati ili službena osoba u opisu poslova koje je vođenje tog postupka, odnosno rješavanje o upravnim stvarima, ili čelnik tijela. Između stranaka i nije sporno kako je sam tuženik u svojoj uobičajenoj praksi i u sporovima istovrsne činjenične i pravne naravi, zauzeo stav kako su rješenja njegovog prvostupanjskog tijela nezakonita, jer HU nije osoba ovlaštena za potpisivanje Prvostupanjskih rješenja, slijedom čega je ista poništavao.
12. Slijedom ovakvog odlučivanja i u sporu pune jurisdikcije ovaj Sud je svojim rješenjem i po prijedlogu tuženika, istom dodijelio rok za otklanjanje naznačene procesne nepravilnosti. Svojim podneskom od 5. lipnja 2025. tuženik je naveo kako je rješenje potpisao HU ne navodeći ovlaštenja ili razlog takvog potpisivanja. Slijedom ovakvog stanja, Sud je osporeno rješenje ocijenio nezakonitim te predmet vratio tuženiku na ponovno odlučivanje. Stoga je odlučeno kao u točki I i II izreke ove presude.
13. Trebalo je stoga, temeljem članka 117. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima, usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja i poništiti osporeno rješenje.
14. U odnosu na zahtjev tužiteljice za naknadom troškova ovog upravnog spora, specificiranog na ročišnom zapisniku od 10. rujna 2025. (list 473 spisa), Sud navodi kako je isti utemeljen na članku 144. stavku 1. i 2. Zakona o upravnim sporovima te na temelju tbr. 27 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 138/23. - u daljnjem tekstu Tarifa). Tužiteljica je na temelju tbr. 27. točke 1. alineje 2. Tarife, podnijela zahtjev za sastav tužbe od 7. srpnja 2023., za sastav podneska od 14. studenoga 2023. i za sastav podneska od 28. svibnja 2025. u iznosu od po 1.000,00 Eura te na temelju tbr. 27. točka 2. Tarife, podnijela zahtjev za naknadu troškova za pristup na ročišta održana 328. svibnja 2025. i 10. rujna 2025., sve uvećano za pripadajući iznos javnog davanja, što ukupno iznosi 6.250,00 Eura.
15. Člankom 144. stavkom 1. i 2. Zakona o upravnim sporovima određeno je da troškove spora čine opravdani izdaci učinjeni tijekom ili u povodu spora. Troškovi spora obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba koje imaju pravo na zakonom propisanu naknadu.
16. Člankom 147. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima propisano je da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.
17. Imajući na umu kako je ovaj spor okončan na način da je poništeno rješenje tuženika, Sud zaključuje kako je tužiteljica u cijelosti uspjela sa svojim tužbenim zahtjevom, a koja okolnost tada dovodi do obveze tuženika da snosi sve opravdane troškove spora. Iz ovog razloga Sud je u obvezi utvrditi koji se troškovi, a koje troškove tužitelj potražuje svojim zahtjevom, mogu smatrati opravdanim.
18. Sud u cijelosti osnovanim uzima zahtjev za naknadom troškova sastava tužbe, kojom je iniciran spor koji je u odnosu na tužitelja povoljno okončan, odnosno i naknadu troškova pristupa na ročište po pozivu Suda. Stoga je odlučeno kao u točki III izreke ove odluke.
19. Suprotno ovom Sud navodi kako se podnesci tužiteljice, a kojima obrazlaže meritum predmeta i o kojem se sadržajno u ovom sporu i nije raspravljalo na niti jedan način nisu utjecali za odluku u ovom sporu, jer za istu i nisu relevantni. Stoga je odlučeno kao u točki IV izreke ove odluke.
Zagreb, 12. rujna 2025.
Sudac:
Vlaho Bassegli Gozze
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
DNA:
1. Odvjetnica Maja Topić – e. komunikacijom
2. Grad Zagreb, Gradonačelnik – e. komunikacijom
3. U spis
